Poznata je činjenica kako informacije o iseljenim Hrvatima u Lijepu Našu sada već duži niz godina pristižu na kapaljku ili u iskrivljenom obliku. Isto je tako poznato da se u drugim državama redovito prikazuje veliki broj filmova, TV emisija i priloga o iseljenicima. O toj temi u više je navrata na Portalu pisao kršćanski TV producent i član HKV-a Zvonimir Ranogajec. Činjenica je da čelni ljudi na vlasti u Hrvatskoj i hrvatska državna televizija HRT godinama sustavno ignoriraju više od 250 njegovih filmova, televizijskih emisija, priloga i TV intervjua proizvedenih i snimljenih u iseljenoj Hrvatskoj o iseljenim Hrvatima i njihovoj ulozi tijekom Domovinskog rata 1991.-1995. Dokumentacija u riječi i slici, u ovome slučaju mnogi njegovi filmovi, TV emisije, prilozi i TV intervjui informiraju i dokazuju djela udruga i pojedinaca. Postojanje i dostupnost informacije su veoma značajni preduvjeti za svako društvo i njegov razvoj. Pa ipak, ovih je dana na neki način putem Interneta široj javnosti ipak dana mogućnost uvida u njegov značajan i zanimljiv rad. Na YouTube započelo je emitiranje njegovih uradaka proizvedenih i snimljenih u iseljenoj Hrvatskoj o iseljenim Hrvatima u razdoblju između 1974. i 2009. godine.(mmb)

 

 

Iz Glasa Koncila donosimo komentar Ivana Miklenića koji s vjerničkog aspekta piše o trenutno najaktualnijim temama u hrvatskom društvu - slovenskom referendumu, gospodarskoj krizi te rezultatima državne revizije za 2007. koji su podneseni Hrvatskom saboru. "Što se tiče slovenske politike i njezina odnosa prema Hrvatskoj, s vjerničkoga stajališta ponajprije treba imati na pameti da se aktualna i recentna politika, pogotovo jer iskače iz uobičajenih međunarodno-pravnih gabarita, nikada ne smije poistovjećivati s narodom, društvom ili građanima zemlje iz koje dolaze takvi politički zahtjevi. To znači da neslaganje, može se reći čak i užasavanje od takve politike, nikada ne smije prijeći na neslaganje ili na promjenu odnosa, konkretno sa slovenskim narodom, slovenskim društvom i slovenskim građanima. Kad je pak riječ o sadržaju te recentne slovenske politike, s vjerničkog stajališta, očito je riječ o etički nedopustivom isticanju vlastitoga interesa - što je očita sebičnost, odnosno ako je konkretno riječ o pokušajima ucjenjivanja Hrvatske, onda se s etičkog stajališta radi o zloporabi vlastitog položaja, o krajnjoj nepravdi."

 

 

S internetskih stranica Supersajt.info prenosimo komentar o dvojbenoj objektivnosti određenog dijela novinara HRT-a. Ta neobjektivnost i tendenciozno manipuliranje činjenicama nedavno se moglo primjetiti i u emisiji Dossier.hr u kojoj se provodila "suptilna" politika gađenja Hercegovaca i svega što je s njima vezano, ovoga puta na primjeru suživota Hrvata i Muslimana u Mostaru. "Baš kad se čovjek ponadao da kronična ili intrinzična kakogod, averzija hrvatskih medija prema Hercegovcima i svemu što vodi porijeklo iz Hercegovine doživljava svoj sumrak, dogodio se Dossier.hr, poluprofesionalni tv magazin - više polu nego profesionalni. U prošloj epizodi su udarili po Mostaru točnije, tzv. hrvatskom dijelu grada. Prilog je toliko tendenciozno i subjektivno udario po Hrvatima u Mostaru da čovjek pomisli da je na HRT-u počeo raditi Alija Behram i to onaj iz najboljih dana. Onda nam dođu sa HRT-a i kažu da se kod njih „ne naručuju prilozi". Novinar je na samom početku priloga povukao paralelu Vukovara i Mostara. Dok samo spomenom u doslovno dvije riječi spominje da je cijeli grad bio poput Vukovara, on spominje isključivo njegovu istočnu stranu „koja je bila pod opsadom oko godinu dana" gdje se „svakodnevnica svela na puko preživljavanje"."

 

 

Mladen Pavković u Hrvatskom slovu piše o zabrinjavajućoj razini opće informiranosti vezano uz datume i događaje iz Domovinskog rata, kao i o lošoj medijskoj slici koja se proteklo desetljeće o njemu stvara i svakodnevno prikazuje. "Stoga neprestano moramo i trebamo upozoravati na određene datume, kao i na sve ono što im je prethodilo, tim prije što neke stvari još uvijek nisu dovoljno poznate, a neke su čak i zanemarene, posebice kad je riječ o ustroju hrvatskih oružanih snaga. Medijska slika, kad se govori o hrvatskom Domovinskome ratu, kako je istaknuo dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog centra, često se temelji na paušalnim prikazima, na isticanju pojedinih događaja koji su izvađeni iz konteksta povijesnog procesa, ili na izjavama koje nisu potkrijepljene relevantnim dokumentima. Razlog tome je najvećim dijelom nestručnost, površnost, neznanje i neodgovornost pojedinaca u pristupu problematici toga razdoblja. No koliko malo znamo o ratu koji nam je donio slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, govori i podatak da se ni u školama još ne uči kad je počeo i kada je završio Domovinski rat."

 

 

Prenosimo dvije Hinine vijesti objavljene u ponedjeljak o dva upravo objavljena naslova vezana uz haaška suđenja i ratna zbivanja. Prva je obavijest o izlasku Zbornika radova sa VI. stručno-znanstvenog skupa "Haaški sud - 'zajednički zločinački pothvat' - što je to?" objavljenog u nakladi našeg Hrvatskoga kulturnog vijeća. O šestom stručno-znanstvenom skupu i Zborniku smo već izvijestili, kao što smo već objavili na našim stranicama i neka izlaganja, ali nam je drago primijetiti i kako je Hina donijela opširniji izvještaj. Druga Hinina vijest odnosi se na Knjigu dokumenata generala Slobodana Praljka "Logori, zatvori, sabirni centri - u kojima su neke postrojbe Armije BiH i druge strukture muslimanske vlasti držali zatočene Hrvate", objavljenu u nakladi zagrebačkog "Oktavijana". Opet rado primjećujemo kako je Hinina vijest podrobnija, a sadrži i obavijest o mrežnim stranicama www.slobodanpraljak.com s kojih smo mi do sada već prenijeli niz vrlo zanimljivih materijala.(mm)

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo urednički komentar Nenada Piskača u kojem se prisjetio legendarnog govora prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana održanog 28. veljače 1989. na tribini DKH u Zagrebu, a koji je poznat pod nazivom "Izlaz iz hrvatske šutnje". Zanimljivo je pogledati kakva je politička situacija u Hrvatskoj danas, 20 godina kasnije i zapitati se, ne bi li većina političke elite morala taj Tuđmanov govor ponovno pročitati i dobro razmisliti o porukama koje sadrži. "Danas, dvadeset godina od povijesnog 28. veljače 1989. živimo u okolnostima u kojima su SK i UJDI, premda su im imena doživjela preobraženja i premda su tako transformirani formalno u oporbi, ključni čimbenici hrvatskoga društva. Zato i ne čudi što je o dvadesetoj obljetnici pada komunizma, na samo Stepinčevo, kardinal Josip Bozanić u svojoj homiliji kazao kako je zavjesa pala, a strukture su ostale. Mala nam je utjeha, osobito s obzirom na hrvatske žrtve velikosrpske agresije, što slične probleme s komunističkim strukturama proživljavaju i ostale postkomunističke države. Ako se išta od hrvatskih intelektualaca danas očekuje, onda je to zdrava i precizna analiza „stanja države i nacije“ i „nova hrvatska politika“.

 

 

U redakciju Portala pristigao je tekst anonimnog autora koji otvara neka bitna društvena pitanja. Konkretno, riječ je o tekstu objavljenom na internetskim stranicama www.domovinskirat.hr, a odnosi se na tendenciozno svjedočenje Žarka Puhovskog u procesu protiv hrvatskih generala u Haagu, ali i općenito na njegovu društveno-političku djelatnost. S obzirom da je riječ o čovjeku koji je profesor  filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, autor teksta dovodi u pitanje njegovu, ako ništa drugo moralnu kompetenciju i autoritet da predaje hrvatskoj akademskoj mladeži. U komentaru su priložena i pisma koja su kao svojevrsni protest poslana na adrese dekana fakulteta i ministra Dragana Primorca. "Kao porezni obveznik, želim iskazati svoje nezadovoljstvo što Žarko Puhovski ima priliku učiti mlade ljude kako nerad, neodgovornost i nemoral, su sasvim normalni i nekažnjivi, također me duboko uznemirava pomisao da i ja financiram moralnu nakaznost Žarka Puhovskog. Budućnost Hrvatske ovisi o odgovornim, vrijednim i moralnim mladim ljudima, koje FF oblikuje i educira na FF-u. Žarko Puhovski nije ni odgovoran, ni moralan, ni savjestan u svom radu, to je pokazao sa nizom lažnih izvještaja o zločinima, koje nije provjeravao dugi niz godina, ali ih je pasionirano plasirao po svim svjetskim i domaćim medijima. Ne želim sugerirati da je Žarko Puhovski maliciozan i manipulativan, no i takav zaključak bi bio logičan."

 

 

Iz Glasa Koncila prenosimo komentar Ivana Miklenića koji zaključuje kako još i danas istina o svemu lošem što se događalo u komunizmu teško izlazi na vidjelo i da je snažna tendencija da se prešućuje ono što se stvarno zbivalo. A upravo ta činjenica nedvojbeno predstavlja psihološko breme i onemogućuje razvoj pluralnog, zdravog i zrelog solidarnog društva. "Trebalo bi zato očekivati i političku i društvenu potporu inicijativi sa zagrebačkoga skupa kardinala i predsjednika biskupskih konferencija Srednje i Istočne Europe da se »promiču različiti i artikulirani skupovi, prije svega povijesnog karaktera, kako bi bila objelodanjena istina o životu Crkve i kršćana u komunističkom dobu« - kako se kaže u priopćenju. Naime, upravo odnos komunističkih režima prema kršćanima najbolje odražava odnos prema univerzalnim vrijednostima, dakle i prema ljudskim pravima svih ljudi u tim društvima, a taj je odnos ostavio rane, polarizaciju i mržnju. A i danas je u bivšim komunističkim državama odnos prema vjernicima, kršćanima, osobito katolicima, Katoličkoj Crkvi i prema kršćanskim vrijednostima pokazatelj koliko je ostao utjecajan suvremeni prerušeni komunistički duh i mentalitet. U hrvatskoj javnosti taj zagrebački skup, relevantan u europskim i svjetskim razmjerima, svjesno je marginaliziran."