Iz Glasa Koncila donosimo komentar Ivana Miklenića u kojem se vrlo otvoreno suprotstavlja medijskim i političkim manipulacijama nakon ubojstva Ivane Hodak, temi kojoj smo i mi na Portalu posvetili više komentara. Miklenić tako piše: "Ubojstvo djevojke, koja je bila u specifičnim odnosima i okolnostima - a koje zaslužuje najodlučniju osudu i koje potiče iskrenu sućut njezinoj obitelji, osobito vjernika katolika - samo je u hrvatskom društvu jedan vršak puno dubljeg i puno većeg i snažnijeg sukobljavanja iza javne scene za javnost neartikuliranih i gotovo neprepoznatljivih interesnih skupina. Stoga je vrlo nekorektna medijska manipulacija, koja se tim povodom očito vrlo ciljano dogodila, da to ubojstvo znači nesigurnost za svakoga hrvatskog građanina. Samo kad se dogodi napad u kojem su žrtve sasvim slučajne osobe, jer su se zatekle na određenom mjestu u određeno vrijeme - a što je bitna karakteristika terorističkih napada - stvara se opća nesigurnost među ljudima. Ubojstvo te djevojke nije takav slučaj, pa treba otvoreno upitati medije i njihove mentore zašto manipuliraju ljudima i zašto umjetno stvaraju nesigurnost kod mnogih građana. Nije li to svrstavanje medija uz jednu od sukobljenih interesnih skupina? Nije li to čak i pritisak na željenu smjenu u vladi i policiji - ali opet ne u interesu općega dobra nego u interesu tek jedne od interesnih skupina? Ako je ta određena interesna skupina tako jaka da može nametati ministre neovisno o izbornim rezultatima, kako se onda može očekivati da će u hrvatskom društvu zaživjeti zakonitost, da će pozitivni zakonski propisi obvezivati baš sve građane jednako?(mmb)

 

 

Zoran Vukman u Hrvatskom slovu piše o sve primjetnijem fenomenu apatije koja je zahvatila hrvatsko društvo u cjelini. Pa iako za takvo stanje evidentno postoji mnogo uzroka, (dovoljno je pogledati samo događaje kroz posljednja dva tjedna), konstatira kako je taj princip izrazito negativan za razvoj društva i zapravo pogoduje prvenstveno onima koji su tu i takvu svijest i stvorili. "Kad se nemoral sije, žanje se nasilje i nered. Čovjek se pred društvenim zlom kojemu se ne čupa korijenje, osjeća nemoćnim i depresivnim. To je činjenica. Ozračje nesigurnosti u jednom društvu najpogubnije je za samopouzdanje i kreativnost vrijednih pojedinaca, usmjerenih ka dobru. Možemo dijagnosticirati kako je stanje loše, pa iz dana u dan i sve gore, ali na tomu se ne smijemo zadržavati kao na nečemu što je okamenjeno i definitivno."(mmb)

 

 

Nenad Piskač u svome je uredničkom komentaru u Hrvatskom slovu pokušao dati odgovor na pitanje koje je ovih dana u Hrvatskoj čini pitanjem svih pitanja - Tko je i zašto ubio Ivanu Hodak. Naglašava kako je u čitavoj priči po samom načinu egzekucije jasno da je riječ o ubojstvu s porukom, no svi ostali detalji i sama pozadina slučaja još uvijek su, a tako će vjerojatno i ostati, nepoznanica o kojoj je moguće, manje ili više argumentirano nagađati. "Ovo ubojstvo je jedno u nizu nerazjašnjenih. Počinjeno je na klasičan način egzekucije. Onako kako se to radilo od Bleiburga, preko brojnih slovenskih stratišta, preko Jazovki sve do Dakse i Makedonije. Sve su to „neriješeni slučajevi“ s porukom – morali su biti likvidirani da bi Jugoslavija živjela. Danas, međutim, egzekucije za koje nitko nikada nije odgovarao ne rade posebne jedinice Partije. Danas to radi, kako je izjavio premijer hrvatske vlade, „mafija“ i „organizirani kriminal“."(mmb)

 

 

Tihomir Dujmović u svojoj kolumni u Večernjem listu piše o nedopustivom načinu na koji su hrvatski mediji i vlast proteklih dana odignorirali više nego alarmantni intervju predsjednika SDSS-a Vojislava Stanimirovića koji je dao za Novi list. Naime, Stanimirović je, kao jedan od najistaknutijih predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj otvoreno bacio maramicu hrvatskoj državi izjavivši bez imalo sustezanja kako mu nije žao što je bio dio krajinske vlade i četničke vlasti za vrijeme Domovinskoga rata i kako bi on to da se prilike ponove, opet isto učinio. Činjenica je to o kojoj ovaj Portal već duže vrijeme piše i na nju upozorava, a sada je, eto i javno izrečena. "Ako za par mjeseci i nakon ovog intervjua Stanimirović ponovno pobijedi u borbi za predsjednika SDSS-a, neće biti dvojbi kakva je to stranka i kakve kadrove okuplja. Zato je jedino utješna činjenica da će urbani Srbi koji su i u ratu mahom ostali kod kuće i danas razaznati koga i kakve likove okuplja SDSS te će svoje glasove dati bilo kome samo ne ovakvom SDSS-u!"(mmb)

 

 

DNK analizom koja je potvrdila kako je pronađeno truplo u moru kraj Dubrovnika tijelo prije nekoliko tjedana nestale Australke Britt Lapthorne, završena je zajednička akcija hrvatske i australske policije. U posljednjih dvadesetak dana brojne su optužbe, što opravdano, a što neopravdano pljuštale na račun nedjelotvornosti hrvatske policije. No, nakon što je akcija, iako s nesretnim završetkom ipak uspješno okončana, treba reći i kako je pažnju australske javnosti zaokupio i jedan moment u čitavoj priči gotovo nepoznat hrvatskoj javnosti. O čemu je zapravo riječ. Pojedini su australski mediji vrlo kritično komentirali način na koji je akcija provedena, djelomično od strane hrvatske policije, ali se to odnosilo i na australske organe. Takve komentare izazvala je činjenica da je Australija kao policajca za vezu između hrvatskih i australskih organa poslala ni manje ni više nego deklariranog srpskog nacionalista, koji je svoja tvrda stajališta demonstrirao  na više načina. (mmb)

 

 

Prenosimo urednički komentar iz zadnjeg Glasa Koncila u kojem je postavljeno jednostavno pitanje: "Kad Predsjednik u Ludbregu iznosi zahtjev da umirovljeni borci NOB-a moraju biti izjednačeni u pravima s braniteljima Domovinskoga rata, znači li to da Predsjednik zastupa da i borci NOB-a moraju biti spremni poput branitelja na sudovima odgovarati i za eventualno počinjene ratne zločine?".  Odgovor na ovo pitanje se naravno zna, a ovdje izdvajamo još nekoliko misli iz uvoda: "Više događanja i istupa na javnoj sceni otkriva da hrvatsko društvo krajem prvog desetljeća u 21. stoljeću - umjesto da, makar polako, gubi karakteristike društava s komunističkom ideologijom i vlašću svojstvenom do pada Berlinskog zida odnosno demokratskih promjena u istočnoeuropskim zemljama - proživljava dugotrajnu stagnaciju, a na momente i pokušaje vraćanja u 1989. godinu. Posebno je to opipljivo po prevladavajućem mentalitetu, povlasticama, odnosu prema prošlosti te po utjecaju i moći koju je zadržao tzv. kadar iz socijalističkog društva.".

 

 

Ovom prilikom prenosimo dva teksta iz Večernjeg lista koji su nam privukli pažnju. Prvi s nadnaslovom "O tome se ne govori", govori o tome kako za novog čelnika Sigurnosno-obavještajne agencije Josipa Buljevića njegovi "suradnici ispaljuju samo superlative". Kao jedna od njegove tri najveće vrijednosti naveden je na prvom mjestu "profesionalizam", riječ koja je od zadnjeg tjedna valjda najčešća riječ kada su osobe iz obavještajnih krugova u pitanju. Inače, člankopisac nije skrivao s čime je Josip Buljević osobito zadužio hrvatski narod i hrvatske građane. Dakle, uspješno je locirao generala Gotovinu na Kanarima, dok je uhićenje i transferiranje ostavljeno španjolskim vlastima čime su izbjegnuti "veći neredi u domovini".(mm)

 

 

Televizija, mediji, važni politički čimbenici zemlje i svijeta zabrinuti su za fašizam koji vlada Hrvatskom. Koliko je stvar zabrinjavajuća i koliko je fašizam u Hrvatskoj izmakao kontroli govori i činjenica da se priprema cijela tv emisija u udarnom terminu državne televizije. Citira se i Ustav RH koji u preambuli govori da smo nastali na antifašizmu. Izostaje podatak što bi danas Hrvatska bila da je uspostavljena granica Virovitica – Karlobag. Mislim da je u tome ključni problem. Da je uspostavljena željena linija Virovitica-Karlobag Hrvatska danas ne bi imala problema s fašizmom. Ona bi bila fašistički pokorena. A to je nešto drugo. Čudno koliko se različito vidi današnja Hrvatska. Kako to da svi ne vidimo ono što žele da vidimo? Kako to da ne vidim da ugrožavamo svijet? Vidim našu nedavnu prošlost. Vidim prijetnju Srbije i JNA. Vidim nas kako hodamo cijelom zemaljskom kuglom i molimo «zaustavite rat u Hrvatskoj».Vidim rat. Vidim tenkove, avione, sirene, bombardiranje, ranjene, ubijene, zatočene, silovane. Vidim ljude s vrećicom, starce, djecu, majke protjerane iz domova. (M.Slišković)