S internetskih stranica www.hdpz.net donosimo komentar Alfreda Obranića, predsjednika Hrvatskog društva političkih zatvorenika, koji se osvrnuo na neospornu povezanost sporta i domoljublja, ali i na neke negativnosti vezane uz tu tematiku, primjerice krajnje neprimjerenu konstantnu zastupljenost svih sportskih događaja u medijima u odnosu na medijsku prisutnost ratnih heroja i junaka koje gotovo uopće i nema. "Pitam, kojemu su to poginulom ili ranjenom vitezu Domovinskog rata ti isti mediji posvetili toliko vremena, pažnje i, na koncu - novca? Niti jednom! Blago Zadro, Andrija Matijaš Pauk, Marko Babić i stotine heroja koje ne mogu sve pobrojiti, bili su spomenuti na toj istoj HTV kao trećerazredni nogometaši. Kakav je to sustav vrijednosti uspostavljen u toj državi Hrvatskoj?"

 

 

Iz Hrvatskog lista donosimo komentar Tomislava Držića o nedavno izrečenim tvrdnjama generala Stipetića u emisiji Latinica, a o pokojnome ministru obrane Gojku Šušku. Stipetić je na određeni način opet potvrdio mogućnost postojanja takozvane dvostruke crte zapovjedanja, potkrepljujući to primjerom neobjašnjivo otkazane akcije Otkos, kojom je u prosincu 1991. godine po njegovim riječima trebala biti oslobođena zapadna Slavonija. Izdvajamo: "Konačno smo naišli na vjerodostojni dokument iz kojeg se vidi da je general zbora Anton Tus, tada zapovjednik Glavnog stožera, izdao strogo povjerljivu zapovijed o prestrojavanju postrojbi na druge zadatke. Samo ta zapovijed koju je u prosincu '91. iz Glavnog stožera primilo svih pet zapovjednika slavonskih brigada pobija od riječi do riječi baš sve što je u 'Latinici' pred milijunskim auditorijem izrekao general Stipetić. Prvo što upada u oči jest da nije 'zaboravljivi' general Stipetić stajao u pozadini te zapovijedi nego Anton Tus, zapovjednik Stožera. Sada nam se otvara novo pitanje je li general Petar Stipetić žrtva amnezije ili danas on konstruira svoje i tuđe teorije. O tome možemo samo špekulirati. Jedino što smo doznali jest to da je njegova izjava pred tako velikim auditorijem potpuno neistinita".

 

 

Integracija čitave jugoistočne Europe u okvir nepodijeljene Europe predstavlja alternativu "balkanizaciji", napisao je predsjednik Hrvatske vlade Ivo Sanader u komentaru za austrijski dnevni list Die Presse objavljen u četvrtak. "Svijet se nalazi na raskrižju" na kojemu sve međunarodne institucije moraju preispitati svoju ulogu u novom stoljeću, piše još Sanader. Krasno. Ovakav splet politički korektnih, praznih i beznačajnih parola, već dugo nismo imali prilike pročitati na jednom mjestu, što je zapravo hvalevrijedno postignuće ako se u obzir uzme da iz usta hrvatskih političara rijetko kad nešto drugo uopće i izađe. A kada nema i ne zna ništa reći premijer po pitanju NATO-a, jasno je da općenito nema nikakve ideje o tome što bi za Hrvatsku ulazak u NATO uopće trebao predstavljati i o kakvoj se (i da li uopće ikakvoj prekretnici) tu radi.(mmb)

 

 

Domoljublje i nacionalni ponos prožimaju sve segmente takozvanoga svakodnevnog života i primjenjivi su u svim njegovim sferama, od posla, obitelji, druženja, a na mnogo su načina povezani i sa sportom, pogotovo ako je u pitanju nacionalna reprezentacija. Najboljim primjerom kako se voli i poštuje svoju domovinu prošloga je tjedna pokazao izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić, što je i prokomentirao Ivica Marijačić u Hrvatskome listu, u komentaru kojeg donosimo u cjelosti. Izdvajamo: "Slaven Bilić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, obilježio je prošli tjedan u Hrvatskoj svojim nastupom na konferenciji za novinare kada je rekao daje za njega reprezentacija svetinja i da ni pod koju cijenu ne dolazi u obzir odlazak u neki veliki europski nogometni klub unatoč ponudama koje se dobivaju jednom u životu, pa ako ga žele u Hrvatskom nogometnom savezu, on je spreman potpisati bianco ugovor. Novac ga ne zanima, ne pristaje biti roba, ne prodaje lancune i sl. Bio je to pozitivno šokantan istup koji je ostavio bez teksta ne samo čelnike HNS-a od kojih je jedan, Vlatko Marković, još prije napustio konferenciju za novinare, a drugi, Zorislav Srebrić, je pocrvenio, nego i brojne novinare. U svijetu u kojemu je doista sve, uključujući i čovjeka, pretvoreno u robu za trgovanje, Bilić je na jednostavan način posvjedočio da u životu postoji nešto više, dublje i vrjednije od trgovine, novca i materijalističkoga egoizma".

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar Mladena Pavkovića koji piše o nedavno ponovno aktualiziranoj raspravi na temu mogućnosti objave Registra hrvatskih branitelja. Pavković komentira stajališta udruga branitelja, ali i postavlja pitanje zašto Registar nisu objavili upravo oni političari koji su sada najglasniji, u vrijeme dok su obnašali vlast. Izdvajamo: "Nakon toga u raspravu se uključio i predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Stjepan Mesić, koji je među ostalim izjavio kako nema razloga da se taji Registar, jer je on afirmacija branitelja, a na upit novinara smatra li da Vlada neobjavljivanjem Registra štiti lažne branitelje, odgovorio je kako je to "u krajnjoj liniji vjerojatno". Od političkih stranaka, Mesića je odmah podržala HNS, čiji je klub zastupnika uputio i u saborsku proceduru prijedlog za javnu objavu Jedinstvenog registra branitelja".

 

 

Kako stvari stoje, izgleda da se farsa "igranja demokracije" u vezi s tajnošću jedinstvenoga matičnog broja građana, koji je s početkom izdavanja novih osobnih iskaznica s istih i uklonjen, ovih dana nastavlja. Samo, ovoga se puta famozni JMBG pokušava prigodno iskoristiti hrvatska politička elita, kako bi se na sve moguće načine onemogućilo raspisivanje referenduma za ulazak Hrvatske u NATO. O čemu se zapravo radi? Naime, prema objašnjenjima Aleksandra Hatzivelkosa, jednog od organizatora peticije koja se od subote potpisuje u šezdeset gradova, državna administracija prijeti da će nevažećim proglasiti sve one potpise uz koje nije ubilježen JMBG. Isti "trik" primjenjuje se kao prepreka za objavljivanje registra branitelja Domovinskog rata. Bez obzira na to kakvo je čije mišljenje vezano bilo uz ulazak u NATO, bilo uz mogućnost objave imena branitelja, nedopustiva je ovakva očigledna manipulacija i zlouporaba brige za ljudska prava, u smislu ostvarivanja političkih planova i programa hrvatskih dužnosnika. Isto tako, opravdano se danas više no ikad dovodi u pitanje smisao o povlačenju JMBG-a s osobnih iskaznica uopće.(mmb)

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo urednički komentar Nenada Piskača koji se u njemu dotaknuo tematike hrvatskog priznanja Kosova, svih okolnosti unutar i izvan zemlje koje su ga popratile i zaključaka koji se iz čitave situacije mogu izvući. Piskač tako piše: "Srpska sastavnica u hrvatskoj politici u posljednja dva mandata jedan je od Hrvatskoj nametnutih standarda tzv. velikih članica EU, koje je hrvatska politika prihvatila zdravo za gotovo. Sad kad su velike članice EU jedna za drugom priznale neovisnost Kosova, u Hrvatskoj se pojavio paradoks. Upravo srpska sastavnica hrvatske politike, nametnuta od europskih čimbenika, pokazala se kao protueuropska što je na tragu konstante srpske politike od kad postoje jugoslavije, „regioni“, „jugistočna Europa“ i „Zapadni Balkan“. Zato i čudi da premijer Sanader nije odmah u „europskom duhu“ prihvatio bizantinsku ostavku Slobodana Uzelca koji je na zatvorenoj sjednici vlade glasovao protiv priznanja Kosova i odmah ponudio ostavku. Ta srpska konstanta ne spada u europske standarde 21. stoljeća".

 

 

Na internetskim stranica Glasnika Nacionalnog kongresa Republike BiH naišli smo na niz zanimljivih i provokativnih članaka koji bi mogli biti privući pažnju i čitatelja našeg Portala. Ovom prilikom prenosimo komentar dr. Muhameda Borogovca koji pokazuje kako i među Muslimanima-Bošnjacima postoji znatne razlike u pogledima na Bosnu i Hercegovinu, i o tome kako i koju politiku treba voditi. Iz komentara dr. Borogovca pod naslovom «Silajdžić ažurniji od Britanaca u uništavanju BiH» izdvajamo: "Dakle za Britance je Kosovo riješena stvar, Kosovo je nezavisno i BiH nije ni u kakvoj vezi sa Kosovom. S druge strane Silajdžić dovodi to u vezu isto kao Srbija i RS. Svijet, uključujući i Britance, gleda na Kosovo i RS kao na dva potpuno različita pravna predmeta, a Srbija, RS i Silajdžić gledaju na to kao na dva povezana politička problema, dakle kao predmet pregovora i trgovine. Da je samo ovo uradio Silajdžić bi bio raskrinkan kao srpski agent u svakoj drugoj državi osim u Bosni i Hercegovini".