ĐapićPisali smo kako je HSP 30. rujna ove godine u svim gradovima i većim mjestima u Hrvatskoj pokrenuo potpisivanje peticije za raspisivanje referenduma o suspenziji Ustavnog zakona o suradnji s Haškim sudom, odnosno o prekidu suradnje s tim i takvim sudom. I ovog smo puta, kao i prošlog kad smo prvi put o ovoj temi pisali, nazvali sjedište HSP-a gdje nam je ljubazno priopćeno kako je do jučer peticiju potpisalo 296 tisuća ljudi, a tu je brojku isto tako na tiskovnoj konferenciji potvrdio i predsjednik stranke Anto Đapić, te kazao kako očekuje da će sakupiti svih 400 tisuća iako je, s obzirom da je vremenski rok od dva tjedna u kojem su potpisi trebali biti sakupljeni već prošao, njeno potpisivanje sada samo od moralnog značaja. HSP je vjerojatno kao stranka izvukao nekakvu korist od potpisivanja peticije budući da su mnogi hrvatski građani u današnje vrijeme već sretni kada se njihov angažman može zabilježiti kao moralni čin, bez ikakve stvarne mogućnosti da se bilo što stvarno u Hrvatskoj promijeni. S druge strane, svima je jasno da se imalo agresivnije krenulo u medije, primjerice s nekoliko plaćenih oglasa kojima bi se građane obavijestilo gdje se može potpisati peticija, potreban broj potpisa koji se kreće oko 440 tisuća sigurno bio sakupljen u roku.(mmb)
Add a comment        
 

 
SanaderHrvatska je, pobijedivši Češku u trećem krugu, odnosno već u drugom kad je svima pa i Češkoj postalo jasno da se radi o prevelikoj brojčanoj nadmoći – što je izazvalo i njeno povlačenje kandidature – sa 184 glasova podrške postala članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Time je osigurala mjesto u “svjetskoj vladi”, operativnom tijelu UN-a u čiji opis poslova spada rješavanje konflikata i kriza u svijetu, od 1. siječnja 2008. do kraja 2009. Samo primanje ne može se i ne smije okarakterizirati nikako drugačije nego kao veliki uspjeh hrvatske vanjske politike za koji je najzaslužnija Vlada RH, dok bi sve ostale kvalifikacije u tom smislu bile zlonamjerne i nepoštene. No, isto tako primjećujemo prema načinu na koji su shvaćena veza između Sanaderovog govora u Glavnoj skupštini o radu Haaškog suda i primanja Hrvatske u Vijeće sigurnosti koliko su prioriteti hrvatske političke elite pobrkani.(mmb)
Add a comment        
 

 
PeratovićU svega nekoliko dana u Hrvatskoj su se dogodila dva uhićenja, koja se izravno tiču slobode medija. U prvom se slučaju, o čemu je pisao Večernji list, radi o Damiru Fintiću, vlasniku portala 'vukovarac.net’, koji je osuđen na četiri mjeseca zatvora uvjetno na godinu dana, zbog članaka i komentara na internetskim stranicama uperenih protiv bivšeg gradonačelnika Vladimira Štengla i njegove supruge Dragice. Drugi slučaj tiče se novinara Željka Peratovića koji svoje tekstove, video snimke i dokumente već duže vrijeme objavljuje na svom blogu "45 lines", često s tematikom nezakonitosti, kriminala, ratnog zločina u Domovinskom ratu, profiterstva i rada tajnih službi. On je uhićen jer je navodno odao državnu tajnu. Bacili smo pogled na njegove internetske stranice ne bi li saznali o kakvoj se to tajni radi, i za početak primijetili da je zadnji članak objavljen s nedjelje na ponedjeljak, dakle dan prije nego što je uhićen.
Add a comment        
 

 
Nedjeljko MihanovićIz Hrvatskog slova donosimo zanimljiv komentar Nedjeljka Mihanovića u kojem se on osvrće na servilnost i tragikomičnost hrvatskog političkog vodstva i njegova vazalskog odnosa prema Haagu prije – i nakon presude vukovarskoj trojci. Autor naglašava kronični nedostatak državotvorne baze na kojoj se trebala temeljiti svaka suradnja s Međunarodnim sudom, a umjesto koje je politička elita u Hrvata ustrajno prezentirala samo i isključivo političku naivnost i kratkovidnost koja nije bila u stanju dokučiti zakulisnu igru koja se kuhala od strane svjetskih moćnika i konačno kulminirala rujanskim presudama. Mihanović konstatira kako je takav rezultat posljedica bahatog ignoriranja sveg onog na što su priznati hrvatski pravni i ini stručnjaci upozoravali da će se dogoditi. U tom smislu, spominje i djelovanje Hrvatskog kulturnog vijeća: «U nizu rasprava, koje su objavljene u tri zbornika pod nazivom: Haaški sud „Zajednički zločinački pothvat“ Što je to?, utvrđivano je kako se taj tribunal u svome prosudbeno-pravnom inžinjeringu deformirao profesionalno, politički i moralno. I dok su hrvatski pravni stručnjaci razobličavali smisao svih onih insinuacija, mračnih kombinacija, izvrnutih pravnih pojmova i obezglavljenih principa, sve one deformacije pravnog duha i morala, naši vladini krugovi su gluhonijemo ignorirali sav taj rad hrvatskih intelektualaca, sveučilišnih profesora, akademika, sudaca, pravnika, odvjetnika, književnika i novinara, okupljenih oko udruge Hrvatskoga kulturnog vijeća, koje je pokrenulo ove znanstvene skupove. I dok su ovi protagonisti prava i pravde govorili o Haagu i o haaškim Optužnicama otvoreno, argumentirano, oštroumno i dalekovidno, dotle su naša ministarstva, zaslijepljena svojim samodopadnim iluzijama kako se sve na međunarodnom sudištu u Haagu zbiva u granicama „pravde i zakonitosti“, mljela najsvakodnevnije banalnosti o potkopavanju hrvatskih intelektualaca koooperativnog rada Vlade s haaškim Tužiteljstvom. I tko nije vjerovao u logiku toga međunarodno-pravnog suda, bio je konzervativan, kolebljivac, eurofob i buntovnik».
Add a comment        
 

 

Kanadska vojskaPrenosimo vijest Hine sa suđenja hrvatskim generalima Mirku Norcu i Rasimu Ademiju o svjedočenju obavještajnog časnika Zlatka Rogulja, koji je u vrijeme akcije Medački džep bio načelnik obavještajnog odjela i pomoćnik načelnika u stožeru Zbornog područja Gospić. Rogulj tvrdi da u toj akciji "nije bilo ratnih zločina te da su sve informacije o ubojstvima civila došle od kanadskih pripadnika UNPROFOR-a i srpskih snaga koje su na taj način pravdale svoj poraz", a kao glavnog krivca za negativna izvješća Rogulj navodi zapovjednika kanadskog bataljuna pukovnika Nielsena, koji je kasnije "i pred svojim parlamentom iskonstruirao priču o sukobu s Hrvatskom vojskom, zbog čega je cijeli bataljun odlikovan". Posebno su zanimljiva, i za Hrvatsku tragična, zapažanja obavještajnog časnika Rogulja kako mu je neshvatljivo da Hrvatska nije reagirala niti kada su kanadski vojnici odlikovani zbog sukoba s HV-om, pa se, smatra, ne trebamo čuditi što nam za ulazak u Kanadu treba viza, te da je drugo, po Roguljevim riječima, "nebulozno" izvješće, bilo "popraćeno i negativnom medijskom kampanjom prvo inozemnih, a potom i domaćih medija". Uz ovu vijest podsjećamo na članak Anakes VII u kojem smo objavili prijevod ključnih točaka dokumenta o zbivanjima u Medačkom džepu koji je 1994. napisala stručna komisija UN-a. U njemu se bitka kanadske i hrvatske vojske ne spominje ni jednom riječju.(djl)

Add a comment        
 

 
SanaderKao što se očekivalo, govor predsjednika Vlade RH Ive Sanadera pred Glavnom Skupštinom UN-a nije donio nikakve značajne promjene u odnosu Hrvatske prema Haaškom sudu: "...sa zadovoljstvom bilježimo da su neki ciljeva iz mandata Suda i njegove misije postignuta". Sanader je istaknuo kako je Haaški sud propustio procesuirati vrh JNA za ratne zločine u Vukovaru, međutim po tom pitanju nije predložio nikakva rješenja: "...optužnice nisu podignute protiv Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića, ljudi na čelu JNA, koji su bili instrumenti provođenja takve politike vojnim sredstvima, u najmanju ruku kroz zapovjednu odgovornost, a po svemu sudeći i kroz sudjelovanje u zajedničkom zločinačkom pothvatu odgovornom za brojne ratne zločine." Jedini prijedlog koji bi se nazvao novim je onaj s kojim je u javnost izašao prvo predsjednik RH Stjepan Mesić po kojem bi se hrvatskim časnicima trebalo suditi u Hrvatskoj, umjesto u Haagu: "Hrvatsko pravosuđe je već dokazalo svoju zrelost u pravednom i slobodnom suđenju i u najosjetljivijim slučajevima. Kao rezultat toga, Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji pokazao je povjerenje u hrvatsko pravosuđe kada je proslijedio slučajeve hrvatskih časnika Ademija i Norca hrvatskom sudu. U okviru izlazne strategije Suda, Hrvatska je spremna preuzeti sve preostale slučajeve koji uključuju hrvatske državljane. U okviru izlazne strategije Suda, Hrvatska je spremna preuzeti sve preostale slučajeve koji uključuju hrvatske državljane." Postavlja se pitanje da li je premijer RH Ivo Sanader mogao predložiti nešto više u okolnostima u kojima u skladu s izlaznom strategijom Haaški sud ne podiže više optužnice. Naravno da je mogao. Primjerice, mogao je zatražiti pomoć međunarodne zajednice da se srpskim zločincima sudi u Hrvatskoj kada se već nije u Haagu. No, to bi već bio ozbiljniji zaokret prema provođenju pravde koja nikoga ne zanima. Ni hrvatske političare, ni Haaški sud, kao ni međunarodnu zajednicu predvođenu zapadnim demokracijama.
Add a comment        
 

 
NIN br. 2963Beogradski mediji prenijeli su prije dva tjedna iz ruskog izdanja knjige bivšeg jugoslavenskog ministra obrane Veljka Kadijevića da ga je Mesić 1990. godine nagovarao da zajedno svrgnu Tuđmana i Miloševića, i s Antom Markovićem zasjednu na čelo Jugoslavije. Predsjednik Mesić na ovu vijest zaprijetio je Kadijeviću da se sada zna gdje je (u Rusiji), i da će ga se suditi u Hrvatskoj. Koliko se Kadijević prepao prijetnji predsjednika Republike Hrvatske najbolje govori činjenica da se njegov lik u svečanoj generalskoj odori smiješi s naslovnice najnovijeg broja beogradskog tjednika NIN, koji je objavio poduži razgovor s Kadijevićem u rubrici naslovna tema. Zanimljivo je kako sam sadržaj Kadijevićevih navoda sadašnji Predsjednik RH nije komentirao, a ova tema nije se pokazala unazad dva tjedna zanimljiva ni medijima u Hrvatskoj. Zašto? Odgovorimo protupitanjem. Nije li ono što se događa u Hrvatskoj od 2000. godine barem što se tiče Mesića i krugova oko njega dobrim dijelom jedan veliki povratak na 1990. godinu, samo bez Tuđmana? Dovoljno je pogledati njegove suradnike i politiku koju vodi. Čak se ni vijenac ne može položiti na Tuđmanov grob kada se za državne praznike RH obilazi Mirogoj. Stoga bi u Hrvatskoj Kadijevićeve tvrdnje da je Mesić želio 1990. biti na čelu Jugoslavije mogle začas pasti na plodno tlo. To je ujedno i još jedan dodatni među brojnim drugim razlozima zbog čega treba sumnjati da će se Kadijević ikada pojaviti pred nekim hrvatskim sudom.(mm)
Add a comment        
 

 
Vladimir ŠeksNa umjereni i razuman komentar rada Hrvatskog sabora u prošlom sazivu koji je Ivan Miklenić napisao u Glasu Koncila reagirao je predsjednik Sabora Vladimir Šeks. Mjeru primitivizma, sirovosti i bahatosti koju je Šeks pri tome iskazao rijetko se vidi na hrvatskoj političkoj sceni, kojoj raznih primitivaca svakako ne nedostaje. "Taj komentar je bezobrazni pamflet, kakav nije viđen u hrvatskoj povijesti. Nitko se nije na takav način obrušio na Hrvatski sabor" - reče Šeks i ostane živ. Hrvatska povijest je vidjela svašta. Počnimo od trenutnog predsjednika Sabora Vladimira Šeksa. On se prvo trudio biti jednom od glavnih pouzdanica Tuđmanove državotvorne politike, da bi se danas kada ga vidimo prvo sjetimo njegove poruke - "Locirati, identificirati, uhititi, transferirati...". No, nije ovdje glavni problem Šeksova politika. Šeks je prekršio elementarno pravo na slobodnu riječ. Jer ako je ono što je Miklenić napisao o Saboru "bezobrazni pamflet" onda nije jasno kako se može uopće imalo kritično pisati o Hrvatskom saboru kojim predsjedava uvaženi zastupnik Šeks. Njegova nasilna reakcija zapravo posredno ukazuje kako je Miklenić u svom komentaru pogodio bit: "I peti saziv Hrvatskog sabora, kao i svi prethodni, trpio je od manjka unutarnje slobode, hrabrosti i vjernosti savjesti i istodobno je tolerirao višak stranačke poslušnosti i moralno-političke podobnosti. Takvo, upravo ponižavajuće stanje posljedica je postavaka u izbornom zakonodavstvu koje sve zastupnike, osim neovisnih, u samom startu degradira na poslušnike, puke izvršitelje, mašineriju za glasovanje... Taj propust, koji ne ide kao teški grijeh na dušu samo zastupnicima nego i svim političkim strankama, zapravo je kočenje razvitka demokracije u hrvatskom društvu i sprečavanje stvaranja onih bitnih preduvjeta za stasanje Hrvatske kao zrele demokratske, pravne i prosperitetne države.".
Add a comment        
 

 
MesićVeć smo pisali kako se predsjednik Mesić zapravo obožava hraniti tračevima i aferama, glumiti velikog šefa čija riječ uvijek mora biti zadnja, gurati nos u apsolutno sve što bi mu moglo pomoći da nabaci koji politički bod, ali i glumiti uvrijeđenu princezu ako se netko usudi napraviti nešto što baš i nije u skladu sa Stipanovim osobnim preferencijama. Tako se naš predsjednik nije libio po treći put u nepunih godinu dana, manirom pravog partijskog dužnosnika zagalamiti na urednike nacionalne televizije, jer su po njegovom mišljenju dali previše medijskog prostora nekome tko to ne zaslužuje. Precizinije, kao i prošli put, kada je sredinom srpnja u emisiji HTV-a “Fokus” prigovarao HTV-u na neprofesionalizmu, povod je bio slučaj Zagorec. Predsjednika je razljutio podulji nastup odvjetnika Zvonimira Hodaka u emisiji “Hrvatska uživo” u petak. «Zabrinjava me da državna televizija, koja bi trebala biti javna, daje prostor čovjeku koji je jednostavno odvjetnik jedne osobe koju gone hrvatska tijela. Zašto to HTV čini, treba pitati one na televiziji, jesu li to urednici ili direktor. Mene zanima tko daje prostor jednom čovjeku koji dolazi niotkuda» - izjavio je Mesić u subotu. Na spomenutu izjavu oglasila se glavna urednica Informativnog programa HTV-a Hloverka Novak-Srzić koja Mesiću daje za pravo kada je riječ o sadržaju spornog Hodakova gostovanja, no isto tako naglašava da su svi eventualni propusti u nadležnosti uredničkog kolegija te da nije na njemu da kroji uređivačku politiku javne televizije. «U uljuđenim, demokratskim zemljama to se jednostavno ne radi» - poručila je Novak-Srzić. No na Stipu se ne treba previše ljutiti, kao što ga i u mnoštvu situacija – osim u onima kad svojom politikom svjesno ili nesvjesno šteti hrvatskim interesima – ne treba shvaćati preozbiljno. Na kraju krajeva, radi se o čovjeku u godinama čije pamćenje i nije što je nekad bilo pa svojim ponašanjem počesto sam sebi ruši kredibilitet. Primjerice, 8. listopada 2006. HTV je u Dnevniku objavio snimku s Mesićevom proustaškom izjavom i pjevanjem ustaških pjesama. Mesić je zahtijevao hitno obraćanje javnosti u kojem je naglasio da je, iako je snimka možda autentična, riječ o “perfidnom i prozirnom napadu i podmetanju». Kako onda shvatiti patetično držanje i govorancije koje je nedavno održao na antifašističkom skupu u Istri? Stipe bi, malo na jednu, malo na drugu stranu, ovisno o situaciji jer na kraju krajeva – glasovi su glasovi bez obzira od kog dolaze.(mmb)
Add a comment        
Čet, 9-04-2020, 09:32:20

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.