Bleiburška spomen-pločaO zbivanjima koja su dovela do krivotvorenja Bleiburške spomen-ploče već smo više puta pisali na portalu. U pismu Mirka Karačića koje ovdje objavljujemo iznesene su brojne pojedinosti koje objašnjavaju ova zbivanja. Između ostalog, podrobno je i opisan načinu na koji je tajnik Počasnog bleiburškog voda Božo Vukušić preuzeo kontrolu nad društvom, i zlouporabio povjerenje kako bi protupravno stekao kontrolu nad financijama. Karačić tako piše: "Što se tiče novaca za koji smo nas trojica bili zaduženi, ja i gospodin Antun Paus nismo imali nikakav uvid u skupljeni novac i kako se troši. Vukušić je radio s novcem što je htio. Vukušić je manipulirao s nama svima i mi smo mu svi vjerovali da je stvarno onako kako on govori. Vukušić je nama obećavao svašta, kao što je Sotona Isusu uzaludno obećavala, uvjeravao nas je da će Hrvatska vlada financirati izgradnju spomen-područja, samo da ne vraćamo izvorni natpis na spomenik i da se odreknemo uspomene koju smo čuvali 62 godine. Ja sam od Vukušića s ostalom braćom, izvornim članovima PBV, tražio da se vrati stari natpis na spomenik. On to nije prihvatio niti njegove pristaše, novi članovi PBV, koje je on angažirao.".
Add a comment        
 

 
Vlč. Zlatko SudacS internetskih stranica www.katolicki-tjednik.com prenosimo razgovor s vlč. Zlatkom Sucem, povodom duhovnih seminara koje je održao u Podmilačju i Novoj Biloj u BiH. U razgovoru se osvrnuo na sve teškoće današnjeg vremena u kojem je sve teže uskladiti svakodnevni život i tegobe koje on sa sobom nosi s temeljnim postulatima naše vjere, kao i na činjenicu da ga većina hrvatskog stanovništva prema rezultatima anketa doživljava čudotvorcem: "Prije svega, radi jasnoće stvari, moram dobro naglasiti da sve što radim ne radim samovoljno nego u dogovoru s mjerodavnim crkvenim vlastima. Ništa od svega ovoga ne bi bilo da kard. Puljić i moj biskup Valter Župan nisu dali svoj blagoslov i stali iza onoga što ja radim. U Crkvi se ništa ne može događati bez dopuštenja crkvenih vlasti. Ne bih ja ni došao ovamo da oni to nisu podržali. Stožer moje poruke u zadnjih par godina su tri stupa na kojima naša vjera stoji: Euharistija, Marija i poslušnost u Crkvi. Ako samo jedan od stupova fali to, onda, više nije katolička vjera, jer nemaju svi kršćani Mariju; Euharistija , baza svih sakramenata, se danas tako silno napada; a Crkva može biti jedino katolička onda kad postoji jedinstvo između pape, biskupa, svećenika, fratara i vjernog naroda. Kao ilustraciju ću spomenuti kad sam u Pentagonu, nakon terorističkog napada na SAD, predvodio molitvu za nastradale, toplo mi je savjetovano da ne spominjem Mariju, jer su tamo poginuli i židovi i protestanti i katolici. Žalosno, ali istinito nisu svi kršćani oni koji vole Mariju. Nas katolike odvaja identificira to što imamo Gospu, vjerujemo u stvarnost sakramenta Krista na oltaru i što imamo poslušnost sv. Ocu, a indirektno preko njega svojim biskupima i poglavarima. Ako ta tri stupa jesu zajedno, i čovjek ih se drži, onda tek možemo govoriti o katoličkoj vjeri. Zbog životne važnosti upravo ovo naglašavam na svojim seminarima".
Add a comment        
 

 
Željko PeratovićVijest koju smo prenijeli na portalu o dva uhićenja vezana uz pisanje na Internetu izazvala je više kritičnih reakcija što se tiče Željka Peratovića. Naime, bilo je više primjedbi da se nismo ničim kritično osvrnuli na sadržaje njegovih tekstova, zbog čega bi čitatelji mogli steći krivi dojam o njegovom pisanju. Da po ovom pitanju ne bi bilo nejasnoća, ovom prilikom prenosimo Peratovićev tekst koji je objavljen na naslovnoj stranici Vjesnika, 29. rujna 2004.. Taj tekst trebao bi svim našim čitateljima biti sasvim dovoljan da steknu uvid o kakvom se to novinarstvu radi u slučaju Željka Peratovića. Članak u Vjesniku poslužio je za plasiranje vijesti o vezama generala Ante Gotovina s IRA-om, što je bio dio medijsko-obavještajne kampanje koja se vodila svim sredstvima protiv Gotovine.(mm)
Add a comment        
 

 
Ivan MiklenićIvan Miklenić u novom se broju Glasa Koncila osvrnuo  na primitivni ispad predsjednika Sabora Vladimira Šeksa, koji je njegova razmišljanja o radu proteklog saziva sabora iz prošlog broja Glasa Koncila nazvao «bezobraznim političkim pamfletom» što su naravno prenijeli i svi hrvatski mediji. Podsjećamo, Miklenić je tada ustvrdio sljedeće :"I peti saziv Hrvatskog sabora, kao i svi prethodni, trpio je od manjka unutarnje slobode, hrabrosti i vjernosti savjesti i istodobno je tolerirao višak stranačke poslušnosti i moralno-političke podobnosti. Takvo, upravo ponižavajuće stanje posljedica je postavaka u izbornom zakonodavstvu koje sve zastupnike, osim neovisnih, u samom startu degradira na poslušnike, puke izvršitelje, mašineriju za glasovanje...". U novom broju spomenutog lista, Miklenić Šeksove riječi definira kao očiti primjer odmaka od istine i činjenica, što je već postalo uobičajeno za izjave koje političari i većina javnih osoba bez imalo obzira serviraju javnosti putem pisanih i elektroničkih medija: "Može se otvoreno reći da se u hrvatskoj javnosti od trenutka same smjene bivše socijalističke i nove demokratski izabrane vlasti sustavno stvara kaos, da se koriste predmetu ili sadržaju neprimjereni slike, usporedbe i izričaji, da se upravo propagandistički ističu, tj. napuhuju pojedine pojave, osobe, organizacije ili sadržaji, da se istodobno potpuno ignorira mnoge vrijedne i za hrvatsku javnost važne i zanimljive stvarnosti. Možda nije suvišno podsjetiti da je prije preuzimanja vlasti prve demokratski izabrane stranke u Hrvatskoj postojala službena, diktirana i potpuno kontrolirana javnost i ona druga neslužbena ali stvarna javnost koju su tvorili građani koji su znali da onome službenom uglavnom ne mogu vjerovati, a da pravu istinu nemaju gdje niti izraziti niti naći izraženu. Sasvim je razumljivo da su iz takve višedesetljetne stvarnosti poniknuli mnogi političari, javni djelatnici i osobito medijski djelatnici koji se ponašaju kao gospodari istine pa su spremni bez ikakve grižnje savjesti interpretirati, konstruirati i manipulirati pojedine sadržaje ili pojave kako to odgovara njihovim političkim, ideološkim, materijalnim ili nekim drugim interesima".(mmb)
Add a comment        
 

 
Kostajnica
Iz Večernjeg lista prenosimo zanimljiv članak Davora Ivankovića i Željka Grgurinovića o tome kako su novinari tog lista, zajedno s ekipom emisije «istraga» - Nove TV, dokazali kako je šestero Srba iz Kostajnice zapravo ubijeno od ruke vlastitih sunarodnjaka, a ne od strane pripadnika HV-a, kako je tvrdio «profesionalni» skupljač te i takve dokumentacije, Savo Štrbac.» Laži Save Štrpca raskrinkavaju originalni “krajinski” dokumenti i izjave svjedoka. Tako je Nenada Marjanovića zvanog Nešo smaknuo pijani sunarodnjak u krajinskoj uniformi. Marjanovićevo je ime u publikaciji Udruge Veritas iz Beograda. Marjanović nije jedini ubijeni u međusobnim obračunima Srba tijekom 1991.-1995. koje je Štrbac pripisao “žrvama ustaša”. Prema pričama koje kruže Hrvatskom Kostajnicom, Marjanović je ubijen jer je prigovorio paležu hrvatskih kuća i ubojstvima zarobljenih Hrvata u Kostajnici, koja je dan prije ubojstva okupirana».
Add a comment        
 

 
korupcijaZoran Vukman u prošlom broju Hrvatskog slova piše o zamoru poštenih, pozitivnih ljudi u hrvatskom društvu u kojem na žalost prevladava korupcija i zakon jačeg. Na koji način uopće potaknuti ljude da razmišljaju kako se ispravnim putem, odnosno naobrazbom, radom i poštenjem može u životu nešto steći i postići kad svuda oko sebe vidimo primjere koji nas ne samo demantiraju već i utječu da je danas veliki broj ljudi zapravo u stanju posvemašnje rezignacije. «Još uvijek smo društvo u kojemu obrazovanje, kompetencija, stručnost i kultura ne znače ništa u općim probicima. Jedan agresivan i polupismeni, pokvareni primitivac, s dobrim klanskim političkim i gospodarskim vezama može činiti što ga volja, može se obogatiti preko noći, može odlučivati o lokalnoj politici, poslovima i urbanom planiranju, a da mu nitko ništa ne može. Mnogi takvi tipovi obično služe kao paravan određenim skupinama nataloženim oko velikih projekata i poslova koji su danas najveći u građevinarstvu i trgovini. Sve drugo kao da je podređeno toj društvenoj pohlepi i trčanju za velikim profitima».
Add a comment        
 

 
Sveta GeraIz prošlog broja Hrvatskog slova donosimo članak Stjepana Bučara koji se u njemu osvrće na, sada već brojne pogranične razmirice sa susjednom Slovenijom koje je, nakon što su se uspostavom samostalnosti i prihvaćanjem rješenja Badinterove komisije, zapravo malo tko uopće i očekivao. Posebice se u tom smislu osvrnuo na možda i najekstremniji od svih spornih primjera Svetu Geru. «Sveta Gera najviši je vrh sjeverozapadne hrvatske, odnosno žumberačkog masiva, 1.178 metara nad morem. U povijesti taj dio Lijepe naše nikada nije pripadao Sloveniji, što se može argumentirano, s vrlo čvrstim dokumentima i dokazati. Sigurni, nepobitni dokazi, kome je pripadao neki teritorij, mogu se naći na katastarskim planovima i zemljišnim knjigama. Tako za Svetu Geru, u katastarskom uredu Ozalj, nailazim na katastarski plan broj 3, katastarske općine Sekulići - koji je nastao prvom katastarskom izmjerom na ovim prostorima, davne 1861. Kod katastarske izmjere evidentira se posjedovno stanje zatečeno danom snimanja, što nepobitno dokazuje da je posjed bio isti ili sličan davno prije same izmjere. Parcelacija zemljišta, na navedenom planu ucrtana je 1969., izvršena je u svrhu „izvlaštenje“ (tada eksproprijaciju) 24. studenoga 1969. i od tada nije se na planu ništa mijenjalo, pak čak iz meni nepoznatih razloga, nisu ucrtani novoizgrađeni objekti. Izvlaštenje je obuhvatilo posjede i vlasništvo: Badovinac Janka iz Karlovca - Novaki 42; Badovinac Dragutina iz Dučića 6 -Radatović; Badovinac Marte iz Kesera kbr.7 - Radatović; Periz Janka iz Sošica 69 i Cvjetišić Drage iz Cvjetišića kbr 7 – Radatović - prilog br.1. Indikativno je da kao vlasnik zemljišta na samoj Geri, kao niti na susjednim česticama, nije naveden niti jedan Janez, što je u pograničnom pojasu prava rijetkost, jer lokalno stanovništvo u pravilu ima posjede s jedne i druge strane granice. I to posjedovno stanje vrlo je jak dokaz da je Sveta Gera oduvijek bila naš teritorij, i sve do njene okupacije Slovenija nikada nije polagala pravo na taj prekrasni dio Lijepe Naše».
Add a comment        
 

 
ĐapićPisali smo kako je HSP 30. rujna ove godine u svim gradovima i većim mjestima u Hrvatskoj pokrenuo potpisivanje peticije za raspisivanje referenduma o suspenziji Ustavnog zakona o suradnji s Haškim sudom, odnosno o prekidu suradnje s tim i takvim sudom. I ovog smo puta, kao i prošlog kad smo prvi put o ovoj temi pisali, nazvali sjedište HSP-a gdje nam je ljubazno priopćeno kako je do jučer peticiju potpisalo 296 tisuća ljudi, a tu je brojku isto tako na tiskovnoj konferenciji potvrdio i predsjednik stranke Anto Đapić, te kazao kako očekuje da će sakupiti svih 400 tisuća iako je, s obzirom da je vremenski rok od dva tjedna u kojem su potpisi trebali biti sakupljeni već prošao, njeno potpisivanje sada samo od moralnog značaja. HSP je vjerojatno kao stranka izvukao nekakvu korist od potpisivanja peticije budući da su mnogi hrvatski građani u današnje vrijeme već sretni kada se njihov angažman može zabilježiti kao moralni čin, bez ikakve stvarne mogućnosti da se bilo što stvarno u Hrvatskoj promijeni. S druge strane, svima je jasno da se imalo agresivnije krenulo u medije, primjerice s nekoliko plaćenih oglasa kojima bi se građane obavijestilo gdje se može potpisati peticija, potreban broj potpisa koji se kreće oko 440 tisuća sigurno bio sakupljen u roku.(mmb)
Add a comment        
 

 
SanaderHrvatska je, pobijedivši Češku u trećem krugu, odnosno već u drugom kad je svima pa i Češkoj postalo jasno da se radi o prevelikoj brojčanoj nadmoći – što je izazvalo i njeno povlačenje kandidature – sa 184 glasova podrške postala članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Time je osigurala mjesto u “svjetskoj vladi”, operativnom tijelu UN-a u čiji opis poslova spada rješavanje konflikata i kriza u svijetu, od 1. siječnja 2008. do kraja 2009. Samo primanje ne može se i ne smije okarakterizirati nikako drugačije nego kao veliki uspjeh hrvatske vanjske politike za koji je najzaslužnija Vlada RH, dok bi sve ostale kvalifikacije u tom smislu bile zlonamjerne i nepoštene. No, isto tako primjećujemo prema načinu na koji su shvaćena veza između Sanaderovog govora u Glavnoj skupštini o radu Haaškog suda i primanja Hrvatske u Vijeće sigurnosti koliko su prioriteti hrvatske političke elite pobrkani.(mmb)
Add a comment        
Sub, 4-04-2020, 21:37:14

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.