U prošla dva tjedna ovaj se portal po prirodi stvari više pozabavio skoro nadolazećim izborima i donio najzanimljivije dijelove programa nekoliko, trenutno najjačih političkih stranaka u Hrvatskoj. Ovom prilikom prenosimo razgovor (s portala Hrvati AMAC) s predsjednikom HKV-a - Hrvojem Hitrecom - koji na ove parlamentarne izbore izlazi sa svojom nezavisnom listom. Više o stavovima i promišljanjima Nezavisne liste Hrvoja Hitreca može se pročitati u nastavku, a internetske stranice s imenima i životopisima kandidata mogu se naći na adresi www.neovisna-lista-hrvoja-hitreca.info. U uvodu izdvajamo nekoliko komentara o "velikim" hrvatskim strankama, HDZ-u i SDP-u: "Razlike su samo u kraticama. I jedni i drugi služe se nepodnošljivim frazama s jedne, i trivijalnostima s druge strane... U SDP-u se teško može govoriti o ustrojstvu, prije rastrojstvu i konfuziji. HDZ-u se uspjela nametnuti oligarhija sa Sanaderom na pramcu. Šutljiva većina u HDZ-u progovorit će ako HDZ izgubi izbore.".

 

 

Kako piše Večernji list, Stjepan Mesić mogao bi biti kandidat za idućeg visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH. I ne samo to, jer osim što potvrđuje da hrvatski predsjednik o takvoj mogućnosti nakon isteka mandata 2010. godine zaista ozbiljno i razmišlja, autor Dejan Jazvić odlazi korak dalje i ističe: «Mesić se stoga nameće kao logično rješenje. Riječ je o političaru s golemim iskustvom i međunarodnim ugledom. Odličan je poznavatelj prilika u BiH i vrlo omiljen u većem dijelu bosanskohercegovačke javnosti. Bošnjaci ga vole, Hrvati poštuju, a i Srbi imaju sve manje rezervi prema njemu. Svi se slažu da je Mesić prijatelj BiH.» Po čemu je to Jazvić zaključio da Hrvati u BiH Mesića poštuju zaista ne možemo dokučiti, a što se tiče činjenice da Srbi imaju sve manje rezervi prema njemu – to bi već mogla biti istina – kao posljedica njegove politike i svih poteza koje je povukao sa svoje predsjedničke funkcije. Jer, ako se radi o politici koja nema puno veze s hrvatskim nacionalnim interesima, ona nečijim interesima ipak mora odgovarati. Što se tiče Hrvata u BiH, teško da bi oni Mesića u tom smislu dočekali s bilo kakvim odobravanjem, jer on je što se dobrobiti njihovih interesa tiče, zadnjih godina učinio, reći ćemo, malo ili ništa - da ne bi sada ulazili u širu raspravu. Predsjednik je kazao kako bi se spomenute funkcije rado prihvatio ako bi se sve strane složile. Ovaj uvjet za sada još nije ispunjen ni što se srpske strane tiče. Premijer Republike Srpske Milorad Dodik je poručio kako hrvatski predsjednik "ne treba razmišljati" o dolasku u BiH kao visoki predstavnik. Dakle, ako se i kojim čudom s imenovanjem Stjepana Mesića za visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH s vremenom slože Srbi i Bošnjaci, kao treća prepreka ostaju Hrvati – osim ako Mesić njih već sada ne ubraja u stranu koju se u BiH ne treba ništa pitati.(mmb)

 

 

Dokumentacioni informacioni centar Veritas svaki mjesec izdaje biltene u kojima se voditelj ovoga centra Savo Štrbac osvrće na teme vezane za sudske postupke za ratne zločine. Obično se u tim osvrtima Štrbac bavi hrvatskim časnicima i suđenjima pred hrvatskim sudovima, no u rujanskom broju, potaknut zbivanjima u Haagu, svoj komentar posvetio je presudi "vukovarskoj trojci" Mrkšiću, Šljivančaninu i Radiću. Točnije, Štrbac je žarište stavio na reakcije u hrvatskoj javnosti i među političarima, zaključujući: "Potpuno je izvjesno da će ova presuda biti glavna tema u Hrvatskoj sve dok se ne održe parlamentarni izbori. A poslije toga, euforija će se stišati i slučaj "Vukovarske trojke" vratit će se u pravne okvire, a to znači u Haaški sud, gdje mu je i mjesto." Rekli bi da je čak i cinični Savo Štrbac, čovjek premazan svim mastima, uspio podcijeniti sposobnost hrvatskih političara da tema od posebnog hrvatskog nacionalnog interesa pometu pod sag, daleko od oči javnosti. Nakon natezanja oko toga tko će govoriti u Općoj skupštini UN-a na temu presude Haaškog suda Mrkšiću, Šljivančaninu i Radiću, hrvatski političari izgubili su vrlo brzo zanimanje za ovu temu - tek još neka izjava, reda radi, bez ikakve namjere da se bilo što konkretno napravi. Ništa bolji po tom pitanju, naravno, nisu se pokazali ni hrvatski mediji. Jedino što je ostalo je narod, koji je jučer u velikom broju pohodio Vukovar. (mm)

 

 

Iz novog broja Hrvatskog slova donosimo komentar sveučilišnog profesora i hrvatskog veleposlanika u mirovini – Nikole Debelića. Autor se osvrnuo na fenomen nekažnjenog ubijanja Hrvata od Bleiburga do Ovčare, od Dubajića do Šljivančanina, te zlokobnu šutnju koja je do današnjih vremena karakterizirala odnos hrvatske vlasti spram stotina tisuća ubijenih. Ratko Maček, glasnogovornik vlade nakon hrvatsko-slovenskih pregovora po prvi je puta iznio brojku od 190 000 Hrvata od ukupno 450 000 ubijenih.» Od strane hrvatskih vlasti do sada su dolazile plašljive i izbjegavajuhe ocjene partizanskih nedjela, čak bez jasne moralno-političke osude. To se radije prepuštalo crkvi koja u okviru svog poslanja radi argumentirano i etički besprijekorno. Nnajbolji primjer je povijesna propovijed kardinala Bozanića na bleiburškom polju. Prepušta se i aktivnim, nažalost osamljenim, veteranskim i domovinskim udrugama te odvažnijima među intelektualcima, koji ukazuju da je za puku opstojnost, za dostojanstvo i jedinstvo hrvatskog naroda neophodno izrehi jasnu osudu zločina i imenovati odgovorne. Što se do sada čekalo? Zar je moguhe da hrvatsku vlast ne zanima masakr nad pripadnicima vlastitog naroda, najvehi masakr u Europi nakon završetka II. svjetskog rata? Je li o tome raspravljao Hrvatski sabor? Kako je moguhe da „za more krvi nije izrečena ni jedna presuda“, da ime Josipa Broza još stoji na jednom zagrebačkom trgu, da se kroz mnoge medije uporno glorificira bivša država, a prešuhuju strahote te države…?»

 

 

Povodom nedjeljne obljetnice spomena na žrtvu grada Vukovara, njegovih građana, kao i svih onih koji su svoje živote položili za njega i cijelu Lijepu Našu na Oltar Domovine, donosimo prigodni tekst Tina Kolumbića iz Hrvatskog slova pod nazivom - Vukovar je hrvatski svjetionik. "Kao što je Dubrovnik na jugu Hrvatske bedem hrvatskoga duha i slobode, tako je i Vukovar na istoku Lijepe Naše tvrđava i svjetionik koji će za buduće naraštaje svjedočiti gdje je za čovjeka granica preko koje ne smije prijeći, ako želi biti čovjek. Vukovar će biti i opomena svima koji bi nasiljem htjeli širiti svoj prostor. Zlo više ne će moći preko Vukovara, a duh vukovarskih branitelja bit će na svakoj stopi hrvatske granice".

 

 

Donosimo obavijest  novinara i autora Nenada Piskača o njegovoj knjizi pod naslovom Haag protiv Hrvatske (Akcijski plan u očima medija), koja izlazi početkom prosinca 2007. godine. O čemu se radi? «U središtu pozornosti je Akcijski plan. Preciznije? – Knjiga izlazi u povodu 2. obljetnice uhićenja general-pukovnika Hrvatske vojske gospodina Ante Gotovine; 2. obljetnice svehrvatskog čekanja "brzog i pravednog" suđenja hrvatskom zajedničkom zločinačkom pothvatu oslobađanja okupiranih područja međunarodno priznatog teritorija Republike Hrvatske - članice OUN, pri Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu; 2. obljetnice pozitivna mišljenja glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte o tome da Republika Hrvatska "u potpunosti surađuje"; 2. obljetnice djelomičnog završetka Akcijskog plana, "širokog skupa mjera", Vlade Republike Hrvatske za koji Predsjednik Republike Hrvatske tvrdi da nije završio».

 

 

U Zagrebu je 15. studenoga u Novinarskom domu održana Međunarodna konferencija pod nazivom: "Demokratizacija EU vs. europeizacija jugoistočne Europe - transformativni procesi u demokraciji u EU i njihov utjecaj na politički razvoj u Hrvatskoj i regiji". Po Hininom izvještaju, šef Delegacije Europske komisije u RH, Vincent Degert, tom je prigodom istaknuo sljedeće: «Zemlje zapadnog Balkana imaju jasnu europsku perspektivu i Europska unija želi ih u svojim redovima, no da bi se to ostvarilo, potrebno je usvojiti pravila koja vrijede za sve članice Europske unije. Politička poruka Europske unije je jasna. Unija želi da joj se zemlje iz regije (zapadnog Balkana) priključe, ako one to odluče. Da bi se to ostvarilo, zemlje zapadnog Balkana moraju ipak usvojiti sva pravila koja vrijede i za sve ostale zemlje članice Europske unije». S obzirom na činjenicu da se ovdje radi o šefu Delegacije Europske komisije u RH, zaista je bilo normalno za očekivati da će o spomenutoj regiji govoriti više iz perspektive same Hrvatske i njenih mogućih interesa, no umjesto toga spominjao se jedino i uporno «zapadni Balkan», kao nekakva jedinstvena cjelina i organizacija u kojoj su sve zemlje izjednačene i kreću s istih pozicija. Tako nešto podsjeća na odnos kakav su vodeće zapadne zemlje imale prema bivšoj Jugoslaviji u doba njezina raspada, što znači ponovno i opetovano trpanje Hrvatske u isti koš s istočnim nam susjedima. A to je apsolutno kontraproduktivno, i reklo bi se tupavo, budući da to samo može rezultirati ponovo pogubnim posljedicama. U Hininoj smo vijesti također imali priliku pročitati kako su na spomenutoj konferenciji govorili "istaknuti hrvatski filozofi, sociolozi i politolozi te predstavnici civilnog društva". Tko su oni mnogi čitatelji će unaprijed pogoditi, ali za svaki slučaj prilažemo i program spomenute konferencije.(mmb)

 

 

Iz Glasa Koncila prenosimo urednički komentar Ivana Miklenića koji je detaljno raščlanio sve što je biskup Jezerinac izrekao u svojoj propovjedi koja je zbog napada predsjednika Mesića i pristranog pisanja određenog dijela medija u kratko vrijeme postala «veliki incident» i kamen spoticanja na relaciji - Predsjednik Republike i njegov ured i predstavnici Katoličke Crkve. Miklenić daje svojevrsni mirni uvid u ono što se dogodilo i motive koji zapravo očigledno iza cijele priče stoje. "Jutarnji list od 5. studenoga objavio je mali tekst pod naslovom »Obećanja SDP-a za Jezerinca su 'sotonska zamka'« a u tekstu se nakon proizvoljne uredničke ili novinareve interpretacije korektno donosi odlomak - citat iz propovijedi biskupa Jezerinca u Belaju u nedjelju 4. studenoga, a onda se tom citatu dodaje još jedna rečenica izvađena iz svoga konteksta da bi sav citat dobio novo značenje, ono koje uopće nije bilo izrečeno niti mišljeno. Nakon takve smišljene konstrukcije i zloporabe biskupovih riječi, Jutarnji list usudio se javnosti kao istinitu, a zapravo je lažna, ponuditi sljedeću rečenicu o biskupu Jezerincu: »SDP je smjestio u kontekst komunističkog totalitarizma, a njihova obećanja nazvao je sotonskim.« Ono što je biskup rekao u odlomku o izborima može se odnositi na brojne stranke i na velik postotak članova u drugim strankama, pa je doista zlobno to prikazati kao riječ o jednoj stranci. Činjenica je da je sotonsko obećanje iz raja zemaljskog biskup naveo u kontekstu svoga govora vjernicima o njihovu doprinosu svekolikoj obnovi hrvatskoga društva te se nikako ne može dovoditi u svezu s ikojom strankom".