22. lipnja 2010. -  Održan spomen-skup "Jazovka 2010." u Đakovu i na Žumberku

 

Prema izjavama svjedoka, nakon ulaska u Đakovo 17. travnja 1945. komunisti/partizani 21. srpske i 6. ličke divizije su počinili strašne zločine. Iz kuća su izvodili mirne građane, koji su saslušavani u OZN-i uz prijetnju silom, bez mogućnosti da se brane, a noću su strijeljani i pokopani u zajedničku grobnicu. U gradu je nastala prava panika. O tome se mnogo pričalo, ali zbog straha koji je u mjestu zavladao nakon toga nije se poduzimala nikakva istraga, ni tada, ni nakon rata. Premda tek sada izlazi u javnost, priča o partizanskim strijeljanjima i komunističkim zločinima Đakovčanima nije nepoznata. Prostor iza župne crkve Svih svetih u centru Đakova na Vijencu kardinala Alojzija Stepinca, nekada nazivan Župna bašća, Parokova livada ili Župni voćnjak, na kojemu je podignuta zgrada spomen-doma, tzv. "komiteta", spominje se po rovovima koji su služili za obranu, a u koje su zakapana tijela ubijenih Đakovčana. Prema izjavama svjedoka tu se i danas nalaze tijela oko 80 osoba, pripadnika Oružanih snaga NDH i civila.

14. travnja 1999. državna Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava sastavila je o ovim strašnim zločinima i ovom grobištu zapisnik, no, 2001. godine neki su željeli komunističke zločine prikriti, te je Komisija ukinuta i ovo grobište, na žalost, do danas ostaje neistraženo.

Đakovo

"Komunistički režim je bio totalitarni režim u kojem su počinjeni strašni zločini nad nedužnim ljudima i neistomišljenicima, no nitko do današnjega dana nije osuđen, a trgovi i ulice još uvijek nose ime jednog od najvećih zločinaca 20. stoljeća Josipa Broza Tita. Još se zbrajaju stotine tisuća žrtava poraća i svakoga dana izlazi na vidjelo neka nova jama Jazovka. Đakovačka Jazovka je upravo ovo grobište Župni voćnjak na kojem smo se kod spomenika žrtvama komunizma Đakova i Đakovštine «Glava koja tone» okupili na tzv. dan antifašizma kako bismo odali počast nedužnim žrtvama komunističkog režima." – naglasio je Pero Šola, predsjednik đakovačkoga krila Hrvatskog obrednog zdruga "Jazovka", koji se obratio nazočnima u ime organizatora skupa. U nazočnosti 20-tak okupljenih građana, pročitao je prosvjedni zahtjev HOZ-a "Jazovka" vlastima Republike Hrvatske kojim se traži priznavanje i osuda komunističkih zločina:

"Stoga, suočeni s ugroženošću Domovine zbog sustavne ogluhe dosadašnjih vlasti na plemenite zahtjeve hrvatskih obrambenih, uzničkih, žrtvoslovnih te inih domoljubnih udruga i osoba, HOZ Jazovka te združene i združujuće udruge i osobe Zdruga udruga – opet u ime Istine i Pravde, tih osnova općega boljitka svih državljana, svaku vlast Republike Hrvatske pozivamo i sami se obvezujemo na bezuvjetnu provedbu ovih zadaća:

1. Isključiti preostale i prerušene nositelje jugokomunističkoga totalitarizma iz hrvatskih vlasti te iz državnih i javnih služba, osuditi jugokomunistički zločinački sustav i svjetonazor, za života i posmrtno imenovati izravne krvnike te vratiti čast i pravo žrtvama, što zahtijeva dapače i Europski savez/unija!

2. Izbrisati sablasne tragove Tita, navodnoga Josipa Broza, poglavice jugo-partizanskih zločinstava i komunističkoga diktatora, ukloniti mu svaki naziv i spomenik s trgova, ulica, cesta, prilaza i sa svega u Hrvatskoj, počev od zagrebačkoga Kazališnoga trga okužena nečastivim imenom krvoloka s ljestvice desetorice najgroznijih svjetskih zločinaca!

3. Otkrivati javnosti hrvatskoj i svjetskoj povijesnu istinu o Hrvatima žrtvama Drugoga svjetskoga rata, poraća i razdoblja totalitarnoga jugokomunističkoga sustava!

4. Prikupljati, ovjerovljivati te čuvati dokaze, svjedočke zapise i podatke o žrtvama Drugoga svjetskoga rata, poraća i razdoblja jugokomunističkoga sustava, te o udbaškim zločinstvima diljem Domovine i Tuđine!

5. Pronositi te bezuvjetno i neodgodivo provoditi Izjave/deklaracije i Odluke/rezolucije Ujedinjenih naroda, Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, Europskoga parlamenta i Hrvatskoga sabora, primjerene međunarodne ugovore Republike Hrvatske i hrvatske pravne propise o kaznenome progonu ratnih i mirnodobnih zločinaca te odštetnim pravima žrtava!

6. Raskrinkati novčanu, promidžbenu i političku obnovu četničkoga spomenika u Sebru/Serebu/Srbu te orgijanje četničkih i komunističko-partizanskih sablasti, koje na obljetnice 27.VII.1941. opet slave pokolje Hrvata diljem Like, Bosne i sve Domovine pod zastavom lažnog i tzv. antifašističkog ustanka!

7. Obraniti viteške i mučeničke branitelje Domovine od kleveta i progona, te im zajamčiti pravo na časnu istinu plemenito zasluženu za Obrambeno-osloboditeljskoga rata Nezavisne Države Hrvatske i za Obrambeno-osloboditeljskog ili Domovinskoga rata Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, i to bez obzira na tadašnje geopolitičke uvjete, državno-politička ustrojstva i pravne poretke!

8. Spriječiti svaku krivotvorbu četnika i komunista u tzv. antifašiste, i to unatoč lažima iz ličkoga Sebra/Sereba/Srba i balkanske Srbije, te unatoč protuhrvatskim utjecajima (vele)srpske politike i njezinih podanika u vlastima RH!

9. Očistiti Ustav RH od avnojsko-zavnoških neistina te u osnovama Ustava potvrditi, da je Republiku Hrvatsku oslobodio i uspostavio Obrambeno-osloboditeljski rat ili Domovinski rat, što nisu Titovi partizani, nije AVNOJ i nije ZAVNOH!"

Nakon polaganja vijenaca kod spomenika, sv. misu zadušnicu za sve nevine žrtve u crkvi Svih svetih u Đakovu služio je profesor biblijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, mons. Luka Marijanović, uz koncelebraciju vlč. Petra Šokčevića.

Đakovo

Prof. Marijanović je u svojem uvodnom govoru rekao:

"Šezdeset i peta je obljetnica stradanja naših ljudi u Đakovu i u okolici, i u cijeloj našoj domovini, počevši od bleiburške tragedije i hrvatskoga križnog puta. Bleiburško polje postalo je sinonimom najveće tragedije hrvatskoga naroda. Postalo je simbolom i za likvidacije naših ljudi ovdje u Đakovu i Đakovštini. To su učinili krvnici, koji su ih nemilice mučili i ubijali. Tih svibanjskih i lipanjskih dana tzv. osloboditelji su, pouzdano procjenjujemo, 'oslobodili života' više od tri stotine tisuća naših ljudi, kako vojnika koji su položili oružje, tako i naših civila, žena i djece, koji su bježali pred nadirućim zlom. Veće tragedije i stradanja nije bilo u našoj četrnaest stoljetnoj povijesti. I mi ovdje, dok molimo i prikazujemo svetu misu za naše pokojne, doslovno: upravo za naše pobijene sugrađane, svjedočimo da se nismo svrstali na stranu ubojica, već smo izabrali stranu ubijenih. Jer i oni su prije svega naši. To su bili naši djedovi, očevi, braća i sestre. I danas ćemo na sve strane čuti kako još ima onih koji se bez srama svrstavaju na stranu ubojica, i još traže da im se takvi izjednače s onim braniteljima iz Domovinskog rata, da im se povise mirovine. Našim stradalnicima se nije sudilo ni na kakvom sudskom procesu, osim možda onom komunističkom, prema paroli: 'Hrvati moraju umrijeti da bi Jugoslavija živjela!' To je bila zemlja koja je bila stvorena na leševima i krvi nedužnih ljudi. Hvala Bogu, da upravo te i takve države, u kojoj nismo smjeli ni žalovati za svojim pobijenima, konačno više nema. Još ne znamo za grobove svojih, niti se možemo pomoliti nad njihovim zemnim ostacima. Vidjet ćemo hoće li ih obilježiti, kao što su neki obećali. Ni ova država nema dovoljno hrabrosti prozvati one bolesne umove koji su to počinili, naredili i izvršili, ili su za sve to znali a nisu ih spriječili. Možda još nije kasno kazniti počinitelje. Neki su si tijekom vremena presudili sami! Teško je stalno slušati kako se zločince uporno brani i opravdava! Nama ne preostaje ništa drugo, braćo i sestre, već da se molimo za naše nedužne, nevine žrtve. Krivi su bili samo zato što su željeli biti svoji na svome! A naša Crkva je uvijek bila na strani onih kojima su oduzeta ili ugrožena bila osnovna ljudska prava. I mrtvi imaju pravo na svoj grob i istinu o svojem stradanju. Vidimo kako su mnogi bezdušnici i bezbožnici stali na put onoj zemaljskoj pravdi, ali neće, sigurno smo, izbjeći Božjem konačnom i istinskom sudu. Mi se, pak sada pokajmo za svoje grijehe, napose koje činimo propustima, da bismo dostojnije i plodonosnije slavili ovu svetu misu."

U svojoj homiliji prof. Marijanović je naglasio:

"Evanđelje nam donosi vrlo tešku riječ iz usta Sina Božjega. Bog je stvorio svetinje i bisere, ali stvorio je i pse i svinje. Čovjeku je dao razum pomoću kojega treba sam spoznati što ide skupa, a što ne može ići skupa. Psi se ne smiju voditi ni u trgovinu, a kamoli u crkvu. Svi mi itekako dobro znamo gdje je mjesto svinjama. Nije svaka riječ primjerena na ustima vjernika. Vjerniku nije mjesto u bilo kakvom društvu. Oko evanđelja nema pogađanja, ono se ne rasprodaje na sajmovima. Sveto, žrtvovano meso nikako se ne smije bacati psima i biserje pred svinje! Na koga Isus misli? Vjerojatno se ipak tu ne misli na nas? Radije se upitajmo, ne radi li se tu možda o onoj drugoj strani, strani i ljudima koji su nam nanijeli tolika zla. A kako Bog postupa? Njegova riječ tiče se svih ljudi, bez obzira prihvaćaju li je oni ili ne. On daje da kiša pada i da sunce sja i nad dobrima i nad zlima. Ako ne prihvate svi njegovu dobrotu, ne trebamo se čuditi. Mi se pak brinimo sami, da nas ne pogodi Božji sud. Da nas se doista jednom ne pribroji psima i svinjama. A to nije baš sve tako jednostavno. Čovjek si sam nije podario život. Ali će o onome, što je učinio iz ovoga svog života jednom polagati račun. Zato nas današnje evanđelje poziva pravovremeno na razmišljanje: kamo vodi put, kojega sam izabrao? Jesam li izabrao samo sebični životni cilj ili jedan cilj koji ostaje? Prožima li „zlatno pravilo" moj život, moje ponašanje?[...] Da lakše održavamo zapovijed ljubavi prema bližnjemu, zato nam tzv. zlatno pravilo želi biti pripomoć. Ono sažima govor na gori za pravilan odnos prema svojem bližnjem. Sve se onda drugo izvodi iz toga. Sa zlatnim pravilom u džepu, i prije svega u srcu, ne trebaju nas Isusove opomene, koje to još samo pojačavaju, nikako uplašiti. Naprotiv. Ako ih budemo slijedili, dat će nam pravilnu moć razlikovanja, rasuđivanja i odlučivanja. Neće nam padati na pamet, da se pa ni u ratu, pogotovo nakon svršetka ratnih operacija, bezobzirno i nečovječno, upravo svinjski ponašamo prema poraženima. Štoviše, mi kao kršćani, vjernici, nikako ne ćemo reći: Nisam ništa loše ili nažao učinio, nego naše će geslo biti: Ja sam tebi nešto dobro učinio i to držeći se kriterija, Isusova mjerila ljubavi. To neka nas nadahnjuje, a ne onaj postupak zločinaca, srbočetnika i dr., iz prošlosti, naročito onih iz II. svjetskog rata, ili nedavnog našeg Domovinskog rata. Uvijek se držimo Isusovih načela."

Izaslanstvo đakovačkoga krila HOZ-a "Jazovka", predvođeno dopredsjednikom Tomislavom Ćurićem, hodočastilo je na strahotnu žumberačku jamu Jazovku, gdje je obilježena 20. obljetnica otkrića jame Jazovke u spomen i čast svima mučenicima, koji sebe žrtvuju braneći Domovinu Hrvatsku. Ovogodišnju sv. misu na Jazovki predvodio je uzoriti kardinal mons. Vinko Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski.

Sanja Rogoz-Šola

Pet, 7-08-2020, 20:46:54

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.