Udruga UHBDR 91 dodijelila je Zlatnu plaketu Antunu Vrdoljaku. Donosimo govor dr. sc. Miroslava Međimorca prilikom dodjele plakete. (hkv)

Antun Vrdoljak – govor povodom svečane dodjele Zlatne plakete UBIHDR

Velika mi je čast govoriti na večerašnjoj dodjeli Zlatne plakete UHBDR 91., dragom, poštovanom i uvaženom gospodin Antunu Vrdoljaku. Osjećam veliku obvezu naći nekoliko riječi dostojne sjajnog hrvatskog umjetnika, glumca, filmskog redatelja, domoljuba, predanog borca za hrvatsku samostalnost, visokog dužnosnika hrvatske države, potpredsjednika vlade RH, osnivača HOO, no ponajprije živog, snažnog i neiscrpnog hrvatskog filmskog umjetnika, velikana duha koji je svojim stvaranjem obogatio hrvatsku umjetnost, ali zadužio i hrvatsku državu i narod. O uvaženom gospodinu Antunu Vrdoljaku, poštovanom starijem redatelju govorit ću kao mlađi redatelj, o branitelju kao branitelj.

Vrdoljak plaketa 1 1

S gospodinom Antunom Vrdoljakom i njegovom suprugom nedavno sam se slučajno susreo u ulici u kojoj stanujem. Nakon pozdrava i moje dosjetke što radi u „mojoj ulici“ upitao sam ga kako napreduje film - misleći naravno na njegov projekt - „General“. Odgovorio mi je da je još u montaži i da će biti gotov do ovogodišnjeg Filmskog festivala u Puli.

- A čime se ti baviš? - Što radiš?

– Pripremam režiju Krležinih „Glembajevih“. – Aha! U kojem kazalištu?

–U Gavelli. Režirat ću sjajan Krležin komad s odličnom glumačkom podjelom.

- Sjajno, sjajan projekt- odgovorio je. - Glembajevi su odlična drama, ali ima jedna nevolja s njom, kad je pripremaš od nje noću ne spavaš.

On, koji je maestralno prenio tu Krležinu dramu na film imao je pravo, znao je što govori - već mjesecima mirno ne spavam, sanjam Krležina lica, scene, odnose, mučim se kako domisliti zamisao kojom će se ponovno na sceni, danas, potvrditi snaga i potentnost tog Krležinog dramskog remek-djela – i stalno se prisjećam onoga koji me je upozorio na tu muku, koji je svojim tumačenjem „Glembajevih“ postavio visoku umjetničku razinu. Mogu li je dostići? Visoko cijenim redatelja Antuna Vrdoljaka i njegovu umjetnost jer me potiče.

Na svojevrsnoj podsvjesnoj i asocijativnoj razini, uz njega me vežu snažni osjećaji koje su davno potaknuli njegovi ratni filmovi, dva sjajna filma - „Kad čuješ zvona“ 1969. i „U gori raste zelen bor“ 1971. nastala na ratnim zapisima partizanskog generala Ivana Šibla. Redatelj Antun Vrdoljak snimio je ta dva filma na dotada sasvim nov, istinit i potresan način, bez klišeja filmski je uobličio rat na Banovini 1941. Pedeset godina poslije 1991/1992. i ja sam ratovao na Banovini, u Sunji, i rat sam doživljavao i osjećao kroz zapamćene slike i doživljaj iz ta dva Vrdoljakova filma. U knjizi „Sunja piše Vukovaru“ književno sam oblikovao svoje ratno iskustvo, opisao sam ljude koji su svojim karakterima, ponašanjem, junaštvom, poneki i razumljivim slabostima, svojim humorom i prihvaćanjem neminovnog bili slični Vrdoljakovim filmskim junacima. Zapravo, ponekad mi se činilo kao da sam se našao u nekom čudnom vremenskom vrtlogu kadrova, sekvenci i cijelih dijelova Vrdoljakovih filmova – branitelji su bili jednostavni, tvrdi brđani i posavski seljaci, kad su govorili činilo se kao da grizu riječi, svojom prividnom neosjetljivošću prikrivali su svoju ljudsku toplinu, šalama i vicevima prihvaćali rat kao nešto neumitno i sudbinsko i – nisu uzmicali, nisu odustajali. Lica, životni karakteri, čak i krokiji Vrdoljakovih filmskih junaka bili su istovjetni licima i postupcima branitelja koji su me okruživali. Ti hrvatski domobrani i partizani u njegovim filmovima i branitelji iz Sunje, koji su branili tek stečenu hrvatsku nezavisnost, bili su isti. Vrdoljak ih je svojim filmskim tumačenjem učinio ljudima od krvi i mesa, živim, istinitim, bez komunističkih fraza, laži i pretjerivanja. Demistificirao je rat, ujedno ga je učinio umjetnički dramatičnim, cjelovitim i uvjerljivim. Ta dva hrvatska ratna filma naznačila su bitnu promjenu umjetničkog odnosa prema ratu i komunističkoj revoluciji, najavila su politički, društveni, duhovni i umjetničkog preokret -„Hrvatsko proljeće“. I zato je nakon sloma „Hrvatskog proljeća“ Antun Vrdoljak snosio posljedice, kao i mnogi drugi, kao i ja, jer se prvi usudio umjetnički snažno „zakukurikati“. No nije sustao, nisu ga mogle zastrašiti ni prijetnje „da će ga ucmekati kao psa“ ako pokuša napustiti domovinu. Antun Vrdoljak, je jače volio Hrvatsku i nastavio se filmom boriti za njenu slobodu, nezavisnost i demokraciju.

Vrdoljak plaketa 1 2

Pamtim i slijedim jednu od mudrih izreka starijeg kolege Antuna Vrdoljaka koja se izravno dotiče posla kojim se i ja bavim - „Režija nije lagan posao, no kad sam već upao u ta kola onda sam nastavio tjerati dalje“. Taj težak posao u miru postao je još teži i odgovorniji u ratu. U trenutcima donošenja odluke –ostati ili braniti domovinu- hrabrio sam se među ostalim i primjerom redatelja Antuna Vrdoljaka koji se izravno i bez računice uključio u stvaranje hrvatske države i u rat koji je slijedio. Među prvima je stao uz predsjednika Tuđmana. Upamtio sam kako ga je supruga Branka odgovarala od ulaska u borbu za hrvatsku nezavisnost - „Tko će raditi filmove ako ti odeš u politiku“? Umjetnički stvarati kao da se ništa ne događa ili zašutiti, djelatno se uključiti u obranu domovine ili se skriti - bila je srž dvoumice mnogih hrvatskih umjetnika. Antun Vrdoljak nije sumnjao. Slijedeći među ostalim i njegov primjer i ja sam se uključio u obranu, poput drugih hrvatskih umjetnika koji su ostavili pero, kist, dlijeto, kameru – i pošli braniti domovinu ili su je branili perom, kistom, kamerom poput palih kolega snimatelja, glumaca, slikara -. Rado citiram paradigmatski slučaj dva velika europska i svjetska kazališna i filmska glumca Jean Gabina i Gustafa Grundgensa koji točno upućuje na pravi izbor umjetnika u takvoj trenutku. Jedan je prekinuo svoju sjajnu karijeru i šest godina branio domovinu Francusku, dok je drugi, veliki Goetheov Faust, postao Geobelsov i Hitlerov miljenik. Prvi se, ovjenčao slavom ratnog junaka i domoljuba, vratio svom pozivu i poslije rata odigrao neke od najslavnijih filmskih uloga dok je drugi, posramljen i zaboravljen, nestao s njemačke i svjetske pozornice. Ljudi poput Antuna Vrdoljaka i stotina hrvatskih umjetnika slijedili su primjer rodoljuba i ratnika Jean Gabina, osvjetlali su obraz, obranili čast i domovinu. Odabrali su Gabinov ne Grundgensov izbor. Na žalost, promjenom političkih okolnosti mnogi, pa i ovdje prisutan slavljenik, zbog tog izbora, zbog svog domoljublja doživjeli su otrovne napade na sebe osobno, ali i na svoju umjetnost. Teško je pojasniti taj dio te naše tužne hrvatske zbilje, taj hrvatski paradoks.

Uvijek su me veselili i veselit će me susreti s gospodinom Vrdoljakom. On zrači nekom zaraznom vedrinom, duhom koji u njegovom bogato nijansiranom pripovijedanju, pršti bogatstvom i mudrošću. Majstor je pripovijedanja, njegove priče uvijek nose onu epsku mudrost, u njima ljepota izričaja i duha raste, prelijeva se, obuzima sve koji ga slušaju. U svojim filmovima brani i uzdiže hrvatski jezik. Sjajan je scenarista, točno dijeli uloge i zna raditi s glumcima, jedan je od posljednjih izdanaka velike, na žalost zaboravljene, Gavelline škole. U dahu sam odgledao „Dugu mračnu noć“, taj film/serija je samo produbio i izoštrio svu onu istinu o Drugom svjetskom ratu, koji su od nas krili, o strašnom ideološkom sukobu, o zatiranju ideje hrvatske slobode, o okrutnoj naravi komunizma, o pojedinačnim tragičnim sudbinama, o zlu, ali i o nadi i budućnosti.

Vrdoljak plaketa 1 3

Inteligentno, pažljivo, točno i mudro, uvijek savršeno umjetnički opravdano, promicao je hrvatsku izvornost, autentičnost. Njegova opaska o drami „Balkanski špijun“ Dušana Kovačevića, predlošku za odličan srpski film otkriva njegov umjetnički stav. – „Balkanski špijun?“ Sjajan tekst, ali ja ga ne bih znao režirati. Ja ne poznajem taj svijet, to nije moj svijet.“ Antun Vrdoljak duboko poznaje svoju Hrvatsku i njene ljude, koje istinito tumači u svojim filmskim klasicima, ne laća se nepoznatog i stranog. Zbog ideološke suspektnosti TV serija „Prosjaci i sinovi“ Ivana. Raosa stajala je dvanaest godina u bunkeru, a onda je zbog svoje istinitosti požnjela ogroman uspjeh. Njegovi klasici, veliki hrvatski filmovi „Kiklop“ i „Glembajevi“ na predlošku književnih velikana – Ranka Marinkovića i Miroslava Krleže – izvorni su projekti na djelima, karakterima, sukobima, dramama, koje Vrdoljak poznaje i drži ih ključevima kojima otključava hrvatsku povijest, karaktere, mentalitet, kulturu, jezik, posebnost, snagu i hrvatsku želju za slobodom i nezavisnošću.

Vrdoljak plaketa 1 4

Susretao sam ga 1992. za stolom predsjednika Tuđmana i divio se njegovoj političkoj mudrosti, domoljubnoj odlučnosti, zanimljivim pričama, humoru kojim je znao olakšati i teške situacije. Susretao sam ga na kazališnim predstavama i slušao njegove sjajne raščlambe redateljskih zamisli ili glumačkih tumačenja. Uvijek bi me razdragao duhovitim prisjećanjima, životnim iskustvom i zarazno smiješnim anegdotama koje je znao sjajno glumački uobličiti. Uvijek me raduje susreti s njim, pa makar i u prolazu u „mojoj ulici.“ Počašćen sam poznanstvom sa starijim kolegom, uzor redateljem i jedinstvenim čovjekom.

Vrdoljak plaketa 1 5

Gospodin Nenad Ivanković je večeras će(je) govorio o svojoj knjizi „Ratnik, pustolov, general“, predlošku za scenarij filma „General“ kojeg svi očekujemo s velikim nestrpljenjem. Siguran sam da će film „General“ u redateljskom tumačenju Antuna Vrdoljaka biti kruna njegovog filmskog opusa, svojevrstan sažetak i snažno umjetničko tumačenje sticanja hrvatske nezavisnosti i pobjede u Domovinskom ratu, film koji će konačno ispuniti našu nasušnu potrebu za istinom o našoj bliskoj i blistavoj povijesti. Ja vjerujem da će taj film na snažan i nedvojbeno umjetnički način protumačiti svu složenost života Generala, ali i oslikati cijelu galeriju branitelja, svu složenost i težinu našeg položaja u Domovinskom ratu, svu odlučnost, hrabrost i čovječnost ljudi poput „Generala“ koji su tu složenost, tu nemogućnost preokrenuli u hrvatsku pobjedu. To može učiniti samo veliki umjetnik poput večerašnjeg slavljenika gospodina Antuna Vrdoljaka. Njemu moje najiskrenije čestitke!

dr. sc. Miroslav Međimorec

 

Pon, 18-11-2019, 02:26:59

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.