U Splitu je 11. travnja, u organizaciji Udruge Benedikt, održano predstavljanje knjige Damira Borovčaka "Gvozdansko". Donosimo govor koji je o knjizi održao Josip Botteri Dini. (hkv)

Josip Botteri Dini: Gvozdansko - slavni i dični uzor

Naslov sve govori: Gvozdansko je hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora. A u knjizi (str. 44) stoji: "nezainteresiranost medija i nesavjesnost ministarstava i političara, uzrok su što Gvozdansko ostaje zatajeno hrvatskoj javnosti sve do danas". Također u knjizi (str. 194) stoji i to kako biskup Ante Ivas poručuje 12. siječnja 2014. u Gvozdanskom: "Ne uzmiče se kad je napadnuta Domovina". Taj usklik, pun snage domoljublja, pun vjere u providnost i Božju pravdu odzvanja u srcu svakog Hrvata, a posebice hrvatskih branitelja. Postoje mnoge škole i učilišta, ali škola domoljublja skrivena je u grudima, u Evanđelju, u obitelji, u narodu i u njegovoj kulturi. U toj školi se živi i umire. U njoj se ne govori o cijeni slobode.

Gvozdansko je najsnažniji primjer ljubavi i dobrote u koji se Hrvati mogu u svakom vremenu ugledati. Nažalost, Hrvati se moraju ugledati u mučeničke uzore. Svekolika hrvatska povijest prolazi i kroz nezavidne povijesne, društvene i političke tjesnace. I premda Hrvati nisu nikada bili ratoborni osvajajući tuđe zemlje, prolazili su kroz neprestane ugroze, otimačine i nametnute ratove. Opstanak Hrvata na svojoj grudi, hridi i na hrvatskom žalu, neprestance je plaćan dankom u krvi svojih najodanijih sinova.

Hrvat mora svjedočiti svoj politički indentitet, kojega je hrvatski narod svojim čestitim životom i nesebičnim žrtvovanjem za zajedničko dobro ostvarivao kroz svoju povijest i nikada nije odustao od kršćanske paradigme vladanja i upravljanja državom i narodom. U Hrvata je uvijek uzor i mjera bilo demokršćansko razmišljanje i žrtvovanje. Po tom su uzoru i mjeri, živjeli i ginuli naši slavni hrvatski junaci "... za krst časni i slobodu zlatnu...". Od davnina Grobničkog polja, pa Krbavskog, Gvozdanskog, Klisa..., pa Hude jame, Macelja..., do Vukovara, Škabrnje..., oltar Domovine Hrvatske natopljen je mučeničkom krvlju. Ali, zajedno sa svetim Alojzijem Stepincem, kličemo: "U Tebe se Gospodine uzdam"! Jer je jedino vječni sudac pravedan i Njegovo milosrđe je preveliko. On liječi ranjenu dušu, i srce, i izmučeno pamćenje, i daje snagu za opraštanje i onda kada čovjeku izgleda apsurdno. Mi vjerujemo u Svjetlost vječnu i Boga ljubavi.

Hrvatski indentitet tvore svijest o našoj hrvatskoj kulturnoj, umjetničkoj, sportskoj i znanstvenoj baštini. Posebno valja istaknuti naš hrvatski jezik, povijest, pripadnost i vjernost katoličkoj crkvi i zapadnoj uljudbi. Sav taj hrvatski indentitet u današnjem vremenu biva ugrožen, obezvrijeđen i kroz različite medije i putem različitih politika nepoštovan. Kako bi sačuvali naše puno dostojanstvo i bili ravnopravni sa kulturama i narodima s kojima se dotičemo u suvremenom svijetu, mi sami najprije moramo poznavati sebe i svoje indentitetske vrjednote. I tada ih predstavljati i štititi u susretu s drugima. Posebnu brigu valja posvetiti informacijama koje nas predstavljaju u svim oblicima i medijima te kroz političke forume i ustanove ili pak putem tzv. kulturne suradnje na međunarodnom planu.

Mučenička povijest hrvatskog naroda zadužila nas je, sve njene baštinike i ispunjava nas odanošću i ponosom. Naši pretci čuvali su hrabro svoju i našu Domovinu i svojim životima ostvarivali su slobodu i samobitnost hrvatskog narodnog bića. U toj teškoj borbi kroz vjekove crpili su nadahnuća i duhovnu snagu iz svete vjere i ugledajući se u odlične uzore koji su u narodu prepoznati i nikada nisu zaboravljeni. I mi se danas sjećamo s udivljenjem velikana, hrvatskih knezova, kraljeva i bezbroj vitezova, koji su se "pokoravali zakonima domovine", poput Spartanaca ginući za njen opstanak.

Gvozdanski vitezovi su svojom žrtvom ostavili spomenik trajniji od mjedi. Njihovo junaštvo živo je upisano u hrvatsku dušu. Nepoznata je u svijetu takva hrabrost i odlučna borba za svoju grudu i slobodu, kojoj su smrzavajući se na mrazu, darovali svoje živote kao vjerni sinovi Domovine. Mi ovdje govorimo o slavnim uzorima, hrvatskim braniteljima utvrde Gvozdansko zahvaljujući jednom hrvatskom domoljubu, koji je u ovoj temi s ljubavlju i žarom prionuo pisanju za nove hrvatske generacije, oživio ove slavne i dične uzore. Knjiga posvećena Gvozdanskom, jedna je u nizu knjiga Damira Borovčaka kojom trga iz zaborava svete hrvatske uspomene. U ovoj prigodi potrebno je istaknuti i monografiju posvećenu Maceljskim mučenicima., uz brojne druge. Zahvalni smo Damiru za njegov povratak u Hrvatsku iz dalekog svijeta i za sudjelovanje u obrani Hrvatske u vremenu Domovinskog rata. Zahvalni smo i za sva objavljena djela pisana s ljubavlju, znalački i istinoljubivo o hrvatskim mučenicima kroz hrvatsku povijest, pa sve do suvremenih junaka obrambenog Domovinskog rata.

Završiti ću moj govor riječima pisca "Eposa u 32 pjevanja – Gvozdansko" Antuna Tresića Pavičića kako se "ne poznaje u povijesti čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga na Gvozdanskom", opetovano je to na str. 57 u knjizi Damira Borovčaka.

tekst: Josip Botteri Dini
fotografije: Radoslav Zaradić