Ljubomir ŠkrinjarLjubomir Škrinjar

Hrvatska svjetla i tame

Pregled reportaža

Tajanstveni grobovi iz maksimirske šume

U vrijeme svečanog otvaranja, 1843. godine, zagrebački park Jurjaves (Maksimir) bio je najveći i najljepši perivoj u jugoistočnoj Europi, kojim je prošetao i car Franjo Josip I. 1852. godine. Danas je, iako je izgubio mnoga svoja prvotna obilježja, uvršten u popis svjetske baštine i zaštićeni je spomenik prirode i spomenik kulture. Široj javnosti je uglavnom nepoznato, jer naša anacionalna ljevica izbjegava to spomenuti, da su nam park Maksimir u nasljeđe ostavila dvojica zagrebačkih biskupa (Vrhovac, Alagović), te prvi zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik.

Park Maksimir uređivan je od 1794. do 1843. godine, odnosno do smrti nadbiskupa Haulika 1869. godine. Idejni začetnik parka, i prvi koji je počeo s krčenjem teško prohodne stoljetne šume hrasta lužnjak, u kojoj su uz vukove obitavale i divlje svinje, bio je biskup Maksimilijan pl. Vrhovac (+1827.). Zacrtao je osnovne konture parka, a navoženjem zemlje formirao je veliki brežuljak, središnju točku parka gdje se danas nalazi Vidikovac, i 800 metara dugu aleju od brežuljka do državne ceste Zagreb – Beč (od 1900. godine Maksimirska cesta), pa je perivoj prozvan njegovim imenom Maksimir.

1852. Vidikovac - Maksimir - Zagreb

1852. Pogled s Vidikovca na Gornje i Donje jezero, prošireni ribnjak između Vidikovca i "Maksimirske ceste".

Aleksandar Alagović (+1837.) je naznačio položaj jezera (ukupno šest) i uredio brojne puteve za šetnju koji se zrakasto šire od Vidikovca. Uredio je i današnji park Ribnjak kod Zagrebačke katedrale.

Juraj Haulik (+1869.) ostavio nam je Maksimir kakav danas imamo. Prva dva jezera spojena malim vodopadom i drvenim mostićem iznad njega (Gornje i Donje, odnosno Prvo i Drugo jezero), stvorio je proširenjem ribnjaka koji se nalazio između Vidikovca i "Maksimirske ceste". Iz Beča je doveo carsko-kraljevskog arhitekta (projektirao je Ljetnikovac, Vidikovac, Švicarsku kuću, Mirnu kolibu, Narodni hram, Hram prirode, Brezovu kolibu, Ombrelu (kišobran), Kameno sjedište i "Latern-tempel" tj. Paviljon Jeka), vrtnog arhitekta i kipara (Napuljski ribar, Žetelica, Majka Božja, Dječaci, Križ). Nakon Haulikove smrti polako su nestajale znamenitosti staroga parka.

Drugo-jezero-Maksimir

2011. Gornje ili Drugo jezero

Vidikovac - Maksimir - Zagreb

2011.

Vidikovac visok 17 metara je izgrađen u razdoblju 1841 -1842.; obnovljen 1991. godine.

ansambl Animato Maksimir

2011.

Na Vidikovcu su održavani nedjeljni promenadni koncerti sve do oslobođenja 1945. godine. Tradicija je obnovljena prije nekoliko godina. Proteklog ljeta posjetitelje je salonskom glazbom zabavljao zagrebački profesionalni ansambl Animato, sastavljen od diplomiranih glazbenika (Muzička akademija): Martina (1. violina), Lara (2. violina), Tomislav (klarinet), Vanja (flauta), Vesna (klavir), Oleg (kontrabas), Lovro (violončelo) i Nikolina (vokal). Zemlja smješka, Grofica Marica, Mala Florami... Danas su u Zagrebu, nažalost, u modi nomadske cajke.

1864-Tiha koliba

1864. Tiha koliba

Tiha koliba je izgrađena 1842. godine.

Švicarska kuća - Maksimir

1864. Švicarska kuća

Švicarska ("Tirolska") kuća je izgrađena 1842.; u prizemlju je bio lugarev stan, a na katu Haulikov salon s rezbarenim drvenim stropom i "slikarijama na staklu prozora". Na fotografiji vidimo i uređeni golubinjak, a na nizbrdici iza kuće uređen je prvi zoološki vrtić (zverinjak) u Maksimiru – "prikupljeni su jeleni i košute".

1931 Golf Maksimir Svicarska kuca

1931.

1931. je osnovan golf-klub Zagreb, prvi u Kraljevini Jugoslaviji, a 12. lipnja 1931. u Maksimiru je organiziran prvi golf-turnir na livadi između Švicarske kuće i Vidikovca.

Švicarska - tirolska - Maksimir

2011.

golf-maksimirska suma

1931.

1934. golf - Maksimir, Zagreb, Croatia

1934. Dolina dalija

Posljednja prvenstvena golf utakmica na osam rupa održana je 1934., a golf-klub Zagreb se nakon toga ugasio.

Dolina dalija - Maksimir

2011. Dolina dalija

1843. Obelisk - Maksimir - Zagreb - Croatia

2011.

Obelisk, spomenik u obliku piramide, postavio je nadbiskup Haulik u Dolini dalija povodom završetka radova u parku 1843. godine, i koji je po Hauliku dobio ime Jurjevac.

Paviljon Jeka - Nimfa - Eho - Maksimir

2010.

Paviljon Jeka ("Latern-tempel"), simbolički posvećen planinskoj nimfi Eho, jedini je očuvani paviljon iz Haulikova vremena. Ovaj dvanaestostranični paviljon s deset polukružnih prozora i dva ulaza izgrađen je 1845. godine kod Prvog jezera i današnjeg ulaza u Zoološki vrt. Zbog naglašenih akustičkih svojstva odbija zvukove što posebno veseli djecu. Ovakvi paviljoni bili su "in" u ondašnjim europskim parkovima.

1864-Sv Juraj maksimir

1864.

Neogotička kapelica Sv. Jurja, sa zvonikom na preslicu(!), izgrađena je 1864. na mjestu srušenog Narodnog hrama.

kapelica Sv. Jurja - Maksimir

 2011.

Nadbiskup i kardinal Juraj Haulik je želio da mu grob bude u kapelici Sv. Jurja.

Grob žrtve oslobođenja 1945.

2010.

Ovaj grob nama nepoznate žrtve poraća (oslobođenja 1945.), kao i još nekoliko grobova koji nisu tako brižno uređeni, no imaju neko kršćansko obilježje obješeno o drvo ili ispod njega, nalazi se pokraj Četvrtog jezera u sjevernom djelu guste maksimirske šume.

Križ je postavljen poslije 1991., a stoji bezimen vjerojatno zbog još uvijek prisutnog straha rodbine od odmazde naših ljevičara, koji sebe vole nazivati i "antifašisti".

Tragično je da i danas gotovo svakodnevno moramo slušati i gledati onog uglednoga lažljivca i špicla koji brani jednog od još uvijek živih ubojica iz poraća, govoreći da bi eventualna istraga ili presuda (za poratne zločine) bila "revizija prošlosti".

I mi "imamo Hrvatsku"?

Četvrto jezero u Maksimiru

2011. Četvrto jezero

Peto jezero u Maksimiru

2011. Peto jezero (obnovljeno zajedno s Brezovom kolibom 2008. godine)

1924-mogila-maksimir-Zagreb

1924.

Mogila u izgradnji povodom tisućgodišnjeg hrvatskog kraljevstva.

Mogila Maksimir

2011.

Mogila, spomen-humak, na mjestu gdje se prije nalazio paviljon Ombrela, podignuta je 1925. godine povodom obilježavanja i proslave tisućgodišnjeg hrvatskog kraljevstva. U temelje humka stavljeni su predmeti iz hrvatske kulturne baštine, a građen je od grumenova zemlje donesene iz 155 mjesta iz raznih hrvatskih krajeva u kojima se zbio neki važni povijesni ili kulturni događaj tijekom tisućgodišnje hrvatske povijesti. Od Mogile je poslije oslobođenja 1945. godine ostao samo brežuljak, a obnovljena je tek 1994. godine na inicijativu Družbe "Braće hrvatskog zmaja". Vraćene su i spomen-ploče (na jednoj piše: "925 – Tomislav prvi krune se hvata s njome da kruni ponos Hrvata"), a stavljena je i nova: "1995 - Za ostvareni san Hrvata: slobodnu, nezavisnu i međunarodno priznatu hrvatsku državu. Sokola postavi Ministarstvo obrane Republike Hrvatske".

Ljevičari su poslije oslobođenja 1945. promijenili i opaka stara imena ulica u Zagrebu: Ulica kralja Zvonimira u Ulica Crvene armije, Trg kralja Krešimira u Staljinov trg, Prilaz Đure Deželića u Prilaz JNA, itd. itd. Kažu, danas, "Mi smo se borili za Hrvatsku!".

1926 Zoo maksimir

 1926.

Na Labuđem otoku, usred prvog jezera – kojim je već 1892. prometovao izletnički parobrod "Grad Zagreb" – utemeljen je godine 1925. današnji zagrebački Zoološki vrt. Prvi zoološki vrt u ovom dijelu Europe imao je te godine samo tri lisice i tri sove, a već iduće godine više od 320 nastanjenih životinja. Do 1991. bio je u bijednom stanju, a onda ga u ruke uzima novi ravnatelj Zoološkog vrta, dipl.vet. Mladen Anić. Bez velike pompe, samozatajno, dovodi vrt u današnje prelijepo stanje. I onda je, po "našem" ustaljenom običaju, smjenjen s dužnosti ravnatelja. Bio je "HDZ-ov kadar".

Zoo - Maksimir - zoološki vrt - Homo sapiens

2007.

Zoo - Maksimir - zoološki vrt - Merkat

2010. Merkat (Suricata suricata)

Prvo jezero u Maksimiru

2011.

Napuljski ribar - Maksimir, Zagreb, Croatia

2009.

1847. uz južnu obalu Prvog jezera postavljen je Napuljski ribar (danas replika), djelo bečkog kipara Josipa Kassmana.

Maksimir - jezero zimi

2010.

1853. otvoreno je za građanstvo klizalište na maksimirskom jezeru.

Maksimir - aleja u proljeće

2008.

"Maksimir nas začarava svojom krasotom u svako doba godine, bilo to u sjaju proljetnog sunca, bilo u milinju biele mjesečine, ili u čaru ljetne večeri prije zalaza sunca, ili u biseru zimske snježi."

Maksimir - aleja zimi

2010.

1880. - na aleji su organizirane konjske i prve biciklističke trke.

Romobilske utrke - Maksimir, Zagreb, Hrvatska, Croatia

1961. Večernji list

Na aleji u "Parku kulture" organizirane su šezdesetih godina prošlog stoljeća romobilske utrke "Brzina – ali oprez!"

1852. Maksimir - portal

1852.

Litografija Ivana Zaschea: Haupteingang des Parkes Jurjavés nächst Agram in Croatien

1864.  Maksimir -  portal - Zagreb

1864.

1841. - izgrađena su glavna ulazna vrata: kolni ulaz u park je bio između dva velika kvadratična stupa (pilona) s velikim kamenim vazama, a do ovih pilona bila su dva manja, također s kamenim vazama, koji su bili ulazi za pješake.

1871. Jurjevac - Maksimir - portal

1871.

1867. - je izgrađen novi portal – na velikim pilonima postavljene su skulpture dviju božica iz rimske mitologije, Flore (božica cvijeća) i Pomone, (božica voća i drveća). U sredini masivnog nadvratnika s atikom uokvirenom vitičastim ornamentom uklesan je natpis Jurjevac.

1880. - u potresu je srušena lukovita nadvratnica s natpisom.

1867. - postavljena je na "pješčanom trgu" skulptura Sv. Jurja, kipara A. D. Fernkorna. Poslije je Fernkornov Jura premješten na Akademički trg (današnji Strossmayerov trg) odakle ga je spomenik biskupa Strossmayera izgurao na Sveučilišni trg gdje se i danas nalazi.

1881.-1913. Maksimir - portal

1882. Novi izgled ulaznih vrata nakon potresa

1913. - portal je ponovno srušen, ali u olujnom nevremenu kada je na njega palo veliko hrastovo stablo.

1935. Maksimir - portal

1935.

1914. - obnovljeni piloni i lukoviti nadvratnik s atikom, samo su sada umjesto natpisa Jurjavec uklesani stihovi Ivana Gundulića iz Dubravke:

Gundulic-ulaz-Maksimir

2011.

O dubravo slavna svima
U uresu slobodnome
Lijepa ti si mojim očima

Draga ti si srcu mome.

U veseloj ovoj sjeni
Od česti svih tvojih grana
Povesti je milo meni
Do najdražih mojih dana.

Božica Pomona - Maksimir

2011.

1960-Maksimir park kulture portal

1960.

Naši dosjetljivi "ljevičari", u vrijeme njima omiljenoga zagrebačkog gradonačelnika Većeslava Holjevca (od 1952. do 1962.), kultivirali su otrovni bršljan (Hedera helix) i njime prekrili Gundulićeve stihove i kardinalske insignije (prvotno prekrivene petokrakom), ali ne i rimske poganske božice Floru i Pomonu.

Maksimir-ulaz

2011.

Ulazna vrata u Maksimir su obnovljena poslije 1991. godine, a posljednji vuk iz maksimirske šume ubijen je 1898. u šumi na Borongaju, udaljene približno 2 km zračne linije jugoistočno od ulaza u park.

1932. aerodrom - Borongaj - Zagreb

1932.

I ova slika zagrebačkog aerodroma na Borongaju (otvoren 1928.) govori ponešto o položaju Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji. Nakon oslobođenja 1918.

Ljetnikovac - Haulik - Maksimir

2011.

Novi Ljetnikovac nadbiskupa i kardinala Haulika (danas Župni dvor Sv. Jeronima) izgrađen je 1840. godine zapadno od ulaza u park Maksimir.

Putti: anđeli čekić - Haulik - Maksimir

2011.

Anđeli - goli dražesni dječačići, tzv. putti, su obilježje talijanske renesanse. Možemo ih vidjeti i na Dalmatinčevoj Krstionici katedrale Sv. Jakova u Šibeniku, ali ne sa čekićem u ruci (i bez gornje i donje glave).

1927. Mitnica - Maksimir

1927.

Gradska mitnica na križanju Maksimirske i Bukovačke ceste; iza drveta u pozadini vidimo Haulikov Ljetnikovac.

Maksimir - Bukovačka - Mitnica

2010. Križanje Maksimirske i Bukovačke

1921. Maksimir - okretište tramvaja

1921.

1892. – okretište konjskog tramvaja kod ulaza u park Maksimir; 1910. – do Maksimira počeo voziti električni tramvaj.

Zagreb je ove godine bio pun stranih turista, i da ste im u ruke tutnuli "Kažiput za urodjenike i strance" (tj. Turistički vodić iz 1892.) pročitati bi i ovaj naputak o razgledavanju gradske okolice:

"Od gradske medje u Vlaškoj ulici vodi ravna cesta, obrubljena drvoredi visokih jablana, na iztok. Bilo ovom cestom, bilo starom, koja kraj crkve Sv. Petra zakreće prema Petrovoj ulici i selu Lašćini, dolazi se za pola sata hoda do veličajnog perivoja maksimirskoga. Ovaj se rasprosto po dražestnih zelenih livada i ošumljenih hladovitih brežuljcih na više kilometara u dužinu i širinu. Do Maksimira vodi tramway, tu je i gostiona."

 

(Nastavlja se)

Ljubomir Škrinjar

Ned, 15-12-2019, 22:19:33

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.