Franjevački samostan i crkva svete Katarine u Krapini

Crkva svete Katarine i samostan franjevaca Provincije sv. Ćirila i Metoda iz 1641. godine je najstariji sakralni objekt u Krapini. U samostanu postoji knjižnica utemeljena 1650. godine i muzej s rijetkom zbirkom knjiga i sakralne umjetnosti Hrvatskog zagorja koju ćemo u ovoj reportaži upoznati kroz slikovnicu od 52 fotografije. Možda se pitate zašto danas, kad je ugrožen opstanak hrvatske države, i kad se svakodnevno nasiljem i krivotvorinama napada na sve elemente koji čine hrvatski identitet, govorimo o samostanu i crkvi, a ne o nekim drugim važnijim temama? No duhovno i politika su jako usko vezani.

Franjevački samostan i crkva sv. Katarine: studij filozofije (od 1685.g.), moralne teologije (od 1687.), govorništva (od 1774.), te novicijat (od 1723.).

Obnovljeni ribnjak (dubok sedam metara) i voćnjak u vrtu franjevačkog samostana.

Grof Franjo Keglević darovao je ribnjak i voćnjak, a grad Krapina zemljište za samostan (osnovan 17. travnja 1641.) i crkvu (posvećena 24. srpnja 1657.). Dio samostanskog zida iz 1753. godine stoji i danas.

Ulaz u samostan

Samostan oblikuje zatvorenu pravokutnu cjelinu oko unutrašnjeg dvorišta (klaustra) s bunarom. Stilski  pripada razdoblju ranog baroka.

Uređivanje samostana traje od siječnja 2010. godine, a cijelo prizemlje samostana će prema želji  gvardijana fra Petra Kinderića i subrata Rikarda Patafta ubuduće biti muzejsko izložbeni prostor, a služit će i za javne kulturne priredbe.

Vrabčić u gnjezdu na dovratniku blagovaonice (iz 1663.) sugestivno dočarava prvobitni franjevački duh i Franjino propovijedanje pticama (Cvjetići svetog Franje). Franjo Asiški  (+1226.) proglašen je svecem samo dvije godine nakon svoje smrti. Pokopan je u bazilici svetog Franje u Asizu.

Nekadašnja blagovaonica za 25 - 30 fratara

Restaurirana zidna slika na zidu blagovaonice (djelo Ivana Rangera?)

Zatvor - neobična samica na kojoj su nekada bile rešetke

U samostanskoj samici, u koju je gvardijan mogao poslati neposlušnog brata na "dva dana kruha i vode", pritvorenik se mogao uspraviti jedino u bačvasto povišenom svodu (visine čovjeka) pri dnu samice (gornja slika desno).

Car  Josip II. je dokinuo samostan 1783., te je u samostanu kroz 13 godina bila vojska. Obnovljen je 1800 – 1805. godine.

Izlaz u samostanski vrt i pogled na dograđenu kapelu sv. Antuna koju je podigao barun Franjo Čikulin 1668. godine.

Lista s imenima svih franjevaca umrlih od 1657-1922. godine i pokopanih u kripti crkve. Na dnu liste nacrtan je anđeo smrti s violinom.

Tabula Patrum et Fratrum Con: ventus Crapinensis Mortorum

Početna slova i početni brojevi godina i datuma (1657. 16 Jun. …) bili su ispisani crvenom bojom koja je tijekom vremena izblijedila na suncu. Iz liste umrlih možemo vidjeti da su fratri umirali relativno mladi (u prosjeku oko 30-te godine života), što znači da im život nije bio nimalo lagodan kako nas uvjeravaju prosvjetitelji.

Sakralni dio muzejsko izložbenog prostora

Uskrsna misnica iz XVIII stoljeća

Ambrosii Calepin (+1510): Dictionarium undecim linguarum: respondent autem latinis vocabulis hebraica, græca, gallica, italica, germanica, belgica, hispanica, polonica, ungarica, anglica, Basel 1590.

O intelektualnoj klimi u samostanu nešto govori i Calepinijev Rječnik latinsko: hebrejski, grčki, francuski, talijanski, njemački, belgijski, španjolski, poljski, mađarski i engleski.

Iohn Duns Scoti Disputationes Collationales, Venecija 1580.

Ivan Duns Škot - Iohn Duns Scoti (+1308.) s nadimkom  Doctoris subtilis, franjevac, filozof i teolog, uz Tomu Akvinskog (+1274.) jedan od najutjecajnijih skolastičara (skolastika - srednjovjekovna kršćanska  filozofija). Na naslovnici knjige je neuobičajen i zanimljiv crtež mačke s mišem u ustima.

Cithara octochorda seu Cantus sacri latino-croatici, Zagrabiae, Typis Antonii Reiner, 1757.

Ovo je najvažniji i najopsežniji tiskani zbornik latinskih i hrvatskih crkvenih napjeva. Pojavio se u tri izdanja: prvo je tiskano u Beču 1701., drugo je tiskano također u Beču 1723., a treće u Zagrebu 1757. Autor djela je vjerojatno zagrebački kanonik Toma Kovačević.

Ovdje knjige nisu bile ukras u regalu.

Notno pismo na četiri crte crtovlja s kvadratičnim (kvadratna notacija iz XI st.) i trokutastim oblikom iz kojeg se razvio polukružni, a od njega današnje okruglo notno pismo na pet crta.

Lenta Uspomena na 50 godišnjicu – Krapinske Hrvatice

U samostanu je bilo visoko franjevačko školstvo: studij filozofije (od 1685.g.), moralne teologije (od 1687.), govorništva (od 1774.), te novicijat (od 1723.).

Knjige na policama su nastale u raznim tiskarama diljem Europe i prvotisci su iz različitih područja: teoloških znanosti, filozofije, retorike, medicine, etike, književnosti…

Izložak rijetkih knjiga (rara)

U manjoj prostoriji samostana, uz odgovarajući smještaj i stalni nadzor,  nalaze se trezor-ormari u kojima su smještene inkunabule, rijetke knjige i najvrijednije crkveno posuđe.

Thomas Aquinas "Quaestiones de duodecim Quodlibet", Ulmae, 1475.  Jedini primjerak ovog djela u Hrvatskoj.

Najstarija i najvrednija inkunabula je vrlo rano izdanje djela "Pitanja o dvanaest tema odabranih po volji" najvećeg skolastičkog filozofa i teologa sv. Tome Akvinskoga (1225-1274.), čije se učenje ("tomizam") još i danas drži u Katoličkoj Crkvi službenom filozofijom. Djelo je pisano goticom bez mnogo ukrasa, i za razliku od većina srednjovjekovnih knjiga primjerenija je za rukovanje jer nije velikog formata. Tiskana je u tiskari Johanesa Zeinera u Ulmu.

Neobičan je osjećaj listati ovakvu knjigu. Pitate se koliko ju je ljudi pročitalo tijekom pola milenijuma, jesu li bili sretni i zadovoljni, o čemu su maštali i razmišljali... U svakom slučaju nisu imali problema sa Zagrebačkim Holdingom i Zagrebačkim Parkingom!

Inkunabula "De exemplis et similitudinibus rerum", Talijana Johannes de Sancto Geminiano tiskana je u Veneciji 1499. u tiskari Johannesa et Gregoriusa de Gregoriis. Ovaj prvotisak je djelo "Primjera" koje su propovjednici mogli upotrijebiti za svoje propovijedi. Djelo je bilo vrlo popularno i doživjelo je mnogo izdanja.

Johannes Jacobus Sacon "Biblia", Lion 1515. g.

Saconova Biblija bogata je ukrasima, oslikanim početnim slovima, te brojnim crtežima koji vizualno dočaravaju sadržaj teksta. Ova knjiga u odnosu na prethodne pokazuje nam ogroman razvoj tiskarske tehnike i grafičke obrade teksta u ono vrijeme.

Monstranca (pokaznica), rad Hansa Christiana II. Fesenmaira (+1664.), sredina XVII stoljeća; Srebro, pozlaćeno, gravirano, iskucano, lijevano.

U riznicama crkava i samostana u kontinentalnoj Hrvatskoj očuvao se priličan broj radova augsburških zlatara iz XVII stoljeća, među kojima se nalaze i predmeti vrhunske umjetničke vrijednosti.

Pokaznica je ukrašena graviranim cvjetovima na krugu treptećih zraka sunca, i lijevanim krilatim anđeoskim glavicama na okviru od stiliziranih oblaka oko ovalnog ostenzorija s pozlaćenom lunulom. U krugu plamtećih zraka na vrhu pokaznice je malen lik Majke Božje s djetetom Isusom u naručju. Pokaznica je lagana iako je visoka 57 cm.

Još jedna lijepa pokaznica iz riznice samostana izrađena u Augsburgu oko 1680. godine. Križ je rad domačeg majstora srebrnara-zlatara iz Varaždina.

Izlošci nekadašnjeg pribora za pećenje i izradu hostija

Muzejski izložak za pećenje hostija u krušnoj peći

“Maceljske krunice”- memento na partizanski poslijeratni zločin u Maceljskoj šumi prije 66 godina.

Fra Petar Kinderić pokazao nam je i nekoliko krunica pronađenih u Lepoj bukvi u Maceljskoj šumi. To su "Maceljske krunice" nekih od 21 franjevca (a ne vojnika!) iz samostana koje su nakon oslobođenja 1945., u noći 4. na 5. lipnja, partizani odveli u obližnju Maceljsku šumu na "pričešćenje" - cijev u usta ili metak u potiljak.

O tom događaju piše svjedok Fran Živičnjak u knjizi U vječni spomen na hrvatske vojnike, svećenike i franjevce i sve hrvatske mučenike pobijene u svibnju i lipnju 1945. godine na prostorima Maceljske šume kod Krapine i logorima u Mirkovcu kraj sv. Križa-Začretja i Oroslavlju, Vlastita naklada, Zagreb, 1998.:

"Istovarili su ih kod stare lugarske kuće Freudenreich u Lepoj Bukvi, a tamo ih je čekao komandant Vojne OZN-e Stjepan Hršak. Njega je tamo dovezao na motoru Zindapp vojni isljednik u Krapini Ivan Đurkin, koji se je također priključio koloni. Prema izjavi Mladena Šafranka, kako je bila ljetna noć, svećenici i franjevci su shvatili da ne idu na sud u Varaždin, te da ih je u Krapini Ivica Fizir zavarao i krenuli su pješice oko 200 metara do pripremljene jame. Putem prema jami odbacivali su krunice, medaljice i komadiće kordi da bi na taj način označili svoj posljednji put prije smaknuća… Ubojice su bili uglavno domaći ljudi i iz okolice Krapine: Stjepan Hršak, Ivica Fizir, Zvonko Bešenski, Slavko Mužur, Dragutin Rafaj, Branko Löw…".

Maceljska šuma je nakon toga proglašena Titovim lovištem i u nju je do 1990. godine bio zabranjen pristup.

Sabor Republike Hrvatske utemeljio je Komisiju za ispitivanje žrtava rata i poraća. Komisija je 23. lipnja 1992. podnijela kaznenu prijavu protiv osumnjičenih počinitelja ubojstva franjevaca i svećenika. Istraga je započeta te su saslušani Stjepan Hršak, Ivica Fizir (gradonačelnik Krapine), Stjepan Pavić, Ivica Gretić, Ivan Herceg, Zvonko Bešenski, Klara Horvat i Ivan Valjevac. Dragutin Rafaj uopće nije bio pozvan na razgovor kod istražnog suca. Istraga je obustavljena.

"Dobro je znati da spomen na ovaj zločin ne će zašutjeti. Zar se zbilja danas isti ljudi koji su ostavili razasute kosti žrtava mogu zvati velikanima?"- rekao je Zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić na komemoraciji u Maceljskoj šumi 2010. godine.

Samostanska brava iz XVII stoljeća

Možda nekome stara brava, koja nije od zlata, ne će predstavljati zanimljiv izložak. No, tko bi je danas znao izraditi? Možemo se pitati i koliko je kubika drva (drvenog ugljena) ili udaraca čekića težine kile i pol bilo potrebno za njezinu izradu, odnosno koliko je koštala? Tri, pet ili deset odraslih gusaka?

Ili je za bravu trebalo dati deset žemlja koje su se u to vrijeme prodavale za 1 »horvacki novac« ("Semela unius denarii Croatici"). Jedan denar (denarius Croaticus -"horvacki novac"), od kojih po 4 čine groš (otprilike 0,85 g srebra), je osnovna jedinica novčanog sustava u Hrvatskoj pod nazivom »moneta Croatica«. I cjenici robe u Hrvatskoj sve do 1770. glase na taj novac. Hrvatski denar je za 25% vredniji od ugarskog denara, a glavna valuta je bila rajnski forint ("Njemačka marka") iz Augsburga po tečaju 1 forint - 80 hrvatskih denara.

U to je vrijeme prosječna dnevnica zidara u Beču iznosila 3,5 grama srebra, a dnevnica obrtnika otprilike 5,2 grama srebra.

Stara vura, XVIII stoljeće

Zanimljivost o staroj uri u zavičajnom muzeju samostana otkrio nam je gvardijan fra Kinderić.

Na vanjskom krugu su rimskim brojevima (I –XII) označeni sati, u srednjem krugu su označeni "frtalji" (četvrti sata), a u malom srednjem krugu, ukrašen naslikanim ružicama, upisan je latinski tekst: SERIUS AUT OCIUS METAM PROPERAMUS AD UNAMI (Kasnije ili prije žurimo k jednom cilju!)

U kutovima izvan vanjskog kruga brojčanika naslikane su slike koje predočuju četiri posljednje stvari svakog čovjeka: nebo (desno gore), pakao (desno dolje), sud (lijevo gore) i smrt (lijevo dolje)

Radio prijamnik Westinghouse s "magičnim okom" i skalom (kratki, srednji i dugi val) bez imena postaja.

Pjevalište s orguljama koje su u crkvi postojale već 1657. godine. Nove su nabavljene 1730., dok su današnje kupljene 1896. godine.

"Kralj David pjeva Psalme", oslik namještaja na pjevalištu, ulje na dasci, Ivan Krstitelj Ranger (+1753.)

Zidna slika u sakristiji, Ivan Krstitelj Ranger

Ranobarokni i kasnobarokni oltari. Glavni oltar sv. Katarine je najveći u Hrvatskom zagorju, a dala ga je izraditi grofica Rozina Keglević-Ratkaj od Tabora oko 1665.-1670. godine.

Propvjedaonicu je iznova dao napraviti Nikola Bedeković 1773. godine. Ukrašena je biblijskim prizorima te likovima sv. Ivana Kapistranskoga i sv. Bernardina Sienskog.

Oltar Srca Isusova, XVIII stoljeće

Posebnost ove crkve su i oltari s oslikanim antependijem.

Antependij sa slikom iz XVIII stoljeća (početak "Hlebinskog slikarstva"?)

Slika na glavnom oltaru je djelo nepoznatog majstora iz Graza.

Glavni oltar i zidna slika Alegorija milosti govora i milosti šutnje

"Alegorija milosti govora i milosti šutnje", Ivan Krstitelj Ranger

Alegorijska figura (žena s krilima anđela) u desnici drži naslikan relikvijar s jezikom sv. Antuna Padovanskog, (milost/vrijeme govora - Tempus Loquendi), a u lijevici jezik sv. Ivana Nepomuka (milost šutnje - Tempus Tacendi). Ranger je naslikao i sedam traka s natpisima koje je Sanja Cvetnić tek nedavno dekodirala i protumačila ikonografski sadržaj slike (opširnije tumačenje možete pročitati ovdje).

Grb obitelji grofova Keglević

U crkvi sv. Katarine se nalazi grobnica Keglevićevih. Franjevački samostan je 17. travnja 1641. utemeljen zaslugom grofice Ane Marije Keglević – Erdödy i njezinog brata grofa Franje Keglevića. Darežljivošću grofova Franje i Nikole Keglevića podignuta je i crkva (na mjestu gdje je već postojala crkvica sv. Katarine sa svratištem za siromahe) koju je posvetio zagrebački biskup Petar Petretić 1657. godine.

Panorama Krapine iz 1865. godine – lijevo je crkva i samostan sv. Katarine, desno od sredine je župna crkva sv. Nikole, a skroz desno crkva sv. Marije Jeruzalemske na Trškom Vrhu.

Slika je dio iz Povelje izložene u zavičajnom muzeju, kojom "Slobodno i Kraljevsko trgovišće Krapina u kraljevini Hrvatskoj" proglašava "za svog gradjanina Josipa Maicena, Kr.javnog bilježnika i sudbenog odvietnika".

Nalazište pračovjeka neandertalskog tipa u polušpilji na Hušnjakovom brdu i Muzej krapinskih neandertalaca (danas glavna turistička atrakcija Krapine za koju se plača ulaznica od 70kn) udaljeni su oko 300 metara od crkve sv. Katarine.

Prosvjetitelji skrivaju od javnosti podatak da je fosilne kosture pračovjeka otkrio franjevac Dominik Antolković 1899. godine, te je iste godine o tome obavijestio prof. Dragutina Gorjanović-Krambergera koji je nastavio iskapanja i znanstveno obradio jedno od najvažnijih nalazišta neandertalaca u svijetu.

Ljubomir Škrinjar