Europa u malom zagorskom selu Belec

Hrvatsko Zagorje, sa svojom graditeljskom i umjetničkom baštinom izrazitog srednjoeuropskog duha, odavno je u kulturološkoj karti Europe. Na južnim obroncima Ivanščice, u pastoralnoj idili malog zagorskoga sela Belec, nalazimo zavjetnu crkvu Sv. Marije Snježne, remek-djelo hrvatskog baroka, a njezin crkveni inventar ubraja se u najljepši i najbogatiji primjerak graditeljske baštine baroka u Europi. A samo 15 km zapadno od Belca, u Loboru, nalazimo najstarija svjedočanstva o građevnoj djelatnosti Hrvata iz vremena pokrštavanja.

Ivanščica (Ivančica) je najviša planina Hrvatskog zagorja: duga je oko 30 km i pruža se u smjeru istok-zapad, s najvišim vrhom na 1061 metara. Ime je dobila po ivanovcima (hospitalcima – malteškim vitezovima), viteškom redu utemeljenom na početku Križarskih ratova (1099.), koji su nakon ukinuća templara (1312.) naslijedili njihove posjede na Ivanščici.

U podnožju Ivančice lijepo se vidi plemički grad/utvrda Belec (Belecgrad), izgrađen u drugoj polovini XIII st., a napušten u prvoj polovici XVIII st. Građen je kao dio lanca obranbenih utvrda (Lobor – Oštrc – Belec – Milengrad – Grebengrad, tzv. sjeverozapadna transvezala hrvatskih burgova) na južnim obroncima Ivančice. Smješten je na izdvojenom stjenovitom vrhu visokom 580 metara (posebno su strme sjeverna i istočna padina), približno tri kilometra sjevernije od Belca.

Crkva Sv.Marije Snježne; u daljini se vidi Belecgrad

Elizabeta pl. Keglević-Erdödy je 1674. godine dala izgraditi zavjetnu crkvicu Sv. Marije Snježne, a potom je hrvatsko plemstvo nastavilo, gotovo cijelo stoljeće, s njezinom dogradnjom.

Crkva je godine 1741. dobila današnji oblik sa slikovitom cinkturom, visokom ogradom rastvorenom lukovima prema unutarnjoj strani te s ugaonim tornjićima, kapelicom i posebno istaknutim ulazima. Uz zapadno pročelje podignut je visoki zvonik, a unutrašnjost crkve je barokizirana.

Prvi (i jedini?) dokumentarni film o baroknoj crkvi u Belcu -"Barok u Hrvatskoj"- snimio je Oktavijan pl. Miletić 1942. godine. Film je iste godine nagrađen na Bienalu u Mletcima (Veneciji).

Pietà, kamena polikromna (neobnovljena) skulptura kipara Josipa Schokotniga, 1741.g.

Obnova danas župne crkve Sv. Marije Snježne trajala je jedanaest godina (1994 - 2005.), a glavni pokrovitelj obnove bila je tvrtka INA

Nasuprot mirnom vanjskom izgledu, unutrašnjost zaustavlja dah - raskošni oltari bogato ukrašeni drvenim skulpturama pozlaćenih svetaca i malih anđela, najljepša barokna propovjedaonica u Europi, korska ograda, pjevalište, orgulje i freske koje iluzionistički produbljuju prostor.

Slikarstvo i prvorazredna ostvarenja kiparske i drvorezbarske umjetnosti, uz integracijsko djelovanje svjetlosti se sukladno nadopunjuju.

Pet oltara: glavni (Sv. Marije Snježne) i četiri sporedna (Sv. Barbare, Sv. Josipa, Sv. Stjepana prvomučenika, Sv. Krunice ) izradili su od 1739. do 1743. godine brojni majstori među kojima se ističu imena dvojice pavlina - slikara Ivana Krstitelja Rangera i kipara Josipa Schokotniga koji je u Belcu izveo dva bočna oltara i propovjedaonicu.

Raskošne freske Ivana Rangera pokrivaju svaku raspoloživu površinu na zidovima i svodovima crkve. Neki će odgonetavati dublja značenja u skladu s vlastitom sposobnošću čitanja teksta ispričana likovnim jezikom, simbolima i heraldikom, a ostali će se posve zadovoljiti dekorativnim dojmom slikovitih motiva. 

GLAVNI OLTAR – SV. MARIJA SNJEŽNA

Golemi glavni oltar preplavljen je skulpturama

Na svodu svetišta prikazano je Sveto Trojstvo kako kruni Bogorodicu.

Kad se dijelovi Rangerove marijanske ikonografije (sveta Marija predstavljena u raznim razdobljima života) spoje i redom iščitaju, pred nama se slikovnim jezikom pojavi na svodu molitva „Zdravo Marijo“ upućena svetoj Mariji Majci Božjoj.

Bogorodica (u sredini), Hrvatsko-ugarski kralj Stjepan (prvi s lijeva), i tri biblijska kralja.

Detalj iz glavnog oltara

Atlant (Atlas) u lavljoj koži - lijevo od glavnog oltara

OLTAR SV. JOSIPA

OLTAR SV. STJEPANA PRVOMUČENIKA

Oltar (kapela) Sv. Stjepana prvomučenika prividno iskače iz marijanskoga konteksta.

Središnju površinu svoda kapele prekriva prikaz svečeva kamenovanja. Iznad prizora mučenja otvara se pogled u visine s Presvetim Trojstvom.

OLTAR SV. KRUNICE

Marijanski ciklus nastavlja se na svodu oltara (kapelice) Sv. Krunice s vedrim pogledom u nebeske visine gdje, među oblacima obasjanima nebeskim sjajem, lepršaju anđeli različitih veličina.

PJEVALIŠTE S ORGULJAMA

Barokna raskoš vidljiva je i na ogradi pjevališta s motivom drveta spoznaje te biblijskim likovima Adama i Eve.

  PROPOVJEDAONICA

Propovjedaonica je djelo kipara J. Schokotniga (oko 1743.).

Pozlaćeni likovi i reljef sa starozavjetnim prizorima

Detalj vrha propovjedaonice

Vrlo dvosmislen detalj - "grožđe", meneada i satir?

Zar se to Bog, odnosno Bogočovjek pojavljuje u liku zmije?

Bog kojemu kršćani vjeruju ima “ljudski lik” - istaknuo je Benedikt XVI. u Ledesburgu. Isus je ljudski lik nevidljivoga Boga, a zmija je u Bibliji, u Knjizi Postanka (3:1-15), lik Sotone.

Danas nam je teško dokučiti što je mislio reći kipar Josip Schokotnig ovom simboličkom zmijom streličastog repa na "T"-križu (crux commissa) - naime, istovjetnu sliku vidimo već kod srednjovjekovnog mistika i "čarobnjaka" Nicolas Flamela (1330.-1417.) te ona postaje sastavni dio gnostičke i mitraističke ikonografije ali i jedan od "logotipa"(simbola) Ružokrižara.

No, možda je Schokotnig samo želio reći "Budite, dakle, mudri kao zmije"(Mt, 10:16) ili je mislio na Djevicu Mariju koja satire zmiju pokazujući tako pobjedu nad grijehom, ili, u baroknoj umjetnosti, nad protestantizmom. Ili se poveo za tradicijom judaizma u kojoj je zmija pozitivan lik, magično sredstvo ozdravljenja (Brojevi, 21:8).

-U poganskim vjerovanjima drevnih naroda zmija je predmet kulta (animizam), a kult štovanja zmije osobito je proširen kod naroda koji žive uz velike rijeke i njihove pritoke: Nil u Egiptu, Ind i Ganges u Indiji, Eufrat i Tigris u Mezopotamiji.

-Opsežna i iznimno složena grčka, a sukladno njoj i rimska mitologija i legende, neprestance govori o zmijama i reinkarnaciji u obličju zmije.

-U grčkom svijetu sveto lijevo (carstvo sjene) je povezano sa slikom zmije i utjelovljuje lik boga Dioniza (rimski Bakho).

-Za Grke je najveći Dionizov dar bio osjećaj posvemašnje slobode (Veliki Osloboditelj) – čini što te volja.

-Vrhunac dionizijskog kulta (dionizijski misteriji) u Grčkoj je zmijska terapeutika. To je povratak skladu kroz ekscese (Ordo ab chaos), povratak ravnoteži kroz prolazno ludilo (trans, opsjednutost i seksualne orgije).

-Izraelci su iz Mojsijeve mjedene zmije (Mojsije nije dao zbilježiti zašto je uzdignuo baš lik zmije) razvili kult štovanja Nehuštan (Nehush'tan), a zmiju su častili žrtvama. Ezekije, jedan od posljednjih pravovjernih judejskih kraljeva, zaključio je da je u svijesti naroda zmija postala idol (krivobog) i pokušao je suzbiti taj kult.

-Kršćanstvo i Islam su osudili zmiju i učinili je utjelovljenjem zla u očima čovjeka.

-Kabala ima jak utjecaj na srednjovjekovne mistike i njihova tajna društva u kršćanskoj Europi (npr. poganski obredi preobrazbe sa zmijama). Na križu namjesto Isusa prikazuju zmiju. Zmija zauzima značajno mjesto i u psihologiji alkemičara.

Crkva u Belecu je tijekom dana zaključana, ali ključ se može dobiti od zvonara koji stanuje u kući inasuprot ulaza u crkvu, ili od župnika vlč. Mirka Borijana. Nakon razgledavanja crkve, ili nakon jutarnje/podnevne svete mise, možemo planinarskom stazom prošetati do  Belecgrada i planinarskog doma (tabla s putokazom je pokraj crkve), odnosno ostatak dana iskoristiti za posjet Loboru i gradini Gora na kojoj se nalazi najstarije marijansko svetište u sjevernoj Hrvatskoj.

Kako najbrže doći do Beleca i Lobora?

Autocestom Zagreb-Goričani ili Zagreb-Krapina vozimo do Zlatara (60 km) iz kojega jedna cesta vodi prema Belecu (7 km), a druga prema Loboru (9 km).

Očaran ljepotom zlatarskog krajolika, A.G.Matoš piše iz tuđine "Bože! Kad će moje žedne grudi / Napiti se zraka hrvatskoga?", a u pjesmi Gospa Marija napisat će poznate stihove:

Samo tebe volim draga nacijo,

Samo tebi služim, oj Kroacijo.

Ljubomir Škrinjar