U japankama do Zavižana  na Velebitu 

Krenite put Velebita, naše mitske planine od stoljeća sedmoga, u neobično i fantastično carstvo Dinarskog krša, i gotovo potpuno očuvan iskonski vegetacijski pokrov s brojnim endemičnim i zaštićenim biljkama koje se smatraju hrvatskim nacionalnim bogatstvom. Velebit je mnogima "Terra incognita", iako do planinarskog doma Zavižan (1594 m n/v) na sjevernom Velebitu mogu lagano doći svi, od dječice do gospode u godinama.

Kako doći do Zavižana? Od Zagreba preko Otočca, Švice i Krasna do Zavižana ima tri sata vožnje osobnim automobilom.

Kod Oltara, na cesti Krasno – Senj, odvaja se cesta (16 km) koja ide do Zavižana, najprije nizbrdo kroz livade Ugljevarice, a nakon toga kreće uspon prema Zavižanu.

Prvih 10 kilometara Zavižanske ceste je asfaltirano, do ulaza u Nacionalni park Sjeverni Velebit i naplatne kućice (preuređena lugarnica) u Babić sići. Ulaznica (70 kn) vrijedi tri dana, i morate ju imati uz sebe dok se krećete po Nacionalnom parku. Cijena ulaznice je manja za članove planinarskih društava, djecu i umirovljenike.

Od Babić siće do parkirališta ispod planinarskog doma Zavižan ima 6 km vijugave, ali dobre makadamske ceste kroz gustu šumu bukve, jele, bora i smreke.

Od parkirališta nastavljamo pješice prema PD "Zavižan" ili  Velebitskom botaničkom vrtu ili prema vrhovima sjevernog Velebita koji okružuju Zavižansku kotlinu (Vučjak 1645 m n/v, Velika kosa 1622 m n/v,  Balinovac 1601 m n/v, Veliki Zavižan 1676 m n/v , Veliki Pivčevac 1676 m n/v).  Sve zajedno može se lagano obići za 5 - 6 sati.

Osobito lijep vidik na Jadransko more s jedne te Liku i Gorski Kotar s druge strane Velebita, ali i na lanac velebitskih vrhova, pruža se s dva vrha koji nisu zahtjevni: Veliki Zavižan (jedan sat šetnje od planinarskog doma) i Balinovac.

Izletnici na Velebitu se ne bi trebali upuštati u istraživanja nesigurnih i neoznačenih staza jer osim vlastitog života ugrožavaju i živote eventualnih spasilaca.

Do PD "Zavižan" dolazimo pješice cestom (duži put) ili planinarskim putom (10 min) koji se u ljetnim mjesecima može proći i u „japankama“ ako ćete samo sjediti ispred doma.

Za obilazak obližnjih vrhova, livada ili djela Premužićeve staze, ovisno o ambicijama i fizičkoj spremi, potrebne su čvršće cipele ili planinarske gojzerice. Na Zavižanu zna biti snijega i usred ljeta, a duž cijelog Velebita, osobito na njegovim prijevojima, vjetar (bura) može zapuhati olujnom pa i orkanskom jačinom.

"Zdrav duh u zdravom tijelu" moto je braće Štrbinić, studenata koji su iz Zagreba krenuli u rodni Šibenik preko Velebita.

Planinarski dom Zavižan otvoren je cijele godine, a nalazi se ispod vrha Vučjak  od kojeg je udaljen samo 10 minuta hoda. Dom je izgrađen 1927. godine, nadograđen 1953., te se od tada ovdje nalazi i meteorološka postaja Zavižan.  Ako ste prvi put na Zavižanu ovdje ćete dobiti sve potrebne informacije i uputstva .

Ovako može izgledati ulaz u planinarski dom zimi – a zimski svijet Zavižana pokušajte osjetiti kroz prelijepe fotografije u reportaži  „Jedan dan na Zavižanskih 300 cm“.

Unutrašnjosti planinarskog doma u prizemlju.

Planinarski dom i meteorološku postaju DHMZ vodi obitelj Vukušić još od 1961. godine. Njihovih četvero djece rođeno je  na Zavižanu, a jedini je ostao sin Ante koji tu živi i radi već 38 godina (ljeti mu se pridruži i obitelj). Njegov otac  Drago bio je poznati velebitski travar, a pronašao je i endemičnu velebitsku biljku iz ledenog doba kojoj je prof. dr. Fran Kušan dao ime hrvatska sibireja (Sibiraea croatica).

Među slikama na zidu nalazi se i slika našeg Ante iz Pakoštana

Zajednička spavaonica u prizemlju, i s još dvije na katu, ukupno 28 ležaja.

Prenočiti se može i u hotelu Krasno, ili u privatnom smještaju u Krasnu, ako osim Zavižana namjeravate prošetati i po srednjem Velebitu dolinom Štirovače (specijalnom rezervatu šume i prašume smreke i bukve na visini iznad 1100 m n/v) ili vrhom Šatorine (1624 m n/v) udaljenim oko 2,5 sata hoda od Štirovače. Ulaznice za NP ionako vrijede tri dana.

Uspon na vrh Velike kose. Vidik je sličan kao s vrha Vučjak.

Tetrijeb je zoomorfni simbol sjevernog Velebita. Toponimi Mali i Veliki Pivčevac, dva stožasta brda, dobili su ime po tetrijebu  gluhanu (pivac = tetrijeb) koji se tamo gnijezdi.

Na Velebitu živi oko 180 vrsta ptica, i sve manje smeđih  medvjeda, vukova, risova i divljih mačaka. Na vrhovima se mogu vidjeti divokoze (valjda i "divokozci"?) s rogovima koji nikada ne otpadaju i rastu cijeli život. Ima i poskoka, a na zavižanskim vrhovima i neočekivano puno dosadnih muha peckara.

Unutar granica NP "Sjeverni Velebit" nalaze se strogi rezervati (Hajdučki i Rožanski kukovi) i botanički rezervati (Zavižan – Balinovac – Velika kosa; Visibaba).

Pravila ponašanja u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit 

* zabranjeno je branje cvijeća, dijelova drveća, trava ili bilo kakvih biljaka ili gljiva
* zabranjeno je ostavljanje smeća u bilo kojem dijelu parka. Smeće treba prikupiti i ponijeti sa  sobom do nailaska na prvo službeno odlagalište otpada.
* strogo je zabranjeno loženje vatre, osim na za to predviđenim mjestima.
* psima je pristup dopušten, ali ih se mora držati na uzici.
* zabranjeno je slušanje glasne glazbe, kako se ne bi uznemiravale životinje.
* strogo je zabranjen lov ili bilo koji drugi način uznemiravanja, ozljeđivanja ili izlovljavanja divljih, a i pitomih životinja.
* zabranjeno je zmajarenje i paragliding.
* zabranjeno je kampiranje, osim na za to predviđenim mjestima.

Rab, Goli otok, Prvić, Krk, Balinovac…Zbog ovakvih vidika mnogi se vraćaju na Zavižan. Vrhovi planina imaju hipnotičku moć.

Naj­ljepši, najzanim­ljiviji i najnepristupačniji predjeli sjevernog i srednjeg Velebita povezani su 57 km dugom, svjetski poznatom Premužićevom planinarskom stazom (Zavižan - Veliki Alan - Oštarijska vrata) dovršenom 1933. godine.

Staza je remek-djelo (suhozidnog graditeljst­va) šumarskog inžinjera Ante Premužića (1889 -1979.) iz slavonskog sela Kobaš. Na sjeveru staza počinje u blizini Velebitskog botaničkog vrta, a na prvih 15 km postavljeno je 26 poučnih tabla.  Nema velikih uspona, pa je ugodna za pješačenje.

Veliki Zavižan, Balinovac i Velebitski botanički vrt u Modrić dolcu.

Unutar botaničkog rezervata Zavižan-Balinovac-Velika kosa nalazi se Velebitski botanički vrt (udaljen 15 min. od PD "Zavižan") s  poučnom stazom (obilazak traje oko 45 min.) od koje se odvaja planinarski put za vrh Balinovac i Veliki Zavižan. Vrt je najljepši krajem lipnja i početkom srpnja.

Velebit ima oko 2.600 samoniklih biljnih vrsta među kojima je čak 76 rijetkih, endemičnih i strogo zaštićenih biljaka (velebitska degenija /Degenia velebitica/, hrvatska sibireja /Sibiraea croatica/, hrvatska aubrijecija /Aubrietia croatica/, hrvatsko zvonce /Edraianthus graminofolius ssp. croaticus/, hrvatska gušarka /Cardaminopsis croatica/, Waldsteinov zvončić /Campanula waldsteiniana/, velebitska kamenika /Saxifraga velebitica/, bijeli velebitski karanfil /Dianthus bebius/…) pa je Velebit po raznolikoj flori najbogatija planina jugoistočne Europe.

Kapelicu sv. Ante na livadi ispod PD "Zavižan" blagoslovio je prije 10 godina Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović

Na Velebitu je pronađeno nekoliko ranokršćanskih svetišta (moguće podignutih na pretkršćanskim svetištima Japoda ili Gota) sa žrtvenicima od gromade žive stijene. Ostaci jednog takvog kršćanskoga prošteništa u planini, crkvina Sv. Ante, nalaze se na Krasanskim Jezerima iznad Krasna (sat i pol hoda od Zavižana).

U brojnim velebitskim špiljama nalazimo ostatke iz prapovijesti. Nijemi svjedoci života ljudi na Velebitu u brončanom i željeznom dobu su 189 tumula i 28 gradina.

Velebit  je najveća  hrvatska planina (od prijevoja Vratnik iznad Senja do kanjona rijeke Zrmanje).

Etimologija imena i toponima Velebit je nepoznata. Rimljani su za  Velebit rabili naziv Mons Baebius (Peutingerova karta),  Petar Zoranić (1508 - 1543.?) ga zove  Belebić…

Pučka etimologija česta je u zemljopisnim nazivima. Primjerice toponim Paklenica dobila je ime po smoli paklini koja se u prošlosti ovdje vadila iz crnog bora. Ili Ugljevarica (na Zavižanskoj cesti) po ugljenjarenju: nekada su ovdje spaljivana stabla iz obližnjih šuma iz čijega pepela su godišnje proizvodili oko 1500 vagana salitre potrebne za prizvodnju baruta.

* Kod zagrebačkih trgovaca ("štacunara") je već od 1400-te godine  vagan (61 litra), poluvaganica i četvrtinka bila službena mjera za žito, ječam, zob i proso.

*Hrvatsko-slavonski sabor je 1629.  zaključio da se za mjerenje žitarica (i vina) u čitavoj zemlji rabe mjere zagrebačkog Gradeca ("štacunara"), a 1641. je određeno da se u Varaždinu, Križevcima i Zagrebu na javnom mjestu postavi mjera vagan ovjerena službenim pečatom.

Duh drevne Hrvatske u nazivima vrhova i mjesta na Velebitu ogleda se samo (?) u vrhu Sveto brdo kako su ga nazvali naši čakavci iz primorja i otoka. U njihovim pučkim mitovima i legendama zbor mitskih likova (dobri i zli demoni, vile dr.) stoluje u bijelom oblaku kad nalegne na najviši vrh Velebita - Sveto brdo.

1777. godine bečki kartografi izradili su prvu topografsku izmjeru Velebita i Sveto brdo označili kao najviši vrh.

1879. godine novim izmjerom Velebita, objavljen na Austrougarskoj vojnoj specijalki iz 1915., Babin vrh označen je najvišim vrhom (1798 m).

1930. godine Jugoslavenska vojna specijalka donosi prve točne izmjere velebitskih vrhova.  Sveto brdo (1753 m n/v) je zbog samo pet metara visinske razlike svrgnuto s trona Velebita, a novim najvišim vrhom proglašen je Vaganski vrh (1758 m n/v) na južnom Velebitu; Babin vrh (1723 m n/v)…

Južno ispod Vaganskog vrha nalazi se livada  oblika  zdjele (posudu za jelo – tanjur ili zdjelu- Crnogorci zovu vagan).  Imamo mi i Crnogorku na Vranskom jezeru. Imali su i Zimbabvci  “Dim koji grmi” na rijeci Zambezi sve do dolaska dobrotvora Davida Livingstona koji će njihove veličanstvene slapove nazvati po engleskoj kraljici “Viktorijini slapovi”.

O nazivima mjesta, livada i vrhova na Velebitu odavno se kod nas vodi polemika (znameniti hrvatski geolog prof. Đuro Pilar (1846 - 1893.), pa prof. Dragutin Hirc (1853–1921.), među inim i prvi urednik Hrvatskog planinara (1898.) i mnogi drugi.  Godine 1998. objavljen je u Ognjištu (Ognjište 9: 422-425, Zagreb-Karlovac) tekst Dr. Mladena Raca pod naslovom “Medjunarodni standardi U.N. i naš kolonialni mjestopis (toponimi)”.

Zanimljivo je da se ime Vagan (Vaganac, Vaganj) javlja kao toponim ne samo na Velebitu i Lici nego i u BiH (Glamoč, Žepa, Fojnica…), Crnoj Gori (Durmitor), Kosovu (Šar-planina) i Srbiji (Kolubara).

Vrhovi na sjevernom dijelu Velebita dosežu visinu gotovo 1700 m (Mali Rainac 1699 m n/v), u srednjem dijelu više od 1600 m (Šatorina 1624 m n/v), a u južnom više od 1700 m (Vaganski vrh 1757 m n/v, Sveto brdo 1751 m n/v, Babin vrh 1723 m n/v, Segestin 1715 m n/v, i Malovan 1709 m n/v).

U ratu koji su započeli Srbi 1991. godine za Veliku Srbiju, na Malovanu je iz zasjede ubijen, zapravo strojnicom raskomadan, Ozren Lukić-Luka. Njemu u spomen je jedna od najdubljih kraških jama (1392 m) u svijetu, otkrivena 1999.g. kod Hajdučkih kukova na sjevernom Velebitu, nazvana "Lukina jama".

{youtube pbgcolor="#A00102" width="425" height="344"}vrE7C-2dJZ4{/youtube}

KUD Izvor Rakovica - Oj ti vilo, vilo Velebita

Velebit je jedan od hrvatskih narodnih simbola. U čakavskim pučkim mitovima i legendama, vile (divice, dive) nose bijele haljine i noću na mjesečini plešu na velebitskim vrhovima.

Autor popijevke “Vila Velebita” je nepoznat, a prvi je put javno izvedena u Zagrebu 1882. godine; tekst i glazba su tiskani u "Hrvatskoj pjesmarici" iz 1893. godine.

Pozorno slušanje rijeći iz ove popijevke trebalo bi onim Hrvatima koji danas obožavaju Tita, njegov kult, Partiju i Jugoslaviju, ali i onima koji lako zaboravljaju ili ne znaju, pomoći odgovoriti na pitanje: “Zašto se Vila Velebita nije smjela ni javno pjevati ni tiskati od oslobođenja 1945. godine pa do osamostaljenja Hrvatske 1991. godine? Za “prekršitelje javnog reda i mira” bila je zajamčena i kazna zatvorom. Nažalost, neki od tih progonitelja danas su ugledne osobe  tzv. “političke i kulturne elite” u Hrvatskoj.

Netko moćan želi oteti slobodu hrvatskom narodu.

Partijskoj vladavini ne nazire se kraj.

Ljubomir Škrinjar