Tilurium – Burnum

Arheologija se bavi znanstvenim istraživanjima i zaštitom kulturne baštine i nacionalnih spomenika, te kao takva pripada među nacionalne strateške prioritete svake države. Naravno, ako država ima razvijene strateške planove. Tako Talijani danas obnavljaju Burnum, uz Tilurium jedini vojni logor rimskih legija na području Republike Hrvatske. S obzirom da su Božić i Nova godina pred vratima, u ovoj reportaži donosimo i Katonove slastičarske recepte stare više od 2000 godina.

TILURIUM

Pogled iz Garduna na Trilj i rijeku Cetinu s mostovima preko nje kao i na okolna cetinjska polja u podnožju Kamešnice (1855 m)

Tilurium, rimska vojna utvrda, ima oblik nepravilnog pravokutnika, površine oko 20 hektara, u kojem je danas smješten veliki dio sela Gardun na sjeveroistočnom dijelu visoravni koja se uzdiže poviše desne obale rijeke Cetine (Hyppus) i gradića Trilja (Pons Tiluri).

Podignuta je na mjestu strateški dobro smještene delmatske gradine Tribulium s koje se nadzirao prijelaz preko rijeke Cetine i cestovni čvor u kojem se cesta Salona – Tilurium račvala u dva pravca. Jedan prema Delminiju i provinciji Panonija, a drugi prema Naroni, Daorsonu i Dirahijumu.

Do gradnje ovog rimskog logora za 6.000 aktivnih vojnika, i pomoćno osoblje, došlo je nakon slamanja Batonova ustanka 6 - 9. g. po. Kr.

Iskapanje i istraživanje Tiluriuma je započelo tek 1997. godine (Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu).

Od nekadašnje utvrde ostalo je malo toga sačuvanoga. Naziru se djelomično prepoznatljivi ostaci cisterne, podnog mozaika u vojničkoj baraci, te bedema na sjevernom i zapadnom dijelu logora.

Zasigurno debeli sloj zemlje skriva i druge sadržaje uobičajene za ovako velike rimske utvrde (npr. terme/kupalište i amfiteatar), no zbog nerazjašnjenih vlasničkih odnosa nemoguće ih je istražiti.

Pronađeni nalazi s ovog lokaliteta su izloženi u Arheološkom muzeju u Splitu i Muzeju Cetinske krajine u Sinju. Ima ih i u privatnim zbirkama, a neki su nalazi čak ugrađeni i u stare kuće, od Garduna, Trilja pa sve do Sinja. U Sinju se na jednoj kući može vidjeti uzidana nadgrobna ploča s bistom rimskog dječaka Gaja Laberija, starog sedam godina, koji u ruci drži lopticu napravljenu od 28 šesterokutnih komadića kože.

Expulsim ludere (snimljeno u Andautoniji 2009. g.)

Jo-jo (Andautonia 2009. g.)

Rekonstruiran i konzerviran zid građevine nepoznate namjene

Oku najprivlačnija je građevina zasad nepoznate namjene. Zid dugačak sedamdesetak metara (66,97m) je na vanjskoj južnoj i istočnoj strani ojačan s ukupno 28 masivnih kontrafora.

Spremište za žito ili vojničke spavaonice

Legija s približno 6.000 tisuća vojnika trebala je godišnje otprilike 1.500 tona žita. Po tlocrtu građevine s kontraforima bi se moglo zaključiti da je riječ o spremištu za žito (horreum) jer su tako čvrsto građena spremišta legijskih logora pronađena diljem Europe. No postoji i mišljenje da se radi o vojničkim spavaonicama (centuriae).

"Turistički vodič", dečkić iz Zagreba koji školske praznike provodi kod bake i djeda u Gardunu, znao je jako puno o arheološkom lokalitetu. Objašnjavao nam je i kako je lokalitet otkriven "magnetskim snimanjem" iz zraka (i doista, tvrtka Geofoto snimala je lokaciju 1997. i 1998. godine), a sažalio se i nad studentima arheologije koji su ovdje kopali i dobili bolne žuljeve.

Prava riznica za arheologe je otpadna jama pronađena uz zid spremišta. Tako primjerice tragovi rezanja na svinjskim kostima govore o razvijenom obliku mesarenja, što je značajka rimskih mesara, a krhotine keramičkih posuda za kuhanje mogu se datirati u početak prvog stoljeća poslije Krista.

Ostaci sjemenki govore o voću, povrću i žitaricama koje su ovdje legionari jeli.

Rimljanima je ritual hranjenja bio važan (Vergilije je cijelu pjesmu posvetio jednom jelu!). Muškarci su tijekom jela ležali, a žene sjedile. Prema načinu prehrane dijelili su se na siromašne i bogate. Siromašniji su jeli uglavnom žitarice i kaše, rijetko meso.

Rimski recept za kruh sa smokvama (Andautonia 2009.)

U Rimu je prva javna pekarnica otvorena oko 200. g.pr.Kr., a prvi profesionalni kuhar zabilježen je 190 g.pr.Kr.

Globi (Andautonia 2009.)

Globi po Katonovom receptu (Andautonia 2009.)

Ostaci građevine uz zapadni bedem

Ostaci donjeg potpornog zida zapadnog bedema s otvorom za drvenu gredu; kamenje je zaliveno velikom količinom žbuke.

Rekonstrukcija izgleda dijela zapadnog bedema, debljine od oko 3 metra.

Zapadni bedem; dio neistraženog nalazišta pokriven je geotekstilom

Otprilike u II st.pr.Kr. rimska vojska počinje sustavno graditi stalne logore na strateški važnim točkama izvan Italije, i taj je običaj uskoro postao sastavnim dijelom rimske vojne strategije. Uz vojne logore, na udaljenosti ne manjoj od tri kilometra, počela su nicati naselja (canabae legionis) u kojima su vojnici trgovali i nalazili zabavu (s domicilnim djevojkama), a s vremenom se u njima trajno naseljavaju veterani koji tu zasnivaju obitelji s domaćim ženama koje time stječu rimsko građansko pravo kao i njihova djeca. Neka od tih naselja su izrasla u današnje velike europske gradove.

Nakon izbijanja sveopćeg ilirsko-panonskog ustanka (Batonov rat), Rimljani su u Ilirik poslali čak 10 legija (60.000 vojnika) i više od 10.000 veterana i dragovoljaca. Ilirski ustanak je slomljen, ali zbog njihove upornosti u borbi Rimljani su u zemlji Delmata ostavili dvije legije smještene u novoizgrađene utvrde Tilurium (Legio IX Hispana, a zatim Legio VII) i Burnum (Legio XI - Claudia pia fidelis) na rijeci Krki (Titius).

Ne zna se kad je VII legija otišla iz Tiluriuma, a posljednji natpis koji spominje kohortu datira se u 245. godinu . To je ujedno i posljednji spomen kohorte na tlu provincije Dalmacije. Ovdje pronađeni žrtvenik bio je posvećen državnom vrhovnom bogu Jupiteru, zaštitniku kohorte.

* U doba Julija Cezara legije dobivaju brojeve i imena (po zapovjednicima ili bogovima). Na svaku legiju dolazi oko 1.000 konjanika. Legiju čini 6.000 vojnika (ustroj legije:1 legija = 10 kohorti = 30 manipula = 60 centurija).

BURNUM

Dok se vozite od Knina prema Zadru možda ćete ugledati tablu s natpisom Ivoševac. Ako ne vozite prebrzo možda vam se čak posreći da u prvom lijevom zavoju iza table ugledate s lijeve strane ceste, preko suhozida i kroz visoke grane makije, ostatke zgrade zapovjedništva rimskog legijskog logora Burnum. Ako u tom trenutku niste sami na uskoj cesti onda ne možete skrenuti lijevo i kroz uski otvor suhozida ući na arheološki lokalitet, već morate produžiti do kilometar udaljenog prvog desnog zemljanog ugibališta (tu se nalazi spomenik partizanima), okrenuti se i vratiti do logora. Mi smo kasnije doznali od talijanskih arheologa da se do amfiteatra logora Burnum dolazi uskim putom kroz makiju upravo na tom zemljanom ugibalištu. No iako nigdje nema tabla i putokaza, NP Krka razgledavanje amfiteatra bezobrazno naplaćuje 40 kn po osobi!

Kanjon rijeke Krke: slap Manojlovac i delmatska gradina Burnum

Delmatska gradina Burnum nalazila se na lijevoj strani kanjona rijeke Krke, nasuprot kasnijem rimskom vojnom logoru na desnoj strani kanjona. Rimljani su mu dali ime po susjednoj delmatskoj gradini, koju su uspjeli osvojiti i razoriti tek tijekom Batonovog rata (ustanka koji se iz Panonije, od početne 6. pa do završne 9. godine, potpuno premjestio na delmatski prostor).

Pogled iz rimskog Burnuma na Krku i Prominu (1147 m)

Područje rimskog Burnuma na krševitoj Bukovičkoj zaravni obuhvaća nekoliko kvadratnih kilometara, i arheološki je slabo istraženo.

Ostaci zgrade zapovjedništva rimskog vojnog logora Burnum.

Principij (zgrada zapovjedništva) je središte rimskog vojnog logora. U Burnumu je tijekom vremena boravilo nekoliko rimskih legija: XX legija stiže oko 20. g.pr.Kr. iz provincije Hispanije, a po premještanju u Germaniju, zamijenila ju je XI legija (boravi u Burnumu od 6. do 68. g), nakon nje VIII, i kao posljednja IV legija (ostaje u Burnumu do 86. godine).

Talijanski arheolozi – konzervatori rade na restauraciji ostatka rimskog principija.

Spada li Zadar i okolica, poput ZERP-a, u interesnu sferu Republike Italije? Laiku je neobično da je i Zadarska nadbiskupija do danas izravno podložna Svetoj Stolici, a ne strukturi Crkve u Hrvatskoj.

U drugom i trećem stoljeću Burnum gubi vojničku namjenu i postaje municipij (grad), ali položaj civilnog naselja još nije lociran. Početkom bizantsko-gotskog rata (535-555. g.) Goti obnavljaju stare bedeme vojnog logora. Nakon toga Burnum se više ne spominje.

Drugi poznati arheološki lokalitet Burnuma obuhvaća amfiteatar i njegovu okolicu, a nalazi se oko 1 km jugozapadno od zgrade zapovjedništva. Arheolozi su do sada na lokalitetu Burnuma pronašli nekoliko tisuća nalaza.

Pogled na dio obnovljenog amfiteatra

Amfiteatar je građen u doba cara Vespazijana (I st.po.Kr.); u približno isto vrijeme gradi se i 32 km dug akvadukt od izvora Glib u Plavnom Polju do Burnuma.

*Tijekom gradnje koloseuma u Puli dogodio se pravi genocid, procjenjuju neki povjesničari. Histri su se zbog neljudskih uvjeta rada pobunili, a car Vespazijan to koristi za konačni obračun s buntovnim Histrima – u Istri je ubio oko 100.000 Histra.

Otkopana arena amfiteatra; konzerviran je i obnovljen njezin kameni plašt; kada bude iskopano i istraženo, gledalište amfiteatra primit će do 8.000 posjetitelja.

Amfiteatar je bio sastavni dio svakog velikog rimskog vojnog logora. Vojnicima služi za svakodnevne treninge ("gladijatorske igre") i razonodu (klađenje, kazalište, glazba).

Svirač aulosa (Andautonia 2009.)

Plesačica sa crepundima (Andautonia 2009.)

Mvsica Romana poznaje 14 glazbenih instrumenata

Terme - rimsko kupalište (Aquae Iasae, 2009.)

Rimljani su jedinstveni među antičkim narodima - veliku su važnost pridavali kupanju koje su pretvorili u društveni ritual (slično današnjem odlasku u kafić), a ne samo kao sredstvo za održavanje higijene i način relaksacije.

Legijski logori i svi veći rimski gradovi nezamislivi su bez terma. U gradovima je gong svakoga dana najavljivao otvaranje javnih kupališta dostupna svim ljudima. Kupatila su i obavezni dio stambene arhitekture bogatijih Rimljana.

"Instalacije centralnog grijanja" u termama (Aquae Iasae, 2009.)

U podzemnim prostorijama terma su robovi održavali vatru za grijanje vode. Pored složenih instalacija za toplu i hladnu vodu, u termama je postojalo podno i zidno grijanje.

Mnoga su kupališta bila luksuzno opremljena za cjelodnevni provod. Tu se moglo dobro jesti, igrati igre, imati spolni odnos, ogovarati i razgovarati o politici.

Za senatore su uvijek birali najbolje, one koji su svojim domoljubljem, poštenjem, znanjem i radom zaslužili čistu desetku (10). Nema razloga da i mi za četiri dana ne izaberemo takvog predsjednika Republike Hrvatske!

Ljubomir Škrinjar