Ljubomir ŠkrinjarLjubomir Škrinjar

Hrvatska svjetla i tame

Pregled reportaža

Nekropola Radimlje – hercegovački bilizi (stećci)


Mitovi i legende prate neobične srednjovjekovne kršćanske nadgrobne spomenike kakvih nema nigdje u svijetu osim na prostoru današnje južne Hrvatske, Bosne i Hercegovine, zapadne Srbije i dijela Crne Gore. Podizani su od početka XIII pa do početka XVI stoljeća, a veličinom ne zaostaju za megalitskim spomenicima iz neolitskog doba. Neki nadgrobni monoliti teški su i do 30 tona. Riječ je o hercegovačkom fenomenu biliga (kamika ili mramora, a ne stećaka kako su ih od sredine XIX st. nazvali hrvatski vukovci; ni jedan od starijih hrvatskih rječnika ne pozna riječ „stećak“). Od evidentiranih 69.356 biliga najviše ih ima u Hercegovini, i to u Mostarskom okrugu – preko 20.000, s najpoznatijim nekropolama u okolici Stoca: Radimlje i Boljun.

 

1-Radimlje

Nekropola Radimlje

Srednjovjekovno groblje humske vlastele Hrabren - Miloradović - Stipanović - Popović, nekropola Radimlje, nalazi se u Vidovu polju (dio Trebinjske biskupije, stare preko 1000 g.), 3 km zapadno od Stoca, odnosno 30 km južno od Mostara. Ova najbolje očuvana nekropola je 2002. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

 

2-Radimlje

Na nekropoli Radimlje zastupljeni su svi oblici biliga izuzev obeliska (stubova): ploča, sanduk, sljemenjak i križina. Orijentacija biliga u prostoru je zapad-istok, a od 133 biliga osobito bogato su urešeni sljemenjaci. Ne postoje dva potpuno identična biliga.

 

3_bilig-obelisk

Preslika iz drugog toma Hrvatske enciklopedije iz 1942. godine.

 

Krešimir Kužić u zanimljivom stručnom članku opisuje podrijetlo riječi „stećak“, koju je podmetnuo Vuk Stefanović Karadžić, te način njezina širenja i ukorjenjivanja u stručnoj i popularnoj literaturi.

 

4-Radimlje

Bilig u obliku nadgrobne ploče

Na prijelazu iz XIII u XIV stoljeće počinje se razvijati neobična grobna arhitektura - bilizi - na prostoru Dalmatinske Hrvatske, Huma (kasnijoj Hercegovini) i Bosne. Prvi bilizi su izrađivani u obliku masivnije, grubo obrađene nadgrobne ploče. A zatim su, iz nama nedokučivih razloga, nadgrobnici izrasli u monolite teške do 30 tona, mistični fenomen srednjovjekovlja na ovom prostoru.

*Neki od starohrvatskih grobova (IX - XII st.) već imaju pokrovne ploče, a pronađeni su i ukopi s obložnim kamenim pločama. Najviše ukopa orijentirano je u smjeru zapad-istok. Izgleda da su Hrvati prvi od novopridošlih naroda prihvatili antički običaj pokapanja mrtvih na ovim prostorima.

5_Sv_Spas_cetina

Crkva Sv. Spasa na vrelu Cetine – starohrvatska sakralna građevina iz IX st.

Uz crkvu Sv. Spasa (26 km južno od Knina) otkrivena je najveća hrvatska nekropola, starohrvatsko groblje iz vremena od IX do kraja XV stoljeća, tj. do osmanlijske okupacije i dolaska pravoslavaca. Istražena su 1162 starohrvatska groba od kojih je većina nađena u sloju ispod 700 biliga raznih veličina i oblika (uglavnom se radi o grubo obrađenim pločama).

6_Sv_Spas_cetina

Bilizi na hrvatskoj nekropoli kod crkve Sv. Spasa na izvoru Cetine (danas pravoslavno groblje)

U Hrvatskoj je evidentirano 4.450 biliga (na 247 lokaliteta), a najviše ih ima u okolici Sinja, oko 1.313; Bosna i Hercegovina ima 59.593, Crna Gora 3.049 i zapadna Srbija 2.267 biliga. Bilizi su najzanimljiviji ostaci Srednjeg vijeka na ovim prostorima.

7-Radimlje

Sljemenjaci, sanduci i ploče na Radimlji

Od ukupno 69.356 evidentiranih biliga urešeno ih je svega oko 6.000, a spirala, zvijezda (rozeta) i križ su najčešći simboli na njima. Razni oblici križeva (latinski, malteški, grčki, tau i dr.) uklesani su na 900 biliga.

O njihovu kulturnom podrijetlu, pripadnosti i značenju znamo jako malo ili gotovo ništa. U opticaju su različite teorije. Najrazvikanija je bogumilska teorija po kojoj su bilizi nadgrobni spomenici "krstjana“, pripadnika srednjovjekovne „Bosanske crkve“. No njihova rasprostranjenosti mnogo je veća od teritorija djelovanja biskupije "ecclesia bosnensis“ (Crkva bosanska). Pritom se prešućuje da biliga nema u područjima za koja je dokazano da su na njima djelovali bogumili (Bugarska i Makedonija), a nema ih ni u području talijanskih patarena kao ni francuskih katara.

Sve do sredine XV stoljeća bosanski banovi i kraljevi su odreda katolici (a ne krstjani, tj. pripadnici “Crkve bosanske”- koja je nastala u okviru Katoličke crkve).

8-Radimlje

Sljemenjaci sa sidrom u kojem je skriven križ

Najvrjednije umjetničko obilježje biliga su reljefni uresi s raznolikim motivima, od apstraktnih do figuralnih, a u njihov pravi smisao i simboličko značenje srednjovjekovnom čovjeku teško ćemo ikada proniknuti. Kovači (klesari) su na bilige uklesavali astralne motive, stilizirane križeve, biljne ornamente i životinjske likove, ljudske figure i motive iz svakodnevnog života, oružje, heraldičke simbole, a i odjeću su realistično prikazivali.

Već u trećem mileniju prije Krista nalazimo neke od ovih motiva (npr. spirala, svastika - crux gemata ili "kukasti križ“, vitice) na sakralnim spomenicima posvećenim kultu mrtvih (Newgrange, Irska), zatim kasnije u kulturi žarnih grobnih polja (npr. kod Histra), kod Gota u Skandinaviji, ali i u Indiji te na budističkim nadgrobnim pločama u Tibetu.

 

9-Radimlje

Križina i sanduk sa postoljem

Križine su bilizi u obliku uspravnog križa. Na Radimlji ih je nekad bilo pet, a danas vidimo samo tri križine.

Nekropola Radimlje ima 133 biliga od kojih je 63 urešeno s ikonografskim elementima i simbolima svojstvenim zapadnom kršćanstvu (sidro, vinova loza, grozdovi, razni oblici križeva).

Turski popis stanovništva u XVI stoljeću govori da su Katolici činili većinu u Humu i Bosni, a i posljednja bosansko-humska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić (+ 1478.) bila je članica franjevačkog svjetovnog reda. Njezin otac Stjepan Kosača imao je titulu Vojvode Humske zemlje, a 20. siječnja 1448. godine u povelji njemačko-rimskog cara Friedricha III nazvan je "Herzog", pa bi taj dan mogli uzeti kao rođendan toponima Hercegovina.

*Turci nakon desetljećja napada i pustošenja osvajaju Bosnu i Hercegovinu godine 1463. Katarina se iz kraljevskog grada Bobovca pokraj Kraljeve Sutjeske povlači u Vrilu (Kupres), da bi potom preko Dubrovnika otplovila u Rim, i sa sobom u izgnanstvo ponijela sve kraljevske insignije (i krunu) koje su se prenosile sa kralja na kralja. Tako je posljednji član kraljevske loze, koji se borio za ponovnu uspostavu kraljevine Bosne i Huma, pokopan u Rimu. Kraljica Katarina je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Vatikanu "koji može njom upravljati po svojoj mudrosti“. Katarinin sin Sigismund (Žigmund) prodao se Turcima za titulu bega, prihvatio islam te nastavio živjeti u Carigradu kao Ishak-beg Kraljević. Poturčenici u Bosni danas sebe nazivaju Bošnjacima.

10_Radimlje

Nekropolom dominira križina

11_Radimlje

Na križini je "zaštitni znak“ ove nekropole, reljef čovjeka s podignutom desnom rukom i predimenzioniranim dlanom.

11a_Radimilje-TDabac

Bilizi na Radimlji kakve je Tošo Dabac vidio prije 60 godina (danas nedostaje srednji bilig)

*Tošo Dabac (+1970.), hrvatski fotograf, jedan je od utemeljitelja Zagrebačke škole umjetničke fotografije; prvi put je izlagao na izložbi amatera u Ivancu 1932.; od 1939. član "Photographic Society of America".

14_Radimlje

Lik čovjeka s podignutom desnom rukom na bogato urešenom sanduku sa postoljem (ovaj bilig je na prethodnoj crno-bijeloj fotografiji drugi s lijeva)

Danas su pojedini bilizi toliko oštećeni kiselim kišama (otapaju vapnenac, posljedica zagađenja atmosfere izgaranjem ugljena i nafte) da im se reljefi jedva naziru ili ih više uopće nema.

Različita su tumačenja značenja ljudske figure s uzdignutom desnom rukom i relativno velikim dlanom okrenutim prema promatraču (sveti likovi kod pravoslavnih uvijek imaju dlanove okrenute prema nebu): kao Božji blagoslov, kao simbol Krista, kao prijetnja, kao pozdrav Bogu, kao sunčani simbol (svi likovi imaju kolut/sunčev disk blizu dlana – lijepo se vide na crno-bijeloj fotografiji), i mnoga druga. Neki eminentni bošnjački intelektualci uvjeravaju raju da se zapravo radi o "drevnom bosanskom pozdravu“, da su "stećci isključivo bošnjački spomenici“, da je "nauk Crkve bosanske blizak islamu“, pa onda još i "da je djed Crkve bosanske u danima početka osmanske okupacije Bosne 1463. svoj episkopski štap predao šejhu mevlevijskog bratstva” itd.

15_Radimlje

Bogato urešeni visoki sljemenjak sa postoljem

16_Radimlje

 

12_Radimlje

Sanduk i sljemenjak bez postolja

13_Radimlje

Sljemenjak sa spiralama, osmokrakom zvijezdom i dva stilizirana ljudska lika

Brojne publikacije tumače urezane spirale na bilizima isključivo kao astralne simbole (npr. izlazeće i zalazeće Sunce). Nitko se od tih autora još nije dosjetio napisati da „štap“ između dviju spirala na radimskom biligu predstavlja zemljin polutnik (ekvator), a spirale sjevernu i južnu polutku ili Coriolisove sile. Po takvim tumačenjima ispada da su neolitski narodi rađani s malom maturom, kao naši Zagorci, i odmah su znali matematiku, Fibronacijev niz, astronomiju itd. Pravi genijalci, ti naši današnji racionalisti. A dovoljno je u smiraju dana promatrati dim logorske vatrice i njegovo spiralno uzdizanje k nebu pa shvatiti zašto su spirale i danas kod nekih južnoameričkih i afričkih plemena simbol zaštite od zlih duhova.

17_Radimlje

Sljemenjak bez postolja

Natpisi na bilizima su pisani bosančicom (hrvatskom ćirilicom) i na hrvatskom jeziku, uglavnom ikavštini. Niti jedan natpis ne spominje heretičko učenje (dualizam, reinkarnacija i dr.), a skoro svaki natpis počinje znakom križa i riječima “se leži” ili “ase leži”.

Križine i bilige s križevima u Bosni su uništavali za vrijeme turske okrutne vladavine koja je Hrvate i katoličanstvo dovodila na rub opstanka. I slavne Humačka i Kočerinska ploča bi zasigurno bile zdrobljene da ih domišljati franjevci nisu uzidali u crkveni zid. Malotko će povjerovati da poturčenici i danas uništavaju križine i križeve, da im se posve zatre trag u BiH.

18_Radimlje

19_Radimlje

Radimlje je i "hercegovački Bleiburg“, mjesto stradanja hercegovačkih Hrvata nakon Drugoga svjetskog rata.

Radimlje je mjesto stradanja hercegovačkih Hrvata i u ovom zadnjem ratu: 10. travnja(!) 1992. srpska vojska je potjerala sve stolačke Hrvate u progonstvo, a imovinu opljačkala i oko 150 obiteljskih kuća spalila. Bilo je i ubijenih.

A danas dokazanim četnicima u Hrvatskom Saboru smeta Thompsonova "Bojna Čavoglave“. Tko stvara medijsku sliku Hercegovine i što želi postići?

*Thompsonov koncert na stadionu Hrvatskog nogometnog kluba Stolac (17. srpnja 2009.) pokušali su zabraniti. Najglasniji zagovornik zabrane je bio mlađahni bošnjak iz Stoca, predstavnik neke nevladine organizacije (NGO) i sin posljednjeg načelnika jugoslavenske milicijske stanice u Stocu. Koncert je održan povodom proslave Dana općine i Sv. Ilije, zaštitnika župe, grada i općine Stolac, a prihod od koncerta namijenjen je obnovi župne crkve i dovršenju Pastoralnog centra za mlade Stoca. Na koncertu nismo uočili inkriminirana obilježja.

20_Radimlje

Na Ošanjić brdu iznad Radimlje, okruženi makijom i zmijama nalaze se „mali bilizi“, grobovi poginulih pripadnika HVO-a koji su u lipnju 1992. oslobodili Stolac i ove krajeve od srpske okupacije.

21_Radimlje

 

22_Mostar

"Mostarska bašćaršija“ na istočnoj (muslimanskoj) strani Neretve

Hercegovce i Hrvate iz BiH optužuje se za sve nedaće Hrvatske, a Hrvate iz Hrvatske za agresiju na BiH! Iako su Hrvati još uvijek (formalni) vlasnici dućana na "Mostarskoj bašćaršiji“, stvarni vlasnici otetih dućana su danas bošnjaci. Ne plaćaju komunalne doprinose ni najamninu, a prodaju suvenire kakve je nemoguće naći bilo gdje u hrvatskom dijelu Hercegovine.

23_Mostar

"Drug je Tito krao, al je i nama dao“ – može se ovdje čuti.

Čudna YU nostalgija i boj za „bošnjaštvo“.

24_Mostar

Uskoro možemo realno očekivati ove suvenire i u Hrvatskoj. Za pretpostaviti je da će ih u medijima omiljeni kandidati za Predsjednika RH dijeliti na svojim predizbornim skupovima. Jer, "Jebeš zemlju koja Mesića nema“.

Ljubomir Škrinjar

{mxc}

 

Uto, 25-02-2020, 01:25:25

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.