Gračišće i Božje polje – "Krasna zemljo, Istro mila"  (3/5)

Prvi dio reportaže: Gračišće i Božje polje – "Krasna zemljo, Istro mila" (1/5).

Na samo desetak metara od župne crkve u Gračišću nalazi se stara, neugledna i naoko po ničemu neobična kuća. Mještani govore da je to bila kuća nekog nepoznatog gračaškog zanatlije, no moguće je nekad bila i kuća srednjovjekovnih Templara. Njezina tajna skrivena je u deset okamenjenih slika, u deset okultnih simbola i neobičnih uresa na starom kamenom dovratniku gotičkog oblika. Kroz pokušaj rekonstrukcije priče ispričane na dovratniku doći ćemo i do odgovora na pitanje: je li zvijezda petokraka ili Plamena zvijezda doista najstariji kršćanski simbol? Ako je tako, a tako misli poznati hrvatski akademski kipar, onda nije nimalo neobično da ju vidimo na katoličkom oltaru ili pročelju katoličke katedrale, a ne samo na grobovima komunista i partijskim insignijama.

*Kao centar Templara u Istri navodi se Vižinada, a imali su posjede u dolini rijeke Mirne, Limskom kanalu i u Puli.

Kuća nepoznatog gračaškog zanatlije ili kuća Templara?

Kameni dovratnik na dvorišnom zidu kuće skriven je od znatiželjnih pogleda prolaznika-turista.

Okultni simboli i neobični uresi.

Simboli su univerzalni i višeslojni jezik, a u neki okultni simbol stane puno tumačenja. Egzoterijski način tumačenja simbola je doslovni način tumačenja (npr. janje je janje), a ezoterijski u sebi sadrži ukodiranu poruku (npr. janje je Krist).

Priču s gračaškog dovratnika možemo tek naslućivati jer nam njezin nepoznati autor nije ostavio transkript. Po ispruženom kažiprstu desne ruke pretpostavljamo da iščitavanje priče kroz isklesane reljefe ide o desne prema lijevoj strani okvira, no naučeni smo čitati i pisati s lijeva na desno pa ćemo se i ovdje toga držati. A čitatelj će na kraju ionako sam dokučiti sadržaj, smisao i poruku ove priče.

Lijevi dovratnik: dva „cvijeta“ na vanjskoj strani i „lanac od pet prstena“ na unutarnjoj strani

SJEME I CVIJET ŽIVOTA

Dva šesterokutna „cvijeta“ u krugovima na kamenu dovratnika nazvana su Sjeme i Cvijet života, a već smo ih vidjeli na stupićima oko natpisne ploče nadžupnikova nadgrobnog spomenika. Povijesno, najstarije Sjeme života pronađeno je u iskopinama grada Mohenjo Daro, 3400 pr.Kr. (Pakistan).

Znakovito je da „cvijet“ nalazimo na sakralnim građevinama i predmetima kod svih antičkih naroda od Azije do Europe, na rimskim mozaicima iz Pompeja i na rimskoj vojnoj opremi iz 400. g.po.Kr., (Vermand, Francuska), pa onda kod kršćana (osobito Longobarda u VI st.po.Kr), Vikinga, muslimana itd. itd.

Figuralno urešeni ostaci osuarija (lat. Ossarium) –„maleni kameni lijes“ u kojem su antički Židovi čuvali kosti umrlih – pronađeni u grobnicama na Maslinskoj gori (Izrael). Ovi sepulkralni spomenici datirani su u vrijeme rimske vladavine na Bliskom istoku.

Osuarij "Marije Magdalene i Isusa Krista",   AP Photo/Kathy Willens

U New Yorku je 26. veljače 2007. održana senzacionalna konferencija za tisak na kojoj je predstavljen dokumentarac "Izgubljeni Isusov grob", uradak Kanađanina židovskog podrijetla Simche Jacobovicia (rukom pokazuje na Magdalenin lijes), James Camerona, te Charles Pellegrina i Andrey Feuervergera. „Filmaši i znanstvenici“ dali su „snažan dokaz“ da su osuariji pripadali „Isusu“ i njegovoj „ženi“ Mariji Magdaleni – izvijestili su svjetski mediji – a pronašao ih je, zajedno s još nekoliko osuarija iz Isusove obitelji, oskarovac i „arheolog“ James Cameron na Maslinskoj gori 1980. godine…

Doista, novac čini čuda!

*Godine 1971. britanska tv-kuća BBC snimila je tri dokumentarca o Isusovoj djeci iz braka s Marijom Magdalenom.

Ovaj filmski uradak je zapravo ekraniziran sadržaj brojnih literarnih uspješnica u kojima „krojačko društvo za krojenje duhovnog stanja u svijetu“, pa tako i u Hrvatskoj, dekodira Isusov život, a moguće ih je sažeti u: „Isus Krist je bio samo čovjek koji je imao braću i sestre, i volio je društvo bludnica, posebno Marije Magdalene s kojom je imao dijete. Bio je veliki učitelj ali je šenuo kada je odbio poslušnost velikom svećeniku Kaifi, zapravo on je promašeni prevratnik koji je dvanaest suncopasovih znakova maskirao u mitološke osobe zvane “apostoli”, a i taj apostol Ivan nije nitko drugi nego Marija Magdalena! I priča o Križu je čista ludost i idolopoklonstvo…“ Gledatelj i čitatelj tako dobiva dojam da su te „činjenice“ potpuno istinite, pa se rasplamsava rasprava o vjeri, kršćanskom nauku i podgrijava skepsa i antipatija prema Katoličkoj Crkvi, krivcu za sve bivše i sadašnje zlo. Objektivan i dobronamjeran gledatelj i čitatelj takvih uspješnica najčešće se zaboravi upitati: a zašto se okrivljuje samo i jedino Katolička Crkva?!

Oblici i razmještaj Cvjetova života na pronađenom osuariju "Marije Magdalene" identični su cvjetovima u kružnici na lijevom i desnom stupiću gračaškoga nadgrobnog spomenika iz 1841. godine(!), u što se možete i sami uvjeriti.

Malo je među čitateljima onih koji se na dosadnim školskim satovima matematike nisu igrali sa šestarom i (bez kutomjera) konstruirali „cvijet života“. Babilonci su iz njega razvili „Drvo života“ i u njega su pretočili svoju teologiju i misticizam, iz kojeg će Židovi tijekom babilonskog progonstva razviti svoje drvo života Sefirot, kojem dodatni misticizam i značenje daje asirski sloj brojeva. I u islamu postoje mistična Bratstva (npr. Sufiti) koja kroz Drvo života traže put do blizine Boga.

Drvo života – Sefirot; zanemarite crvene točke i ugledat ćete „geometrijski ures“, cvijet/sjeme života

U Sefirotu je sadržan religijsko mistični sustav Judaizma koji s vremenom postaje doktrinom ezoterijskog znanja o Bogu, nazvana Kabala (pojam kabala javlja se i u Talmudskim tekstovima Geonim i Rašonin). Misticizam Asiraca će kroz židovsku kabalu uskrsnuti u srednjovjekovnoj Europi, a taj mistični svijet ispunjen s tajanstvenim demonskim bićima bit će temelj neviđenoj histeriji spaljivanja kršćana, koju su Martin Luter i Jean Calvin proširili sve do sjevera Švedske i Amerike (Vještice iz Salema). Treba te sličice samo znati dobro posložiti!

*Zohar – najutjecajnije i najznačajnije djelo Kabale tiskano u Mantovi 1558. – zaokružuje teološku misao po kojoj se židovske i ne-židovske duše fundamentalno razlikuju: sve židovske duše dolaze od Boga, a kod ne-židova dio duše dolazi od demona.

"LANAC OD PET PRSTENA"

„Lanac od pet prstena“ (proizvoljni naziv) oštećen je erozijom kamena, i teško je razlučiti radi li se ovdje o pet puta previnutoj zmiji ili o pet međusobno vezana prstena obješenih o kuku.

Kad pomislite da je sve jasno…sjetite se da je antičke Olimpijske igre zabranio car Teodozije I, 394. po.Kr., i to zbog štovanja poganskih kultova (među inim kult vatre i nepobjedivog Sunca), ljetni suncostaj (solsticij), a od našeg vremena štujemo i zimski suncostaj(!), tj. Ljetne i Zimske olimpijske igre; i zašto bi se onda sramili ako ste kao mali Lucifer s plamenom štafetom u ruci trčali u čast rođenja JB Tita!!!

*Po Luciferu je ime dobio kemijski spoj luciferin koji u doticaju sa zrakom (kisikom) emitira hladnu svijetlost kojom svijetle i krijesnice u Ivanjskim noćima.

Antičke Olimpijske igre održavane su u gradu Elisu (Sparta) u čast bogova velikoga antičkog svetišta Olimpija, koje se nalazilo u tom gradu i koje je po važnosti bilo jednako - Pitijinom svetištu (duhovnom pokretaču grčke civilizacije) u Delfima, na drugom kraju Grčke. Gotovo je nepoznato da su i u Delfima istovremeno održavane Pitijine igre – pa je francuski humanist barun Pierre de Coubertin mogao izabrati i Pitjine, a ne Olimpijine igre.

U hramu Olimpije miljenik je bog Ares (najstariji sin Zeusa i Here). Mrzio je ostale bogove, a i svoje roditelje. Radovali su ga miris krvi, rat, ali i smrt junaka i običnih smrtnika. Ares je bio osnivač Tebe (ali ne egipatske Thebe) i praotac vodenog zmaja, a od zmajevih je zubiju nastala rasa boraca, Aresovih potomaka. Prikazivan je sa zmijom jer je ljude mogao pretvoriti u zmije (npr. Kadmoša i njegovu ženu Harmoniju).

Prva Olimpijada održana je između 776. i 772. godine pr.Kr. Razdoblje od četiri uzastopne godine počinje otvaranjem Olimpijinih igara tj. kada se na jutarnjem nebu pojavi Jutarnja zvijezda i završava otvaranjem sljedećih Igara kada se odmah po zalasku Sunca pojavi na nebu Večernja zvijezda.

Kako bismo što bolje objasnili ovu povezanost moramo se prije svega prisjetiti nekih činjenica o drevnoj astronomiji. Za antičke narode su Jutarnja (Eosphorus) i Večernja (Hesperus) zvijezda bila dva nebeska tijela sve do petog stoljeća prije Krista kada su Grci shvatili da se radi o jednoj "zvijezdi" – planetu Veneri koja se u jednom četverogodišnjem poluciklusu pojavljuje prije izlaska Sunca (to je naša zvijezda Danica), a u drugom poluciklusu nakon zalaska Sunca . Venerin puni ciklus od osam godina bio je već kod Sumera simbolički prikazan zvijezdom sa osam krakova.

* Najstariji indoeuropski kalendar (Vučedolski kalendar ili Venerin kalendar) pronađen je u Vinkovcima.

U naše vrijeme Zapadni okultisti počinju Veneru povezivati sa zvijezdom petokrakom i pet krugova.

Venera, kada se promatra sa Zemlje na ekliptičnom nebu, tijekom svog ciklusa kroz pet sinodičkih perioda iscrta lik sličan pentagramu, a nikako savršeni pentagram kako ga okultisti nameću. Današnji astronomi ovu pojavu nazivaju "Veliki Venerin Ciklus".

Od svih planeta (gr. lutalica) Sunčeva sustava Venera ima gotovo idealno kružnu putanju i okreće se u smjeru od istoka prema zapadu … pa se krug i pet sinodičkih perioda lijepo uklope u pet "Olimpijskih krugova". U ime "bratstva i jednakosti" svečano paljenje "olimpijskog plamena" uvijek je povjereno samo i jedino ženi. To obredno veličanje imaginarne čarobnice (božice Venere, Inane, Ištar, Aštarte…) i "ženskog principa" obnovio je Pierre de Coubertin i društvo. Njezin gorostasan kip s bakljom u ruci stoji na ulazu u zemlju za koju je izbjeglica iz Judeje i rimski povjesnik Josip Flavije (I st.po.Kr.) napisao(?) da u njoj živi duša bogova, iza mora, na Zapadu, u zemlji poput Raja, a mjesto je označeno zvijezdom po imenu Merica.

U zviježđu Zmija(Ophicius) iz pet najsjajnijih zvijezda možemo dobiti lik pentagrama.

Na kraju moramo uzeti u obzir i čarobni prsten(i) legendarnog trečeg židovskog kralja Salomona s kojima je vladao i upravljao demonima. A tu je i Polikratov prsten s pečatom od smaragda (ili u prijevodu: Uraeus sa Suncem!)

Prema tome, kako glasi priča skrivena u gračaškom "lancu od pet prstena"?

Olimpijski simbol se po definiciji MOO-a sastoji od: "pet olimpijskih krugova; boje krugova su plava, žuta, crna, zelena i crvena; predstavlja jedinstvo pet kontinenata". Ili netko nije bio na satovima zemljopisa ili nas gadno mulja! Sedam od osam kontinenata je naseljeno.

Nova sloboda

Nije teško uočiti pet prstena (svaki sa Shakespearevom petolatičnom ružom) na okviru oltarne pale sa svetom slikom Nova sloboda, koja u aureoli na vrhu prikazuje lik  (bradatog) boga Lenjina. Sliku je izradio nepoznati majstor u rujnu 1938., i do danas na istom mjestu uljepšava jednu stanicu Moskovske podzemne željeznice.

Nastavak reportaže: Gračišće i Božje polje – "Krasna zemljo, Istro mila" (4/5).

Ljubomir Škrinjar

{mxc}