Pićan – "Krasna zemljo, Istra milo“

Pogled na Pićan

Pićan je, kao i većina gradića u srednjoj Istri, smješten na prethistorijskoj gradini. U pisanim dokumentima spominje se 50. godine po Kristu kao rimska utvrda Peten. Krajem XII stoljeća Pićan zajedno s Pazinom i okolicom postaje djelom Grafschaft Ysterreich koja 1374. pod imenom Pazinska grofovija postaje vlasništvo obitelji Habsburg.

Crkvica Svetog Mihovila

Izvan zidina starog Pićna nalazimo jednobrodnu romaničku crkvicu Svetog Mihovila iz XIII stoljeća, a od 1999. društvo joj pravi Obitelj, skulptura talijanskog kipara Zavagnea.

Freske i glagoljaške grafite iz crkvice Sv.Mihovila nismo uspjeli vidjeti. U Pićnu se nalazio posljednji samostan u Europi u kome su pisali glagoljicom. 

 

Gradska vrata, ulaz u stari Pićan

Gradska vrata iz XIV stoljeća su dio srednjovjekovnih zidina starog biskupskog grada Pićna.

Sve je kao nekad, a ljudi nema.

 

U ovom uspavanom gradu ni dva čovjekova najbolja prijatelja nisu smrtni neprijatelji.  

 

  Kuća u kojoj je rođen Matko Brajša-Rašan

Odvjetnici Matko Brajša-Rašan (Pićan, 11. XII 1859. – Zagreb, 5. IX 1934.) i Dr. Ivan Cukon (Medulin, 23. X 1868. – Zagreb, 7. X 1928.), istaknuti hrvatski domoljubi, Istrani, autori su najpoznatije istarske pjesme „Krasna zemljo, Istro mila“, himne namijenjenoj Školskoj družbi Sv. Ćirila i Metoda za Istru. Cukon je autor stihova, a uglazbio ih je Brajša 1912. godine.

Cukon je tijekom talijanske okupacije Istre uhićen, interniran u ožujku 1919. i zadržan u Italiji do rujna. Kad je zaključenjem Rapalskog ugovora 12. studenog 1920. talijansku okupaciju Istre zamijenila talijanska aneksija Istre i počeo progon svih istaknutijih Hrvata koji su rodoljubno djelovali i izgarali za samostalnost i neovisnost cjelokupnoga hrvatskoga naroda, Cukon i Brajša spasili su glave bijegom u Zagreb. U Istri danas mnogi ne žele znati da se sve to događalo Hrvatima i prije dolaska Musolinija na vlast.

Dr. Ivan Cukon je po dolasku u Zagreb postavljen za župana Zagrebačke županije, a onda i Zagrebačke oblasti.

KRASNA ZEMLJO

Krasna zemljo, Istro mila
dome roda hrvatskog
Kud se ori pjesan vila,
s Učke tja do mora tvog.

Glas se čuje oko Raše,
čuje Mirna, Draga, Lim
Sve se diže što je naše
za rod gori srcem svim.

Slava tebi Pazin - grade
koj' nam čuvaš rodni kraj
Divne li ste, oj Livade
nek' vas mine tuđi sjaj!  

Sva se Istra širom budi
Pula, Buzet, Lošinj, Cres
Svud pomažu dobri ljudi
nauk žari kano krijes.  

Skupština Istarske županije je ovu lijepu hrvatsku pjesmu, za koju se nekad znalo reći da je to istarska himna, proglasila (23. rujna 2002.) himnom Istarske županije (naziv Istarske županije ispisuje se dvojezično i glasi: Istarska županija - Regione Istriana), a protiv nje su talijanska Unija, neke zajednice Talijana u Istri kao i Županijski odjel za prava talijanske etničke zajednice.

U Istarskoj županiji hrvatski i talijanski jezik su u ravnopravnoj službenoj uporabi u radu županijskih tijela u samoupravnom djelokrugu, nazivi gradova i mjesta ispisuju se dvojezično, a struktura stanovništva u Istri izgleda ovako: Hrvati 148.328 (71,9 %), Talijani 14.284 (6,9 %) i ostali.

Neki bi krugovi u Istri željeli svečanu županijsku pjesmu "Krasna zemljo“ izjednačiti s hrvatskom državnom himnom "Lijepa naša domovino“, a oni koji "zose rece da je najprvo Istrijon, a pena pokle Hrvot" govore da bi Istra trebala biti samostalna država, a Istrijani priznati kao nacija. Stara priča.

»Zašto na nedavnom Sajmu turizma u Münchenu na prostoru Istarske turističke zajednice (koja je uz to i fizički bila odvojena od prostora Hrvatske turističke zajednice!?) nije bilo hrvatskih nacionalnih simbola?« (Vjesnik, 15. ožujka 1999.)  

 

Zvonik župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, visok 48 metara, izgrađen 1872., udaljen je dvadesetak metara od same crkve.  

Prva katedrala posvećena Blaženoj Djevici Mariji na današnjem teritoriju Republike Hrvatske bila je u Pićnu, Pićanskoj biskupiji koju je utemeljio Sv. Nicefor, davne 524. godine. Bila je to peta biskupija u kršćanskom svijetu uopće. Titulu današnjega naslovnog biskupa Pićanske biskupije nosi pomoćni zagrebački biskup mons. dr. Valentin Pozaić.

Od 1606. do 1771. godine gradili su na mjestu stare katedrale današnju župnu crkvu Navještenja Blažene Djevice Marije, posvećene Sv. Niceforu (ranokršćanski mučenik), zaštitniku Pićna i Pićanske biskupije - koju je ukinuo habsburški vladar car Josip II 1788. godine.

Neobičnost su pročelja dva kipa različitih svetaca, ali istog imena!

U desnoj niši je kip prvog pićanskog biskupa Nicefora (njegovo se tijelo danas nalazi u Umagu, a relikvija njegove ruke čuva se u ovoj crkvi), dok je u lijevoj kip ranokršćanskog mučenika Sv. Nicefora koji u rukama drži maketu Pićna. On je, prema legendi, 324. godine ovdje sagradio prvu kršćansku crkvu. Kip Bogorodice nalazi se u sredini pročelja.

U doba uprave mletačke obitelji Flangini izbila je najveće buna kmetova u Istri. Oko 3000 žitelja iz čitave pokrajine, pod vodstvom Mate Bolka, 6. srpnja 1653. sukobilo se sa surovim ubiračima poreza. Razvalili su gradska vrata, opustošili katedralu i biskupski dvor te ubili predstavnika pokrajinske uprave Hanibala Bottonia i njegovog kancelara.

Unutrašnjost crkve je barokizirana za vrijeme posljednjeg pićanskog biskupa Piccardia (1766 – 1784.).

Grobnice pićanskih biskupa i viđenijih laika ugrađene su u pod crkve i u plato ispred crkve, a nadgrobne ploče su ukrašene reljefima i grbovima. Brigu oko održavanja sakralnih objekata vodi župno vijeće.

Kip Sv. Ivana Nepomuka, češkog sveca, zaštitnika kraljica, mostova, ispovjednih tajni i zaštitnika protiv poplava, podignut 1714. u parku pred ulazom u Pićan. 

Pogled na Učku s jednog od dva vidikovca u Pićnu.

Izuzmemo li pogled s vrha Učke onda bi Pićan i Oprtalj bili mjesta s najljepšim pogledom na brdovit krajolik središnje Istre. A iz Pićna možemo baciti pogled i na Rockwool u Čepičkom polju, tvornicu koju su ovdje dozvolili izgradit oni koji prisežu da neizmjerno vole Istru.

Ljubomir Škrinjar

{mxc}