Beram – "Krasna zemljo, Istro mila“ (1/2)

Hrvati izvan Istre uglavnom nikad nisu čuli za hrvatsku „Siktinsku kapelu“ i kasnogotičke freske iz crkvice sv. Marije na Škriljinah kraj Berma, najpoznatije djelo cjelokupnog istarskog srednjovjekovnog slikarstva i istarske kršćanske sakralne baštine. Rad su hrvatskog, domaćeg majstora Vincenta (Vinka) iz Kastva, "istarskog Generalića“ koji se 1474. potpisao kao autor, a Beram je postao sinonim ovih fresaka premda odavde potječe i čitav niz glagoljskih rukopisa, pa i neki najstariji iz XIII - XIV stoljeća. Ali zato mi znamo kako izgleda i koliko vrijedi ženska torbica supruge Davida Beckhama.

 Crkvica Sv. Marije na Škriljinah

Prvi pisani trag o postojanju Berma datira iz 911. godine. Ne zna se točna godina izgradnje ni ime graditelja crkvice Sv. Marije. Na vrhu pročelja je dvostruko otvorena »preslica« za jedno zvono, a natkrito predvorje (s polukružnim otvorima) - »lopica« - dograđeno je početkom XVIII stoljeća. Oko crkve je staro groblje, koje je i danas u uporabi.

Tijekom zadnje obnove crkvice i restauracije fresaka (1912.) pronađen je latinski natpis: «U čast Gospoda našega Isusa Krista amen i slavne Djevice majke Marije i u ime svih svetih dao je ovo djelo oslikati komun Berma o trošku bratovštine blažene Marije Djevice. Ovo naslika Majstor Vincent iz Kastva i dovrši osam dana iza Martinovog - godine Gospodnje 1474.»

  "Živa stijena“ je u temelju crkvice Sv. Marije

  Crkvica ima izdužen i malo iskrivljeni tlocrt s pravokutnim brodom i kvadratičnom apsidom (sve-tištem) iste širine. Podignuta je na prirodno zaravnatoj kamenoj ploči, "živoj stijeni“, po kojoj je dobila nadimak na Škriljinah (Sv.Marija na Škriljinah = Sv.Marija na kamenu).

 Glavni, zapadni ulaz natkriven lopicom

Polukružna ulazna vrata kao i oblikovanje okvira bočnih vrata, kontinuitet su romanike.

 Pogled na svetište i fresku Poklonstvo kraljeva na gornjem dijelu sjevernog (lijevog) zida.

  Pogled na zapadni zid i fresku Ples mrtvaca iznad ulaznih vrata

Tematika čitavog oslikanog ciklusa (26 figuraInih kompozicija slika u pravokutnim poljima te 20-tak manjih likova i fragmenata) može se ikonografski podijeliti u tri grupe: scene iz života Isusa i Marije, zatim likovi pojedinih svetaca i anđela, te simbolično-alegorijski prikazi.

POKLONSTVO KRALJEVA

Vincentova sveta scena Bogojavljanja (Poklonstvo kraljeva) njegovo je najljepše djelo, prekrasna lirska slikovnica duga preko sedam metara.

Bogojavljanje, Epiphania ili Tri kralja - kako se pučki zove blagdan 6. siječnja - u kršćanstvu ima dublje značenje, jer se poklonstvom maga s Istoka (tj. najučenijih ljudi onog doba, nešto slično današnjoj tituli akademika) novorođenomu Isusu u Betlehemu očitovalo njegovo božanstvo.

Betlehemska zgoda o tri maga, što je opisuje Matejevo evanđelje, vrlo rano postala je važnom temom u sakralnoj umjetnosti kršćanstva. Već u drugom kršćanskom stoljeću bila je naslikana na zidu katakomba u Rimu, a tijekom sljedećih stoljeća taj je prizor klanjanja Isusu kao "kralju kraljeva“ doživio nevjerojatan ikonografski razvoj. Od X do XII stoljeća orijentalni magi će se u umjetnosti Zapada u pravilu pretvoriti u kraljeve s krunama na glavama i postati personifikacije životnih dobi (mladi golobradi "Gašpar“, muževan "Baltazar“ i stari sjedobradi "Melkior“). U XIV stoljeću sveta tri kralja prestaju pješačiti ili jahati na devi pa se penju na konje, a onda se kroz XV stoljeće množi broj njihove pratnje i sve se pretvara u živopisnu smotru dvorskog života i paradnu povorku kraljeva.

Poklonstvo triju kraljeva postaje i kazališnom temom. Zabilježeno je da su u srednjem vijeku kostimirani glumci prikazivali tu scenu i u Zagrebačkoj katedrali .  

»Poklonstvo kraljeva«, detalj iz gornjeg reda na sjevernom zidu:

-pred vratima Jeruzalema oprašta se kralj Herod s kraljem Gašparom koji u ruci nosi dar za Isusa, zlatnu posudu s tamjanom. U njegovoj pratnji su crnac koji pije iz čuture i vitezovi, svi orijentalno odjeveni. U donjoj zoni ispod povorke naslikan je i krajolik (on je istarski, a ne palestinski) kojim prolaze kraljevi na putu prema Betlehemu: sela s oranicama, jezera s patkama i lađama.  

»Poklonstvo kraljeva«, detalj: kralj Baltazar nosi zlatnu posudu miomirisne smole smirne (melem za rane i balzamiranje), a prate ga dvorjanici, među njima i tamburaš.  

»Poklonstvo kraljeva«, detalj s lijeva na desno: kraljevi putem love pa mladi gonič puše u rog i na uzici vodi hrtove koji love zeca (arijanizam?). Jastreb se zalijeće na kvočku s pilićima. Pjetlići-suci osuđuju na smrt lisicu, a pijetao-krvnik vodi je vezanu na vješala.  

»Poklonstvo kraljeva«

-detalj lijevo: kralj Melkior (s dugom bijelom bradom i sijedom kosom) nosi zlato, a u njegovoj pratnji jaše zakrabuljena dvorska luda, tamburaš, bubnjar, barjaktari i dva trubača, svi odjeveni po aristokratskoj kasnogotičko-renesansnoj modi;

-detalj desno: uz betlehemsku štalicu stoji sv. Josip, a Majka Božja sjedi s golim djetetom Isusom na krilu. Tri kralja prinose darove. Melkior klečeći daruje malom Isusu zlato, dok mu jedan paž drži krunu u ruci, a drugi paž skida s nogu ostruge.  

  »Poklonstvo kraljeva«, detalj s lijeva na desno: u naturalistički naslikanom cvjetnom krajoliku lovački psi napadaju medvjeda, tu je i Ezopova basna o lisici i rodi te paun kao simbol besmrtnosti, duše i duhovnoga.

PLES MRTVACA

Najpoznatija freska iz crkvice Sv. Marije zasigurno je Ples mrtvaca, alegorijski prikaz smrti i moralne pouke s opomenom.

Slike nazvane Ples mrtvaca ili Dance macabre (povorka je u kojoj se nižu parovi: jedan živ čovjek i jedan kostur koji odvodi žive u grob) pojavile su se na srednjovjekovnim crkvenim zidovima diljem Europe kao odgovor na čovjekov strah i nemoć pred apokaliptičnom slikom svakodnevnog masovnog umiranja od tada nepoznate pošasti – kuge; "Crna smrt“ je iznenada i bezobzirno kosila sve ljude.

A sav taj užas koji je poharao i gospodarski oslabio Europu, bio je zapravo posljedica biološkog rata protiv Republike Genove, tada najmoćnije ratne i trgovačke mornarice na Sredozemlju. „Crna smrt“ doputovala je u Genovu 1349. godine iz đenovske luke Kefi na Krimu (Crno more), i ubrzo je uništila njezinu vojnu i gospodarsku moć, a kod kršćana promijenila promišljanje o smrti. Stvorena je nova predodžba smrti – slika smrti kao strijelca ili slika smrti kao kosca u liku kostura koji kosom kosi ljude, i to onako kako kosac redom kosi svaku travku.  

 Ples mrtvaca (iznad ulaznih vrata i prozora), Kolo sreće (desno dolje) i Adam i Eva uz drvo iskušenja (lijevo dolje) na zapadnom zidu crkve.

U XVIII stoljeću baroknom pregradnjom na zapadnom zidu prepolovljene su prozorima simbolično-alegorijske freske Kolo sreće i Adam i Eva uz drvo iskušenja, a djelomice je oštećen Ples mrtvaca. Ove alegorične scene po teološko-didaktičkoj metodi opominju na pobožnost, upozoravajući na nestalnost zemaljske sreće (»Kolo sreće«) i neizbježnost smrti (»Mrtvački ples«), kao trajnu kaznu za »Prvi grijeh« Adama i Eve.

Ples mrtvaca, detalj (s desna na lijevo): kostur-gajdaš (smrt) - Papa - kardinal – biskup …

Beramska alegorijska povorka počinje kosturom-gajdašem koji svirkom iznad otvorenog groba pokreće ples i daje mu ritam, a ras¬pojasani kosturi, koji sviraju različite instrumente, veselo plešu i podskakujući odvode pod rukom pokunjene žive u grob redom: Papu, kardinala, biskupa, kraljicu, kralja, krčmara, dijete, prosjaka, vojnika i trgovca.  

Ples mrtvaca, detalj (s desna na lijevo): … biskup – kralj – kraljica - krčmar s čuturicom vina – dijete …  

Ples mrtvaca, detalj (s desna na lijevo): … prosjak na štakama - vojnik u oklopu - trgovac u dućanu prstom pokazuje zlatnike ne bi li potkupio smrt ("Uskok“ bi i u srednjem vijeku imao pune ruke posla).  

Fortuna okreće »Kolo sreće« (lijevo) i »Napastovanje Isusa« (desno) – Sotona izaziva Isusa da pretvori kamenje u kruh (scena je i ovdje smještena u domaći krajolik a ne u pustinju).

Kompozicija »Kolo sreće« rađena je po nizozemskom predlošku srednjovjekovne Biblije za nepismene tzv. Biblije siromaha (Biblia pauperum), srednjovjekovnog stripa s teološkim sadržajem.  

U luku iznad glavnih ulaznih vrata naslikan je Veronikin rubac, "prava slika“ Isusova lica koja je, po legendi, ostala utisnuta u rubac što ga je Veronika dala Isusu dok je nosio križ na Kalvariju.

Za nastavak reportaže kliknite ovdje.

Ljubomir Škrinjar

Objavljeno 26.5.2009.

Komentari upisani do 2012. ne vide se zbog novog operativnog sustava Joomla.