Otavice – grobnica Ivana Meštrovića u crkvici Presvetog Otkupitelja
 
Crkvica Presvetog Otkupitelja je zapravo grobnica (mauzolej) obitelji Meštrović, izgrađena u razdoblju od 1926. do 1937. godine prema nacrtima Ivana Meštrovića (+1962.). Nalazi se na brežuljku kod sela Otavice u Dalmatinskoj zagori. Tijekom krvave srpske agresije na Hrvatsku crkvica se našla na okupiranom području, a Meštrovićev grob su domaći Srbi pretvorili u javni zahod za posadu topničkog uporišta koja se ovdje smjestila. No, to je tek dio hrvatske baštine nad kojom je proveden kulturocid, i o toj temi je danas u Hrvatskoj ponovno nepristojno i nepoželjno pisati i pričati. 
 
1-_otavice.jpg
 Crkvica Presvetog Otkupitelja na Petrovom polju je približno 10 kilometara istočno od Drniša i dvadesetak kilometara južnije od sela Biskupija kod Knina. Zakonom o zaštiti spomenika kulture (kao nepokretni spomenik kulture) zaštićena je od 1967. godine. Četnici strmičkog prote Momčila Đujića, zajedno s drugim četničkim vođama, među kojima je bio i Đoko Jovanić (kasnije "antifašist" i komandant partizanske 6. ličke…), u Otavicama su zapalili kuću Ilije Meštrovića, strica Ivana Meštrovića, i živa ga bacili u vatru. Bilo je to 1942.
 
2-_otavice.jpg
Titov "antifašist" Ratko Mladić, komandant kninskog garnizona JNA, odgovoran je i za devastiranje "Mauzoleja obitelji Meštrović" 1991. godine. Svjedočanstva o razaranju dana su na uvid javnosti u sklopu fotodokumentarne izložbe Tragovi nasilja (Split, 1996.). Mladić danas uživa svekoliku zaštitu međunarodne oligarhije i EU, a obnovu crkvice i razminiravanje okolnog terena platili su Hrvati. "Antifašist" Ratko Mladić zasigurno očekuje da mu vlada RH vrati stanarsko pravo (Derogira li Vlada RH-e samovoljno svoje zakone i donosi odluke bez propisa?), tj. da ga za učinjena zlodjela Hrvati nagrade vlasništvom stana. 
 
3-_otavice.jpg
Crkvica je spoj sakralnog, memorijalnoga i umjetničkoga: jednostavna kubna oblika s kupolom. Vanjski tlocrt je četverokut (13,30 x 13,30 m), a unutrašnji osmerokut; visoka je 13,30 metara. Meštrović je vanjsku stranu dvokrilnih drvenih vratnica (visina 3, širina 1,4 m) ukrasio s deset brončanih reljefa (svaki 44 x 44 cm) na kojima su bili prikazani portreti članova njegove uže obitelji – ženski likovi na lijevim, a muški na desnim vratnicama (otac Mate, autoportret, braća Petar i Marko, te sin Tvrtko). Crkveno posuđe (monstranca, kalež i dva svijećnjaka) je također oblikovao Meštrović, kao i kuglasti mjedeni luster, crkveno zvono ispod ulaznog trijema i mjedena vratašca svetohraništa. Danas ovdje od svega nabrojenog nema ništa - sve su to Mladićevi i Martićevi Srbi odnijeli u svoju otadžbinu Srbiju!
 
U ime normalizacije hrvatsko-srpskih odnosa, kad nam već opljačkane umjetnine ne namjeravaju vratiti, Đorđe Balašević i Lepa Brena bi mogli sav prihod s najavljenog koncerta u Zagrebu darovati Fondu za obnovu hrvatske kulturne baštine. I Denis Latin s "Latinicom", i Aleksandar Stanković s "Nedjeljom u 2", i HHO s Iskorakom i lezbijkama… Jer, Hrvat Ivan Meštrović je 1911. učinio svjetsku promociju Kraljevine Srbije, i zalagao se da Hrvatska godine 1918. dođe pod vlast Kraljevine Srbije.
4-_otavice.jpg
Svetište s oltarom Vječno Razapetoga
 
U oltarnoj i pobočnim pravokutnim i polukružnim nišama, te na bočnim zidovima, kamene reljefe s prikazima biblijskih tema osvjetljavaju četiri otvora na bazi kupole i prozori na sjevernoj i južnoj niši koji su bili pokriveni kristalnim pločama izrađenim od alabastera i oniksa. Reljefe i skulpture u kamen su s Meštrovićevih gipsanih odljeva prenosili njegovi studenti Antun Augustinčić, Grga Antunac, Vanja Radauš, Ivo Lozica, Dragutin Orlandini i Marijan Matijević.
 
Lijes s kremiranim tijelom Ivana Meštrovića unesen je u obiteljsku grobnicu 24. siječnja 1962. godine, a splitski biskup Frano Franić je na oltaru Vječno Razapetog izmolio misu zadušnicu, naglasivši da je Ivan Meštrović bio veliki Hrvat i katolik.  
5-_otavice.jpg
Na unutrašnjem zidu oltarne niše nalazi se reljef Vječno Razapeti. "Ikonografski i kompozicijski neuobičajeno oblikovano raspeće. Mladoliki Krist tzv. helenističkog tipa, ali bez perizome, svojom smirenošću i vedrinom asocira na istočnjačku, budističku filozofiju i kulturu. Moguće je to dio prikaza stigmatizacije sv. Franje kojemu se ukazao Razapeti, a nosio ga je serafin." (V. Barbić).
 
6-_otavice.jpg

Tlocrtna osnova kamenog, mozaičnog poda (s višebojnim geometrijskim uzorkom) je oktogon s upisanim križem. Postavljen je 1935., a izrađen je od crnoga ličkog, crvenog i žutog kotorskog, te sivozelenog kamena iz Belgije. Kripta se nalazi ispod poda kapele, a nadgrobna ploča na podu je bez natpisa. Tijekom srpske okupacije ulaz u kriptu i grobnice u kripti su razbijeni, a nekrofili su oskvrnuli i lijesove pokojnika u potrazi za zlatom…
 
Četnicima se na predstojećim Lokalnim izborima pruža prilika da ponovno osvoje vlast ovdje i u tzv. SAO Krajini (Pismo o ugroženosti Srba u Hrvatskoj zapadnoslavonskog krajiškog vođe Veljka Džakule, 25. rujan 2008.). U tome će im pomoći naši prijatelji iz EU, OESS, HHO i razne NGO koji će iz Srbije i Republike Srpske organizirati besplatan prijevoz glasaća, a pobjedu "jugobela jogurt revolucije" proslavit će s Lepom Brenom (koncert najavljen za svibanj!) u Areni Zagreb. 
 
7-_otavice_r.jpg
Crteže za dekoraciju svoda kupole - Spasitelj (ulje), Mojsije, Sfinga i Arhanđeli (ugljen) - izradio je sam Ivan Meštrović.
 
Prošle godine (15. kolovoza, na dan rođenja Ivana Meštrovića) prvi je puta služena misa na starohrvatskom jeziku, onako kako su ju služili glagoljaši, a predvodio ju je meštar novaka franjevačkog samostana na otoku Visovcu , fra Zoran Jonjić. Starohrvatska misa u crkvici bila je Meštrovićev zahtjev što ga je postavio vlastima bivše Jugoslavije, zapisan u tekstu Darovnice hrvatskomu narodu iz 1951. godine.
 
Ivan Meštrović kroz svoj život i stvaralaštvo imao je tri temeljne životne odrednice: Crkvu, domovinu i majku, rekao je u svojoj propovijedi fra Zoran Jonjić. 
 
1898. - Ivan (Gabrilović) Meštrović je klesarski šegrt u klesarskoj radioni Bilinić u Splitu;
1899. - započeo studij na Umjetničkoj akademiji u Beču;
1907. - u Beču se oženio sa židovkom Ružom Klein (i zbog toga je protjerana iz svoje obitelji) te je s njom u braku do 1928.;
1908. - u Parizu počeo raditi na projektu "Vidovdanski hram" koji posvećuje srpskom nacionalnom mitu;
1911. - na Svjetskoj izložbi u Rimu izlaže "Vidovdanski hram" u paviljonu Kraljevine Srbije i dobiva prvu nagradu za kiparstvo; postaje svjetsko ime;
 
1914. - bio je inicijator grupe jugoslavenskih umjetnika "Medulić"; prijeti mu uhićenje pa iz Beča bježi u Italiju;
1915. – u Londonu priređuje samostalnu izložbu koju svečano otvara Robert lord Cecil (član Milnerove grupe i Okruglog stola), podsekretar Ministarstva vanjskih poslova, upravo u trenutku kada je Engleska bila zainteresirana za kulturni razvitak Južnih Slavena ("Zapadni Balkan"); član je Jugoslavenskog odbora i politički djeluje u Komitetu za oslobođenje te potpomaže širenju "slavenske" kulture u Velikoj Britaniji;
 
1918. - nakon završetka rata vraća se u Kraljevinu SHS;
1919. - vrhunac svjetske slave; za vrijeme Konferencije u Versaillu, izlaže četrdeset skulptura u Parizu;
1934. - u Zagrebu gradi Umjetnički paviljon i organizira izložbu «Pola stoljeća hrvatske umjetnosti»;
1938. - obnavlja Zvonimirovu crkvicu u Biskupiji kod Knina, i crkvu Sv. Marka u Zagrebu;
1941. - nakon talijanske okupacije Splita odlazi u Zagreb; uhapšen je u listopadu i osuđen na smrt, a zatim je do travnja 1942. bio u kućnom pritvoru; oslobođen je na intervenciju talijanskog kralja Viktorija Emanuela III, te odlazi u Veneciju, a zatim u Rim;
 
1943. - zbog dolaska Nijemaca emigrira iz Italije u Švicarsku;
1945. - vraća se u Rim, a Tito ga nagovara da se vrati u Jugoslaviju (jedino Meštrovićeva imovina nije bila konficirana). 1947. - u Metroplitan muzeju u New Yorku ima samostalnu izložbu;
1951. - napisao Darovnicu hrvatskomu narodu (poklanja svoja umjetnička djela i građevine u Splitu, Zagrebu i Otavicama); do 1952. godine Meštrović je u Jugoslaviju poslao ukupno 459 skulptura i različitih crteža.
1954. - američko državljanstvo primio je na svečanosti u Bijeloj kuċi; Tito ga zove na Brijune;
1962. - tijekom kratkog boravka u Jugoslaviji posjetio je Tita, i kardinala Alojzija Stepinca koji je upravo iz zatvora u Lepoglavi odlazio u kućni pritvor u Krašiću;
 
Kipar Ivan Meštrović umro je u 79. godini života, 16. siječnja 1962. u South Bendu (SAD).  
 
 Ljubomir Škrinjar
 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.