Crkvica Presvetog Otkupitelja je zapravo grobnica (mauzolej) obitelji Meštrović, izgrađena u razdoblju od 1926. do 1937. godine prema nacrtima Ivana Meštrovića (+1962.). Nalazi se na brežuljku kod sela Otavice u Dalmatinskoj zagori. Tijekom krvave srpske agresije na Hrvatsku crkvica se našla na okupiranom području, a Meštrovićev grob su domaći Srbi pretvorili u javni zahod za posadu topničkog uporišta koja se ovdje smjestila. No, to je tek dio hrvatske baštine nad kojom je proveden kulturocid, i o toj temi je danas u Hrvatskoj ponovno nepristojno i nepoželjno pisati i pričati. 

 

 Crkvica Presvetog Otkupitelja na Petrovom polju je približno 10 kilometara istočno od Drniša i dvadesetak kilometara južnije od sela Biskupija kod Knina. Zakonom o zaštiti spomenika kulture (kao nepokretni spomenik kulture) zaštićena je od 1967. godine. Četnici strmičkog prote Momčila Đujića, zajedno s drugim četničkim vođama, među kojima je bio i Đoko Jovanić (kasnije "antifašist" i komandant partizanske 6. ličke…), u Otavicama su zapalili kuću Ilije Meštrovića, strica Ivana Meštrovića, i živa ga bacili u vatru. Bilo je to 1942.

 

Titov "antifašist" Ratko Mladić, komandant kninskog garnizona JNA, odgovoran je i za devastiranje "Mauzoleja obitelji Meštrović" 1991. godine. Svjedočanstva o razaranju dana su na uvid javnosti u sklopu fotodokumentarne izložbe Tragovi nasilja (Split, 1996.). Mladić danas uživa svekoliku zaštitu međunarodne oligarhije i EU, a obnovu crkvice i razminiravanje okolnog terena platili su Hrvati. "Antifašist" Ratko Mladić zasigurno očekuje da mu vlada RH vrati stanarsko pravo (Derogira li Vlada RH-e samovoljno svoje zakone i donosi odluke bez propisa?), tj. da ga za učinjena zlodjela Hrvati nagrade vlasništvom stana. 

Crkvica je spoj sakralnog, memorijalnoga i umjetničkoga: jednostavna kubna oblika s kupolom. Vanjski tlocrt je četverokut (13,30 x 13,30 m), a unutrašnji osmerokut; visoka je 13,30 metara. Meštrović je vanjsku stranu dvokrilnih drvenih vratnica (visina 3, širina 1,4 m) ukrasio s deset brončanih reljefa (svaki 44 x 44 cm) na kojima su bili prikazani portreti članova njegove uže obitelji – ženski likovi na lijevim, a muški na desnim vratnicama (otac Mate, autoportret, braća Petar i Marko, te sin Tvrtko). Crkveno posuđe (monstranca, kalež i dva svijećnjaka) je također oblikovao Meštrović, kao i kuglasti mjedeni luster, crkveno zvono ispod ulaznog trijema i mjedena vratašca svetohraništa. Danas ovdje od svega nabrojenog nema ništa - sve su to Mladićevi i Martićevi Srbi odnijeli u svoju otadžbinu Srbiju!   U ime normalizacije hrvatsko-srpskih odnosa, kad nam već opljačkane umjetnine ne namjeravaju vratiti, Đorđe Balašević i Lepa Brena bi mogli sav prihod s najavljenog koncerta u Zagrebu darovati Fondu za obnovu hrvatske kulturne baštine. I Denis Latin s "Latinicom", i Aleksandar Stanković s "Nedjeljom u 2", i HHO s Iskorakom i lezbijkama… Jer, Hrvat Ivan Meštrović je 1911. učinio svjetsku promociju Kraljevine Srbije, i zalagao se da Hrvatska godine 1918. dođe pod vlast Kraljevine Srbije.   Četnicima se na predstojećim Lokalnim izborima pruža prilika da ponovno osvoje vlast ovdje i u tzv. SAO Krajini (Pismo o ugroženosti Srba u Hrvatskoj zapadnoslavonskog krajiškog vođe Veljka Džakule, 25. rujan 2008.). U tome će im pomoći naši prijatelji iz EU, OESS, HHO i razne NGO koji će iz Srbije i Republike Srpske organizirati besplatan prijevoz glasaća, a pobjedu "jugobela jogurt revolucije" proslavit će s Lepom Brenom (koncert najavljen za svibanj!) u Areni Zagreb.  Prošle godine (15. kolovoza, na dan rođenja Ivana Meštrovića) prvi je puta služena misa na starohrvatskom jeziku, onako kako su ju služili glagoljaši, a predvodio ju je meštar novaka franjevačkog samostana na otoku Visovcu , fra Zoran Jonjić. Starohrvatska misa u crkvici bila je Meštrovićev zahtjev što ga je postavio vlastima bivše Jugoslavije, zapisan u tekstu Darovnice hrvatskomu narodu iz 1951. godine.   Ivan Meštrović kroz svoj život i stvaralaštvo imao je tri temeljne životne odrednice: Crkvu, domovinu i majku, rekao je u svojoj propovijedi fra Zoran Jonjić.    1898. - Ivan (Gabrilović) Meštrović je klesarski šegrt u klesarskoj radioni Bilinić u Splitu; 1899. - započeo studij na Umjetničkoj akademiji u Beču; 1907. - u Beču se oženio sa židovkom Ružom Klein (i zbog toga je protjerana iz svoje obitelji) te je s njom u braku do 1928.; 1908. - u Parizu počeo raditi na projektu "Vidovdanski hram" koji posvećuje srpskom nacionalnom mitu; 1911. - na Svjetskoj izložbi u Rimu izlaže "Vidovdanski hram" u paviljonu Kraljevine Srbije i dobiva prvu nagradu za kiparstvo; postaje svjetsko ime;   1914. - bio je inicijator grupe jugoslavenskih umjetnika "Medulić"; prijeti mu uhićenje pa iz Beča bježi u Italiju; 1915. – u Londonu priređuje samostalnu izložbu koju svečano otvara Robert lord Cecil (član Milnerove grupe i Okruglog stola), podsekretar Ministarstva vanjskih poslova, upravo u trenutku kada je Engleska bila zainteresirana za kulturni razvitak Južnih Slavena ("Zapadni Balkan"); član je Jugoslavenskog odbora i politički djeluje u Komitetu za oslobođenje te potpomaže širenju "slavenske" kulture u Velikoj Britaniji;   1918. - nakon završetka rata vraća se u Kraljevinu SHS; 1919. - vrhunac svjetske slave; za vrijeme Konferencije u Versaillu, izlaže četrdeset skulptura u Parizu; 1934. - u Zagrebu gradi Umjetnički paviljon i organizira izložbu «Pola stoljeća hrvatske umjetnosti»; 1938. - obnavlja Zvonimirovu crkvicu u Biskupiji kod Knina, i crkvu Sv. Marka u Zagrebu; 1941. - nakon talijanske okupacije Splita odlazi u Zagreb; uhapšen je u listopadu i osuđen na smrt, a zatim je do travnja 1942. bio u kućnom pritvoru; oslobođen je na intervenciju talijanskog kralja Viktorija Emanuela III, te odlazi u Veneciju, a zatim u Rim;   1943. - zbog dolaska Nijemaca emigrira iz Italije u Švicarsku; 1945. - vraća se u Rim, a Tito ga nagovara da se vrati u Jugoslaviju (jedino Meštrovićeva imovina nije bila konficirana). 1947. - u Metroplitan muzeju u New Yorku ima samostalnu izložbu; 1951. - napisao Darovnicu hrvatskomu narodu (poklanja svoja umjetnička djela i građevine u Splitu, Zagrebu i Otavicama); do 1952. godine Meštrović je u Jugoslaviju poslao ukupno 459 skulptura i različitih crteža. 1954. - američko državljanstvo primio je na svečanosti u Bijeloj kuċi; Tito ga zove na Brijune; 1962. - tijekom kratkog boravka u Jugoslaviji posjetio je Tita, i kardinala Alojzija Stepinca koji je upravo iz zatvora u Lepoglavi odlazio u kućni pritvor u Krašiću;   Kipar Ivan Meštrović umro je u 79. godini života, 16. siječnja 1962. u South Bendu (SAD).