Ljubomir ŠkrinjarLjubomir Škrinjar

Hrvatska svjetla i tame

Franjevački muzej i galerija Gorice u Livnu (1/2) 

Livanjsko polje pruža se uzduž podnožja planine Dinare u zapadnoj Bosni i Hercegovini. Na jugoistočnom rubu polja, kod grada Livna, pronađen je najstariji starohrvatski spomenik u BiH koji potječe iz 9. stoljeća, svojstven za starohrvatske sakralne građevine s područja Nina, Knina i srednje Dalmacije. Izložen je u Franjevačkom samostanu i muzeju Gorica u Livnu.

Danas je opstanak i nacionalni identitet Hrvata, iako su autohton narod u BiH, ponovno doveden u pitanje, i to ponajprije zaslugom kupljenih hrvatskih političara. Nedavno je najviši hrvatski crkveni velikodostojnik, Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, izjavio: "Ono što me danas jako žalosti jest činjenica kako Hrvati premalo znaju cijeniti svoju povijest." Najveći rezervoar pitke vode u Europi nalazi se u jezeru ispod Livanjskog polja i cijele Hercegbosne!

1-Livno duke Mutimir Croatia

28. rujan obilježava se kao Dan grada Livna

Hrvati su ovdje od 6. stoljeća svoj na svome, i sve do 1326. godine livanjska županija s gradom Livnom sastavni je dio Hrvatskog kraljevstva, odnosno posjed hrvatskih velikaša. Slijedi kraće razdoblje dominacije Bosanske banovine, sve do smrti posljednjeg bosanskog kralja hrvatske krvi Stjepana Tomaševića, a zatim je Bosna „šaptom pala“ i nad hercegbosanskim Hrvatima punih 400 godina vladaju Turci, od 1463. pa sve do Berlinskog kongresa.

S Muslimana u Livno i Bosnu prvi put dolaze i pravoslavni Srbi. Najstariji pravoslavni manastiri (samostani) u Bosni su iz 16. stoljeća - Tvrdoš (1509.) i Žitomislići (1563.).

Tijekom despotske turske vladavine i islamizacije veliki dio Hrvata iz Bosne bježi u slobodnu Hrvatsku, Gradišće u Austriji i preko mora u Italiju, ili prisilno prelazi na islam i pravoslavlje. A oni tvrdoglavi Hrvati koji su usprkos raznovrsnim pritiscima ostali, i ustrajno branili ognjište, vjeru i običaje svojih predaka - takve bi današnji novinari i političari prozvali „desničarima“ ili "rigidnim desničarima" - su u Bosni i Hercegovini opstali i sačuvali hrvatski identitet prvenstveno uz pomoć katoličkih svećenika, franjevaca. Uz franjevce je u Bosni bilo i malobrojnih misionara iz drugih redova, posebno dominikanaca (bili su prvi misionari u Bosni, 1228. - 1330.) i isusovaca.

2-Livno Franjevacki samostan Gorica

Pogled iz Gorice na Franjevački samostan, crkvu i grad Livno 

Prostor današnjeg Livanjskog polja, i susjednih polja jugozapadne Bosne, pripadao je salonitanskoj nadbiskupiji (Salona - Solin) u kasnoantičkom - ranokršćanskom razdoblju, a zatim je stoljećima bio u sastavu splitske nadbiskupije sve do 1757. godine kad je priključen Apostolskom vikarijatu u Bosni.

Franjevci u Bosnu dolaze 1291. godine da bi po nalogu Pape trajno radili na iskorjenjivanju krivovjerja. Nedugo potom u Srebrenici su izgradili samostan po kojemu je kasnija franjevačka provincija nazvana Bosna Srebrenika ili Bosna Srebrna (lat. Bosna Argentina), i ova se crkvena provincija, u jednom razdoblju svog postojanja, proširila na dijelove današnje Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Srbije, Crne Gore i Hrvatske, da bi godine 1757. bila svedena u političke granice Bosne i Hercegovine sa samo tri samostana - Fojnica, Kraljeva Sutjeska i Kreševo.

Franjevačka provincija Bosna Srebrna će preko 300 godina pod svojom crkvenom jurisdikcijom imati najveći broj Hrvata štokavskog, dijelom i čakavskog narječja, i bila je glavni stožer ne samo u očuvanju hrvatskog identiteta i duha već i u slamanju osmanlijske ugroze, a odigrala je i značajnu ulogu u formiranju hrvatskog standardnog jezika.

3-lokalitet groblje Sv. Ivo Livno

Sv. Ivan Krstitelj, lokalitet groblje Sv. Ivo, Livno (fotografija iz arhiva FMGG-a; snimio Zoran Alajbeg)

Prvi Franjevački samostan i crkva u Livnu, posvećena Sv. Ivanu Krstitelju, izgrađen je uz desnu obalu rijeke Bistrice u vrijeme hrvatskih banova Šubića, gospodara Bosne i livanjskog župana početkom 14. stoljeća.

Samostan i crkvu su krajem 15. stoljeća Turci "zapalili i srušili, a fratre poubijali" (prema narodnoj predaji koja se očuvala kod muslimana). Kao i mnoge druge diljem Bosne - od starih katoličkih samostana (Fojnica, Konjic, Kreševo, Sutjeska, Visoko, Jajce, Zvornik, Modriča, Tuzla, Rama, Olovo, Srebrenica, Gradovrh …), koji su postojali i prije turskoga osvajanja Bosne, do 1729. godine održala su se samo tri: Sutjeska, Kreševo i Fojnica.

Na ovom kultnom prostoru koji je nekada pokrivao samostan, i crkva Sv. Ivana Krstitelja, stoljećima su katolici Livna i bliže okolice pokapali svoje mrtve. Tako je nastalo groblje Sv. Ivo i veliko hodočasničko mjesto (24. lipnja) za sav livanjski kraj.

4-Livno crkva Sv. Petra i Pavla muzej Gorica

 Pročelje crkve Sv. Petra i Pavla, i dio samostana u kojem je muzej Gorica.

 Drugi, novi Franjevački samostan i crkva bit će u Livnu (na Gorici) izgrađen tek u 19. stoljeću. To je današnji samostan sa svojom crkvom Sv. Petra i Pavla. Građen je od 1854. do 1860., a dovršen 1906. godine (crkva je posvećena 1891.), i prvi je izgrađeni katolički samostan s fermanom (građevinskom dozvolom)  u Otomanskoj Bosni! Carigradsku je Portu na taj čin prisilila «međunarodna zajednica». 

  Ali bosanski Turci su zbog toga zadavili livanjskog franjevca fra Lovru Karaulu (1800.-1875.), glavnog pokretaća gradnje samostana i crkve na zemljištu koje je još 1833. godine kupio od Bećira Seferćajića. Fra Karaula bio je i graditelj prve škole u livanjskom kraju - poznate u narodu kao "Karaulina škola".

5-Livno Gorica crkva Sv. Petra i Pavla

Pogled na srednju lađu, ulaz i pjevalište u crkvi Sv. Petra i Pavla

Zasvođeni dio srednje (glavne) lađe trobrodne crkve visok je 15 metara, a u bačvastom svodu su duboki otvori za prozore koji poput reflektora obasjavaju njezinu unutrašnjost.

6-Franjevci crkva Sv. Petra i Pavla

Pogled na svetište 

7-Livno crkva Sv. Petra i Pavla

Crkvu je iznutra oslikao slikar Marko Antonini (1906.), a neke od njegovih slika na zidu polukružne apside trenutno se nalaze na restauraciji u Zagrebu.

8-Livno Sv. Petra i Pavla

Oltar rađen od kamena i drveta s obilnom pozlatom djelo je Ferdinanda Prinotha iz Tirola. Na retabulu su tri niše s polukružnim lukovima: u srednjoj niši stoje Sv. Petar i Pavao, a u bočnim zaštitnici Bosne Sv. Ilija i Sv. Juraj.

9-Livno FMGG
10-Franjevci Livno

U udubinama neuobičajeno uskih bočnih lađa nalazi se šest oltara iz 1885. godine. Izradio ih je Franjo Lach iz Ljubljane.

11-crkva Sv. Petra i Pavla Livno

Gospin oltar

Dr. fra Mijo Sučić (+ 1865.), rođeni Livnjak, završio je filozofiju i teologiju u Veneciji, a medicinu u Padovi, gdje je i specijalizirao kirurgiju. Gospin kip je, prema samostanskoj predaji, dar talijanske grofice koju je fra Mijo Sučić izliječio. Uz svoj redoviti svećenički rad, on neumorno radi na sakupljanju, čuvanju i zaštiti kulturne baštine livanjskog kraja i cijele Hercegbosanske županije.
 
Samostan je i u prošlosti bio značajno kulturno središte. U njemu je djelovala osnovna škola, zatim Bosanska franjevačka bogoslovija i franjevački novicijat, a još od vremena fra Lovre Karaule, koji potiče mlade fratre da se brinu o kulturnoj baštini i da je čuvaju, razvijana je i muzejska aktivnost.

Samostanska muzejska zbirka tijekom vremena raste, a kad su 1995. objedinjeni Zavičajni muzej Livna i Franjevačka zbirka na Gorici, izrasla je u moderno osmišljen muzej - Franjevački muzej i galerija Gorica - Livno (FMGG). Muzej djeluje kao javna ustanova s arheološkom, sakralnom i etnografskom zbirkom, te sa stalnim postavom slika akademskog slikara iz Livna Gabrijela Jurkića.

Najstariji izloženi predmeti u arheološkoj zbirci muzeja pripadaju vremenu ranog bakrenog doba (gradinska keramika, kamene sjekire, nakit i oružje).

12-Prapovijesni grob Pustopolje FMGG Livno

Prapovijesni grob s mumificiranim ostacima stepskog nomada, Pustopolje, 1660. pr. Kr.

Najvrjedniji nalaz iz ranog brončanog doba je prapovijesni grob, tumul, nađen na predjelu Pustopolje na Kupreškom polju. Datira oko 3660 +/- 120 godina (C14 analiza). Pokojnik (muškarac star oko 60 god.) bio je umotan u laneno platno i u skvrčenom položaju položen u drveni sanduk (drvo brijest) na prepariranu kožu nekog sisavca. Radi se o stepskom nomadu, koji su u svom dugotrajnom selidbenom procesu u posljednjem valu stigli i do Kupreške visoravni. Neuobičajeno dobro očuvano laneno platno je na dodatnoj konzervaciji, i trenutno nije izloženo.

Tumul (lat. tumulus - humak) - grobnica kružnog tipa s nadgrobnim humkom od zemlje ili kamenja. Ovakvi grobni humci promjera 7 do 20 ili više metara znali su biti poprilično visoki i lako vidljivi iz okolice pa su izgledali kao minijaturne gradine. Pretpostavlja se da su se na ovaj način pokapali važniji pripadnici plemena. U Irskoj i nordijskom području nalazimo ih već u kameno doba. Potkraj neolitika i u brončano doba običaj podizanja tumula u Europi je već proširen na golemom području. U mlađe željezno doba tumuli postupno izlaze iz mode i nestaju. 

Livanjsko i susjedna polja jugozapadne Bosne i Dalmacije bila su matična područja Delmatske plemenske zajednice. Njihov „glavni“ grad Delminium (od delma — ovca) nalazio se u susjednom Duvanjskom polju, između današnjih sela Borčana i Kongore. Rimljani su osvojili Delminij 155. pr. Kr., ali su tek po završetku Batonskog rata (6.- 9. po Kr.) pokorili Delamte. O delmatskim bogovima i vjerovanju govore nam jedino spomenici iz rimskog doba. Silvan je među romaniziranim (?) Delmatima nesumnjivo bio vodećim božanstvom, i uz Dijanu, njemu najsrodnije božanstvo, najomiljenije božanstvo delmatskog panteona.

Štovanje predrimskih i domaćih kultova, razdoblje antike i romanizacija Delmata zastupljeno je izlošcima kamenih (nadgrobnih) spomenika i zavjetnih reljefa.  

 
13-Dijana rimski zavjetni reljef Livno

Dijana, rimski zavjetni reljef, 1. - 2. st. po Kr.

Rimski zavjetni reljef, "kultna slika", prikazuje božicu Dijanu odjevenu u "minicu" - kratki, gusto naborani hiton, desnicu je usmjerila prema tobolcu obješenom o desno rame te njome vadi strjelicu, dok u lijevoj ruci drži luk. Prikazana je u niši kao samostalan lik Dijane lovkinje, bez uobičajene pratnje kozonogog i kozorogog boga Silvana ili pak nimfa. Ishodište njezina kulta ukorijenjeno je u grčkoj duhovnoj tradiciji (Atena, Artemidin kult). 

14-Livno Liber rimski zavjetni reljef Vaarovine

Liber, rimski zavjetni reljef, Vašarovine, 2. st. po Kr.

Liber, rimski bog plodnosti, slobode i vinove loze, raslinja i zaštitnika sjemenja, tipičan je primjer rimskog kultnog sinkretizma. Nađen je na prostoru delmatsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama.

Na izloženom reljefu dionizijskog karaktera prikazan je okružen s bršljanom i lišćem vinove loze. U desnoj ruci drži štap – tirs (thyrsos), a lijevom rukom hrani panteru (ili neku sličnu životinju) s uzdignutom lijevom nogom, i ogrlicom oko vrata. Liberaliae - svečanosti u čast Liberu i njegovoj ženi Liberi – održavale su se 17. ožujka, a prinošenjem žrtava i procesijama slavila se inicijacija dječaka u muževno doba, tj. punoljetnost s navršenih 17 godina.

Tirs (grč. thyrsos) – štap, palica ili "žezlo" starogrčkog boga Dioniza bio je sveti instrument kod vjerskih svečanosti u čast Dioniza (ili rimskog Bakha) i njegovih sljedbenika Satira i Menada. Laka okrugla palica od stabljike koromača, na gornjem dijelu obavita bršljanom i/ili lišćem vinove loze, često i sa zmijom (kult zmije), a donjim dijelom ubodena u borovu šišarku, predstavlja u grčkoj mitologiji složeni simbol plodnosti – falus. Osim toga, u njezinoj šupljini Prometej je na zemlju prokrijumčario vatru ukradenu od bogova. Uz sve to ova mediteranska biljka (Ferula communis) ima sjemenke bogate eteričnim uljima koja djeluju antiseptički na bakterijske upale sluznice.

Naša je baština vezana u prvom redu uz kršćanske spomenike rađene u kamenu.
15-Ulomak ranokranskog Resetarice FMGG

 Ulomak ranokršćanskog - kasnoantičkog crkvenog namještaja iz bazilike s lokaliteta Rešetarice.

16-Plutej s raznoraznim rozetama Livno

Plutej s raznoraznim rozetama

17-Livno Ma iz karolinkog razdoblja

  Mač iz karolinškog razdoblja i prilozi iz starohrvatske nekropole, Podgradina - Rešetarica, 8.- 9. st.

Karolinški mač, dugačak 108 cm., s dvosjeklom oštricom od damascirana čelika, pronađen je položen na tijelu hrvatskog velikodostojnika pokopanog u ranokršćanskoj bazilici. Isti mačevi pronađeni su i u impresivnim ratničkim starohrvatskim grobovima na lokalitetu Crkvina u Biskupiji kod Knina.

18-Karolinzi ma Livno

Sudbina Hrvata tijesno je povezana s Karolinzima, i s osnutkom prve hrvatske kneževine i kraljevine nastale pod franačkim utjecajem krajem 8. i početkom 9. stoljeća upravo na ovom brdskom dinarskom području. Franački kralj Karlo Veliki okrunjen je u Rimu 800. godine, i iz prijestolnice u Aachenu (danas Njemačka) vlada cijelom Zapadnom Europom. Hrvati su na strani Karolinga sudjelovali u slamanju i uništenju velike avarske države u Panoniji.  

19-Konjanika ostruga s uicama Podgradina Livno

Konjanička ostruga s ušicama, Podgradina - Rešetarica, 8.- 9. st.

Pored metalnih dijelova odjeće i nakita, u grobove se prilaže i oružje, te konjska oprema. Konjanička ostruga karolinškog tipa načinjena je lijevanjem i kovanjem željeza. Baza šiljka ukrašena je mjedenim limom, graviran geometrijskim ornamentom u obliku trokutova i obrubljen prstenastim okvirom. Karolinški tip ostruga nalazimo i u nizu drugih starohrvatskih grobova u Dalmaciji.  

Franjevačka arheološka zbirka s lokaliteta ranokršćanske bazilike i starohrvatske nekropole na Kraljičinom nasipu (Rešetarici) u Podgradini bila bi danas bogatija da nije 1991. godine arheološka ekipa, predvođena Svetozarom Pudarićem, iskopane nalaze odnesla u Sarajevo - gdje im se «izgubio» trag.   

Ljubomir Škrinjar
Čet, 19-09-2019, 07:06:19

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.