Ljubomir ŠkrinjarLjubomir Škrinjar

Hrvatska svjetla i tame

Pregled reportaža

7 puta niža, ali isplativa ponuda na javnom natječaju - zatajene istine o bolnici Rebro (6)

Zagreb 1815 1823

Zagreb 1815-1823. (Bolnica Milosrdne braće sv. Ivana od Boga)

1929.
Kad je u jesen 1929. ministar socijalne politike i narodnog zdravlja Mate Drinković (Zagrebu naklonjen ministar) donio Zakon o zakladi Zakladna bolnica u Zagrebu,napokon je ostvaren preduvjet za rušenje stare i gradnju nove zagrebačke bolnice na Šalati. Zakon je regulirao način financiranja izgradnje bolnice, propisao stručnu suradnju s Medicinskim fakultetom i zajedničku izgradnju usuglašenu 18. listopada 1929. godine. Vlasništvo, prava i obveze i dalje samostalnih ustanova trebalo je urediti ugovorom. Gradnja na Šalati potvrđena je u siječnju 1930. Zaklada je u što kraćem roku morala osigurati uvjete za prodaju zemljišta na Trgu bana Jelačića.

2 Jelacic trg 1928 bolnica

Sklop bolnice Milosrdne braće (žuto), Zagreb 1928. godine

1931.
Natječaj za rušenje raspisan je 28. siječnja 1931., započelo je 16. veljače 1931. i trajalo je dva mjeseca. Rušenje je nadzirao gradski inžinjer Vladimir Juranović.

Pristiglo je pet ponuda. Ugledne građevinske tvrtke zagrebačkih Židova "Pollak & Bornstein", "Adolf i Ernest Ehrlich" i "Dubsky i drug" tražile su po milijun dinara, a nepoznati građevinski poduzetnik Dragutin Peška iz Soblinca pokraj Sesveta samo 135.000 dinara. Bila je to senzacionalna ponuda, pa se i zagrebački tisak pitao otkud milijunska razlika među ponudama za rušenje stare Zakladne bolnice.

3 Zakladna rusenje 1931

"Srušil jesem prek sto let starog špitala na Harmici..." izjavio je Peška, a profit je ostvario prodajom građevinskog materijala, razgrabljenog na samom gradilištu.

4 Zakladna bolnica veselica 1931

Purgerska veselica na očišćenom "špitalskom gruntu na Harmici".

5 Jelacicev trg Zakladna bolnica rusenje 1931

Očišćeno gradilište s ostatkom bolničke zgrade s ljekarnom Zaklada je preuzela 24. travnja 1931.

Atraktivno zemljište u samom središtu grada je rasparcelirano na 12 parcela - veće na 9, a manje, južno od Bogovićeve, na 3 parcele.

Zakladi je bilo svejedno tko će kupiti zemljište: "pojedinac ili više privatnika, javne, domaće ili inozemne ustanove". Glavni cilj bio je zaraditi što više novca u korist nove bolnice. Investitori su mogli kupiti pojedinačne parcele, ili cijelo za 25 milijuna dinara. Kupci čitavog zemljišta i dalje su imali prednost.

Možete li vjerovati da atraktivne parcele u središtu grada nisu bile razgrabljene već na prvoj javnoj licitaciji?! I da su jedva prodane tek na trećoj licitaciji, jer im je u međuvremenu srušena cijena?

Kronologija licitacija

1. licitacija putem pismene ponude oglašena je u ožujku 1931. godine. Ponude su se podnosile do 15. travnja 1931. Zaklada se očitovala o licitaciji 30. svibnja 1931. Prispjele su mnogo niže ponude od očekivanih. Uprava Zakladne bolnice poništila je dražbu o prodaji gradilišta na Jelačićevom trgu.

Za kupnju pojedinačnih parcela javilo se jedanaest ponuđača. Zaprimljene su i tri ponude za kupnju i izgradnju čitavog zemljišta: građevne tvrtke Braća Carnelutti d.d. udruženog s belgijsko-švicarskim bankovnim konzorcijem, Dušana Plavšića u ime Karla Seidela iz Dresdena i njemačko-američkog kapitala te arhitekta Stevana Savića iz Chicaga.

*Investitori bi gradu isplatili 25 milijuna dinara za zemljište i na njemu podigli multifunkcionalan najamni objekt koji bi nakon amortizacije ulaganja za 18 ili 20 godina prešao u vlasništvo grada. Plavšić je nudio amortizaciju za 18, a Carneluttijevi za 20 godina.

2. Druga javna licitacija bila je usmena i održana je 17. kolovoza 1931. Određene su i minimalne cijene svih parcela, ovisno o položaju, rangiranih u tri platna razreda. Najskuplje su bile ugaone i iličke parcele. Prodavalo se 11 parcela jer se Zaklada odlučila, potaknuta peticijom 20.000 vjernika, izgraditi vlastitu stambeno-poslovnu zgradu s kapelicom i lokalom prikladnim za ljekarnu na ugaonoj parceli Ilica - Petrićeva, pa je ta parcela izuzet od prodaje. Ovaj put ponude su dali samo zagrebački tvorničar Levin-Mavro Schlanger, tvrtka Neumann & Cernjak, jedna banka i inž. Jaroslav Havliček pa je licitacija ponovno poništena 30. prosinca 1931.

3. Treća licitacija, održana 16. travnja 1932., "zadovoljila je gradske oce". No, na sjednici 23. ožujka Zakladni je odbor, prije održane licitacije, potvrdio prodaju prve parcele temeljem prošlogodišnje licitacije tvorničaru Levinu-Mavru Schlengeru. Tri parcele prodane su Maxu i Jelisavi Gunsberg (Gajeva 2, Petrićeva 7 i Bogovićeva 4), po jednu kupili su Alkalay (Gajeva 2b) i sefardska obitelj Hahn iz Sarajeva (Bogovićeva 2), a kasnije (1936.) i Vajda (Bogovićeva 1b). Gradska štedionica kupila je zemljište na uglu Gajeve i Ilice (1934.). Napretkova zadruga iz Sarajeva (Bogovićeva 1) i Središnja zadruga za osiguranje stoke (Petrićeva 3), te obitelj Šepetanc (Petrićeva 5) kupili su gradilište tek 1936. godine. Neizgrađene su ostale parcele nebodera i Bogovićeva 1a.

Natječaj za židovsku bolnicu u Zagrebu

1929.
Ideja o gradnji Židovske bolnice začeta je 1924., u vrijeme kad je zapela izgradnja bolnice na Širokom brijegu. Židovska zajednica u Zagrebu (Izraelitska općina) osnovala je "Društvo Židovska bolnica u Zagrebu" 1929. godine. Jer, kako je rekao istaknuti cionistički aktivist i zagrebački odvjetnik Lavoslav Šik"[...] Hevra Kadiša mora sve učiniti da se što prije sagradi židovska bolnica, ona mora podupirati židovsku znanost i židovsku kulturu. (...) Naša jakost u zagrebačkoj privredi imade svoju bazu u našim narodnoetičkim motivima – i jao nama i našoj privredi, kad ne bismo više znali, zašto radimo, zašto se mučimo, i kad ne bismo imali u svemu tome radu većih ciljeva, nego li tek da se zgrće novac [...]"

6 Zidovska bolnica u Zagrebu 1931

Aleksandar Freudenreich (1) i Stjepan Planić (2) - Natječajni projekt Židovske bolnice u Zagrebu, 1930.

*Moritz/Mavro Sachs, prvi Židov koji je postao građaninom grada Zagreba (1852.), i prvi zagrebački Židov s doktorskom diplomom (obranjena disertacija na Medicinskom fakultetu Bečkog sveučilišta 1846.).

1930.
Raspisan je međunarodni natječaj za izgradnju velike Židovske bolnice na mjestu bivšeg židovskog groblja i tik uz Kraljevsku sveučilišnu kliniku za ženske bolesti i primaljstvo (izgrađenu 1920.) u ulici sv. Petra. Na natječaj je prispjelo čak 225 radova autora iz cijele Europe, no prva nagrada nije dodijeljena. Uz to se pokazalo da raspoloživo zemljište nije dostatno za tako ambiciozan projekt, te je gradnja odgođena dok se ne nađe veće zemljište na Rebru, a potom na Ksaveru. Bolnica nikad nije izgrađena.

Sedam važnih povijesnih činjenica

Dr. Ognjen Kraus je podsjetio (2005.) da dolaskom nacionalsocijalizma 1933. u Europi počinje i tragično razdoblje za Židove pa je Židovska općina novac namijenjen gradnji bolnice potrošila za skrb za Židove iz Njemačke i drugih zemalja.

A Zaklada Zamah (regionalno promicanje filantropije) iz Zagreba na svojoj mrežnoj stranici podsjeća čitateljstvo (2015.): "U 1930-tima pojavljuje se inicijativa i raspisuje natječaj za židovsku bolnicu, za koju je već Židovska općina donacijama prikupila sredstva i nabavila zemljište, no izvedba projekta onemogućena je terorom nad Židovima za vrijeme NDH".

Ovdje valja spomenuti još i ovo, što zagrebačke intelektualne obitelji ne znaju - a za takvo njihovo neznanje doista nema isprike - i kod kojih po mnijenju dr. sc. Snježane Knežević još nije počeo "[...] svjesno iniciran proces "popravka" (njemački Wiedergutmachen) koji je u Njemačkoj uglavnom završen.[...]":

1. - Kardinal i prvi zagrebački nadbiskup Juraj Haulik (1788. – 1869.) darovao je Hasidima zemljište (1841.) za sinagogu (na današnjem Trgu Europa), i zemljište (1842.) za židovsko groblje (u funkciji do 1878.) neposredno uz katoličko groblje kod župne crkve sv. Petra (posvećena 1622. godine) u Vlaškoj ulici. Prema tome, zemljište za židovsko Petrovo groblje je darovano od Katoličke crkve, a ne kupljeno - kako to čak i neki upućeni akademski autori pišu.

7 Nadbiskup Haulik 1788 1869

Nadgrobni spomenik zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Jurja Haulika u zagrebačkoj katedrali

*Retoričko pitanje: Zašto se kristijanofobija ne suzbija istim žarom kao i antisemitizam i islamofobija?

2. - Povijesna je činjenica, a koju "ugledni novinari, pisci i povjesničari" zaborave spomenuti: prvi doseljenici židovske etničke skupine u "Zagreb" naseljavaju se isključivo na području koje je do 1850. bilo pod jurisdikcijom biskupa i Katoličke crkve, u općini Kaptol - u Via Latinorum (današnja Vlaška ulica) - jer im u "građanskom" slobodnom kraljevskom gradu Gradecu (Montis Gracensis Zagrabiensi) nije bilo dopušteno stanovati. A dozvolu za boravak i stanovanje dobivali su od biskupa, pa to nedvojbeno ide u prilog onih koji mantraju o "netolerantnim vjerskim prilikama" i "antisemitskom raspoloženju kršćana u Zagrebu".

*Prvi Židov doseljen u Zagreb bio je Jakob Stiegler. Doselio se iz Trebiča u Moravskoj (1786.), a slijedeće godine (1787.) izdana mu je i dozvola boravka. Bio je veletrgovac zemaljskim plodinama (proso, ječam, raž, žito) i tekstilom, a imao je filijalu u Jaski (pod zaštitom grofa Erdödyja). Popis osoblja svjedoči da je bio imućan: pisar Joseph Schamburg iz Eisenstadta, činovnici Joseph Mann iz Pesentza (Štajerska) i Jacob Löbel iz Schaininga, obojica zaposleni u jaskanskoj filijali te poslužitelj u dućanu Alexander Fischer iz Csakaturna/Čakovca. Članovi kućanstva bili su supruga Ana, rođ. Jacoby, podrijetlom iz Schaininga (Burgenland-Gradišće), kćer Terezija, sestra Hanna i dvojica nećaka, Markus i Zaharija, sinovi pokojnog brata koji je živio u Varaždinu, kuharica Rösel i služavka Evedl.

Nakon njega u Zagrebu su doselili Jacobus/Jakob Stern (1789.), Jacobus Weiss (1789.) Laurentius Suarez (1789.), Josephus Unger (1789.) i Josephus Lebell/Löbl (1789.).

3. - Osnivački kongres Saveza cionista Jugoslavije održan je u Zagrebu 1919. Savez je okupljao židovske intelektualce i gospodarstvenike, a na zagrebačkom Sveučilištu najorganiziranija i najbrojnija je bila organizacija "Mladi stražar" (Hašomer hacair) čiji je cilj bio priprema židovske omladine za odlazak u domovinu Palestinu (Erec Jisrael). "Mi ćemo ondje osnovati dio Europe nasuprot Aziji, predstražu civilizacije prema barbarima" napisao je Theodor Herzl (1860-1904.), veliki židovski rodoljub i zanesenjak, otac moderne države Izrael od koje bi Hrvati mogli puno toga naučiti.

Mladi stražari preuzeli su sve židovske udruge na Sveučilištu i osnovali Sveučilišni komitet židovske komunističke organizacije. Skupljao se i novac za Keren Kajemet – narodni fond za otkup zemlje u tadašnjoj Palestini.

Židovi u Palestini - svastika 1935. godine

Židovi u Palestini 1935. (opširnije u "O tome se ne govori")

*"Ministre Ostojiću, recite predsjednici tko je nacrtao svastiku, valjda nikoga ne krijete!"

1919. održan je u Beogradu Osnivački kongres Socijalističke radničke partije Jugoslavije (SRPJ) - s programom za beskompromisnu klasnu borbu i jugoslavenski integralizam. Sljedeće godine (1920.) u Vukovaru SRPJ mijenja ime u Komunistička partija Jugoslavije (KPJ-SKJ).

KP Slovenije - osnivačka skupština 17. i 18. travnja 1937.
KP Hrvatske - osnivačka skupština 1. i 2. kolovoza 1937.
KP Srbije - osnivačka skupština 8. - 12. svibnja 1945.

9 Hrvatski narod 5.8.1941 Strijeljanje komunistickih bandita

4. - U Zagrebu je 1927. utemeljena Loža “Zagreb” 1090. N. O. B. B. (Nezavisni Orden B’ne Brit)

Beogradska masonska loža "Srbija 670" nezavisnog židovskog reda B’ne Brit ("Sinovi saveza/svjetla") osnovana je 1911. godine, a u članstvo je primljeno i "20 zagrebačkih kandidata" kako bi kao članovi univerzalnog B’nei Brita stekli pravo na osnivanje zavičajne zagrebačke lože "Zagreb" 1090. N. O. B. B. (Nezavisni Orden B’ne Brit) - osnovane 1927. sa sjedištem u palači Srpske banke u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. Lože su bile bliske s velikom ložom "Jugoslavija" i imale su zadaću "zastupati interese Židova u Kraljevini Jugoslaviji" te "suzbijati rasnu mržnju i vjersku nesnošljivost" - ali u članstvo prima samo pripadnike jedne rase i jedne vjere! Članovi bratstva su mogli biti samo Židovi, uglavnom iz bogatijih slojeva, ali su pojedini članovi bili počasni članovi drugih zagrebačkih loža. Godine 1933. bilo ih je 67 (6 bankara , 8 odvjetnika, 14 liječnika, a ostali su bili uglavnom industrijalci i općinski dužnosnici).

Maršali saveza (starješine/majstori) lože bili su dr. Max Bauer (idejni začetnik zagrebačke lože), dr. Schwarz Milan (1927-1930), dr. Schwarz Gavro (1930.-1931.), dr. Oskar Spiegler (1932-1933) također i u loži "Libertas", dr. Mavro/Marko Horn (1934.- 1935.), dr. Beno Stein (predsjednik Saveza cionista Jugoslavije i od 1936. član Komunističke partije Jugoslavije). Neki od članovi bili su Theodor Grunffeld, Lavoslav Šik (Jehuda Arje/Lavoslav Schick), Otto Heinrich, Otto Stern, Milan Kastl, Matija Freund, Armin Schreiner...

Loža "Zagreb" sama se ukinula u rujnu 1940. godine, a "cjelokupnu imovinu predala je zagrebačkoj Židovskoj općini na čuvanje".

*1843. U New Yorku je Heinrich Jones, židovski doseljenik iz Njemačke, utemeljio isključivo židovsku slobodnozidarsku ložu Independent Order B'ne B'rit (Nezavisni red "Sinovi Saveza"). Loža je ostala pod zaštitom (kontrolom) Velike Lože Engleske.

5. - "Damnatio memoriae, zatiranje sjećanja, koje su u duhu nacističke ideologije inicirale ustaše":

Tako S. Goldstein, tzv. profesionalni Židov, piše: "Kao i onih 44 staraca i starice, spašeni dio predratnog židovskog staračkog doma (Lavoslav Švarc), koji su preživjeli rat na crkvenom imanju u Brezovici, vjerojatno zaboravljeni i od ustaša i od Nijemaca, prehranjeni također uz pomoć spomenutog ilegalnog kanala iz Švicarske."

Svjesno skriva istinu i zatire sjećanje (damnatio memoriae) na zagrebačkog nadbiskupa i kardinala bl. Alojzija Stepinca na čijem su imanju u Brezovici, i pod njegovom zaštitom (što je potvrdio i tadašnji zagrebački rabin) tih "44 staraca i starice" preživjeli. Zatire sjećanje i na američku povjesničarku židovskog podrijetla dr. Esther Gitman koja znanstveno dokazuje da je zagrebački nadbiskup poduzimao akciju spašavanja nekoliko stotina pojedinaca povezanih s hrvatskom židovskom zajednicom, te kako je spasio više od tisuću Židova koji su bili u mješovitim brakovima kao i mnoge druge za koje je nacistički režim predstavljao opasnost. A temeljem očuvanih dokumenta moglo bi se nešto reći i o ilegalnom kanalu iz Švicarske, no te je već tema za neku buduću reportažu.

1911.
Masonerija B'nei B'rita osniva u Beogradu ložu pod imenom "Srbija 670", koja je pripadala Velikoj loži XI. distrikta istoka u Carigradu.

Obuhvaća elitu beogradskog židovskog društva. Njezini članovi bili su dr. Isak Alkalaj (glavni rabin Kraljevine Srbije i od 1923. "Vrhovni Rabin Kraljevine S. X. S."), Jakov Davičo (ravnatelj "Državne hipotekarne banke"), Samuel Alkalaj (direktor banke "Metropol"), Aron Alkalaj (generalni sekretar "Državne hipotekarne banke"), David Hohner (direktor "Općeg jugoslavenskog bankarskog A. D.", Moric D. Löwy (direktor "Kolonijalne banke"), Isak Mešiah (direktor "Švicarsko Srpske banke"), Hugo Schwarz (direktor "Jugo-Mosse"), Baruh Samokovlija (bankovni prokurist "Jugoslavenske udružene banke"), Marko Štajner (tvorničar), David A. Alkalaj (odvjetnik), Rafailo Fine (odvjetnik), Pavle Winterstein (odvjetnik), Emil Deutsch (vlasnik arh. biroa), Joseph Finzi (zubar), Cezar Kajon (liječnik), Živko Pijade (direktor "Balkanske kreditne banke"), David S. Pijade (sekretar banke "France-serbe"), Moshe Bukić-Pijade (liječnik; "U spomenci "Banjica" nalazi se, uz ostale i njegovo ime kao čovjeka koji je bio veza među komunistima u logoru.") Maršali saveza - bili su Isak Alkalaj, Aron Alkalaj, Cezar Kajon...

*Cadik Danon (Sarajevo, 1918.- Beograd, 2005.), iz obitelji sefardskih Židova, bio je rabin u Kosovskoj Mitrovici i Prištini (1937-1941.) i prijeratni član KPJ. Zarobili su ga Nijemci i Bugari (1941.), a iz zarobljeništva bježi u Split pa u Italiju. U Jugoslaviju se vratio 1947. i do 1950. bio je rabinu Beogradu, kada odlazi u Izrael. Nakon povratka iz Izraela 1953. radi u Ministarstvu vanjskih poslova FNR Jugoslavije "na funkciji šefa Odeljenja za nordijske zemlje (1953-1970) i otpravnika poslova Ambasade SFR Jugoslavije u Švedskoj (1968-1970)". Bio je vrhovni rabin Jugoslavije (1972-1998).

*Moša (Samuel) Pijade (Beograd, 1890. - Pariz, 1957.), učitelj crtanja, član je Komunističke partije Jugoslavije (1920.), Centralnog komiteta KPJ, Vrhovnog štaba NOPOJ, Politbiroa CK KPJ, dopredsjednik AVNOJ-a, predsjednik Zakonodavnog odbora Savezne narodne skupštine i predsjednik Skupštine FNRJ od 1954. do 1957. godine. Napisao je "Fočanske propise" (1942.), i zajedno s Leonom Gerškovićem zloglasni Zakon o nacionalizaciji (oduzimanje privatne imovine u Titovoj Jugoslaviji - "milenijska pljačka").

*Leon Geršković (Bučje kraj Požege, 1910. - Zagreb, 1992.), odvjetnik, cionistički aktivist, predstojnik Odjela unutarnje uprave ZAVNOH-a, član Zakonodavne komisije pri Predsjedništvu ZAVNOH-a, član Savjeta federacije, zastupnik u Narodnoj skupštine FNRJ, državni podsekretar u SIV-u, zastupnik u Saboru SRH, profesor na Pravnom fakultetu u Beogradu, osnivač Fakulteta političkih nauka u Zagrebu (1962.) i njegov prvi dekan (do 1965.) Sudjelovao je u pisanju svih ustava Jugoslavije od 1946. do 1974.

*Leon Mates (Osijek,1911. - Beograd,1991.), u Zagrebu organizirao terorističke akcije (1941.). Tito u Matesovoj kući na Šalati u Zagrebu boravi 1941., kada je Anki Butorac rekao: "Ja sam tvoga ‘druga’ (Blagoje Parović) poslao u Španiji u smrt!". Obnašao visoke vojne i političke dužnosti. Nakon Drugog svjetskog rata bio je glavni urednik Tanjuga, pomoćnik ministra vanjskih poslova, veleposlanik u SAD-u, generalni sekretar ("predstojnik ureda") J. B. Tita, direktor Instituta za međunarodnu politiku i privredu u Beogradu.

*Neven Mates (Zagreb,1951.), nećak Lea Matesa, "ekonomist dobro ispečenog zanata u MMF-u", savjetnik guvernerima HNB-a (Hrvatska narodna banka), Anti Čičin Šainu i Željku Rohatinskom. Kandidat Hrvatske za člana Revizorskog suda u EU (odbijen 2013.).

*Žarko Puhovski (Zagreb, 1946.) - u Haagu svjedok lažnog genocida - "Nevena Matesa pamtim kao jednog od urednika Omladinskog tjednika - u kojemu se tada okupljalo sve napredno, sve što je vrijedilo - opisat će kako im je on kao sedam, osam godina stariji bio mentor u Saboru učenika, držao predavanja o ranim radovima Marxa i Hegela."

*Željko Rohatinski (Zagreb, 1951. ) "... je imao savjetnike MMF-a koji su mu davali naloge koje je on slijepo slijedio. Na njihov nagovor je prodao i zlatne rezerve Hrvatske narodne banke za 200 i 220 dolara za uncu, da bi cijena zlata kasnije skočila na 700, a nakon 15. kolovoza 2008. na čak 1800 dolara po unci zlata."

10 Zagrebacka Sinagoga 1870 F Klein

Hram/templ/sinagoga u ulica Marije Valerije (danas Praška ulica), arh. Franjo Klein (1866 – 1867.)

6. - Izraelitička bogoštovna općina (hebr. kehila) u Zagrebu utemeljena je 1806. godine. Carskim patentom (1860.) Židovima je dopušteno posjedovanje nekretnina na cijelom području Habsburške Monarhije. Židovski trgovac i financijski moćnik Emanuel Prister ustupio je dio svog dvorišta, a dvije manje parcele otkupila je Židovska općina od svojih članova i na tom zemljištu je arhitekt Klein izgradio zagrebačku sinagogu s primjesama neomaurskoga stila. Svi znamo za kulturocid 1941/1942. kada je sinagoga, nažalost, srušena. Danas bi bila itekakva turistička atrakcija iz zagrebačke sakralne spomeničke baštine.

No, zašto nitko ne zna tko je srušio karlovačku sinagogu (izgrađenu 1870.-1871., arh. Ljudevit Kappner i Ernest Mühlbauer), simbol Židova u Karlovcu? Po logici stvari bi rođeni Karlovčanin S. Goldstein - i posebni savjetnik Predsjednika Vlade Zorana Milanovića - također morao nešto znati i o tom kulturocidu. I jesu li još živi naredbodavci? Ili priču mora ispričati mramor spomenika komunističkim herojima iz najvećeg karlovačkog parka u srcu grada?

7.- Trgovina do apsurda
Topovske šume, Staro sajmište, Banjica i Ledine su toponimi u (kod) Beogradu. Od završetka Drugoga svjetskog rata tamo se ne održavaju godišnje spomen-komemoracije državnog vrha. A "logor Staro sajmište je bio najveći nacistički logor na Balkanu, namijenjen prvenstveno židovskim ženama i djeci iz Beograda i Banata, koje je srpska vlast uhićivala i slala u logor. Židovi su ubijani u hermetički zatvorenim kamionima Berlin-Sauer, u Srbiji zvani "dušegupka" (dr. Isak Davidović Berg?! op.a.), u kojima su ljudi ugušeni tijekom prijevoza od Starog sajmišta do sela Jajinci gdje su istovareni u masovne grobnice. Procjenjuje se da je izravno u logoru ubijeno oko 48.000 zatočenih Židova i Roma". Nedićeva Srbija bila je već 1942. "Judenfrei". Da se ne zaboravi.

(Nastavlja se)

Ljubomir Škrinjar

VEZANO

Kako piancu vino zaměriti - zatajene istine o bolnici Rebro (5)

"Zahtěvanja naroda - He'rvatska déržavna kasa" - zatajene istine o bolnici Rebro (4)

"Mi Hrvati"- zatajene istine o bolnici Rebru (3)

Kaj vi muži, vrag vas je dal i stvoril, kaj se vi opet podjarmiti date, kaj vi poslušate ovu gospodu - zatajene istine o bolnici Rebro (2)

Zatajene istine o zagrebačkoj bolnici Rebro (1)

IZVORI

T. Bjažić Klarin: Zakladni blok u Zagrebu, Prostor , 2(40)18, 2010
L. Šik: Zagrebački Židovi u privredi, Židov, 11(17), Zagreb,1927.
I. Goldstein: Dobrotvorno i socijalno djelovanje židovske zajednice u Zagrebu u 19. i 20. stoljeću, Rev. soc. polit., god. 12, br. 3-4, Zagreb 2005.
Grupa autora: Jevrejska omladinska društva na tlu Jugoslavije 1919¬-1941, Beograd 1995.
Janusz Pekalkiewicz: Duga ruka Izraela, Zagreb, 1979.
Loža "Zagreb" 1090. N. O. B. B. (Nezavisni Orden B’ne Brit). Spomenica 1927.-1932., Zagreb 1932.
Loža "Zagreb", Jevrejski glas 48/1932., 26/1933.; 8/1934.
Zap. sjednice Odbora za upravu JVO u Zagrebu, 26.9.1940.; JIM.
I. Mužić: Masoni u Hrvatskoj 1918-1967, Orbis, Split, 1993.
M. Ivkošić, Večernji list, 16. 10. 2015
Z. Despot: Tito je bio šef stožera NKVD-a za likvidacije trockista u Španjolskoj, Večernji list, 7. 1. 2012
Ž. Godač: Tko je Neven Mates. Bivši dečko Vesne Pusić pobjegao u MMF; Jutarnji list, 27.10.2013
S. Letica: Svjedok lažnog genocida, Vijenac, 26.2. 2009
D. Kramarić: Otkriveno zašto je Rohatinski slavljen: jer je dopustio pljačku Hrvatske, Direktno.hr, 24. 1. 2015
Hina 10.3.2005

 

Ned, 15-12-2019, 21:33:05

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.