Intelektualne prostitutke – simboli grba Kraljevine Slavonije (4/4)

Drugom nastavku teksta možete pristupiti ovdje

Vučedolci su prva indoeuropska populacija podrijetlom s Bliskog istoka koja je naselila prostor Panonije – današnje istočne Hrvatske izmedju Vukovara, Vinkovaca i Iloka oko 3000. pr. Kr., a vučedolski megalopolis (arheološki lokalitet 5 km istočno od Vukovara) je mjesto na kojemu je rođena ranobrončanodobna vučedolska kultura iz koje su mnogi elementi preneseni na prostor Mezopotamije, Egipta i minojske Krete. Kraj joj je oko 2400. pr. Kr., odnosno u vrijeme kada je u Egiptu počela gradnja piramida.

Ornament šahovskog polja: Vučedol - 72 polja (8 x 9) i Vinkovci - 28 polja (4 x 7), oko 3.000 do 2.400 godina prije Krista.

Najveća posebnost vučedolske umjetnosti ogleda se u ukrašavanju keramike, osobito keramike kultne namjene s urezanim ornamentima geometrijskih likova koji su u matematičkom skladu sustava brojeva 3, 4 i 5. Pretpostavlja se da su prikazi po principu šahovskog polja s različitim kombinacijama brojeva polja korišteni za matematičke izračune potrebne u proizvodnji bakra i prve svjetske bronce (za koju se vjerovalo da je otkrivena u starom Egiptu).

Vučedolsko metalurško središte, s oko 2000 žitelja, se može pohvaliti i prvom serijskom proizvodnjom oružja (bojne sjekire i lisnati bodeži) jer je neki Vučedolac otkrio revolucionarnu tehnološku inovaciju procesa lijevanja bakra/bronce u dvodijelne keramičke kalupe (na fotografiji su vučedolske sjekire pronađene u Pakracu). Pitamo li se ikada koliko je fakulteta prije 4600 godina morao završiti ljevač/kovač (bog Hefest) prije izrade ovako lijepe vučedolske sjekire.

Vučedolski lonac, lokalitet Sarvaš, 2600 pr. Kr. (Arheološki muzej u Zagrebu)

Vučedolski algebarski izračun, koji je dvije tisuće godina kasnije definiran kao Pitagorin poučak, bez uporabe trokuta (opširnije u Ishodište Pitagorinog poučka u vučedolskoj kulturi na prostoru Hrvatske, Društvena istraživanja, Vol.11 No.6(62) Zagreb 2002.)

Prema Durmanu (2000.) Vučedol je izvorište europske civilizacije. Vučedolci su bili i vrsni astronomi, a Vučedolski kalendar («Vučedolski Orion») – urezani simboli na posudi pronađenoj u Vinkovcima – bi mogao biti najstariji europski, ali i indo-europski kalendar u kojem se po praćenju PET zviježđa (Orion, Plejade/Kosci, Blizanci, Kasiopeja i Labud/Sjeverni križ) određuje početak godišnjih doba. Najvažnije zviježđe Orion (Orionova klepsidra) prikazano je s PET točaka/zvijezda u kvadratu (tlocrt piramide). U starom Egiptu bog Oziris je poistovjećen sa zviježđem Orion (ponoćno Sunce ili crno Sunce).

Kraljevina Hrvatska

Vratimo se sada bližoj prošlosti. Za grb Kraljevine Hrvatske možemo reći, prema svim do sada poznatim podacima, da je starog i pomalo nejasnog podrijetla (starost grba vidi se u njegovoj jednostavnosti). U prilog tome govore i geometrijski simboli na vučedolskoj keramici koji su, što zorno vidimo, slični današnjem nacionalnom grbu Hrvata.

Grb senjskog plemića Ludovika Perovića (+1491.) je do sada najstariji prikaz povijesnog hrvatskog grba izrađenog u kamenu (detalj nagrobnog spomenika s reljefom Presvetog Trojstva, Senj)

Reljef Presvetog Trojstva nalazi se desno od ulaza u crkvu Blažene Djevice Marije u Senju (bila je katedrala u 5. stoljeću, i od 12. stoljeća do 1969.godine).

* Reljef Presvetog Trojstva bio je do 1860. na starom senjskom groblju svetog Petra, kada ga je senjski biskup Mirko barun Ožegović Barlabaševački dao prenijeti u senjsku katedralu.
* Senjska biskupija prva u katoličkom svijetu dobiva dopuštenje za uporabu narodnog jezika u katedralnoj crkvi. Navedenu povlasticu dao je 1248. godine papa Inocent IV. tadašnjem senjskom biskupu Filipu.

Presliku vučedolskog lonca vidimo i na pomorskoj karti (portolanu) portugalskog kartografa Jorge de Aguiara, nacrtanoj u godini otkrića Amerike (12. listopada 1492.). Već sljedeće godine, 9. rujna 1493., bitkom na Krbavskom polju (vidi: Crkva Hrvatskih mučenika na Udbini) započeo je Stogodišnji hrvatsko-turski rat, i najveći egzodus hrvatskoga naroda u povijesti, koji je završen porazom turske vojske kod Siska (22. lipnja 1593.).

* Od 10. travnja 1494. Hrvatska u Europi nosi naziv Antemurale Christianitatis ili predziđe kršćanstva; velik do njezina teritorija pao je pod tursku vlast.

1492.- Atlas Portolan (detalj), Jorge de Aguiar (Rare Book and Manuscript Library, Yale University, New Haven, USA)

Vučedolski lonac - 7x7 = 49 polja - na zastavi Kraljevine Hrvatske (?) zabodenoj u natpis Tragir, Spalato, Dalmeza.

1525. – Ljudevit II Jagelović: grbovi s krunom (Kraljevina Ugarska, Kraljevina Dalmacija, Kraljevina Hrvatska, Kraljevina Bosna), grbovi bez krune (Šleska /orao, Lužice/vol, Moravska/orao) i natpis Dalmacia, Croacia ...

* Ljudevit (Ludovik) II. Jagelović, kralj Češke, Hrvatske i Ugarske (1516 -1526.).

Dinastija Jagelović dovedena je na prijestolje Kraljevine Hrvatske i Ugarske poslije obećanja češkog kralja Vladislava Jagelovića da će poništiti sve odredbe i reforme pokojnog kralja Matije Korvina (+1490.), osobito odredbu o oporezivanju svih staleža u zemlji. Porezna je reforma ukinuta, pa velikaši ponovno nisu plaćali porez (kao ni danas).

Raspuštena je i Korvinova jaka stajaća (najamnička) vojska - na sveopće veselje Turaka – a hrvatska je vojska svedena na jedan zahrđali MIG-21.

Zato Turci 1522. osvajaju Klis i Knin - glavno gradsko i crkveno središte čitave srednjovjekovne Hrvatske u kojem se 2015. godine neće, po želji Socijaldemonkratske partije (SDP) i strateškog engleskog partnera (Fitzroy McLean i J.B. Tito), održati jubilarna proslava godišnjice vojno-redarstvene akcije Oluja kojom je u kolovozu 1995. slomljena agresija ujedinjenog srpstva na Hrvatsku i oslobođena Hrvatska. A Domovinski rat postao temelj Hrvatske Države.

Ali našim guzonjama to i nije važno... Hrvatska je već ionako ono što su oni htjeli. (Milan Jajčinović «Hrvatski apsurd», Večernji list, 6. kolovoza 2008.).

1526. – Bitka na Mohačkom polju; kralj Ludovik II Jagelović poginuo je nesretnim slučajem pri bijegu; Turci su do nogu porazili kršćansku vojsku Ugarsko-hrvatskog kraljevstva.

Spomen park Mohačke bitke, sa 120 drvenih nadgrobnih spomenika, otvoren je povodom 450. obljetnice bitke 29. kolovoza 1976. Na ovom arheološkom području (masovne grobnice) je u kolovozu 2011. otvoren i muzej, trokatna zgrada oblika mađarske krune sv. Stjepana.

Muzej Mohačke bitke na Mohačkom polju

Nakon Mohačke bitke ostala su ispražnjena prijestolja Kraljevine Hrvatske, Ugarske i Češke. Raspala se i personalna unija Hrvatskog i Ugarskog kraljevstva (1102 – 1526.).

* Stanje u Europi počekom 1526.: završio je veliki rat (Talijanski rat 1521–1526.) između Španjolske, Svetog Rimskog Carstva (Njemačke), Engleske i Vatikana protiv Republike Venecije i Francuske – koja u to vrijeme ulazi u višestoljetni savez s Turskom. Jedan od povoda za rat bio je i Martin Luter s 95 teza objavljenih 31. listopada (Noć vještica) 1517. u Wittenbergu. Poljska je dogovorila primirje s Turcima. U Hrvatskoj i Ugarskoj velikaši su nesložni, pocjepkani.

* Bernard Frankopan Modruški u Državnom senatu u Nurnbergu (19. studenog 1522.) održao je Govor za Hrvatsku (Oratio pro Croatia) kojim nadvojvodu Ferdinanda I. Habsburga moli vojnu i materijalnu pomoć za obranu hrvatskih krajeva, a njemačke knezove, papinskog nuncija i srijemskog biskupa podsjeća da je upravo Hrvatska štit i vrata kršćanstva. Senat mu odgovori da se još malo strpi te mu dodijeli vojnu pomoć/milostinju od 20 topova (arhibuza) i sumpora za barut koliko može ponijeti 16 teretnih konja.

Ratne zastave kršćanskih zemalja u bitki na Mohačkom polju (Muzej Mohačke bitke)

Bitka na Mohačkom polju (detalj minijature iz 1552. godine) – ratna zastava Kraljevine Hrvatske na minijaturi nije kompatibilna sa zastavom u Muzeju Mohačke bitke (prvo polje je crveno). Politički crvi uvukli su se i u mađarske kulturne institucije. Savršeni primjer intelektualnog poštenja.

Muzej Mohačke bitke; novac pronađen u masovnim grobnicama.

Srebrni batzen (novac u vrijednosti od 4 krajcara) iz 1508.; kovnica novca u gradu Isny (njemačka pokrajina Baden-Württemberg); natpis: GRA.MAXIMILI.ROM.REG (Maksimilijan I. Habsburg). Isny je tijekom Reformacije prešao na stranu Martina Lutera.

Nakon Mohačke bitke češki Staleški izborni sabor izabrao je austrijskog nadvojvodu Ferdinanda I. Habsburga za novog kralja Češke, no u Hrvatskoj i Ugarskoj rasplamsao se građanski rat za krunu između pristaša Ferdinanda i erdeljskog vojvode Ivana Zapolje.

* Erdelj/Transilvanija - velika povijesna pokrajina Rumunjske.

1527. – Pečat Kraljevine Hrvatske: hrvatski državni grb (8x8 polja) okružen natpisom Regni Sigillum/Pečat Kraljevstva (detalj isprave/povelje o izboru Ferdinanda I. Habsburga za kralja Hrvatske)

1. siječnja 1527. - Hrvatski sabor u Cetingradu izabrao je Ferdinanda I. Habsburškog za novog hrvatskog kralja. Tako su Hrvati ponovno ušli u novu državnu zajednicu u kojoj će ostati do 1918. godine.

6. siječnja 1527. - Slavonski sabor u Dubravi kod Čazme, uz potporu sultana Sulejmana I Veličanstvenog i većine ugarskih velikaša i plemića (kalvinisti/protestanti), izabrao je Ivana Zapoljskog za novog hrvatskog kralja.

Istovremeno ustoličenje dva hrvatska kralja bio je uvod u desetgodišnji rat između Ferdinandovih i Zapoljinih pristaša. Za to vrijeme Turci su zauzeli velika područja u Hrvatskoj i Ugarskoj.

Mirom u Velikom Varadinu (1538.) priznato je Zapolji kraljevanje u dijelu Ugarske gdje je vladao, a Ferdinandu I. Habsburgu pravo na Slavoniju, Hrvatsku i Dalmaciju.

1529. – Ferdinand I. Habsburški i grbovi Kraljevine Hrvatske, Dalmacije, Ugarske i Češke. U sredini je štit s grbom Austrije i Kastilije.

* Ivan Zapolja, po uzoru na hrvatsko-ugarskog kralja Matiju Korvina (+1490.) i Vladislava II. Jagelovića (+1516.), na svoj zlatni i srebrni novac stavlja samo grb Kraljevine Dalmacije (tri okrunjene lavlje glave, tj. ono što danas zovemo grbom Dalmacije) kao simbol cijelog hrvatskog kraljevstva.

* Ferdinand I. Habsburg (+1564.), unuk cara Maksimilijana I. i aragonskog kralja Ferdinanda II. Katoličkog, austrijski nadvojvoda, kralj Češke (1526.), Hrvatske (1527.), Ugarske (1526/1540.) i car Svetog Rimskog Carstva (1558.). Bliskim rodbinskim vezama s aragonsko-kastilijskom dinastijom (Španjolska) uzdigao je Habsburgovce u najmoćniju europsku vladarsku kuću.

Pogrebna povorka austrijskog nadvojvode Alberta VII. Habsburga (detalj iz knjige "Pompa fvnebris Alberti Pii Austriaci", Jacques Francquart, Brussels, 1623.)

* Albert VII. Habsburg (+1621.), poznat i kao Albert Pobožni, bio je kardinal i nadbiskup Toleda, potkralj Portugala, vojvoda habsburške Nizozemske, i pri kraju života austrijski nadvojvoda.

U vrijeme kada je cijela Bosna i veći dio Hrvatske sa Slavonijom bila pod Turcima, a cijela Dalmacija okupirana od Mletaka i Turaka, prvi put su zajedno naslikane povijesne zastave Kraljevine Hrvatske (grb s početnim bijelim poljem, istovjetan grbu na Cetingradskoj ispravi iz 1527.), Dalmacije, Slavonije i Bosne (Turska Hrvatska).

Tako je Habsburška PR agencija povodom smrti nadvojvode Alberta VII. heraldičkim obilježjem poručila Turcima, Mletcima i Europi da na okupirane kraljevine po povijesnom i krunskom nasljednom pravu pripadaju Habsburzima, i da će kad-tad biti vraćene austrijskom dijelu carstva. I zašto onda govorimo o austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. godine? Zbog nezadovoljstva Velike Britanije.

Državni grb Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca), 1918.

* 1. prosinca 1918. je u Beogradu proglašeno ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom, što Hrvatski sabor nikada nije potvrdio. Hrvatsku je Kraljevini Srbiji izručio dr. Ante Pavelić, stomatolog.

Hrvatski grb je u procesu izumiranja. Stoka sitnog zuba (ovce i koze) nemilice ga brsti jer on u Hrvatskoj više nije zaštićena autohtona svojta. Tako te sitne, ali otporne domaće životinje postaju zatornice hrvatske državnosti. Obzirom da ova pasmina životinja predstavlja savjest Hrvatske njihova se hranidba, tov i uzgoj stimulira izdašnom državnom subvencijom. A kapitalcima i okotu marvinjak jednom godišnje na marvenom sajmu dodjeljuje odlikovanja, no zbog toga javnost ne pati od pretjerane glavobolje jer što manje razumije to joj je draže.

* 22. listopada 1918. je u Beču proglašena Austro-Ugarsko-Hrvatska Monarhija.

Kraljevina Slavonija

Valja odmah naglasiti da hrvatski vladari narodne dinastije, a ni prvi Arpadovići nisu poznavali neku Kraljevinu Slavoniju. U njihovo doba nije bilo kraljevine toga imena. Za jedinstveni političko-upravni teritorij Kraljevine Hrvatske rabili su uvijek samo naslov dux/rex Chroatorum (do kralja Stjepana Držislava 969 -997.), a od Držislava rex Croatiae et Dalmatiae/Chroatorum et Dalmatinorum rex. U vrijeme kralja Petra Krešimira IV. (1058 - 1074.) su i dalmatinski otoci s gradovima došli pod vrhovnu vlast hrvatske krune, pa se naziv Dalmacije našao ispred naziva Hrvatska (Regnum Dalmatiae et Croatiae) - naziv kojim se označavala hrvatska država između Drave i Dunava, Jadranskog mora i Neretve.

* Ako malo bolje pogledamo povijesne podatke u 30. poglavlju "O upravljanju carstvom " (De administrando imperio - DAI), bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (945 - 959.) govori o odlasku dijela dalmatinskih Hrvata iz Dalmatinske Hrvatske u Ilirik i Panoniju. Iz zapisnika Drugog splitskog crkvenog sabora (928.) znamo da je ozemlje Slavonije (antičke Sisačke biskupije) bilo crkvenopravno povezano s ostalim hrvatskim krajevima u okviru Splitske nadbiskupije i da je imala brojno stanovništvo i svećenstvo.

998. – Evanđelistar (Evangeliarium) Otona III., cara Svetog Rimskog Carstva (Bayerische Staatsbibliothek, München)

* Uz blagoslov cara Otona III. okrunjen je prvi ugarski (mađarski) kralj Stjepan I. Arpadović (sin pokrštenog Velikog kneza Gejze) u prosincu 1000. godine.

* Splitski evanđelistar (Evangeliarium Spalatense) je najstarija očuvana rukopisna knjiga (kodeks) u Hrvatskoj. Čuva se u Riznici splitske katedrale, a datira se u 6.-7. stoljeće.

1094. – mađarski kralj Ladislav I. Arpadović je bez ikakva pravna povoda izvršio agresiju na Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske (Regnum Dalmatiae et Croatiae). Savsku Panoniju (terram Sclavoniae) – »Slavoniju« – je osnutkom Zagrebačke biskupije (1094., tzv. Felicijanova isprava od 24. travnja 1134.), bez suglasnosti pape Urbana II. i protupape Klementa III. (ravenski nadbiskup), podvrgnuo nadbiskupskoj vlasti sa sjedištem u Ostrogonu (Mađarska) te je tako »Slavoniju« odvojio i na crkvenom polju od stare hrvatske metropolije u Splitu i ostalih dijelova Hrvatske. (vidi O tome se ne govori – simboli grba Kraljevine Slavonije )

* 1852.- Zagrebačka biskupija vraćena je Hrvatskoj tek 11. prosinca 1852. kad ju je, uz veliko zalaganje bana Jelačića i zagrebačkog (nad)biskupa kardinala Jurja Haulika, papa Pio IX. proglasio nadbiskupijom i osnovao hrvatsko-slavonsku crkvenu pokrajinu (metropolija), neovisnu od ugarske crkvene i političke hijerarhije.

1255. – Slavonski banovac (MONETA REGIS P SCLAVONIA+); zloglasna kuna između dvije šesterokrake zvijezde.

Od hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana pa do Bele IV. ne nalazimo u kraljevom naslovu ime Slavonije:
-Ego Colomannus dei gratia rex Hungarie, Croatie atque Dalmatie (1102.);
-Ego Stephanus, Colomani regis Alius, rex Hungarie, Croatie atque Dalmatie (1124.);
-Ego Bela, dei gracia Ungarie, Dalmacie, Chroacie (1138.);
-Regnante domino nostro Hermerico, inuictissimo rege Hungarie, Dalmatie, Chroacie atque Rame (1197.);

1246. – Bela IV. prvi stavlja u kraljev naslov novu kraljevinu Slavoniju: "kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije ... Hungarie, Dalmatie, Chorvacie, Sclavonie..."; dokinuo je zasebnu krunidbu (zajamčenu Pactom Conventom 1102.!) za hrvatskog i za ugarskog vladara, te se prvi okrunio jednom, ugarskom krunom sv. Stjepana.

* 1868. – U vrijeme sramotne Hrvatsko-ugarske nagodbe počeo se među Hrvatima širiti i jačati stari pojam Kraljevina Hrvatska, ali je on zbog mađarske manjine u Hrvatskoj i optužbi da se radi o tri različite Kraljevine, zamijenjen zajedničkim imenom Trojedne Kraljevine (Hrvatske, Dalmacije i Slavonije) koju su Mađari posprdno nazvali Trojednica. I tako su manjine postale naše bogatstvo. A dvostruko pravo glasa politički projekt, i vrsta političke korupcije, stvaranje preduvjeta za povratak u pretpolitičko stanje Hrvatske, kad su Srbi u upravnoj strukturi države bili višestruko zastupljeni u odnosu na svoje brojčano stanje, čime su praktično pod okupacijom držali Republiku Hrvatsku.

Zatim je Bela teritorijalno i politički podijelio Hrvatsku na dvije regije: Kraljevinu Slavonije i Kraljevinu Hrvatske i Dalmacije, sa zasebnim Saborom i banom. Danas ponovno u državi Hrvatskoj postoje političke stranke koje u Hrvatskom saboru (tj. parlamentu) zagovaraju "državu regija"! Tri kukuriku za regiju САО Крајина i nostra bellissima Istria. Pa neka onda netko reće da hrvatske parlamentarne stranke nisu pod kontrolom inozemnih čimbenika.

Geografski pojam srednjovjekovne Slavonije nije Slavonija kako je mi danas shvaćamo, već se tim imenom počeo označavati samo onaj dio Hrvatske što se nalazio između Kapele/Gvozda i donje Bosne na jugu, Drave na sjeveru i Dunava na istoku te Zagrebom kao svojim glavnim gradom.

1273. – Prvi Opći sabor čitave Kraljevine Slavonije (Congregatio Regni tocius Sclavonie generalis) održan je u Zagrebu (19. travnja 1273.).

* Slavonski je sabor saborovao u Zagrebu i Križevcima, a Hrvatski sabor u Kninu, Ninu i Bihaću.

1558. – Prvo zajedničko zasjedanje Sabora Kraljevine Hrvatske i Slavonije održano je u Zagrebu.

1681. – U zajednički naziv Sabora ulazi i Dalmacija - Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Congregatio Regnorum Croatie, Dalmatiae et Slavoniae).

Grbovnica "Kraljevine Slavonije"

Grbovi kao oznake identiteta (osobne iskaznice) pojavljaju se tijekom Križarskih ratova, krajem 12. stoljeća. Podjeljivanje grbova bilo je isključivo pravo kralja. To čini posebnim poveljama (grbovnicama) u kojima su naslikani i opisani grbovi.

* 1347. – Prvi službeni hrvatski državni grb (Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske/Regnum Dalmatiae et Croatiae) – tri okrunjene lavlje/leopardove glave – pronađen je na ulomku kamene ploče s Ostrovičke utvrde; od 1406. do 1437. nalazi se na novcu i pečatu cara i hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog (vidi: Orijuna i Neorjuna - povijest i sadašnjost).

1496. – Grbovnica Kraljevine Slavonije ovjerena pečatom kralja Vladislava II. Jagelovića (Hrvatski državni arhiv u Zagrebu).

8. prosinca 1496. "kralj ugarski, češki, dalmatinski, hrvatski itd." Vladislav II. Jagelović dodjeljuje zasebni grb za Kraljevinu Slavoniju i potvrđuje "hrvatskom plemstvu stari grb njihovog kraljevstva", a kao priznanje za njihovo veliko junaštvo "dodaje grbu Danicu zvijezdu" - da se "na zastavi vojske hrvatskoga plemstva ovaj grb svijetli, jer je ova zemlja štit i predziđe kraljevstva ugarskoga (antemurale huius Regni nostri Hungarie)". Vladislav se u tekstu grbovnice ne naziva kraljem Slavonije, ali je na više mjesta Slavoniju nazvao kraljevstvom (regnum nostrum Sclavonie). Hrvatsku je degradirao sa statusa pridružene kraljevine na status ugarske pokrajine, a grb Kraljevine Slavonije nije nikada stavio u svoj kraljevski grb.

Grbovnica spominje i granice Kraljevine Slavonije: teritorijalna cijelina između Gvozda, Save i Drave sve do Zemuna, tj. ušća Save u Dunav.

Povijesni grb Kraljevine Slavonije (detalj iz grbovnice)

U grbovnici je opisan grb: štit s plavim poljem i na njemu dvije vodoravne srebrene pruge, koje u heraldičkom smislu i prema opisu grba predstavljaju rijeke Savu i Dravu, između kojih jedna smeđa kuna hoda na desno u crvenom polju; iznad gornje pruge je crvena šesterokraka zvijezda Danica.

* Boja zvijezde u grbu mijenjala se tijekom vremena: crvena, zlatna ili srebrna. Također se mijenjala i boja polja štita: crvena ili zelena.

Ostaje nejasno zašto Vladislav u grbovnici spominje da je dodao Danicu zvijezdu kao nagradu za junaštvo, kad je šesterokraka zvijezda već bila stara grbovna oznaka hrvatskog plemstva iz roda knezova Krčkih, potonjih Frankopana, i to još iz vremena dok su Turci bili u Maloj Aziji.

Simboli predkršćanskog boga Marsa su koplje i crvena boja, prema tome, na povijesnom grbu Slavonije ne bi mogla biti "Marsova zvijezda, simbol neprestanih ratova koje je Kraljevina Slavonija vodila s Turcima", a što se nekritički prepisuje još iz Grbopisa (Stemmatographia...) našeg velikog domoljuba nijemačkog podrijetla Pavla Ritter-Vitezovića (+1713.):

Mars mi je ovdje zvijezda medj divljim rijekama kuna.
A u sredini štita Marsove boje je sjaj.
Kraljevstvo tvoje je slavno, dvije ga graniče rijeke.
Postalo često je oltar, što ga je stvorio Mars.

Zvijezda šesterokraka na pečatnjaku s izvornim slavonskim grbom i natpisom Sigillvm nobilivm-regni-Sclavonie-1497. (na gornjoj slici lijevo) koji je od 1497. bio službeni pečat sabora Kraljevine Slavonije (grb čitavoga Kraljevstva Hrvatskog), a od 1558. do 1847. Sabora Kraljevine Hrvatske i Slavonije (Hrvatsko-slavonsko spravišće); u 19. stoljeću dobiva taj pečatnjak značenje grba naše današnje Slavonije.

1616. – Talir cara Matije II. Habsburškog; naglašeni simboli Kraljevstva Hrvatskog: grb Hrvatske, grb Dalmacije i grb Slavonije.

Grb Kraljevine Slavonije na taliru izgledom je istovjetan povijesnom grbu Slavonije (1496.), samo je zvijezda šesterokraka zamijenjena petokrakom s vrškom okrenutim prema dolje! Ista naopaka zvijezda petokraka isklesana je 100 godina ranije u grbu Gradeca/Zagreba, glavnom gradu Kraljevine Slavonije.

Prema tome (ili ako vam je milije dadakati – Dakle), graver talira ju nije slučajno/zabunom izrezbario. Znao je, za razliku od nas, što naručitelj želi reći s tim simbolom: da ništa nije kako se čini. (vidi: Dura Europos i simboli grba Kraljevine Slavonije).

1499. – Najstariji očuvani kameni grb Gradeca iz 1499. (manja slika, Muzej grada Zagreba; do 1876. je bio na crkvi sv. Marka), i replika grba na zapadnom pročelju crkve sv. Marka postavljena 2013. vis-a-vis ulaza u Banske dvore. Mojsijevo petoknjižje? Lav okrenut na lijevo mogao bi biti iz grba zagrebačkog biskupa Eberharda Albena (1397-1419.) ili kralja Žigmunda Luksemburškog (+1437.)

1929. – Brončana skulptura Zlatarevo zlato (djelo hrvatskog kipara Ive Kerdića iz 1929.), postavljena je 1929. godine u nišu zapadnog pročelja Kamenitih vrata u Zagrebu (vidi: Od Kamen(it)ih vrata do Palainovke i Jurjevskog groblja, i Bog nam sreću daj! - Hrvatski nek živi zmaj!).

Lik Dore Krupić iz Šenoina romana Zlatarevo zlato (1871.) drži škrinju zlatarskog ceha i ključ sa simbolom srca.

Zvijezda petokraka s dva roga okrenuta prema gore u grbu Grada Zagreba (na škrinji je i vrč, amblem zlatarskog ceha u Zagrebu).

Simboli škrinje, ključa, srca, vrča i zvijezde mogu imati svoje opće i skriveno (ezoterijsko) značenje. Tako u turističkom vodiću piše da Dora drži ključ grada, što je notorna bedastoća! A neki diplomirani mulac vođen novim znanstvenim spoznajama možda uskoro napiše da je vrč vaza za njegove omiljene ljubičice bijele. Ali alkemičare spomenuti neće.

Prvi put zajedno

Nagrobna ploča hrvatskog bana grofa Tome II. Erdődyja (+1624.) i sjedinjeni grb Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (manja slika) u zagrebačkoj katedrali.

* Gjuro Szabo: "Herman Bollé je, na žalost, uništio sve grobnice - to je poznata činjenica - što je mogao izvršiti samo stranac koji nije imao osjećaja za domaću povijest." Jedino je ostavio nagrobni spomenik Tome II. Erdődyja u zidu apside južne lađe katedrale, na mjestu gdje je s lijeve strane oltara Majke Božje bio postavljen u siječnju 1624. (vidi: Đavlova glava u zagrebačkoj katedrali)

Na nagrobnoj ploči osobito je intrigantan grb Kraljevine Slavonije bez zvijezde, obzirom da se grbovnica Kraljevine Slavonije čuvala u Riznici/Metropolitani zagrebačke katedrale, pa je ranobarokni kipar (ali i naručitelj spomenika) imao mogućnost vidjeti izvorni/povijesni grb sa zvijezdom šesterokrakom.

Ako je zvijezda šesterokraka u grbu Kraljevine Slavonije doista simbol velikog junaštva i simbol rata protiv Turaka, a ne znak starohrvatskog plemstva, onda je ona upravo na ovoj nagrobnoj ploči morala biti isklesana! Naime, Toma II. Erdödy (1558 - 1624.) pamti se po velikoj i sjajnoj pobjedi nad Turcima kod Siska 1593. koja je možda spasila Europu od islamizacije

Grb Kraljevine Slavonije bez zvijezde (i s kunom u zelenom polju štita) vidjeli smo i na slici Pogrebna povorka austrijskog nadvojvode Alberta VII. Habsburga (+1621.), pa su tri godine kasnije Erdődyjevi možda željeli upravo takav grb na spomeniku. Ostaje nejasno zašto Habsburzi, sedam godina nakon Matijinog talira, ponovno mijenjaju izvorno heraldičko obilježje grba Kraljevine Slavonije? Oni koji znaju o tome šute, a ostale ne zanima.

* Zanimljiva je i igra zvijezda (šesterokrake i petokrake) u grofovskom grbu Erdődyjevih (vidi: Šamanovi duhovi-pomoćnici uz sarkofag grofa Erdödyja u Klanjcu)

Grb Trojednoga Kraljevstva u grbovnici baruna Ivana Budora, 1610.

Grb Trojednoga Kraljevstva iz grbovnice Ivana Budora najraniji je poznati sjedinjeni grb (tri grba spojena u jednom štitu) Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (N. Stančić, D. Peić Čaldarović: Prvi sjedinjeni grb Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije iz 1610. godine; Rad Hrvat. akad. znan. i umjet. Razred za druš. znan. 50=516: 71-93, 2013.)

* Ivan Budor sudjelovao je u vojsci bana Tome Erdödyja u bitci pod Siskom (1593.); u postrojbama Jurja i Nikole Zrinskog mlađeg u ratnim sukobima u Ugarskoj i Slavoniji (1606.); u obavljanju upravnih i sudskih poslova Varaždinske županije; bio je i prisjednik Banskog stola (suda), a do smrti (1620.) obavljao je i različite upravne poslove u službi Zrinskih u Čakovcu.

Slavonija i tri psa

1418. – Grb Slavonije (künig von Schlaffanien), pokretna pekarnica i reklama za perece na ulici Konstance; Chronik des Konzils zu Konstanz, Ulrich von Richental (Anton Sorg, Augsburg, 1483.)

Slike su iz inkunabule Ulricha iz Richenthala (1360 -1437.), kroničara 16. sveopćeg koncila u Konstanci (1414 - 1418.), prvog EU sumita održanog pod pokroviteljstvom kralja Žigmunda Luksemburškog (+1437.) i pape Ivana XXIII (Baldassarre Cossa, a ne Angelo Roncalli!), na kojem se okupila politička i vjerska elita Europe, od Atlantika do Kavkaza, pa čak i iz Etiopije. Na koncilu je češki reformator Jan Hus osuđen kao krivovjerac i 1415. spaljen u Konstanci, papa Ivan XXIII osuđen i zatvoren u dvorac Hausen kod Mannheima, a papa Benedikt XIII ekskomuniciran. Izabran je novi papa Martin V.

Nacija nije proizvod Francuske revolucije, jer se prvih pet nacija spominje već na koncilu u Konstanci (vidi: Kronika koncila u Konstanci, digitalno izdanje izvornika, Sveučilišna knjižnica u Heidelbergu)

1585. – Povelja bratovštine Sv. Jeronima u Rimu: grbovi Kraljevine Dalmacije, Hrvatske, Slavonije (tri psa u trku) i Bosne (Turska Hrvatska)

* Današnji Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu vuče svoje korijene iz 1453. kad je papa Nikola V. odredio da narodi Dalmacije i Slavonije (Dalmatiae et Sclavoniae nationum) – podignu dom za hodočasnike .

* Papa Siksto V. osniva nacionalni Kaptol sv. Jeronima (bula Sapientia Sanctorum, 1589.) u koji mogu biti primljeni samo svećenici i hodočasnici iz pokrajine Ilirik, tj. svi oni koji su po rodu i govoru Hrvati i svi oni koji govore tim jezikom, bez obzira gdje bili rođeni.

Spor o pokrajinama i granicama koje obuhvaćaju Ilirsku provinciju započeo je 30. prosinca 1651. na prvostupnjevnom sudu (Rimski vikarijat), zatim na drugostupnjevnom sudu, no tek je Vrhovni sud (Sveta Rimska Rota) 15. svibnja 1655. presudio i potom u besprizivnoj odluci od 24. travnja 1656. potvrdio i točno označio koje pokrajine Ilirska provincija obuhvaća:

Kažemo, izričemo, presuđujemo, određujemo i očitujemo da istinska i prava zemlja ilirske nacije prema Buli i misli spomenutog Siksta V. bila je i jest i treba se razumjeti Dalmacija ili Ilirik, kojemu su dijelovi Hrvatska, Bosna i Slavonija, isključivši posve Korušku, Štajersku i Kranjsku, i samo se oni koji potječu iz spomenutih četiriju zemalja Dalmacije, Hrvatske, Bosne i Slavonije mogu pripustiti kako kanonikatu i crkvenim dobrima iste zborne crkve sv. Jeronima (...) tako i gostinjcu (dom i bolnica za hodočasnike, op.a.) i Kongregaciji istog sv. Jeronima (...). Tako izrekoh ja, Jeronim Priuli, sudac Svete Rote.

1901. – papa Lav XIII dao je Zavodu sv. Jeronima u Rimu hrvatsko ime. To je uzbudilo diplomatske krugove diljem Europe. Usprotivile su se Italija, Francuska, Austrija, Mađarska, Rusija, Srbija i Crna Gora, pa se i šlo i do izravnih ucjenjivanja Svete Stolice.Tim povodom biskup Strossmayer piše kardinalu Rampolli: "U srcu i duši Srba vlada nesnošljivost prema katoličkim Hrvatima. Stoga se na zavod ilirski ili hrvatski u Gradu ne smije nikako nazvati srpskim. Taj se pojam apsolutno ne smije upotrijebiti."
1902. – Papa je vratio Zavodu ilirsko ime,
1971. – Zavod sv. Jeronima dobio hrvatsko ime - Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima (akademik J. Pečarić: Strossmayerovo apsolutno ne savezu sa Srbima)

1572. – Zemljovid Ilirika (detalj, S. Ortelio)

1669. – Današnji Ilirik, Ivan Lučić (Atlas Maior, J. Blaeu, Amsterdam, 1669.)

Okrunjeni grbovi (redom s lijeva na desno) Kraljevine Bosne, Dalmacije, Slavonije i Hrvatske – simbolično zajedništvo hrvatskih kraljevina kroz povijesno obnovljen pojam rimskog Ilirika.

Današnji Ilirik (Illyricvm hodieryvm) – prva integralna karta Hrvatske i slika postojećeg vojno-političkog stanja, tiskana u djelu hrvatskog svećenika, pravnika, povjesničara i kartografa Ivana Lučića De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, Amsterdam 1668.), bila je posvećena hrvatskom banu Petru grofu Zrinskom (Illyricorvm Regnorvm Prorex) - praunuku Nikole Šubića Zrinskog - jer je njegov politički ideal i program bio usmjeren prema sjedinjenju svih hrvatskih zemalja. Pogubljen je 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu (Zrinsko-frankopanska urota).

Grb Kraljevine Bosne/Turska Hrvatska (detalj, Atlas Maior, 1669.)

* Dijelom Hrvatske smatrao se, prema državno-pravnoj tradiciji, i okupirani dio današnje Bosne i Hercegovine koji se u Europi kartografski bilježi pod imenom Turska Hrvatska. Odredbama mira u Srijemskim Karlovcima (1699.) - nove granice su utvrđivane na štetu Hrvatske - ona trajno ostaje nevraćenim segmentom hrvatskog prirodno-povijesnog i narodnosnog prostora u Osmanlijskom Carstvu.

1690. - 1700. – Hrvatski velikaši pred kraljem Ladislavom ... – slika s krilnog oltara sv. Ladislava u zagrebačkoj katedrali; Ivan Eisenhart, ulje na platnu, oko 1690 - 1700. (Muzej grada Zagreba, 2013.)

Oltarna slika Hrvatski velikaši pred kraljem Ladislavom i Zvonimirovom udovicom Jelenom Lijepom svojevrstan je politički plakat naslikan pred kraj Velikog rata za oslobođenje (Veliki bečki rat 1683 – 1699.). Iza likovnog ostvarenja oltara sv. Ladislava stajao je zagrebački intelektualni Zlatni krug Pavla Rittera Vitezovića (+1713.) i biskupa Aleksandra Ignacija baruna Mikulića de Brokunovec (+1694.).

Grb Kraljevine Slavonije s tri psa.

Zajedno spojeni grbovi Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije prikaz su želje da se pri određivanju novih granica u Srijemskim Karlovcima sve hrvatske zemlje, nakon vjekovne podijeljenosti i nakon dvostoljetnih borbi za očuvanje opstojnosti, ponovno ujedine (Dva stoljeća uplakane Hrvatske, 1703.). Listu neostvarenih želja Vitezović je razradio u knjizi Oživjela Hrvatska, 1700.

*1882. – Herman Bollé je, po želji biskupa Strossmayera, izbacio 29 baroknih oltara iz zagrebačke katedrale, među kojima i krilni oltar sv. Ladislava.

Stemmatographia sive armorum Illyricorum delineatio, descriptio et restitutio, Pavao Ritter Vitezović, Zagreb, 1701;

Vitezović je, slijedom Porfirogenetovog pisanja o rimskom Iliriku (DAI), Hrvatsku podijelio na Sjevernu i Južnu (pri tome Dunav čini prirodnu granicu), a Južnu je onda dodatno podijelio na Bijelu i Crvenu. Njegove ideje nacionalnog i političkog identiteta Hrvata (podrijetlo, jezik i granice) – Oživjela Hrvatska/Croatia redivia – preuzeli su Gajevi ilirci, a biskup Strossmayer ih je ugradio u slavensku akademiju – JAZU, temelj stvaranja zajedničke države južnih Slavena. Treba se sjetitit Hej, Slaveni.., Duh slavjanski... kad djeca pitaju: A kako se zovu zajedničke države istočnih, zapadnih i sjevernih Slavena?

* U već objavljenim reportažama vidjeli smo da astrološki motivi zvijezde i mladog Mjeseca (mlađak, leljiva) nisu isključivo slavenski simboli - grb Gajevih iliraca - i da su stariji od simbola starih slavenskih predkršćanskih božanstava ljepote i ljubavi - božice Lade, koja se prikazivala u narodu kao zvijezda i boga Lelja, prikazivanog u liku mladog mjeseca.

No Hrvati imaju drukčiju mitologiju, a u svakoj mitologiji ima zrnce povijesne istine. Žestoki kritičari naše mitologije su intelektualne prostitutke jer istovremeno javnosti prešućuju da se mitologija pokazala kao istinita, primjerice svima poznati Homerov mit o Troji ili mit o minotauru - najvažnije svete životinje iz Minojske civilizacije (Schliemann, Evans).

Pripomenak:
*1874. – "... priznajemo, da je s imenom ilirskim poraslo najljepše i najzanosnije doba hrvatske povijesti. Ali sav je narod to ime pokopao, pak mu ni mi ne mogosmo sada istom novi hram graditi. Ime je hrvatsko jače, ono zove Hrvata pod narodnu zastavu, ono promiče svu svijest narodu, ono se glasno javlja svakim dahom narodnim. Sada Matica hrvatska treba već ove godine pokazati književnoga ploda..."

Iako je sav narod to ime ilirsko pokopao, ono je ponovno uskrsnulo, ali pod omenom jugoslavensko (vidi knjigu Emila Čića Povijest hrvatskih neprijatelja, 2002.).

Hrvatski ban Ivan grof Pálffy de Erdődy (1704. - 1732.) i banska zastava s razdvojenim grbovima Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Hrvatski povijesni muzej, Zagreb)

Dvorac Trakoščan, 2014.

Hrvatski ban Ivan V grof Drašković (1732 – 1733.), podrijetlom iz Bužana u Lici.

Bana Pálffya nasljedio je podmaršal Ivan V Drašković. Tri međusobno približena/rubovima povezana hrvatska grba (grb Kraljevine Slavonije s tri crvena psa) dobro odražavaju duhovnu klimu vremena i svjedoče da je Drašković kao hrvatski ban zastupao hrvatske interese, pojam nepoznat današnjoj upravljačkoj eliti u Hrvatskoj. A narod zadovoljan jer ne prepoznaje zamke Zloduha.

Zastava Trojedne Kraljevine nosi poruku da su Hrvatska, Slavonija i Dalmacija jedinstvena povijesna cjelina, zajedničkom poviješću povezana: trobojna instalacijska (inauguralna) zastava hrvatskog bana Jelačića iz 1848.(1), Šokčevića iz 1860.(2) i jednobojna (crvena svila) instalacijska zastava bana Raucha iz 1869.(3). Na zastavama je zvijezda šesterokraka.

Trobojna instalacijska zastava hrvatskog bana Jelačića postupno će postati simbolom hrvatske državnosti, a grb Kraljevine Hrvatske nacionalni grb Hrvata.

Hrvatska trobojnica zabranjena je 1852. (Bachov apsolutizam), no u život ju vraća ban Josip barun Šokčević (kopija Jelačićeve zastave). Temeljem Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.) banska zastava hrvatskog bana, unionista (mađarona) Levina baruna Raucha, ponovno je jednobojna - s ugarskom krunom sv. Stjepana iznad grbova Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Naoko beznačajan detalj (izgled krune) je dokaz koliko su nacionalni simboli važni svima (npr. izgled zgrade Muzeja Mohačke bitke), ali ne i građanima/građankama Hrvatske (omiljena jakobinska frazetina vladajućih). No, što je sa žiteljima sela?

* 1868.- Hrvatski sabor većinom glasova pristaje na sramotnu Hrvatsko – Ugarsku nagodbu i svojevoljno se stavlja pod Ugarsku.

* 1871. – Rakovička buna/oružani ustanak (od 7. do 11. listopada) protiv Austro-Ugarske Monarhije posljedica je nezadovoljstva koje je nastalo u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe. Ono što je ban Jelačić propustio učiniti 1848. – stvaranje nezavisne hrvatske države – pokušao je ustankom ostvariti dr. Eugen Kvaternik. Formirana je Privremena narodna hrvatska vlada na čelu s Kvaternikom. Ustanak je propao (zbog izdaje?) 11. listopada: austro-ugarska vojska porazila je ustanike kraj Plaškoga, a vođe ustanka su ubijene (strijeljani). Dr. Eugen Kvaternik bio je član međunarodnog revolucionarnog bratstva (povezan s revolucionarima Italije/G.Garibaldi, Francuske, Češke i Rusije).

1860. – Dr. Eugen Kvaternik pisao je austrijskom ministru vanjskih poslova Rechbergu o rusko-srpskim spletkama na račun Hrvatske. Optužio je Rusiju da traži za Srbe pokrajine u Osmanskom Carstvu koje su zakonsko i prirodno hrvatske. Uz to je napisao da se pravoslavni patrijarh iz Srijemskih Karlovaca, na hrvatskome tlu i usred hrvatskog naroda naziva patrijarhom srpskog naroda, te se zapitao kako je to taj patrijarh preseljenjem s Kosova došao u Ugarsku i svojim dolaskom srbizirao Hrvate.

          O, kako se povijest ponavlja!

Politički plakat

1875.- Friedrich Schmidt, Projekt za južnu stranu krova crkve svetog Marka, Wienmuseum, Beč (D. Damjanović: Narodni motivi u projektima Friedricha Schmidta za Hrvatsku, Stud.ethnol.Croat., vol. 21, str. 331-354, Zagreb, 2009.)

Današnji vanjski izgled crkve rezultat je velike obnove, od 1876. do 1882., po projektu njemačkog arhitekta Friedricha baruna Schmidta.

* Interijer crkve najvjerojatnije je uređen po nacrtima arhitekta Hermanna Bolléa, jer je u Zagreb došao 1. studenoga 1879. i tu se trajno nastanio. Već gotovo obnovljena župna crkva sv. Marka teže je oštećene u potresu (9. studenoga 1880.). Posvećena je 29. listopada 1882.

Crkva sv. Marka na Gradecu izgrađena je vjerojatno prije 1256. godine.

* Ime Gradec (lat. Mons Graecensis Zagrabiensis) je početkom 19. stoljeća polako zamijenjivano imenom Gornji grad.

* Od osnutka zagrebačke biskupije 1094. g. uveden je i obred koji se u nekim dokumentima naziva Ritus Goricensis (Zagrebački liturgijski obred). Ta se liturgija, različita od rimske, prakticirala u crkvama zagrebačke biskupije sve do zabrane nadbiskupa Maksimilijana Vrhovca 1788. godine. U pjesmarici Citara octocorda (prvo izdanje 1701. u Beču) je zabilježen običaj da se za vrijeme mise pjevaju narodne popijevke, naznačene u odsjeku Kojasze Hervaczkem Jesikom pri Szvete Messe popevati mogu.

1848. – U crkvi sv. Marka na Gornjem gradu svećano je ustoličen Josip grof Jelačić Bužimski za hrvatskog bana, a tom prigodom svečanu misu na starohrvatskom jeziku je predvodio senjski biskup Mirko barun Ožegović Barlabaševački.

1878. – Krov od ocakljenih crijepova s grbom Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (sa šesterokrakom zvijezdom), te grbom grada Zagreba u štitu crvene boje – je svojevrstan politički plakat u tegobnom vremenu žestokih političkih sukoba s Austrijom i Mađarskom: istaknuti hrvatski nacionalni simboli pozivaju na osvješćivanje, na utvrđivanje nacionalne svijesti i otpor, osobito mađarizaciji koju provodi ugarska vlast u Hrvatskoj. Na to ukazuje i grb Trojedne Kraljevine prikazan bez ugarske krune, iako je Nagodbom iz 1868. kruna sv. Stjepana morala biti prikazana iznad grba.

A danas, na žalost, hrvatskog zakona se ne drži ni dr. Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske! Možda i on u hrvatskom grbu njuši opasnost, pa samovoljno lentu predsjednika RH ne nosi. No, položio je prisegu da će poštivati Ustav i zakone Republike Hrvatske.

ZAKON O GRBU, ZASTAVI I HIMNI REPUBLIKE HRVATSKE TE ZASTAVI I LENTI PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE (NN 55/1990, 26/1993, 29/1994)

VI. LENTA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 25.

Lenta predsjednika Republike Hrvatske je znak predsjedničke časti, sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave koje su položene kao i na zastavi Republike Hrvatske (...) U sredini lente s prednje strane u bijelom polju nalazi se grb Republike Hrvatske (...)

Članak 26.

Predsjednik Republike Hrvatske nosi lentu u posebnim svečanim prilikama koje su vezane uz predstavljanje Republike Hrvatske:

a) na Dan državnosti;
b) pri predaji priznanja;
c) kod akreditiranja diplomatskih i konzularnih predstavnika;
d) u drugim svečanim prilikama

VII. KAZNENE ODREDBE

Članak 27.

(...)
6. ne rabi grb Republike Hrvatske u slučajevima kada se grb obavezno rabi

Članak 28.

Za prekršaj iz članka 27. počinjen drugi puta, uz novčanu kaznu izreći će se mjera oduzimanja dozvole za obavljanje djelatnosti u trajanju do šest mjeseci, a za prekršaj počinjen treći puta uz novčanu kaznu izreći će se mjera trajnog oduzimanja dozvote za obavljanje djelatnosti.

1876. – Naredbom kraljevske Zemaljske vlade, Odjela za unutarnje poslove, od 19. lipnja utvrđuje se redoslijed grbova (Hrvatski, Dalmatinski i Slavonski), a naredbom od 16. studenoga ponovno je propisano da nad štitom Trojedne Kraljevine "ima biti ugarska kruna sv. Stjepana".

1883. – Člankom XVIII Hrvatski sabor određuje/propisuje početno bijelo polje u grbu Kraljevine Hrvatske.

1902.- Usvojen prijedlog dr.Ivana Bojničića da početno polje u grbu Kraljevine Hrvatske bude crveno.

1882. – Privremeni občinski red za glavni grad Zagreb, a zatim i Statut slobodnoga i kraljevskoga glavnoga grada Zagreba ob uređenju gradske uprave (od 1882. do 1896.) određuje crveni gradski grb za uporabu u pečatima (...) na crvenom polju, na zlatnoj gori srebrn grad, praćen od zlatne zviezde šesterokrake i polumjeseca (Statut, 1882.).

Dr. Bojničić odredio je tamnomodru boju za štit prvog službenog grba grada Zagreba:

1896. – Khuen-Héderváry (Njegova Preuzvišenost bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) temeljem izvješća dr. Ivana pl. Bojničića priopćuje gradskom poglavarstvu, da je na temelju istraživanja grb grada Zagreba ustanovljen ovako: "Štit modre boje u kojem se vidi na zelenom brijegu srebrni grad s tri kule, praćen desno od rastućeg srebrnog mjeseca, lijevo od šesterokrake zlatne zvijezde. Iznad štita je zlatna kruna."

* Dr. Ivan pl. Bojničić-Kninski: od 1892. do 1925. ravnatelj Kraljevskog zemaljskog arkiva u Zagrebu (danas Hrvatski državni arhiv), dvorski savjetnik, zastupnik Narodne stranke /mađaroni/ u Hrvatskom saboru; član mađarske masonske (slobodnozidarske) lože Democratia (1890.), jedan od utemeljitelja lože Hrvatska vila (1892.) i Družbe Braće Hrvatskog Zmaja, tajnik Hrvatskoga arheološkog društva, potpredsjednik Društva umjetnosti itd. Ovaj vrhunski intelektualac neupitno je dokazao postojanje izvornog hrvatskog plemstva.

1899. – Naredbom od 20. prosinca utvrđuje se novi redoslijed hrvatskog i dalmatinskog grba: dalmatinski (prvi, lijevo) i hrvatski (drugi, desno). Smisao promjene je političke naravi: Austrija priprema preuzimanje Dalmacije, koja je uz Hrvatsku Austro-Ugarskom nagodbom (1867.) pripala Mađarskoj.

Schmidt-Bolléova obnova zagrebačke katedrale 1879 – 1906.

Poticatelj restauracije crkve sv. Marka i zagrebačke katedrale je bio đakovačko-bosanski i srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer (njegov proglas u Katoličkom listu iz 1874.). On i Izidor Kršnjavi dovode Friedricha Schmidta u Zagreb.

1878.- Friedrich Schmidt, Projekt za zapadno pročelje zagrebačke katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo (suzaštitnici su joj bili mađarski kraljevi sv. Stjepan i sv. Ladislav); radovi na obnovi katedrale su započeli 1879.

U zabatu (timpanonu) pročelja na Schmidtovom nacrtu su tri štita (grba) i skulptura anđela s grbom zemalja Krune sv. Stjepana. Mozaik te skulpture s grbovima može se vidjeti i na zidinam Budima.

* 1860.- opis pročelja stare zagrebačke prvostolnice: Na pročelju su poprilici na sredini prvoga kata tri grba – od čega dva jedan pokraj drugoga, a treći iznad njih. Gornji grb je onaj kuće Anjou, podijeljen u dva polja, od kojih lijevi sadrži šest ljiljana, a desni tri rijeke. Donji desni grb prikazuje jedno rašireno krilo (perut), a lijevi kacigu (šlem) s perjem. Vratniku s obijuh strana u izdubku sa tjemenom poput ljušture jesu na desno kip sv. Ladislava, a na lievo sv. Stjepana.

* Hrvatska kraljica Marija Anžuvinska (+1395.), žena nadvojvode Albrechta Habsburškoga, osnivača velike podunavske Habsburške Monarhije, imala je veliku ulogu u austrijskom nasljeđivanju Ugarske i Hrvatske, odnosno pripadnosti hrvatsko-ugarskih zemalja kući Habsburg. Na njezinu stranu stao je i Ivan V Frankopan, prvi hrvatsko-slavonski ban iz roda Frankopana (1393.).

1880. – Zidine kraljevskog grada Budima u Budimpešti: mozaik grba zemalja Krune sv. Stjepana (u uporabi od 1867. do 1918.) su mađarski antifašisti uništili (1951.); obnovljen je 1991. U grbu slavonskom je šesterokraka zvijezda, a u hrvatskom grbu prvo/početno bijelo polje neću posebno isticati.

* Hrvatski grb s prvim bijelim poljem bio je od 25. srpnja do 21. prosinca 1990. prvi službeni grb propisan Ustavom Socijalističke Republike Hrvatske, tj. sve do donošenja Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske, 21. prosinca 1990. (NN 55/90).

Nema ni jedne zakonske odredbe u kojoj je takav hrvatski grb proglašen zabranjenim, kakvim ga intelektualne prostitutke nastoje prikazati u javnosti!

Josipovićeva zmija u bazilici Usnuća Marijina, Jeruzalem

1910.- Mozaik u kapeli bazilike Usnuća Marijina (ili uznesenja na nebo), Maslinska gora (Sion), Jeruzalem; baziliku je 10. travnja 1910. posvetio Latinski patrijarh (nadbiskup) Jeruzalema, Filippo Camassei.

1890. – Bolléov timpanon sa skulpturom (Majka Božja na prijestolju s djetetom Isusom i anđelima) i zvijezdom petokrakom u grbu Kraljevine Slavonije; lijevo od grba Trojedne Kraljevine vidimo grb zagrebačkog biskupa i kardinala Josipa Mihalovića (+1891.); lav na lijevo, okrunjen - bio je i u grbu zagrebačkog biskupa Eberharda Albena (+1419.) u vrijeme kralja Žigmunda Luksemburškog.

Bollé nakon potresa (9. studenoga 1880.) mijenja izvorni Schmidtov nacrt ne samo zapadnog pročelja katedrale već i unutrašnjosti, koju je po želji đakovačkog biskupa Strossmayera, temeljito očistitio od 29 baroknih oltara i brojnih grobnica (vidi: Đavlova glava u zagrebačkoj katedrali 3/5)

Samo interdisciplinarnim pristupom mogu se razriješiti zamagljene poruke zvijezde petokrake u grbu Kraljevine Slavonije. Kronološki redoslijed događanja, i obilje (dosadnih) podataka, daje čitatelju mogućnost uvida u kontekst vremena i vlastite interpretacije, kao najbliže istini.

Koje je ikonografsko tumačenje zvijezde petokrake u grbu na zagrebačkoj katedrali? Možemo li je isčitavati kao idejni odraz samoga Bolléa? Je li ona prikriveni simbol »Arhitekta univerzuma«, racionalističkog naturalizma »Genija«, Rakovičkog ustanka, poruke Mađarima da se Hrvatska nada boljitku od Habsburgovaca, oslobađanja hrvatskog naroda, Majke Božje ...?

U danima početka Bolléove obnove zagrebačke katedrale papa Lav XIII imao je potrebu oglasiti se priopćenjem za javnosti:

*1884. – U Rimu objavljena enciklika »Ljudski rod« (Humanum genus) pape Lava XIII
*1983. – U Rimu objavljena »Izjava o masoneriji« koju su potpisali kardinal Joseph Ratzinger (papa Benedikt XVI) i nadbiskup Jerome Hamer (vidi: Gračišće i Božje polje – "Krasna zemljo, Istro mila")

*2013. – U Zagrebu objavljena knjiga čileanskoga kardinala i nadbiskupa Santiaga Jose Marie Cara y Rodrigueza (1866 -1958.) »Otkrivena tajna masona s enciklikom Ljudski rod (Humanum genus) pape Lava XIII«. Knjigu su predstavili generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Milivoj Bolobanić i ... (vidi: U Zagrebu predstavljena knjiga Otkrivena tajna masona)

Hermann Bollé podrijetlom Francuz, rođenjem Nijemac, odgojen kao protestant (luteran), školovan u Beču, doselio se u Zagreb 1879. godine. Njegov prijelaz na katoličanstvo (pred kanonikom Antunom Kržanom u prisutnosti kanonika Blaža Švindermanna i Ludovika Botke) u svibnju 1884., istovjetan ranijem preobraćenju njemačkog arhitekta Friedricha Schmidta (1858.), za neke je bio više čin potaknut poslovnim razlozima nego uvjerenjem.

Iz povijesnih izvora poznato je da je obnovu nadzirao zagrebački Stolni kaptol.

1874. – Hermann Bollé upoznao je biskupa Strossmayera i Izidora Kršnjavog u Italiji;
1876. – Strossmayer - Kršnjavijevim posredovanjem Friedrich Schmidt, a potom i Hermann Bollé, je angažiran na projektu obnove zagrebačke katedrale;

1880. – 1. siječnja zagrebački Nadbiskupski duhovni stol imenovao je Bolléa "pregledateljem nacertah i troškovnikah za cerkve". Postao je glavnim arhitektom Kaptolskoga građevnog odbora (u kojemu su bili kanonici Franjo Gašparić - glavni nadzornik restauracije katedrale, Franjo Rački i Konrad Šnap) koji je nadzirao obnovu, pregledavao i odobravao svaki projekt i troškovnik.

Poslove su mu osigurali biskup Strossmayer (preko Račkog, najvažnijeg Bolléovog suradnika unutar Kaptolskoga građevnog Odbora i Zagrebačke nadbiskupije) i Izidor Kršnjavi (tada najmoćniji čovjek hrvatske kulture).

Dr. Franjo Rački, nadgrobni spomenik bez kršćanskog znaka/simbola (!) u arkadama Mirogoja (spomenik je djelo kipara Rudolfa Valdeca).

1866. – Kanonik dr. Franjo Rački (+1894.) izabran za prvog predsjednika Akademije znanosti Slavorum meridionalium, južnoslavenske Akademije - Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU); ideolog jugoslavenstva (ujedinjena južnoslavenskih naroda unutar granica Habsburške monarhije).

*Ime Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) nosila je samo u razdoblju Banovine Hrvatske i Nezavisne Države Hrvatske, tj. od 1939 -1945., i naravno, u današnjoj Republici Hrvatskoj u kojoj gmiže ustaška zmija.

*1860. – Temelje JAZU položio je biskup Strossmayer; nadao se uspostavi crkvenog jedinstva pravoslavnih s Rimom, a ta ideja pomirenja bila je bitna sastavnica njegove sveslavenske, napose južnoslavenske koncepcije.Takav koncept iznjedrit će dvije suprotstavljene strane katoličke politike – katoličkoga jugoslavenstva (teži stvaranju jugoslavenske državne zajednice) i katoličkog hrvatstva (teži stvaranju samostalne hrvatske države unutar Monarhije).

1900. – Grb Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (šesterokraka zvijezda) i ikona cara Konstantina Velikog na stolici svjetovnog vladara u grkokatoličkoj katedrali Presvetog Trojstva u Križevcima.

Sjedišta vladike (biskupa) i svjetovnog vladara (cara, kralja, bana) izradio je zagrebački stolar Ivan Budicki, a slike Josip Bauer (profesori s Bolléove Obrtne škole u Zagrebu). Obje stolice dao je obnoviti današnji vladika Križevačke eparhije Nikola Kekić. (vidi: Grkokatolička katedrala u Križevcima)

Razumno je postaviti pitanje: Zašto Bollé nije ucrtao zvijezdu petokraku i u križevačkoj grkokatoličkoj katedrali, koja je po njegovim nacrtima i uz pomoć Izidora Kršnjavoga temeljito obnovljena u neogotičkom stilu (1895 -1897.)? Štoviše, čak se držao i zakona:

*1899. – Naredbom od 20. prosinca utvrđuje se novi redoslijed hrvatskog i dalmatinskog grba: dalmatinski (prvi, lijevo) i hrvatski (drugi, desno). Smisao promjene je političke naravi: Austrija priprema preuzimanje Dalmacije, koja je uz Hrvatsku Austro-Ugarskom nagodbom (1867.) pripala Mađarskoj.

1895. – Car Franjo Josip I. na otvaranju nove zgrade Narodnog zemaljskog kazališta (Hrvatskog narodnog kazališta) 14. listopada u Zagrebu. Svečana loža s grbom Trojedne Kraljevine.

Na zadnji dan kraljeve posjete Zagrebu, 16. listopada skupina hrvatskih studenata odjevena u svečane crvene ilirske odore (surke) spalila je mađarsku zastavu (kao simbol velike Mađarske) na Trgu bana Josipa Jelačića uz povike: "Živio hrvatski kralj Franjo Josip I.!", "Slava Jalačiću!" i "Abzug Mađari!"; na Trgu Petra Preradovića (vidi: Kavica na bivšem gubilištu) skinuli su srbijansku zastavu, viknuvši da je "mađarskoj zastavi mjesto u Mađarskoj, a srpskoj u Srbiji"; 11 dana ranije (5. listopada) na sjednici Hrvatskog sabora je Khuen Héderváry, ban hrvatski, dobio legendarni vritanjak od zastupnika Josipa Gržanića (potom osuđenog na tri godine tamnice). A sjeća li se netko sjednice Hrvatskog sabora i "Bobetkove torbe"?

1895. – Grb Trojedne Kraljevine, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu

Zar ima igdje tako žalosnoga primjera kao u Hrvatskoj danas kad iz usta Khuena Hédervárya čujemo da nositelje hrvatske zastave posprdno naziva - "oni koji nose zastave". On bi morao i u grobu nositi pravičnu kletvu našeg vremena za sve vijeke vjekova.

Isto tako i hrvatska jugoslavenka Giga Gračan danas (HRT3, 24. studenoga 2014.) ismijava sve one koji su kroz tegobnu hrvatsku povijest vodili borbu za opstojnost hrvatskog jezika i identiteta hrvatskog naroda, nazivajući sve njih logoborački čistunac iz tabora Croatia transa – s naglaskom na trans kao šamanistički ili narkomanski trans.

1898. – Otvoren Umjetnički paviljon; šesterokraka zvijezda u grbu Trojedne Kraljevine.

Kraljevska i sveučilišna knjižnica (danas Hrvatski državni arhiv) u Zagrebu

1911. – započela je gradnja knjižnice; otvorena je 1913.

1997. – Grbovi pape Ivana Pavla II., kardinala Franje Kuharića, Trojedne Kraljevine i kardinala Alojzija Stepinca na krovnom zabatu sarkofaga bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali.

* Sarkofag prema nacrtu dr. Antuna Ivandije je izradio akademski kipar Hrvoje Ljubić. Uz grob bl. Stepinca molili su Sveti Otac Ivan Pavao II. (1994. i 1998.) i Benedikt XVI (2011.)

Najpoznatije Marijino svetište u Hrvatskoj - Marija Bistrica - proglašeno je hrvatskim nacionalnim svetištem. Bistrica je u vrijeme zagrebačkog biskupa Martina Borkovića (1667 – 1687.) postala središtem štovanja i zavjetnog hodočašća grada Zagreba, a biskup Alojzije Stepinac je od 1934. do 1946. svake godine onamo pješice hodočastio.

U Mariji Bistrici papa Ivan Pavao II proglasio je blaženim nadbiskupa mučenika, kardinala Alozija Stepinca (3. listopada 1998.).

Zavjetni kip Majke Božje Bistričke, 2014.

Jedan je svećenik ove godine na Hrvatskom katoličkom radiju podučavao/uvjeravao slušateljstvo da "vijenac od 12 zvijezda petokraka simbolizira Majku Božju". Da je bl. Stepinac bio upoznat s tom novom znanstvenom "spoznajom" zasigurno bi već 1934. dao Crnoj Gospi izraditi aureolu od petokraka. Šteta, jer petokraka ga je ubila, izvadila mu srce i spalila ga u podrumskoj peći jedne državne ustanove u Zagrebu. Što iz toga treba zaključiti?

Alegorijska skulptura Hrvatica (hrvatski kipar Rudolf Valdec,1903.)

1903. – Kupola u obliku Zemljine polukugle i alegorijska skulptura Hrvatica koja štiti trgovinu i obrt na pročelju zgrade Trgovačko-obrtnog muzeja (od 1919. Etnografskog muzeja na zagrebačkom Mažuranićevom trgu), koju je projektirao arhitekt Vjekoslav Bastl (Uranus) - hrvatska moderna – poznati zagrebački mistik, astrolog, hiromant i spiritist (vidi: Seksualna aktivnost Zagrepčana i zgrada Rektorata Sveučilišta)

*Etnografski muzej utemeljen je 1919. godine na poticaj tvorničara Salamona Bergera, doseljenog Židova iz Slovačke.

Zvijezda petokraka u grbu Trojedne Kraljevine (detalj Valdecove skulpture Hrvatica)

Zgrada Trgovačko-obrtničkog muzeja je podignuta kao izložbeni prostor obrtnika i trgovaca. "Njegovanje nacionalnih osjećaja putem razvoja visoke kulture služilo je interesima imućnih obrtnika i trgovaca koji su željeli doseći gospodarski uspon ravan onome u razvijenim europskim zemljama."

Na svim važnijim javnim zgradama u Zagrebu, podignutim u razdoblju 1860 – 1918., zvijezda petokraka u grbu Trojedne Kraljevine nalazi se samo na zagrebačkoj katedrali i Trgovačko-obrtničkom muzeju.

1906. – Zlatna zvijezda šestokraka i crvena zvijezda petokraka na štitu hrvatskih velmoža (detalj slike Poljubac mira ...)

"Tradicionalno zagrebačko građanstvo i niže plemstvo, prema Augustu Šenoi (podrijetlom Čeh), nije niti imalo interesa za izgradnju hrvatske nacionalne kulture, a ostalima je zamjerao površno oponašanje građanstva zapadnih zemalja i kolebljivo rodoljublje."

Ivan pl. Kukuljević Sakcinski, podrijetlom Nijemac, boreći se protiv mađarizacije, prvi je u Hrvatskom saboru smiono progovorio na hrvatskom jeziku (1843.).

1906. – Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu 1102. godine, Oton Iveković, ulje na platnu, 1906. (Zlatna dvorana Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade /danas Hrvatski institut za povijest u Opatičkoj 10 u Zagrebu)

* Slika Poljubac mira... prikazuje dogovor ugarskog kralja Kolomana, okrunjena krunom sv. Stjepana, s predstavnicima hrvatskih velikaša iz rodova Gušića, Kačića, Šubića, Svačića, Jamometića, Mogorovića, Kukara, Čudomirića, Karinjana, Lapčana, Polečića, Lačničića i Tugomirića) na Dravi. Taj je sporazum poznat kao Pacta conventa.

Zlatna dvorana i njezine poruke (Hrvatska, Slavonija i Dalmacija zajedno s Dubrovnikom moraju biti cjelina), ali i cijela obnovljena palača u Opatičkoj, spomenik je Izidoru Kršnjavom, hrvatskom narodu i hrvatske nacionalne kulture (Dolazak Hrvata na more, Krštenje Hrvata, Splitski crkveni sabor 925, Zaruke kralja Zvonimira s ugarskom princezom Jelenom, Poljubac mira, Krunidba Ladislava Napuljskog... Medović, Čikoš, Bukovac, Iveković, Tišov, Frangeš...).

Zlatna dvorana (zamišljena kao dvorana hrvatske elite, i koja će stalno podsjećati na hrvatsku povijest i tradiciju, katoličanstvo) stajala je Kršnjavija političkog položaja i karijere - na čajanki u Zlatnoj dvorani sa carom Franjom Josipom I (1895.) spomenuo je Dalmaciju i Dubrovnik kao hrvatsku Atenu...

*Zlatna dvorana izgubila je izvornu raskoš jer su zlatne stolice "otpremljene" u Beograd (1920). U njoj su radili dr. Julije Makanac, ali i dr. Franjo Tuđman. Sve do 1991. bila je zatvorena za širu javnost.

"Kovanu ogradu dvorišta palače u Opatičkoj ulici 10 radio je bravarski naučnik Josip Broz" – zoran primjer besramnoga komunističkog (tj. antifašističkog) friziranja hrvatske povijesti. To vrijeme nije se ni do danas promijenilo.

Sile »novog svjetskog poretka« štuju petokraku zvijezdu (je l´ Gospu?!) iskreno i nepatvoreno. A Mesićev klon još i više kad se sjedini s tri roga ... pa je sve što je (bilo) hrvatsko (bilo) pod etiketom: nacionalističko, ustaško, fašističko, klerofašističko.

Samo budale, i oni zreli za ludnicu, tražit će neku skrivenu simboliku u skulpturi i datumu njezina postavljanja u blizini zagrebačke katedrale. A između nje i katedrale ugurala se orunula prizemnica u kojoj je nekada bio bijeli stol.

Ego sum qui intus habitat

                To je pravi put – PravDa za sve! Vražje oružje. Za njega je On laž. A želi biti svijetlo Hrvatske, u kojoj ima svega više nego svjetla i pravde, osobito pravde za sve.

                Moramo odgovoriti na izazov ideologije.

U tegobnom vremenu žestokih političkih sukoba s Austrijom i Mađarskom unutar Monarhije potresna zakletva sigetskih junaka u Finalu Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinjski U boj, u boj! ... Za dom! (praizvedba 1876. u Zagrebu) je postala slikom hrvatske povijesne opstojnosti i utvrđivanja nacionalne svijesti u najširem pučkom poimanju, a ideologem U boj! je poprimio identifikaciju s općenitim suprotstavljanjem kojemu god ugnjetaču.

Slavna Zajčeva opera značila je i promociju hrvatstva usred habsburške dominacije. A u društvenom, političkom i kulturološkom ozračju narodne, federativne, socijalističke i demokratske Jugoslavije vlast (s ljudskim licem) nije imala sluha za ovu Zajčevu operu, pa su je tek rijetki ljubitelji glazbe imali priliku vidjeti 1970 - 1971., i potom krajem 1989. godine.

♪
Stijeg hrvatski visoko se vije!
Sad u boj, sve će mrijet' pred sviju cara carom!
♪
Junaci moji vrijede, Hrvati vijek su prvi:
za dom, za rod su prvi, za dom, za rod,
ne štede prolijevat svoje krvi
♪
Tako meni Boga velikoga braniti ću Siget svojom krvlju
... dok u meni živo srce bije!
♪
Za dom je slatko mrijeti

Za dom!

I na rastanku pitanje za milijun kuna: Na ovoj fotografiji vidite ...?

Ljubomir Škrinjar ©

P.S.
Srca gore, evo zore, evo nade...

 

 

---

 

 

VEZANO

1) Trubadur Jovanović i simboli grba Kraljevine Slavonije

2) Crno Sunce i simboli grba Kraljevine Slavonije

3) Dura Europos i simboli grba Kraljevine Slavonije

4) O tome se ne govori – simboli grba Kraljevine Slavonije

5) Orjuna i Neoorjuna