Sveti Frane Brodolomac

U povodu proslave jubilarne 800. obljetnice dolaska svetoga Franje Asiškoga na hrvatsku obalu Jadrana izašla je ovih dana knjiga fra Nikole Mate Roščića Sveti Frane brodolomac.

Franjin brodolom samo je bio povod ovoj knjizi – piše u pristupnom slovu fra. Ljudevit Maračić – a sve što dalje slijedi, pokušaj je rasvjetljavanja pitanja koja i danas, nakon 800 godina, zanimaju mnoge. Gdje je Frane pristao s oštećenim brodom? Kroz povijest su se spominjali Zadar, Šibenik, Trogir, Split i Dubrovnik, koji imaju prastare franjevačke samostane. Roščić cjelovito i opširno navodi autore koji su se u daljnoj i bližoj prošlosti bavili ovim pitanjem, a njegova nevelika knjiga (110 stranica) sadrži dosad najtemeljitiji i najopsežniji pokušaj rješavanja i odgonetavanja te zagonetke.

Naslovnica knjige fra Nikole Mate Roščića u izdanu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca i Samostana sv. Frane, Split. Tiskano u rujnu 2012.

Sveti Frane brodolomac ima sedam poglavlja: 1. Sveti Frane u Hrvatskoj 1212. godine; 2. Tko je o tome pisao?; 3. Koja je to zemlja Sclavonia?; 4. Opjevan pustolovni dolazak Sv. Frane u Hrvatsku; 5. Splitsko-trogirska predaja o dolasku Sv. Frane; 6. Ivan Lučić i Daniele Farlati o trogirskom samostanu; 7. Moje viđenje dolaska Sv. Frane u Hrvatsku 1212.

Tri velike jadranske luke iz kojih su u XIII stoljeću polazile trgovačke lađe za Carigrad i Bliski istok (Svetu Zemlju) bile su Venecija, Ankona i Brindisi. Plovidba je trajala 30 do 40 dana, ovisno o tipu i vrsti broda.

U listopadu 1212. godine Frane iz Asiza (umro 1226., proglašen svetim 1228. godine) zaputio se iz Ankone na svoje prvo hodočašće u Svetu zemlju. Nedugo nakon isplovljavanja snažno nevrijeme, fortunal, oštetilo je jedra i jarbole, a jako jugo nosilo je Franin brod na hrvatsku obalu. Južne struje i vjetrovi nosili su ih prema Splitu – piše Roščić – a dolazak i boravak sv. Frane u Hrvatskoj trebalo bi vremenski smjestiti u razdoblje od listopada do prosinca 1212. godine.

B. Berlinghieri (1235.): Povratak Sv. Frane u Ankonu 1212.; Firenza, samostan Sv. Križa (Santa Croce, OFMConv.)

Može izgledati nevjerojatno da je jako nevrijeme zahvatilo i brod kojim se siromašni Frane kao slijepi putnik vraća iz Hrvatske u Ankonu, negdje pred Božić 1212. godine. Taj brodolom ovjekovječen je na najstarijem likovnom prikazu sv. Frane s mornarima na povratku u Ankonu. Jasno je naznačen polomljeni jarbol i spušteno jedro. Uz taj brodolom veže se i prvo Franino čudo – čudesno umnažanje hrane za izgladnjele mornare.

Nema sigurnih i pouzdanih podataka o tipu broda. Roščić spominje čak 14 tipova tadašnjih plovila na Jadranu.

Nazivlje o ruži vjetrova na Jadranu nalazimo u 93 epska stiha iz velike poeme Legenda Sancti Francisci versificata koju je nedugo nakon Franine smrti napisao Henricus Abricensis (+1283) ili Henrik Avranški, francuski pjesnik iz Normandije. To je najdulji opis Franine pomorske pustolovine putovanja iz Ankone i povratka 1212. godine, a koje do Roščića gotovo nitko nije elaborirao ni uz hrvatski prijevod.

Koja je to zemlja SCLAVONIA?

Franjevačka historiografija, ali i Rimska i Avignonska kurija, već od 30-tih godina XIII stoljeća neprestano rabi naziv Provincia Sclavoniae ("Provincija Hrvatska"), a odnosi se na jednu od dvanaest (odnosno 32) izvornih i prvobitnih franjevačkih pokrajina, provincija. Sclavonia je područje sastavljeno od četiri regije: Dalmacije, Hrvatske, Bosne i Slavonije, a to su povijesno, etnički i geografski autohtoni hrvatski prostori, to je cjelovita etnička i zemljopisna Hrvatska.

"Mnogi obziri, a nadasve političke uvjetovanosti, učinile su da se latinski pojam Sclavonia, ili talijanski Schiavonia, sa svojim inačicama i izvedenicama, kojekako prevodi ili preriče. Tako npr. Dante Alighieri (1265-1321) u svom djelu Čistilište spominje hladne vjetrove sa sjeveroistoka i zove ih "venti schiavi".

Profesor "jugoslavistike" na rimskoj Univerzi Sapienza Predrag Matvejević to prevodi kao: "slavenski ili sužanjski vjetrovi". Razlog tome nije neznanje talijanskog ili hrvatskog jezika, ili nepoznavanje srednjovjekovnih naziva raznih država, pokrajina, kraljevina, nego je to njegovo zaziranje od svega što je hrvatsko i što se tako zove, pa on to ni spomenuti neće nego se pretvara u smušenog neznalicu, koji to prevodi izrazom "sužanjski vjetrovi", a to znači vjetar "sužnjeva ili robova". Ovaj isti stih u kojem se nalazi spomen na "venti schiavi" u prijevodu vrlog prevodioca Mihovila Kombola glasi pak ovako: "Kad studena se javi slavenska bura".

Svakom iole osviješćenom i obaviještenom čovjeku je razvidno da nema nikakvog slavenskog ili sužanjskog vjetra, kao ni slavenske, slavonske, slovačke ili slovenske bure, nego je riječ jednostavno o "hrvatskoj buri" jer to odgovara stvarnom onodobnom značenju i uporabi riječi Schiavonia, Schiavi, Schiavetto, ili latinski Sclavonia.

Takve sluganske prijevode nude oni kojima je hrvatsko ime, hrvatski jezik, hrvatska stvarnost mrska i daleka pa izbjegavaju čak i spomenuti to ime, tu zemlju, tu državu, taj jezik i taj narod." (str. 51-52)

S boravkom sv. Franje u Hrvatskoj predaja povezuje osnutak više franjevačkih samostana na Jadranu. Prvi franjevački samostan izvan Italije izgrađen je u Trogiru.

"Sve u svemu, može se i treba reći da Trogir nosi povijesni, kronološki primat među franjevačkim postojbinama u Hrvatskoj. Nijedan drugi drevni franjevački samostan iz XIII stoljeća u Hrvatskoj nema tako obilnu i sadržajnu dokumentaciju, a ujedno valjda nijedan samostan nije imao takvu selilačku sudbinu kao ovaj u Trogiru."(str.105)

Fra Marin Oreb (+1989): „Do sada nam je poznato da samostan u Trogiru slovi dokumentirano kao najstariji, jer imamo svjedočanstvo da je ondje samostan već bio 1214. godine."(str.78).

Franjevačko prasvetište na hrvatskom ozemlju, koje je nažalost palo u potpuni zaborav, crkvica Gospe od Anđela – hrvatska Porcijunkula – u polju ponad srednjovjekovnoga grada Trogira je prvo povijesno zajamčeno i potvrđeno mjesto boravka prvih fratara u Hrvatskoj.

Blagopokojni kardinal Kuharić: "Možda nijedan narod nije toliko u sebe utkao duha sv. Franje, njegove sinove i kćeri, kao hrvatski narod."

Međunarodni znanstveni simpozij o počecima franjevačkog Reda na hrvatskim prostorima održan je 1. i 2. listopada u Splitu i Zadru, a središnja proslava 800. obljetnice bit će euharistijsko slavlje 6. listopada u 11 sati na splitskom spomen-groblju Sustipan gdje će misu u 11 sati predvoditi Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Ljubomir Škrinjar