Krivotvorine antifašističke vjere

Starohrvatsko mjesto Srb spominje se 1345. godine kao srednjovjekovni grad. Povijest ga bilježi kao kraljevsku utvrdu „castra nostra regalia, videlicet Tininium... castrum Szereb... castrum Unach vocata cum corum supatibus et pertinensiis" u vremenu Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva. Do 1528. godine stanovnici Srba i okolice bili su isključivo Hrvati iz plemena Lapčana. Danas u Srbu ima 60-tak katolika, Hrvata koji su u vremenu Domovinskog rata protjerani iz Bosne. Na kuće u kojima stanuju nemaju regulirana prava, a nisu im ni obnovljenje, poput kuća njihovih susjeda Srba. Srb nema crkvu, u improviziranom prostoru služi se misa svake nedjelje. Ne zaslužuju li Hrvati u Srbu više sveopćeg društvenog poštovanja, skrbi i pozornosti?

mjesto Srb - Hrvatska

mjesto Srb - Hrvatska

Godine 1551. general Ivan Lenković javio je kralju Ferdinandu da su Turci iz unutrašnjosti okupiranih područja izveli više tisuća Morlaka ili Vlaha te ih naselili oko mjesta Srba i na Kosovo polje kod Knina. Ti se Vlasi pod utjecajem srpske pravoslavne crkve od 1830. godine počinju izjašnjavati kao Srbi. O tome postoje povijesni zapisi u Arhivu Republike Hrvatske.

Srb - Katoličko groblje

Srb - Katoličko groblje

Srb - Katoličko groblje

U Srbu postoji i staro groblje – nikada istraženo! Kažu neki svjedoci, katoličko groblje bilo je vidljivo još poslije Drugog svjetskog rata. Zatim je devastirano. Sada su stari kameni križevi obrasli šipražjem, a nalaze se u travi, ispod zemlje. Poslije Domovinskog rata još su se pronalazile kosti. Groblje na brežuljku, teren podsjeća da bi se tu mogli naći i temelji kapele? Bilo bi to logično s obzirom na položaj i običaje katoličkog groblja. Ne zaslužuju li ostaci groblja istraživanje, zbog utvrđivanja povijesnih podataka? Ne zaslužuje li Srb ili Szereb povijesno i arheološko istraživanje, uređeno groblje i dostojanstvo pokojnicima?

Srb - livada, Damir Borovčak 

Zbivanja 1941.

U Srbu se 27. srpnja 1941. dogodila pobuna protiv tada redovne i legalne vlasti Nezavisne Države Hrvatske. Započelo je odmah po uspostavi hrvatske države, no 25. srpnja 1941. četnici s područja Drvara kreću u širi zločinački pohod. U selu Trubar kobnog jutra 27. srpnja zaustavljaju vlak sa katoličkim hodočasnicima i župnikom Weldemarom Maksimilijanom Nestorom koji se iz sela Kosova kraj Knina i s proslave blagdana sv. Ane vraćaju u Drvar. Četnici su ih izveli iz vlaka, odveli ih do jame Golubnjača i sve ih poubijali. O tome postoji i pisani trag u knjizi partizana Steve Babića: „Bilo je svanulo sunce (27. srpnja 1941.) koje je obasjavalo cijelu okolinu. Četa se već spremala za pokret prema žandarmeriskoj stanici Trubar. Kada je četa stigla u reon Žitkovca pojavio se putnički voz, jer pruga na tom mjestu nije bila prekidana. U vozu nije primijećena vojska pa su ustanici propustili voz prema Vagnju. Na željezničkoj stanici Vaganj, Damjan Željković sa grupom starijih ljudi i omladinaca pokupio je sve putnike iz voza. Među njima se nalazio ustaša Marko Špiranović, katolički svećenik Petar Maks i neki trgovci. Ova grupa je izvela iz voza strojovođu Lokšmita, čiji je sin tada bio član KPJ i nalazio se kod ustanika. Grupa Damjana Željkovića je na svoju ruku povela sve putnike ka Golubnjači i sve ih, bez ičijeg odobrenja postreljala." (Stevo Babić, Drvar 1941-1945 – Sjećanje učesnika, II. sv., Drvar, 1972., str. 207-208).

Istog dana, nakon mise u Bosanskom Grahovu zarobljen je svećenik Juraj Gospodnetić, te mučen i pečen na ražnju. U ova dva prepada poubijanio je 560 nedužnih i nenaoružanih hrvatskih civila. Zločini na istom području nastavili su se i narednih dana. Tako je u obližnjoj Krnjeuši početkom kolovoza poubijano 240 civila, od kojih čak 50-tero djece. Ubijen je i tamošnji župnik vlč. Krešimir Barešić, a katolička crkva je zapaljena. I ove je godine na sv. Anu 26. srpnja u Kosovu kraj Knina, održana svećana procesija i sveta misa u spomen hodočasničkih žrtava iz 1941. Misu je predvodio provincijal Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja dr. fra Željko Tolić, uz gvardijana Samostana sv. Ante iz Knina i uz desetak svećenika iz raznih mjesta.

Hodočašće - Boričevac - Srb - Knin

Hodočašće - Boričevac - Srb - Knin

Hodočašće - Boričevac - Srb - Knin

Hodočašće - Boričevac - Srb - Knin

U Srbu su pobunu vodili četničke kolovođe i srpski nasilnici. Dio grupe iz Trubara već se ranije uputio prema Srbu, gdje zajedno sa lokalnim Srbima napadaju, provaljuju i pljačkaju napuštenu žandarmerijsku postaju. Vjerodostojan zapisnik izjave od 16.rujna 1941. o tom događaju nalazi se u Arhivu Hrvatske, spis MUP NDH, br. 13325. Taj dokument ukazuje na nekoliko činjenica: Prije svega ustanak je započeo dolaskom četnika iz smjera Bosne, bez partizana ili komunista, kako se to danas lažno prikazuje. Zatim, uočljivo je kako se svi mještani Srbi nisu pridružili četničkoj pljačkaškoj rulji, dapače tadašnji predsjednik općine Srb Mile Desnica sakrio je hrvatske oružnike. Zaštitio ih od četnika koji su ih došli tražiti te nakon 10 dana osigurao im novi smještaj kod „jednog dobrog čovjeka Srbina" Paje Vojvodića u selu Neteka. Taj Pajo Vojvodić je hrvatskim oružnicima Franji Kolaku i Iliji Trepčiću osigurao bijeg iz četničkog okruženja prema mjestu Zrmanja Vrela, gdje su im Talijani izdali propusnice za Gospić.

Napad - Srb - dokument

Napad - Srb - dokument

Marko Ivezić - knjiga

Pod krinkom prvog oružanog sukoba tzv. „antifašista" protiv vlasti NDH, proslavlja se 27. srpnja u bivšoj jugodržavi kao dan antifašističkog ustanka naroda Hrvatske i BiH. Zapravo radilo se o širem četničkom ustanku, o četničkoj pobuni i rulji koja je nakanila istrijebiti hrvatsko stanovništvo Like i dijela Bosne. Vidljivo je to iz opisa ubojstava hodočasnika i njihovih svećenika, koji se nikako ne mogu smatrati fašistima, ni oružanom silom, ni predstavnicima ikakvog totalitarnog režima. U stvari, četnička je pobuna počela već 12. travnja 1941. u Gračacu. Srbi su se iz starojugoslavenske vojske pregrupirali, napadaju žandarmerijsku postaju, kolju braću Dragičeviće i njihova tri sina te Josu Tomičića i tri rezervista. O tim događajima svjedoči Marko Ivezić (Markan) iz sela Šimići u knjizi Moj život, moja istina (Vlastita naklada, Zagreb 2003.). Ivezić među inim navodi:

„Četnici su počistili sve zaseoke oko Gračaca od katolika, sve ono stanovništvo nije moglo shvatiti što se događa, jer do jučer smo bili jako dobri prijatelji, a danas se tučemo i ubijamo. 27. srpnja 1941. četnici miniraju vlak koji prolazi kroz Crnopac, ide iz Gračaca prema Kninu. Tada nastaju kobni dani, četnici su na svom terenu manje više počistili sve što nije pravoslavno, ustaše počinju vršiti osvetu" (str. 90).

Ne podsjeća li taj opis na nedavne događaje iz 1991. Naime, isti scenarij srpskog ustanka protiv tek uspostavljene hrvatske države događa se i 1941. i 1991. A potom slijede stara-nova optuživanja Hrvata, širenja i nametanja krivnje, za zločine protiv Srba.

Svi govornici prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg okupljanja u mjestu Srb na tzv. „antifašističkoj" proslavi 27. srpnja ne govore o događajima iz 1941. objektivno, manipuliraju istinom, krivotvore uzroke i posljedice. A radilo se o pobuni rulje željne grabeži, iživljavanja, krvi, ubijanja i paleži. Potvrđuju to događaji koji su kasnije uslijedili. Naime, iz Srba četnička rulja kreće prema Lapcu. U obližnjem hrvatskom selu Brotnji ubijaju 37 seljaka iz roda Ivezića, bez razlike, muško, žensko, djeca ili starci. Najmlađa žrtva bio je Jakov (Jure) Ivezić, 3 godine, a najstariji Luka (Jose) Ivezić, 82 godine. Taj pokolj hrvatskog življa u Brotnji, udaljenoj od Srba 15-tak kilometara, preživjelo je svega troje mještana. Jedan od njih Dane Ivezić, rođen 1921.g., opisao je događaj vjerodostojno, detaljno i poimenično popisao žrtve i njihovu starosnu dob. U Brotnji nije bilo ni hrvatskih oružnika, ni predstavnika ikakvog totalitarnog režima. Tamo je živio nezaštićeni hrvatski živalj. O kakvom je tu „antifašizmu" bilo riječ? Naravno, ni taj događaj današnji tzv. „antifašisti" ne spominju.

Crkva  - Boričevac

Spomen-ploča - Boričevac

Nakon Brotnje slijedi napad četnička na selo Boričevac, mjesto s oko 1500 hrvatskih duša, koje je po zločinačkoj odgovornosti Gojka Polovine, kasnije partizanskog komandanta, opljačkano i posve spaljeno. Ostali su samo kameni ostaci župne crkve Blažene Djevice Marije. Malobrojni stariji mještani koji nisu htijeli bježati, ubijeni su i spaljeni u svojim kućama. Ove je godine 27. srpnja u Boričevcu, na crkvi u obnovi, otkrivena spomen-ploča na taj događaj, s opisom zločina koji su počinili tzv. ustanici, nažalost suviše kompromisnog naziva za srbočetničku zločinačku rulju. Opisani događaji nemaju veze s antifašizmom i antifašistima, jer su se tzv. ustanici mogli usmjeriti i na prave fašiste, talijansku vojsku koja je već od travnja 1941. bila u neposrednoj blizini. Međutim, to im nije bila ni nakana ni cilj. Četnici su bili stalni talijanski suradnici, po tzv. Otrićkom sporazumu, na štetu i pogubnost po život Hrvata.

Ove godine u Srbu

Načelnik općine Gračac, Goran Đekić, 27. srpnja na 70. obljetnicu ustanka u Srbu, izveo je svoj govor uz predstavu paljenja svijeća, u rukama jedne starije žene i jedne djevojčice, kako bi kao i lani ponovno zatražio isto – novac za elektrifikaciju sela koja u njegovoj općini nemaju priključak električne enrgije. Nitko razuman sigurno ne spori takvu potrebu, bez obzira na nacionalnost mještana, no zašto se taj ekonomski tehničar Goran, s preko 10.000 kn načelničke plaće, nije pobunio kad je profesor Milorad kamčio više od 3 milijuna kuna za spomenik. Zar tada, kao odgovoran načelnik svoje općine, nije trebao uzviknuti: NE 3 milijuna za toranj krivotvorina, ali DA za elektrifikaciju! Međutim, poslije pobuna i razaranja, ratnih pljački i otimačina, obnovljenih i opremljenih kuća, mirovina i obilnih dužnosničkih plaća, nabacivanja novo-starih krivotvorina te podvala s obnovom spomenika, u jeku nove koalicijsko-predizborne magle, pokušava se još ponešto iskamčiti.

Srb - tzv. 70. obljetnica

Srb 27. 7. 2011. - spomenik

Srb 27. 7. 2011. - publika

Milorad Pupovac - Srb - 27. 7. 2011.

Govornik Milorad Pupovac 27. srpnja ove godine u Srbu ovako je započeo svoju predstavu:

„Drugarice antifašistkinje i drugovi antifašisti, prije 70 godina na ovom mjestu i na drugim mjestima, postojao je jedan pozdrav, kojeg se mnogi danas ne sjećaju, a mi koji štujemo antifašizam, koji je dio naše vjere, koji je dio vaših života, nemamo razloga da ga se sramimo: SMRT FAŠIZMU!" Pupovac podmeće kako se u Srbu prije 70 godina klicalo antifašizmu koji je „dio naše vjere".

Zanimljivo, zašto su zbog te njihove „antifašističke vjere" morali stradati hodočasnici od sv. Ane, svećenici, hrvatski katolici, cijela sela, pa i crkva u Boričevcu? Kako to da od „antifašista" iz Srba nisu stradali talijanski fašisti!? Konačno, ako se taj „antifašizam" prikazuje ispravnim, zašto se protjerani Boričevljani sve do 1995. godine nisu smijeli vratiti na svoja ognjišta, zašto im još do danas nije vraćena njihova zemlja u pravno vlasništvo, koju im je tzv. „antifašizam" spalio, a kasniji komunistički režim posve oduzeo?

A doktor znanosti, saborski zastupnik i sveučilišni profesor Pupovac, nastavio se izrugivati istini i podvaljivati hrvatskim žrtvama:

„Ti ljudi koji su ustali, ni trenutka nisu bili sami, nisu bili sami što su od početka vjerovali u bratstvo, sa hrvatskim narodom... Ovdje na ovom mjestu, kao i na brojnim drugim mjestima, započeto je jedinstvo, u borbi, u ideji, u slozi, u državnoj ideji hrvatskoga i srpskoga naroda..."

Nakon četničkih pobuna, balvana, pokolja i paleži 1941. te reprize 1991., Pupovac se ne stidi podvaljivati bratstvo, jedinstvo, slogu, državnu ideju..., ali ni kriti zadovoljstvo obnovom preskupog obeliska naše vjere, kojem se klanja, polaže cvijeće i pali svijeće, tko zna kome u spomen? Podno tog kumira nema žrtava, to je obelisk vjere u rulju željne krvi i paleži ! Ipak, iz državnog proračuna, odlukom koalicijskog partnera i bivšeg predsjednika vlade, s odobrenjem sadašnje predsjednice vlade i s pokroviteljstvom predsjednika republike, bilo je drsko tražiti, no još sramotnije odobriti, više od 3 milijuna kuna za obnovu krivotvorine antifašističke vjere u Srbu. Zaslužuje li hrvatski narod od svoje vlade i sabora ipak malo više istine, dostojanstva i poštovanja?

Tekst i slike: Damir Borovčak

Majka Boja s Isusom

Uto, 2-06-2020, 15:49:04

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.