U Zagrebu predstavljena knjiga Mladena Lojkića – U klopci demona

Sotonizam - taktika sotone

Sotonizam – kvazireligijski pokret utemeljen na općoj filozofiji nemorala i zla. Temelji se na praksi srednjovjekovnih dualističkih sekta (luciferijanaca, paulićana, katara) koje su, premda je Krist nadvladao Sotonu, vjerovale da Sotona može naškoditi ljudima i da se treba zaštiti obdržavajući njegov kult. U tom smislu sotonizam je pripisivan i templarima. U pravom smislu sotonizam se javlja u 19. i 20. st. u Europi pod utjecajem engleskog okultitsta Alistera Crowlyja. Danas je raširen po čitavom svijetu u različitim oblicima (npr. Gnostička katolička crkva u Švicarskoj, Sotonine crkve, u glazbi Heavy metal, u filmu Rosemarina beba); usmjerenje antikršćanski, anarhistički i nihilistički. Prakticira obrede: crnu misu i seksualne orgije u čast Sotone kako bi uz pomoć demonske sile osigurao magijske moći.

Strahota je u tome što se đavao zna maskirati da ga ljudi ne prepoznaju i tako lakše postaju njegova žrtva. Đavao danas manipulira ljudima preko mas medija koje velikim dijelom on kontrolira. On stoji iza pornografije koja se lansira preko filmova i interneta. On potiče na ratove, ubijanja, masakre. Isus reče za đavla da je to biće koje laže i ubija: “lažac i ubojica ljudi od početka”. On potiče na mržnju, osvetu, ubijanje. On unosi nered i svađu u obitelji i među narodima. Gdje god može, on nastoji omesti Božji plan, oskvrnuti Božja stvorenja, zavesti ljude i odvesti ih od Boga, a tako i od njihove prave sreće. Isus naziva đavla “knezom ovoga svijeta” (Iv 14,30). Ivan tvrdi da “sav svijet stoji pod vlašću đavla” (1 Iv 5,19), podrazumijevajući pod svijetom sve što se protivi Bogu.

U ovome svijetu se odvija zapravo samo jedna borba: između dobra i zla. Borba između dva kraljevstva. S jedne strane stoji Isus Krist koji naviješta Božje kraljevstvo, a s druge strane stoji Sotona, đavao koji zaluđuje ljude svojim kraljevstvom.

Isus naviješta istinu koja oslobađa: “Istina će vas osloboditi”. Đavao, nasuprot, širi laž: “Bit ćete kao bogovi”. Isus naviješta Boga koji prašta i neizmjerno ljubi. Đavao iskrivljuje sliku Boga: “Zna Bog, ako budete jeli s ovoga stabla bit ćete kao on.” Isus propovijeda pokornost Bogu, opsluživanje Božjih zapovijedi. Đavao potiče na pobunu protiv Boga i kršenje Božjih zapovijedi. Isus govori da je najveća zapovijed ljubavi. Đavao potiče na mržnju i osvetu. Isus naviješta vjeru, nadu i ljubav. Đavao danas preko magije, okultizma, spiritizma, teozofije, novih sekti osvaja srca ljudi i uništava ih. Isus je pobijedio đavla. Tko vjeruje u Isusa, tko se za njega opredijeli, tko ostaje u Isusu, a to znači tko dopusti da ga prožme Isusov duh, taj također pobjeđuje đavla. Prva ovlast koju Isus daje apostolima je: da izgone đavle (Mt 10,1). To isto vrijedi i za vjernike: “A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe...” (Mk 16,17). To su dva kraljevstva, dvije zastave, dva tabora. Odlučujuće pitanje: pod kojim sam ja taborom. Pod kojom i pod čijom se zastavom ja borim? Kome ja služim? “Robovi ste onoga kome se pokoravate”, kaže sv. Pavao u poslanici Rimljanima, 6. poglavlje. Isus je na križu pobijedio Sotonu i uništio njegovo kraljevstvo. Opredjeljujući se za Isusa i njegovo kraljevstvo, ja postajem nedohvatljiv za Sotonu, on mi ne može ništa. Kad mu spomenem ime Isusovo, đavao mora odstupiti od mene. Kad prihvaćam križ đavao mi ne može ništa. U Isusovu životu Sotona se pojavljuje odmah na početku njegovog javnog djelovanja i napastuje ga u pustinji (usp. Mt 4, 1-11) i prati ga kroz čitavo njegovo javno djelovanje.

“Jednog je dana o. Kandid izgonio đavla. Prema završetku egzorcizma obrati se tom nečistom duhu podrugljivo: Idi odavde. Uostalom, Gospodin ti je pripremio lijepu kuću, dobro zagrijanu! Na to đavao odgovori: Ti ništa ne znaš. Nije On (Bog) napravio pakao. MI smo ga napravili. On na njega nije ni mislio. U sličnoj situaciji, kada sam pitao jednog đavla da li je sudjelovao u stvaranju pakla, čuo sa odgovor: ‘Svi smo mi sudjelovali’” (Gabriele AMORTH, Egzorcist govori, Duh i voda, Jelsa 1995, str. 24). Snaga prisutna u Isusovu imenu: “da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika”. Na te riječi kleknu svi kad se obavlja egzorcizam, a tada to čini i onaj koji je opsjednut. Svi smo predodređeni za dobro, za sreću, za život vječni.

Kristova središnja uloga nam otkriva da se jedino u njegovom imenu možemo spasiti. I jedino u njegovo ime možemo pobijediti i osloboditi se Sotone, neprijatelja našega spasenja.

Sv. Augustin kaže: “Nitko od nas ne bi ostao na životu kad bi Sotona dobio od Boga dopuštenje da s nama radi po svojoj volji”. Kad nas već ne može ubiti, nastoji nas učiniti svojim sljedbenicima, da se protivimo Bogu kao što se je on usprotivio. Isus je došao “da razori djela đavolska” (1 Iv 3,8), da čovjeka oslobodi od sotonskog ropstva i uspostavi Božje kraljevstvo pošto je uništio kraljevstvo Sotone. Ali između prvog Kristova dolaska i paruzije (drugog slavnog Kristovog dolaska kao Suca) đavao nastoji predobiti za sebe što veći broj ljudi. Tu borbu vodi kao očajnik, znajući da je već pobijeđen i “da ima malo vremena” (Otk 12,12). Stoga nam Pavao posve otvoreno govori da “nam se nije boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protivi upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima “ (Ef 6,12).

Papa Ivan Pavao II rekao je 24. 5. 1987: “Ova borba protiv đavla, koja obilježuje sv. Arkanđela Mihaela, aktualna je također danas, jer je đavao i sada živ i djelotvoran u svijetu. Naime zlo koje je u njemu, nered koji se susreće u društvu, nedosljednost čovjeka, nutarnja rascijepljenost čija je žrtva, nisu samo posljedice istočnog grijeha, nego su također učinak razorne i tamne moći Sotone”. (Usp. Otk 12. 7 sl.) Otkrivenje nam kaže da su đavli bačeni na zemlju. Posjeduju i dalje neku moć, po Božjem dopuštenju, makar “za kratko vrijeme”. Stoga govore Isusu: “Došao si ovamo prije vremena mučiti nas” (Mr 8,29).

Knjiga Mladena Lojkića U klopci demona, želi raskrinkati začetnika zla, najvećeg neprijatelja čovjeka i Boga. Lojkić ukazuje na mnogostruko djelovanje Sotone u politici, medijima, religiji, kulturi… Lojkić donosi genezu zla i demonskog djelovanja počevši od hereza odnosno krivovjerja ranog kršćanstva, preko otpada jednog dijela vjernika u protestantizam do pokreta New agea koji svojim sinkretizmom želi razvodniti katoličku vjeru.

Autor je hrabar u svojim analizama pojava u kojima vidi djelovanje Sotone. Na poseban način raskrinkava sotonsko djelovanje na području religija. Iako možda u nekim svojim prosudbama pretjeruje, ipak je dobro čuti i takva razmišljanja i nad njima se duboko zamisliti. Sam autor kaže: „Mora nas zabrinjavati prava invazija istočnjačkih krivovjerja u kršćanskom zapadnom svijetu. Čitavim procesom vješto rukovode vladari svijeta koji su i osmislili izvorište zavodljivosti Istoka za zapadni svijet kako bi 'pomiješali karte', spojili ono što je nespojivo, demonsko s Božjim i cementirali temelj za jedinstvenu sinkretičku religiju, tzv. 'znanstvenu religiju' kojom žele zavladati svijetom. Mnogobrojnosti tih raznovrsnih i egzotičnih smjerova, pokreta, sljedbi i sekti doslovno zamagljuje temeljnu demonsku nakanu, a time privlači i sve više prostodušnih sljedbenika“ (83).

Lucidnost ove Lojkićeve tvrdnje potvrđuje najnoviji Katekizam Katoličke crkve koji kaže: „675 Prije dolaska Kristova, Crkva mora proći kroz posljednju kušnju koja će uzdrmati vjeru mnogih vjernika. Progonstvo što prati njezino putovanje na zemlji otkrit će "otajstvo bezakonja" pod oblikom religijske obmane koja će ljudima nuditi prividno rješenje njihovih problema po cijenu otpada od istine. Vrhovna religijska obmana jest obmana Antikristova, to jest obmana jednoga pseudo-mesijanizma u kojemu čovjek slavi sam sebe mjesto Boga i njegova Mesije koji je došao u tijelu“.

Završavam ovo svoje predstavljanje knjige U klopci demona, citatom iz spomenutog djela, u kojem autor knjige, gospodin Mladena Lojkić, s pravom kaže: „Stara varka Sotone je ne priznati uopće da Sotona postoji, a sve one koji razotkriju neke od tih sotonista oni proglašavaju vjerskim fanaticima“ (331). I sam ovim nastupom, želio bar donekle raskrinkati starog Zmaja, a vi prosudite koliko sam u tome uspio. Gospodin Mladen Lojkić je dobrano to uspio, zato neće biti čudno ako ga neki pokušaju proglasiti fanatikom.

P. Mijo Nikić, SJ  

  {mxc}