Predstavljena knjiga prof. dr. Mihovila Biočića „Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu“

Neposredno pred izbore za novi saziv Hrvatskog sabora izišla je iz tiska posebno važna knjiga prof. dr. sc. Mihovila Biočića s jasnim naslovom – „Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu“, u vlastitoj nakladi autora. Knjigu je popratio predizborni poziv svim političarima, svim kandidatima na izbornim listama i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti na upoznavanje s povijesnim istinama, odnosno sve što je potrebno znati o srpskim podvalama, kako bi prestale ideološke ucjene i trgovačke koalicije.

knjiga M. Biocic

Autor knjige prof. dr. sc. Mihovil Biočić bio je ratni ravnatelj KBC Split i zaslužan je za mnogo toga dobroga s područja znanosti medicine. No on također cijeli niz godina prati društveno-političku scenu u Hrvatskoj. Tako su njegovi tekstovi o srpskim lažima o antifašizmu bili zapaženi na internetskim portalima, a potom i o antisemitizmu čiji je povod bila emisija „1 na 1“ na HRT-u u kojoj je  voditelj Romano Bolković ugostio izvjesnoga Hansa Knoopa iz Nizozemske, koji je Hrvatsku teško optužilo za antisemitizam, kao drugu zemlju u Europi poslije Poljske.

Knjigu su uz autora prof. dr. sc. Mihovila Biočića predstavljali poznati analitičari javne i društveno-političke scene, u Osijeku i Vinkovcima predsjednik MH – ogranak Vinkovci dr. sc. Dražen Švagelj i profesor povijesti Hrvoje Sopta, u Zagrebu Zdravko Vladanović, brigadir u m. HV i kolumnistica Lili Benčik, u Splitu novinari Joško Čelan i Josip Jović, uz nazočnoga urednika knjige Damira Borovčaka.

MB Zagreb1

Zagrebačko predstavljanje

Godine 2018. pokraden je referendum građana koji su tražili promjenu izbornog zakona. Prebrojavanje potpisa još nije ni počelo, a tadašnji Plenkovićev ministar Lovro Kuščević obznanio je kako se u proces provjere potpisa uključuje i APIS (Agencija za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama). Više od 380.000 birača izjasnilo se da želi promjenu izbornog zakona s prijedlozima da predstavnici manjina, koji se biraju na povlašteni način, ne smiju odlučivati o tome tko će formirati Vladu, kao ni o proračunu, da se uvedu 3 preferencijalna glasa kako bi se omogućio veći neposredan utjecaj birača na sastav Sabora, da se obvezno uvede elektroničko, odnosno dopisno glasovanje kako bi se svim biračima osiguralo jednako biračko pravo, posebice Hrvatima izvan RH, te još neki drugi prijedlozi koji bi omogućili pravedniji i odgovorniji izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Cijeli je taj referendum opstruiran od vladajućeg HDZ-a, ali i od oporbenog SDP-a. Proglašen je enormni broj nevažećih potpisa, čak 40 tisuća, a liste su nestale i rečeno je da su uništene. Resorni ministar uprave Lovro Kuščević, koji je u TV kamere pozdravljao s „Hvaljen Isus i Marija“, optužen je za kriminalne radnje oko nekretnina na rodnom otoku Braču. Odstranjen je iz visoke politike, ali nikada nije odgovarao za poništavanje i krađu potpisa građana, odraz njihove jasne volje i zahtjeva za promjenom izbornog zakona.

MB Zagreb2

Zagrebačko predstavljanje

Izborni zakon ostao je i danas vrlo loš, jer ga Plenković nije htio mijenjati, a mogao je. To ga može stajati još jednih izbora, a izgledno ni oni ne nose drukčiji omjer snaga. Hrvatska je duboko podijeljena nacija, pola-pola, jer nije izvršena lustracija komunističkih kadrova i njihovih potomaka, koji su se nažalost domogli i učvrstili na vlasti. Komunistički odgoj zahvatio je i mlađi naraštaj u Hrvatskoj, a drugi dio mladog naraštaja raselio se po svijetu. Svi oni hrvatski građani izvan domovine nemaju iste demokratske uvjete glasovanja u odnosu na one u domovini. U cijelom prošlom mandatu, a i onima prije, srpska etnička manjina u Hrvatskom saboru to je izvrsno koristila te neprekidno sijala podvale i laži, koje su dodatno opterećivale hrvatsku političku scenu. Kako bi se osiguravao teško nategnuti potreban broj od 76 većinskih glasova za izglasavanje većine odluka u Hrvatskom saboru, odlučivala je srpsko-trgovačka koalicija u dosluhu s većinskim HDZ-om pod vodstvom za to spremnog Plenkovića. Upravo je cvala politička korupcija, posebice kad su pod stolom bili srpski zahtjevi. Na koncu i srpske Novosti cijelo vrijeme vrijeđaju i blate hrvatsku državu i vlast, iako su obilno i bez kriterija financirane iz hrvatske državne riznice. Sve je poprimalo najviši oblik farse za javnost kad se na srpskim pravoslavnim dernecima lažno prikazivala velika ljubav Pupovca, Porfirija i drugih bradonja s hrvatskim vlastima. Kad se lomio 'hleb' iz njega je redovito novčić cinički ispadao u dlan nekom od hrvatskih političara koji je tako dobio zadatak podkusuriti vječno 'ugrožene' Srbe.

MB Zagreb3

Zagrebačko predstavljanje

U takvim okolnostima knjiga prof. dr. Mihovila Biočića stiže u pravo vrijeme. Ona argumentirano, znanstveno, u dva poglavlja o antifašizmu i antisemitizmu, demantira sve montirane srpske laži o ustašoidnim i genocidnim Hrvatima. Dapače, upravo dokazuje suprotno, nedvojbeno i utemeljeno nabraja podvale i laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu. To je pravi mali politički leksikon koji demistificira sve srpske opačine na račun Hrvata i ukazuje na daljnju i bližu prošlost u kojoj su Srbi pokušavali poniziti, onemogućiti i u konačnici podjarmiti svaku hrvatsku pomisao na slobodu i želju za vlastitom državom. Naravno, najpodesnije i najučinkovitije se nabacivati s posve izvrnutim činjenicama i gnjusnim izvrtanjima istine, prikrivajući velikosrpske apetite posezanja i otimanja hrvatskih teritorija, kulturne baštine, nevraćanja pokradenih kulturnih i arhivskih dobara, negiranja hrvatskog jezika i svojatanja uglednih povijesnih osoba. Tako su Hrvate držali u pokornosti u državi SHS, u staroj i novoj Jugoslaviji i isto tako nastoje i sada poslije obrambenog Domovinskog rata izokrenuti istinu, plasirati i proglasiti laži istinom, opravdati zločine koje su oni činili i prikazivati kolateralne srpske žrtve većim i monstruoznijim od stalnih i neprekidnih zločina koje su Srbi masovno činili nad Hrvatima. Knjiga prof. dr. Mihovila Biočića sve to demantira. Navodom povijesnih činjenica, izvornim podatcima, citatima i popisom korištene literature, autor demantira srpske laži i stavlja istinu na prvo mjesto.

MB Zagreb4

Zagrebačko predstavljanje

Predstavljanje knjige „Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu“ u manje od sedam dana obišlo je Hrvatsku od Slavonije, preko Zagreba do Dalmacije. Na ta su predstavljanja pozvani svi kandidati za Hrvatski sabor iz IV. i V. izborne jedinice, iz I. i II. izborne jedinice i iz IX. i X. izborne jedinice, ukupno više od tisuću pretendenata na mjesta saborskih zastupnika ili zastupnica iz svih stranaka. Tko se od njih odazvao – gotovo nitko! Zašto ti ljudi žele u Hrvatski sabor, a ne žele se suočiti s hrvatskim povijesnim činjenicama i istinama, koje demistificiraju povijesne laži, odnosno srpsko-komunističke dogme i podmetanja hrvatskom narodu? Netko je rekao – donkihotovski posao. No urednik knjige i organizator predstavljanja Damir Borovčak kaže – dobili su poziv na suočavanje s istinom i nikada više ne će se moći opravdati i reći kako nisu znali! 

MB Zagreb5

Zagrebačko predstavljanje

Autor prof. dr. Biočić posebno se osvrće na srpske zločine početkom Drugog svjetskog rata u Lici, s obje strane hrvatske i bosanske granice: u Srbu i selu Brotnji, u Drvaru, u Bosanskom Grahovu, u Krnjeuši, u Boričevcu i Kulen Vakufu početkom srpnja 1941. koji su prikaz velikosrpskog četničkog istrebljenja Hrvata u tim krajevima i lažnog veličanja antifašističkog ustanka u mjestu Srb. Autor se zalaže u potpori i poticanju ideje da se u suverenoj, slobodnoj i demokratskoj državi Hrvatskoj dan 27. srpnja 1941. proglasi Danom genocida nad Hrvatima. Sve te događaje Srbi prikazuju kao antifašistički otpor progonu Srba u novostvorenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, što je notorna neistina i originalna proizvodnja srpskih laži. Na koju nažalost sve do danas nasjedaju hrvatski neuki i beskrupulozni političari, fahidioti i izdajice hrvatskog naroda. Jer nema opravdanja podupirati laži zbog vlastite karijere, vlastitog probitka i položaja u društvu ili važnog položaja u EU vijeću.

MB Split1

Splitsko predstavljanje

A kako je zapravo sve započelo na početku Drugog svjetskog rata? O tome je govorio urednik knjige Damir Borovčak, koji je već prije u svojoj knjizi „Voliš li Hrvatsku?“ (Zagreb, 2007.) istaknuo važan detalj prije 10. travnja 1941. koji praktično mijenja lažnu tezu o nasilju i progonu Srba od samog početka uspostave NDH. Upravo obratno! Taj podatak navodi i autor prof. dr. Biočić u svojoj knjizi. Srbi su započeli spiralu zla, zločinima nad Hrvatima koji su se prethodno kontinuirano događali više od dva desetljeća, cijelo vrijeme od 1918. do 1941. godine. Tako su i nastavljena ubojstva Hrvata od Srba u novonastaloj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Srpski su zločini započeli prije svih drugih zločina, prije svega onoga što se vremenski kasnije predbacuje Hrvatima kao represiju nad Srbima. Treba podrobno istražiti i rasvijetliti sve okolnosti zločina poznatih pod imenom prosinačkih žrtava 1918. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, zatim žrtava u travnju 1920. u Velikom Trojstvu, žrtava u rujnu 1920. u Velikom Grđevcu, sibinjskih žrtava u veljači 1935., senjskih žrtava u svibnju 1937., atentata na Stjepana Radića i saborske zastupnike u beogradskoj skupštini, atentata na Milana Šufflaya, atentata na Milu Budaka... i svih drugih nedovoljno istraženih srpskih zločina iz doba stare Jugoslavije. Istina o tim događajima također se većim dijelom prešućuje, uglavnom se nastoji prikriti te nametnuti neka druga istina. O tome hrvatski političari ne govore, ne uzvraćaju činjenicama kad im se iz Beograda nabacuju uvrjede, ustaštvo i genocidnost. No navedeni podatci nalaze se sada kronološki popisani i navedeni u knjizi „Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu“.

MB Split2

Splitsko predstavljanje

Zločinački događaji dosežu vrhunac nakon njemačke objave rata Beogradu 6. travnja 1941. godine. Ne začuđuje neraspoloženje hrvatskog naroda prigodom proglašenja opće mobilizacije. Dok se obavljaju pripreme za rat, nastaje opći kaos, posebno u pograničnim mjestima. U Bjelovar, tadašnje jako vojno središte, početkom travnja 1941. stižu srpski dobrovoljci, zvani srpski komite, sa zadaćom potpore starojugoslavenskoj vojsci. U noći 7./8. travnja 1941. u Velikom Grđevcu, nedaleko od Bjelovara, pobunio se 108. pričuvni puk, popunjen Hrvatima iz toga kraja. Pod vodstvom narednika Čveka 108. puk uspijeva doći do streljiva i 8. travnja samoinicijativno kreće prema Bjelovaru. Na putu im se pridružuje i 40. dopunski puk poručnika Supančića. Uz pomoć hrvatskoga građanstva vojnici u Bjelovaru slamaju otpor preostale vojske i srpskih žandara. U gradu se organiziraju skupine građana i mladeži, koje pomažu pri preuzimanju vojnih objekata pod hrvatski nadzor. Pritom su poginula četiri hrvatska vojnika. Nakon tih događaja uspostavlja se hrvatska narodna vlast te se u Bjelovaru proglašava Hrvatska država. Zbilo se to 8. travnja 1941., dva dana prije nego što je u Zagrebu proglašena Nezavisna Država Hrvatska. Bilo je to prije svih drugih događaja za koje se još danas optužuje Hrvatsku. U bjelovarskom kraju uspostavljena je hrvatska vlast i proglašena slobodna hrvatska država, spontano, kao pravi izraz volje hrvatskog naroda za vlastitom državom. Dogodilo se to bez Nijemaca i Talijana, bez bilo čijeg fašizma, bez ikakvog komunizma, bez partizanskih šumskih ustanaka! U Bjelovaru je nastalo opće oduševljenje, bez ikakvih nereda. Proglašenje je bilo nevjerojatan doživljaj, narod je s hrvatskim zastavama dolazio iz okolice Bjelovara u grad pjevajući hrvatske pjesme i kličući novouspostavljenoj hrvatskoj državi. Događaji su tekli spontano i dostojanstveno. Postavljene su hrvatske zastave na svim kućama u gradu, a mladež je vijest o tom događaju prenosila po okolnim bjelovarskim selima. Iz Bjelovara su 8. travnja krenuli Milan Bačani i Đuro Matijašić noseći hrvatsku zastavu. U selu Hrgovljani pokraj Bjelovara dočekali su ih u zasjedi srbočetnici te su uz poginula četiri vojnika postali prvomučenicima novoproglašene hrvatske države. Poginuli su časno i slavno, noseći hrvatski barjak slobode. Tako su pred Uskrs 1941. u bjelovarskom kraju započeli prvi ratni zločini od srpskih četnika nad hrvatskim civilima.

MB Split3

Splitsko predstavljanje

Bio je to samo uvod u krvave srpske pokolje koji će uslijediti. Istog dana srpski 2. konjanički puk Car Dušan Silni iz Virovitice povlači se s položaja iz sela Peteranca, gdje je prethodno pobio petero nedužnih hrvatskih seljaka. Srpski 2. konjanički puk prenoćio je u mirnom selu Donjim Mostima, nastanjenim oduvijek samo Hrvatima katolicima. Bio je Veliki četvrtak 10. travnja 1941., kada su oko podne ispred župne crkve sv. Benedikta započeli krvavi uskrsni dani. Bespomoćni hrvatski seljaci nagovarali su srpsku vojsku da ostave oružje i da mirno pođu svojim kućama u Srbiju. Najednom je netko zapucao, a ispred crkve ostao je mrtav seljak Josip Kovačić. Jedan od srpskih zapovjednika naredio je da se pođe u potjeru za seljacima koji su se razbježali te da ih se pohvata i ubije. Pronalazili su ih po tragovima u snijegu, koji je bio obilan tog proljeća. Tako su u blizini crkve došli u kuću Stjepana Ružmana, gdje su pronašli skrivene Boltu Pavlovića i Ludviga Rupića. Pavlovića su odmah ubili. Rupića, koji je pri pokušaju bijega slomio nogu, ubili su poslije zajedno sa Stjepanom Hercegom, kojeg su našli u susjednoj štali. Potom su vlasnika kuće Stjepana Ružmana tako pretukli da je nakon nekog vremena umro. Josip Bugarin, Bolto Seđak i Stjepan Šifkorin nisu bježali i nisu se skrivali, ali su ih ipak ubili na seoskom putu. Nekim čudom Ivan Rupić iz Srednjih Mosti, tada 28-godišnjak, preživio je teško ranjavanje. Pobješnjeli Srbi istjeruju iz kuće Valenta Rupića i njegova 17-godišnjeg sina Franju Rupića, zeta Davorina Martina Blažekovića i njihova kuma Andriju Peveca. Tjeraju ih pješice po snijegu cestom u smjeru Kapele. Andriju Peveca izuli su i bosonogog vezali konju za rep. Padao je pod konje, dok nije klonuo i tad su ga ubili. Valent Rupić, Blaž Pintarić i još neki seljani morali su ići na čelu kolone kao taoci. Ivan Blažeković napustivši vojsku vraćao se iz Velikoga Grđevca u Moste, dok ga u selu Zrinska nisu susreli srpski konjanici i zaklali ga. Pred grobljem u selu Kapela ubili su 17-godišnjeg Franju Rupića i Davorina Martina Blažekovića. Istog dana Srbi su kraj Kapele naišli na Josipa Rožmarića iz Koprivnice te su i njega ubili. Nakon toga krvavog pokolja nad hrvatskim seljacima, zločinački 2. konjanički puk Car Dušan Silni uputio se prema Bjelovaru. Nijemci su toga dana tenkovima već došli do Bjelovara te su naišli na Srbe i prisilili ih na predaju. Bio je zarobljen i konjički major Nikola Hrgović iz Bjelovara, Srbin, za kojeg se pretpostavljalo da je zapovjedio umorstva hrvatskih seljaka u selu Donji Mosti. Dospio je pred hrvatski sud u Bjelovaru. Nakon neuspjela dokaznog postupka, u srpnju 1941. godine pušten je u Srbiju. Umro je u Beogradu nakon rata. Taj je podatak znakovit jer pokazuje djelovanje hrvatske sudske vlasti u novoj hrvatskoj državi, koja je poslije proglašena zločinačkom. Krivnja mu nije dokazana, zbog nedostatka svjedoka, pa je hrvatski sud u Bjelovaru oslobodio ozloglašenoga srpskog majora, čiji je 2. konjanički puk Car Dušan Silni poubijao najmanje 11 nedužnih civila. Sud nije primijenio načelo zapovjedne odgovornosti, već je postupio prema dokaznom postupku. Gradsko redarstvo u Bjelovaru 30. travnja 1941. izvijestilo je Ministarstvo vanjskih poslova NDH posebnim Iskazom o ubojstvima srbočetnika nad Hrvatima od 6. do 30. travnja 1941. na području grada Bjelovara i Kotarskog poglavarstva Bjelovara. Tih su dana poginula ukupno 33 Hrvata i to su bili prvi ratni zločini nad hrvatskim civilima početkom rata 1941. godine. Proglašenje hrvatske države 8. travnja 1941. u Bjelovaru prije objave Nezavisne Države Hrvatske u Zagrebu i zatim srpski pokolj 2. konjaničkog puka Car Dušan Silni 10. travnja 1941. nad jedanaestoricom seljaka u mirnom selu Donji Mosti, povijesne su činjenice. To je hrvatska istina o kojoj se javno do 1990. nije smjelo ni pisnuti, a nekmoli progovoriti. Danas se trebamo zapitati: zašto se i danas taj dio hrvatske povijesti prešućuje?

MB Split4

Splitsko predstavljanje

Tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća, sela Gornji, Srednji i Donji Mosti teško su stradala. Poubijana su i poginula još 63 mještanina, uz spomenutih 11 prvomučenika iz triju sela Mosti, ukupno 75 mještana. Na kraju, u ožujku 1945. ubijen je i župnik Viktor Müller. U Donjim Mostima 8. travnja 2006. održana je komemorativna svečanost i otkrivanje spomenika prvomučenicima za slobodu i samobitnost hrvatske države. Otkriven je spomenik istine, spomenik svjedočenja o početku srpskih ratnih zločina na samom početku Drugog svjetskog rata 10. travnja 1941. godine prije ikakve ustaške represije. Bila je to čista srpska agresija protiv začetka hrvatske slobode i države 1941. godine, isto se na isti način ponovilo i 1991. godine. Isti povod, isti razlozi, isti obrazac napada na civile i potom iste srpske laži o njihovoj ugroženosti i teroru nad njima. Događaje iz tog vremena detaljno je opisao pokojni Zdravko Ivković, predsjednik Matice hrvatske ogranak Bjelovar. Ivković je bio jedan od najupornijih istraživača ratnog i poratnog razdoblja Bjelovarsko-bilogorske županije i vrlo je zaslužan za otkrivanje istine o tom vremenu. Spomenik u Donjim Mostima posebno je povijesno važan, jer se važnost dana 10. travnja 1941. objašnjava na istinit način, potpuno različit od srpskih i izdajničkih kvazi-antifašističkih podvala. Događaji koje je opisao i tumačio Zdravko Ivković na otkrivanju spomenika potanko su opisani i u posebnoj knjižici „Spomen slovo uz otkrivanje spomenika“ (MH, ogranak Bjelovar, 2006).

MB Split5

Splitsko predstavljanje

Iako su pokrovitelji komemoracija u Donjim Mostima Bjelovarsko-bilogorska županija i Grad Bjelovar i tamo su godinama dolazili i župani i gradonačelnici, a neki od njih postali su i saborski zastupnici, ta notorna istina, tko je i kako prvi započeo sa zločinima, nikada iz Bjelovara nije uspjela doputovati do Zagreba. O tim zločinima ni danas se ne govori, današnja politika šuti i javnost o njima premalo zna. Tu istinu ne možete gledati na HTV, o tome ne izvješćuje dnevni tisak. Ti se događaji jednostavno skrivaju od javnosti, o njima se već uobičajeno ne uči u hrvatskim školama. Njih izbjegavaju hrvatski političari, njima se ne bavi hrvatska diplomacija u prigodama tumačenja hrvatske istine o nacizmu i fašizmu. Ta je istina pogurnuta pod saborski tepih iako je Gordan Jandroković, predsjednik Sabora iz prošlog mandata, rođen u Bjelovaru. Opća politička, a time i medijska nezainteresiranost konformistički se širi zbog beskrupuloznog dodvoravanja srpskim lažima i kvazi-antifašističkim izmišljotinama. Kupovanje državnim novcem srpskih ruku u Saboru, davanjem privilegija u zakonodavnoj i upravnoj vlasti Hrvatske države, umjesto jasno izrečene istine o njihovim lažima, zametak je novih zločina i krvoprolića po obrascu prethodnih povijesnih događaja.

U drugom dijelu knjige „Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu“ autor argumentirano prikazuje kako su Srbi spretno prešutjeli i izbrisali iz svoje povijesne i političke memorije zločine antisemitizma koje su činili u Srbiji početkom Drugog svjetskog rata. Autor ukazuje i podsjeća da je Srbija tiskala antisemitske plakate, pa čak i poštanske marke, te se 1941. godine Nedićeva Srbija hvalila kako je prva u Europi postala „Juden frei“ jer je nemilosrdno istrijebila sve židovsko stanovništvo. A zastrašujuće je to kako je poslije Drugog svjetskog rata srpska promidžba izokrenula tu istinu, na način da je uporno optuživala Hrvatsku za antisemitizam. I sve tako do današnjih dana. Pritom neki hrvatski povjesničari i političari beskrupulozno šute i nemaju pravi odgovor na uporne srpske podvale. Hodočaste u Jasenovac slušajući srpska napuhavanja broja žrtava i podupiru klanjanje preuveličanim zločinima i lažnim svjedočanstvima. Ponašanje hrvatskih vlasti često stvara dojam kao da je hrvatska srpska kolonija.

Da su se predstavljale knjige povijesnih patvorina poput jednog Mesića ili Granića, sva bi se lažna krema i elita okupila na takvim događajima. Bila bi to vijest dana i komentiralo bi se još nekoliko dana poslije. No kad se tumače povijesni događaji, koji mijenjaju lažne povijesne patvorine, tada se takve političke kreme i elite ne pojavljuju. Čak ni oni likovi koji su se našli na biračkim listama u sredini ili pri dnu. Po nalogu urednika ne dolaze ni kamere ni izvjestitelji, pa čak ni onih tzv. domoljubnih medija. No želju za istinom potvrđuje hrvatska javnost koja se i ovaj puta u velikom broju odazvala i punila dvorane povodom predstavljanja knjige prof. dr. Mihovila Biočića, posebice u Zagrebu i Splitu.

Tekst i fotografije: Damir Borovčak

 

Ned, 19-05-2024, 13:10:29

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.