Dođite u Sveti Josip

Jeste li znali da u Hrvatskoj postoji mjesto Sveti Josip, koje ima tri stanovnika, pet kućnih brojeva i crkvicu sv. Josipa? Kažu stanovnici, kako je to najmanje naseljeno mjesto s najvećom crkvom. Zgodna pošalica. Crkvica sv. Josip pripada župi Bednja, nalazi se u Hrvatskom zagorju, u Varaždinskoj biskupiji.

Bednjanski kraj poznat je po dvorcu Trakošćan, koji je nastao kao mala srednjovjekovna utvrda u 13. stoljeću, a kasnije izgrađen u prekrasan dvorac, najljepši u Hrvatskoj. Često je mijenjao vlasnike sve do 1569. godine kada trajno prelazi u posjed hrvatske plemićke obitelji Drašković. Već se od prvog naraštaja plemići Drašković pokapaju u obiteljskoj grobnici župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Bednji. O tome svjedoči nadgrobna ploča iz 1587. godine podignuta vojskovođi Gašparu Draškoviću. Na ploči je prikazan pokojnik u vojnoj opremi s mačem i zastavom. Spomen su mu podigli sinovi Petar i Ivan Drašković.

U razdoblju najžešćih turskih navala na "ostatke ostataka nekoć slavnog Kraljevstva Hrvatskog", kao i u kasnijim razdobljima, Draškovići su zauzeto sudjelovali u obrani Hrvatske. Iz te slavne plemičke loze proizašao je niz vrsnih vojskovođa. Ivan I. Drašković poginuo je prema povijesnim izvorima, prigodom junačke obrane Sigeta 1566. godine, zajedno uz Nikolu Šubića Zrinskog. Ivan II. Drašković zajedno je s tadašnjim banom Tomom Bakačem Erdödyjem obranio Sisak 1593. u veličanstvenoj pobjedi nad znatno moćnijim osmanlijama te je kasnije postao hrvatskim banom. Osim što je iz obitelji Drašković poteklo više hrvatskih banova, povijest bilježi iz te loze, biskupe i kardinale, vojne časnike, generale, podmaršale te najviše državne dužnosnike, kraljevske kancelare i savjetnike, suce i druge dvorske dostojanstvenike.

Na brijegu povrh Bednje, u šumi na proplanku visine 412 m/nm, stoji crkvica sv. Josipa. Nosi oznaku spomen-baština Ministarstva kulture RH. Ujedno je hodočasničko odredište, a svete mise održavaju se tri puta godišnje, 19. ožujka za svetkovinu sv. Josipa, u srpnju za Gospu Karmelsku i u studenom na svetkovinu sv. Martina. Bednjanski župnik vlč. Neven Blažon rado dočekuje mještane, goste, hodočasnike i planinare. Služio je svetu misu, podsjećajući na Sv. Josipa zaštitnika obitelji i hrvatskog naroda.

Crkvica je izgrađena u 17. stoljeću po tradiciji starije gradnje, s baroknim inventarom. Glavni oltar posvećen je sv. Josipu, bočni oltar sv. Martinu biskupu, a ističu se još propovjedaonica i prenosivi kip Gospe Karmelske. Zanimljive su i drvene stepenice na kor, koje su djelo starih domaćih drvodjelja, po uzoru na sv. Josipa. Postoji usmena predaja kako je crkvica nekoć bila drvena, pa je kasnije dograđivana. Iznad glavnog ulaza u crkvu vidljiva je 1809., godina dogradnje zvonika, a iznutra je vidljiva 1880., godina obnove kora.

Ipak najznačajnija je 1689., godina izgradnje crkve, uklesana na vanjskom dovratniku bočnog ulaza. To je uzbudljivo svjedočanstvo kako je ova crkvica podignuta samo dvije godine nakon odluke Hrvatskog sabora 1687. godine, koji je proglasio Svetoga Josipa zaštitnikom slavnog Hrvatskog Kraljevstva na prijedlog tadašnjeg bana i biskupa Martina Borkovića,.

Otkriće izgradnje sv. Josipa 1689. godini, ovdje na brijegu povrh Bednje, zaslužuje posebnu pozornost. Graditelj crkvice sv. Josipa, po svemu sudeći potekao je iz plemićke loze Draškovića. Bio je vrlo brz i odlučan kako bi obilježio i proslavio odluku Hrvatskog sabora na najdostojanstveniji način. U naše vrijeme poželjno bi bilo točno utvrditi njegovo ime i dostojno ga istaknuti. Jer ovdje na Humu trajno stoji crkvica, na čast i slavu Sv. Josipu, kao spomen kroz vjekove. Izgrađena je samo u dvije godine poslije povijesne jednoglasne odluke Hrvatskog sabora, u vrlo tegobna povijesna vremena, smaknuća Zrinskog i Frankopana, haranja kuge i osmanlijskih osvajača. Ove godine 9. i 10. lipnja obilježavamo 330. obljetnicu te značajne odluke Hrvatskog sabora.

Godine 1994. dolazi do nove reorganizacije mjesnih uprava u Hrvatskoj. Dio stanovnika podno crkvice sv. Josipa, izdvaja se iz naselja Viletinec i opredjeljuje za upravu u općini Bednja. Mještani 1997. godine odabiru ime svog mjesta, pa se od 2001. ime Sveti Josip upisuje u službeni popis naselja Republike Hrvatske. Na popisu stanovništva 2011. godine Sveti Josip je zabilježen sa 3 stalna stanovnika. Mjesto ima 5 kućnih brojeva, od kojih stara župna kuća - “farof” nosi kućni broj 1. Stanovnici Svetog Josipa ugodni su domaćini i ponosni na ime svog mjesta. Uskoro žele postaviti i službenu ploču sa imenom naselja. S prelijepih obronaka punih vinograda, pruža se prekrasan pogled prema Lepoglavi i s druge strane prema Bednji. Idilični krajolici kao stvoreni za romantične duše. S vrha sve čuva Sveti Josip zaštitnik, koji nas poziva u posjetu i na molitvu za našu domovinu Hrvatsku.

tekst i fotografije: Damir Borovčak