Spomen na grobu Petra Preradovića

U nedjelju 6. ožujka, na zagrebačkom Mirogoju a povodom Dušnog dana prije početka velikog posta uoči Uskrsa, njegovo Visokopreosveštenstvo Hrvatski arhiepiskop Aleksandar služio je panihidu - spomen za duše pravoslavnih Hrvata poginulih tijekom obrambenog Domovinskog rata za Hrvatsku. S pozivom iz Biblije "Ostani vjeran do smrti i dat ću ti vijenac - život." (Otkr. 2:10) na Mirogoju kod groba Petra Preradovića okupio se veći broj hrvatskih branitelja i domoljuba pravoslavne, ali i katoličke vjeroispovijedi. Tako su se i katolici pridružili molitvama za svoju pravoslavnu subraću, s vjerom u Krista i u ljubavi prema Hrvatskoj. Hrvatski arhiepiskop Aleksandar predvodio je molitvu panihide: "U blaženom usnuću vječni pokoj podaj Gospode usnulim slugama svojim svim pravoslavnim Hrvatima poginulim za Hrvatsku u Domovinskom ratu i učini im vječan spomen." Panihida ili opijelo je pravoslavni crkveni obred molitve praćena pojanjem. Prije obreda su podijeljene svijeće koje su nazočni držali upaljenima. Na grobu su se nalazili pogača i vino, kao prisustvo Kristova tijela.

Manje je poznato da se prema posljednjem popisu pučanstva u Republici Hrvatskoj iz 2011.g. čak 16.647 osoba po slobodnoj volji izjasnilo pravoslavcima, a istodobno po nacionalnosti Hrvatima. U tom vremenu Hrvatska pravoslavna crkva nije službeno postojala. Na prijašnjim popisima vezu između hrvatske nacionalne pripadnosti i pravoslavne vjere nije bilo moguće utvrditi ni zabilježiti te se pravoslavlje nije moglo izravno povezati s nacionalnom pripadnošću.

Prema dostupnim informacijama, Europska pravoslavna crkva sa sjedištem u Parizu (Eglise orthodoxe d'Europe) 2. listopada 2013. osnovala je podružnicu u Hrvatskoj i nazvala je Hrvatska pravoslavna crkva. Prilikom osnivanja usvojen je i stupio na snagu statut Hrvatske pravoslavne crkve, koji vrijedi isključivo na području Republike Hrvatske. Aleksandar (Ivanov) rukopoložen je za hrvatskog episkopa, godinu dana kasnije postaje i arhiepiskop, a Hrvatska pravoslavna crkva upisana je u registar transparentnosti Europske unije. Patrijarh Nikolas І, odlučio je 1. prosinca 2013. potpisati Tomos za dodjeljivanje autokefalnosti obnovljenoj Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, kako bi se time ispunili uvjeti Apostolskog pravila br. 34.: "Еpiskopi svakoga naroda trebaju priznati prvoga među sobom i njega smatrati glavom". O ovoj temi se malo zna u Republici Hrvatskoj, ima i krivih predstavljanja, a u medijima je gotovo nemoguće naći relevantne informacije.

Molitvom panihide na grobu Petra Preradovića hrvatski arhiepiskop Aleksandar nastavio je svoje poslanje za sve one pravoslavne vjernike koji se osjećaju i izjašnjavaju Hrvatima. Pravoslavne vjere po rođenju, bio je i Petar Preradović. Rodio u Grabrovnici kraj Pitomače 19. ožujka 1818. godine od oca Ivana Preradovića i majke Pelagije rođene Ivičić. Školu je pohađao u Grubišnom Polju gdje mu je otac bio vojni dočasnik. Nakon očeve smrti, skrb o Preradovićevom školovanju preuzima vojna uprava te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru i kasnije u Bečkom Novom Mjestu. Treba reći kako je Petar Preradović tijekom školovanja prešao na katoličanstvo.

Preradović je pisao pjesme, najprije na njemačkom, a kasnije i na materinjem hrvatskom jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Gotovo čitav život proveo je izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala vojna služba u kojoj je postigao čin generala. S vremenom je postao jedan od najutjecajnijih hrvatskih pjesnika tog doba. Pjesme su pisane na hrvatskom jeziku, prepoznatljive po jasno izraženom domoljublju.

Petar Preradović umro je 18. kolovoza 1872. u 54 godini života u austrijskom mjestu Fahrafeldu, a tri dana kasnije pokopan je u Beču. U omladinskom društvu Velebit u Beču potekla je zamisao, da se pjesnikovi posmrtni ostaci prenesu u Zagreb. Ta se zamisao ostvarila sedam godina poslije smrti te su njegovi ostaci s bečkog groblja preneseni u arkade na Mirogoj gdje je Preradović našao svoj konačni mir 14. srpnja 1879. godine. Kao gradski vijećnik August Šenoa je na pokopu u Zagrebu održao nadahnut govor. Spjevao je čak i Himnu Petru Preradoviću koju je uglazbio Ivan pl. Zajc. Nadgrobni spomenik Domovina polaže cvijeće na pjesnikov spomenik izradio je kipar Ivan Rendić. Na grobu piše samo Petar Preradović i jedan kratki stih, dio njegove pjesme. Bio je toliko slavan pjesnik u ono doba da je pučanstvu bilo dovoljno samo njegovo ime, jer svi su poznavali njegove pjesme.

Ove nedjelje molilo se na grobu Petra Preradovića, generala i domoljuba, za sve one pravoslavne vjernike koji su voljeli i ginuli za Hrvatsku u Domovinskom ratu. Sada počivaju u miru Božjem, u što vjeruju i pravoslavni i katolici.

Nedaleko od Petra Preradovića počiva prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. On je povijesno domoljublje svih predhodnika, bez obzira na vjeroispovijed, pretvorio u državni ponos s poznatim usklikom: “Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što.”

Tekst i fotografija: Damir Borovčak