Crnogorci će se, siguran sam, s vremenom riješiti tereta „srpskoga sveta“

Unatoč tomu što se izbori u Crnoj Gori, bilo parlamentarni bilo lokalni, u posljednje četiri godine održavaju pod znatnim utjecajem srbijanskih medija i SPC-a, vladajuće stranke na prošlonedjeljnim izvanrednim izborima u Podgorici i redovitim u Kotoru bilježe pad povjerenja biračkoga tijela te jačanje proeuropskih suverenističkih stranaka. O navedenim izborima razgovarali smo s dr. sc. Sašom Mrduljašem, političkim analitičarom vrlo upućenim u crnogorske političke prilike, voditeljem splitskoga Centra Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“.

Što su pokazali rezultati posljednjih lokalnih izbora u Podgorici i Kotoru; je li ideja suverene europske i nezavisne Crne Gore među građanima još dovoljno snažna ili ju je još više marginalizirao „srpski svet“?

Pa, dobro, ideja suverene i nezavisne Crne Gore nije nikada ni „umrla“ pa jasno da ne može ni u ovim uvjetima određenim postojanjem međunarodno priznate države Crne Gore, članice UN-a i NATO saveza. Držim da čak ni sam pad DPS-a i njemu bliskih stranaka s vlasti 2020. ne treba dovoditi u kontekst slabljenja crnogorske državotvorne ideje već zasićenosti biračkoga tijela DPS-om i određenom identitetnom konfuzijom. Ona postoji u Crnoj Gori, ali ipak ne u takvoj formi koja bi omogućila olako dovođenje u pitanje njezine državnosti. Sad je, kako izgleda, posrijedi proces jačanja DPS-a i drugih u crnogorskom nacionalnom smislu profiliranijih stranaka, što se vidi iz rezultata izbora u Podgorici i Kotoru. Do toga dolazi nakon što je dio glasačkoga tijela uvidio da DPS-u i navedenim strankama nije ponuđena odgovarajuća alternativa.

Znači li to drukčije rečeno da su građani na neki način postali svjesni da se iza obračuna s DPS-om zapravo skriva institucionalno razaranje države, crnogorskih vrijednosti, kulture, CPC-a, u konačnici – vrlo krhkoga gospodarstva?

Do pada DPS-a 2020. došlo je stoga što je dio suverenistički opredijeljenoga glasačkoga tijela, upravo zbog spomenute zasićenosti vladavinom te stranke izabrao druge političke opcije. Takve za koje se ne može reći da su otvoreno protiv državnosti Crne Gore, ali koje su iznimno fleksibilne prema anticrnogorskom djelovanju promotora „srpskoga sveta“. Taj dio glasača lakše će osvijestiti što se događa. Unutar onog pak korpusa koji je na referendumu 2006. bio protiv crnogorske neovisnosti (45 posto građana) jedan će dio s vremenom ipak steći dovoljnu razinu crnogorske nacionalno-državotvorne svijesti. Drugi će dio, kako izgleda, trajno ostati poistovjećen s politikom Beograda prema Crnoj Gori priželjkujući u osnovi njezino utapanje u okvire Srbije.

Tko bi po Vašem mišljenju mogao formirati vlast u dvama važnim gradskim središtima – stranke proeuropske, prozapadne orijentacije ili one „svetosavske“, koje Crnu Goru žele vratiti pod potpunu vlast Beograda?

Sad je to još teško reći jer nitko nema dovoljnu većinu da konstituira vlast sukladnu vlastitim prioritetima. No uz adekvatan mig sa Zapada, takav kojim bi se u Crnoj Gori potaknulo formiranje novih koalicija, sigurno je da bi i u samoj Podgorici i u Kotoru vlast mogle preuzeti prozapadne stranke.

Smatrate li da bi time bio završen pokušaj pretvaranja Crne Gore u Bjelorusiju, a građani okrenuli leđa tom konceptu?

Mislim da u kontekstu protekloga razdoblja nije ni postojala šansa za pretvaranje Crne Gore u Bjelorusiju niti da će postojati. Meni je jasno da nacionalno svjesnim Crnogorcima iznimno teško pada ovo razdoblje, no njih u Crnoj Gori nije malo i nikad nisam sumnjao u njihovu sposobnost, posebice uz sudjelovanje manjinskih naroda, da obrane pozicije Crne Gore i crnogorstva. I siguran sam da će njihove pozicije s vremenom jačati, a time i kapacitet Crne Gore da se riješi tereta „srpskoga sveta“.

Promotori srpske velikodržavne ideje uz pomoć SPC-a pokušavaju rastvoriti državno tkivo Crne Gore

Dolazak srpskoga patrijarha u Bijelu i izjava o tisućugodišnjoj prisutnosti Srba na Mediteranu, prisvajanje tamošnjega hrama kao srpskoga, na dan lokalnih izbora, koliko je vjerski, odnosno politički čin? Po svemu, vodstvo SPC-a ne odustaje od svojih ciljeva. Može li suverena država tolerirati takvo ponašanje?

SPC je glavni instrument posredstvom kojega promotori srpske velikodržavne ideje pokušavaju rastvoriti državno tkivo Crne Gore i nacionalno crnogorstvo. I to će raditi dokle god mogu. Činjenica je da se tim djelovanjem uspjelo podvojiti pravoslavni korpus u Crnoj Gori te u tim uvjetima nije jednostavno dokinuti destruktivno djelovanje SPC-a. Iz jednostavnoga razloga što je, slikovito govoreći, SPC „omađijala“ znatan dio populacije koji je spreman suprotstaviti se i državi ako ju pokuša obuzdati. No s vremenom će se mijenjati odnosi, a time i pozicija SPC-a u Crnoj Gori.

Crnogorski mediji zabilježili su znatan broj „izbornih turista“ iz Srbije i Republike Srpske na dan izbora. Je li riječ o nekom novom fenomenu, od parlamentarnih izbora 2020., ili je to praksa otprije?

Za vladavine DPS-a takva praksa baš i nije bila moguća, barem ne u znatnijoj mjeri. Dakle, ona je u optjecaju od 2020. i, kako izgleda, s vremenom stječe sve uočljiviju formu.

Zapad pristupa Crnoj Gori činovnički, izlizanim floskulama

U Crnoj Gori znatne su primjedbe suverenističkih predstavnika na nezainteresirano ponašanje EU-a i prilikom posljednjih lokalnih izbora. Jesu li takve primjedbe utemeljene?

Mislim da su te primjedbe opravdane kao i općenito primjedbe koje se odnose na odnos Zapada prema Crnoj Gori u posljednje četiri godine. S te zapadne strane najčešće se pristupa činovnički, s izlizanim floskulama, bez dubljega razaznavanja procesa koji se događaju u Crnoj Gori, onoga što oni uzrokuju ili mogu uzrokovati. I taj pristup nije dobar. Ne zbog toga što Crnoj Gori prijeti da sutra propadne, postane srpskom provincijom i ruskom lukom na Jadranu. Nije dobar stoga što je očigledno da se sa srpsko-ruskih pozicija djeluje na urušavanju crnogorskoga društva, na njegovoj polarizaciji, što može biti uvodom u oštrije i to instrumentalizirane sukobe.

Novi američki izaslanik ne bi trebao biti popustljiv prema jačanju rusko-srpskoga utjecaja na Crnu Goru

Postavljanjem novoga američkoga izaslanika za zapadni Balkan Alexandera Kasanofa, može li se očekivati drukčije stajalište SAD-a prema Crnoj Gori, ili će biti i dalje prepuštena sve jačemu rusko-srpskomu utjecaju?

Ne znam, vidjet ćemo. Određeni podatci u biografiji i političkom djelovanju Alexandera Kasanofa sugeriraju da ne bi trebao biti popustljiv prema utjecaju o kojem govorite, no na temelju njih je teško prognozirati daljnji karakter američke politike prema zapadnom Balkanu.

Aktualna crnogorska Vlada dopustila je u Beranima gradnju spomenika bivšemu crnogorsko-primorskomu mitropolitu Amfilohiju. Što bi na simboličkoj i političkoj razni to moglo značiti za Crnu Goru?

S jedne strane, taj spomenik podižu oni koji su se trajno priklonili Beogradu i djeluju sukladno njegovim očekivanjima. Dakle, u osnovi se podiže kao simbol srpstva u Crnoj Gori. No mitropolitu Amfilohiju su promotori srpske velikodržavne ideje štošta zamjerali u vođenju SPC-a u Crnoj Gori. Pa i to da ju je u bitnome osamostalio. Uzimajući te kritike u obzir, zatim garnituru koja ga je naslijedila i koja je potpuno podložna Beogradu te na kraju činjenicu promjenjivosti crnogorskih političkih prilika – tko zna. Možda za pedesetak godina mitropolit Amfilohije, barem za jedan dio crnogorskoga društva bude simbolom crnogorstva.

Hrvatskoj treba biti strateški cilj snažna i stabilna Crna Gora

Hrvatska je građanska inicijativa osvojila u Kotoru jedan mandat. Kakvo je značenje toga mandata?

Pa važno je da Hrvati u Kotoru imaju taj jedan mandat od ukupno trideset i tri, odnosno da se čuje njihov glas kao Hrvata. No u općini Kotor, što nacionalno izjašnjenih što neizjašnjenih Hrvata ima oko 12-15 posto od ukupnog stanovništva te bi u normalnijim okolnostima Hrvatska građanska inicijativa mogla računati i s 3-4 zastupnika.

Prate li hrvatski mediji dovoljno političke procese u Crnoj Gori, drukčije, daje li Hrvatska, kao članica EU-a dovoljno prostora za afirmaciju proeuropskih snaga Crne Gore, ili zapravo sve ograničavaju zamrznuti odnosi s aktualnom političkom garniturom, koja je marioneta velikosrpske politike?

Hrvatska bi mnogo više mogla i trebala učiniti za afirmaciju suverenističkih, proeuropskih snaga u Crnoj Gori. Crna Gora podijeljena je na prosrpski i na taj nacionalno-crnogorski blok. Srbija ulaže znatna sredstva u „svoj“ blok, primarno rukovođena interesima koje smatra strateškim. A ti su da preko teritorija Crne Gore osigura izlaz na Jadran i logističku potporu istočnomu dijelu Republike Srpske do njezina eventualnoga pripajanja. Time bi se Srbija iznova našla u zaleđu Dubrovnika. Valjda je strateški cilj Hrvatske da se to ne dogodi, a samim tim valjda joj je strateški cilj snažna i stabilna Crna Gora. Pa koliko u tom smislu Hrvatska, konkretno u odnosu na Srbiju, ulaže u Crnu Goru? Neprimjereno malo!

Gospodine Mrduljaš, hvala na razgovoru!

Razgovarao: Marko Curać