Razgovor s obitelji Šimunić
Možete li nam ukratko predstaviti Vašu obitelj?
Mi smo obitelj Šimunić, Dalia (35) i Matija (36), u braku smo 10 godina te imamo četvero djece na zemlji, dvije djevojčice i dva dječaka. Rodom smo iz Podravine, ali nakon završenog studija u Zagrebu, tu smo se zaposlili i ostali živjeti. Matija, po struci ekonomist, zaposlen je u banci, a Dalia je po struci kemijski inženjer i zaposlena u farmaceutskoj kompaniji, no trenutno na roditeljskom dopustu.
Jeste li na početku braka razmišljali o tome da želite ima više djece? Danas, naime, mnogi kalkuliraju i obično žele imati jedno ili dvoje djece…
I prije braka željeli smo više djece, barem troje. Oboje smo iz obitelji s više djece pa nam je to oduvijek bilo prirodno i nešto što si sami želimo. Vidimo koliko nam znače i obogaćuju nas naša braća i sestre te smo isto željeli i svojoj djeci. Odluka o otvorenosti životu zbog nesavršenih životnih okolnosti nikome nije lagana. Svoju odluku o broju djece trudimo se donjeti razabirajući između razboritosti, povjerenja u Njegovu providnost i osluškivanja Njegove volje.
Koliko su prilikom ulaska u brak i donošenja odluke o djeci ulogu igrali ekonomsko-financijski motivi?
Ne pretjerano, zato što smo uvijek vjerovali da će se stvari s vremenom posložiti tako da nam ništa ne nedostaje u materijalnom smislu. I zaista je tako. E sad, apetiti kod ljudi su različiti, mi nismo nikad sanjali velika materijalna bogatstva ali smo sanjali veliku obitelj, a materijalnog da imamo dovoljno za ono što je čovjeku zaista potrebno. Oboje smo bili zaposleni kad smo ušli u brak, podstanari doduše, ali evo to nam je bilo dovoljno da se otvorimo životu.
„...ne daj mi siromaštva ni bogatstva, hrani me kruhom svojim dostatnim, inače bih presitivši se, zatajio tebe i rekao „Tko je Gospodin“, stoji u dnevnim čitanjima baš ovih dana (Mudrim izrekama).
Ipak, veliku ulogu imaju i vrijednosni motivi odnosno kršćanska otvorenost prema životu?
To je ipak temelj svega, vrijednosti za koje živimo. Koji je inače smisao života ako nemamo vrijednosti? U današnjem svijetu, žrtva, odricanje, strpljivost, skromost, poniznost, povjerenje, vjernost, nisu popularne vrijednosti, štoviše, sve gore navedeno, sve se više smatra nazadnim, zastarjelim i dosadnim. Kada svemu tome dodamo prenaglašeni materijalizam, manjak povjerenja u sustav, sve duže ostajanje na poslu te odsustvo baka i djedova, ne čudi da se mladi sve kasnije i sve rjeđe odlučuju na dijete, na koje se gleda kao na trošak, a ne kao na neprocjenjivi Božji dar sa kojim u obitelj dolazi blagoslov. Iz vlastitog primjera možemo reći da nam je svako novo dijete donijelo novi blagolov (i materijalni i duhovni), novi polet, dodatnu radost i ono najvažnije rast u povjerenju u Njegovu Providnost. Sada, nakon 10 godina braka možemo posvjedočiti da su i najlakše stvari preteške kada idemo ljudskom snagom i pameti, a da su i najteže stvari lagane kada idemo sa Gospodinom.
Kakva je po Vama danas u Hrvatskoj percepcija brojnih obitelji? Treba li mijenjati taj odnos?
Brojne obitelji u Hrvatskoj se u većoj mjeri percipiraju kao siromašne, a roditelji kao neobrazovani i nerazboriti. Osobno poznajemo i okruženi smo mnogim brojnim obiteljima koje ruše te predrasude, a nadamo se da smo i mi jedni od njih.
Obitelj je, međutim, zapravo temelj svega?
Obitelj je jezgra društva. Snažna obitelj znači i snažna država, snažna Crkva.
Također nam se čini da je današnja obitelj dosta krhka i ranjiva i da bi se društveni akteri trebali više potrduditi da ju očuvaju, osnaže i učvrste.
Što bi po Vama država mogla napraviti kako bi olakšala roditeljima koji imaju veći broj djece? Jesu li porezna rasterećenja dobro rješenje?
Mislimo da tu nema prevelike mudrosti, samo preslikat dobre i provjerene mjere i prakse iz drugih zemalja. Zajmovi vlade, beskamatni krediti koji postaju bespovratni kada obitelj dobije npr. 3. ili 4. dijete, potpora za kupnju obiteljskog auta, rad od kuće, rad na pola radnog vremena, porodiljna naknada u visini pune plaće za cijelo vrijeme trajanja roditeljskog dopusta...
Imate li u materijalnom smislu više danas ili ste imali više na početku braka?
Više imamo sada.
Kako usklađujete posao i obiteljski život koji je nesumnjivo izazovan u brojnoj obitelji?
Supruga je na porodiljnom već skoro 4 godine neprekinuto i još namjerava biti, a time nam je život puno lakši. Muž može biti posvećen poslu, a žena može biti posvećena djeci, domaćinstvu i drugim obavezama. Za nas je trenutno to najbolja opcija i sretni smo sa svojim izborom. Izazovno je, jer roditelji imaju svoje hobije i aktivnosti, djeca namaju toliko puno obaveza izvan škole i vrtića, ali kao obitelj stalno smo u nekoj „akciji“, kako mi to volimo reći. Važna je zato dobra organizacija vremena a prije svega dnevno poslagivanje prioriteta.
Koja je Vaša poruka mladim obiteljima?
Budite hrabri i ne bojte se da ćete izgubiti sebe i svoj život ako mladi imate djecu ili ako imate više djece. Djeca su predivan dar koji se ničime ne može usporediti. Nismo još čuli da je netko požalio jer je imao dijete više, ali smo čuli mnogo onih koji žale jer nisu imali ranije djecu ili dijete više!
Aktivni ste u Udruzi 3+. Možete li ukratko opisati Vaše aktivnosti?
Udrugu pratimo od njenih samih početaka i jedva smo čekali roditi 3. dijete da se možemo uključiti kao punopravni članovi. Zadnjih godinu dana žena je aktivna u udruzi kao volonter te na području grada Zagreba organiziramo razne aktivnosti s ciljem promoviranja udruge, okupljanja njenih članova i međusobne pomoći članova!
Razgovarao: Davor Dijanović