Prof. dr. sc. Davor Vidas: Arbitražnu odluku o razgraničenju na moru vodeći stručnjaci za međunarodno pravo smatraju problematičnom

Nakon što su u srpnju 2015. objavljeni razgovori između arbitra Jerneja Sekolca i slovenske Davor Vidas PHOTOzastupnice u arbitražnom postupku, Simone Drenik, nedvojbeno potvrđujući konspirativne radnje i kontaminaciju arbitraže između Hrvatske i Slovenije, Hrvatska je - nakon jednoglasnog zaključka Sabora, 30. srpnja 2015. - napustila arbitražni postupak zbog bitne slovenske povrede Sporazuma o arbitraži. No, Arbitražni je sud dvije godine kasnije, 29. lipnja 2017., bez obzira na nesudjelovanje Hrvatske u daljnjem postupku, donio svoju odluku kojom je odredio razgraničenje između Hrvatske i Slovenije na kopnu i moru, te vezu ('junction') Slovenije prema otvorenome moru. Nakon što su prošle još skoro dvije godine od donošenja te odluke, sve se češće čuju prijedlozi da se sadržaj arbitražne odluke - koju Hrvatska ne prihvaća zbog bitnih povreda međunarodnog prava i gubitka legitimnosti takve arbitraže - sada na neki način 'pretoči' u formu bilateralnoga sporazuma između Hrvatske i Slovenije, pa da se stvar riješi na takav način. Tim povodom za razgovor smo zamolili prof. dr. sc. Davora Vidasa, svjetski priznatoga stručnjaka za međunarodno pravo mora s renomiranoga Instituta Fridtjof Nansen u Norveškoj.

Razlozi za izlazak Hrvatske iz arbitraže u srpnju 2015. dobro su poznati. No i dan danas, u svibnju 2019., sve stoji na mrtvoj točki jer Hrvatska arbitražnu odluku, proizašlu iz kontaminirane arbitraže, iz jasnih razloga ne priznaje. Ima gledišta da je Slovenija izgubila razgraničenjem na kopnu i moru, po arbitražnoj odluci iz 2017., a neki hrvatski stručnjaci po donošenju arbitražne odluke izjavili su kako njezin sadržaj nije protivan međunarodnom pravu. Znači li to da je Hrvatska arbitražnom odlukom ustvari dobro prošla?

Moglo bi se reći da je Slovenija arbitražnom odlukom ponešto izgubila, ali samo u usporedbi sa svojim političkim PravaHrvatska ima nedvojbeno pravo proglasiti i primijeniti svoj puni gospodarski pojas na Jadranu dok Slovenija ima pravo na sve slobode plovidbe i prolaska koji su u takvim morskim prostorima zajamčeni međunarodnim pravom.zahtjevima koje je isticala od 1993. godine, o svojoj navodnoj suverenosti nad cijelim 'Piranskim zaljevom' i o pravu na izravni teritorijalni 'izlaz' odnosno, dodir s otvorenim morem. Niti jedan od tih dvaju političkih zahtjeva nije potvrđen arbitražnom odlukom. Međutim, postoji tu ipak bitna razlika o tomu tko je što prema arbitražnoj odluci izgubio. Dok je Slovenija 'izgubila' u odnosu na svoje političke zahtjeve, Hrvatska je izgubila u odnosu na svoja prava koja joj pripadaju temeljem međunarodnog prava. Jedno je izgubiti u odnosu na ono što bi netko htio da mu pripada, a sasvim drugo u odnosu na ono što nekome doista pripada prema pravu. Moguće da je najviše, donošenjem te arbitražne odluke, izgubilo međunarodno pravo.

Arbitražni sud počinio krupne pogrješke

Što je izgubilo međunarodno pravo? Možete li to detaljnije komentirati?

Poznato je da sam u arbitražnom postupku, od njegova početka pa sve do 31. srpnja 2015., bio jedan od savjetnika i odvjetnika Republike Hrvatske, tako da iz načelnih razloga sadržaj te odluke za sada ne želim komentirati. No to i nije potrebno jer su u međuvremenu, nakon donošenja arbitražne odluke, neki od najistaknutijih stručnjaka za RH SLomeđunarodno pravo već objavili svoje komentare o njezinu sadržaju, osobito glede razgraničenja na moru između Hrvatske i Slovenije.

O razlozima hrvatske odluke da napusti arbitražu u medijima je do sada mnogo toga napisano, ali odjeci kritičkih analiza vodećih međunarodnopravnih autoriteta u hrvatskoj su javnosti i dalje velika nepoznanica?

Prije svega, treba znati da međunarodnopravna znanost nema baš istu ulogu u tumačenju međunarodnoga prava kao, primjerice, politologija ili neke druge društvene znanosti. Ta se ključna razlika u domašaju s obzirom na međunarodno pravo temelji na izričitoj odredbi članka 38. Statuta Međunarodnog suda, koji je sastavni dio Povelje UN-a, gdje pod slovom (d) prvoga stavka stoji da su 'naučavanja najpozvanijih publicista' - dakle, vrha međunarodnopravne znanosti - uz odluke međunarodnih sudova, 'pomoćno sredstvo za utvrđivanje' pravila međunarodnog prava. Zato vrhunska međunarodnopravna znanost ima posebnu i važnu ulogu u utvrđivanju sadržaja međunarodnog prava, kao što ju ima i međunarodnopravna judikatura. Stoga su zaključci vodećih stručnjaka međunarodnoga prava relevantni u pogledu te arbitražne odluke.

U hrvatskom tisku nedavno smo mogli pročitati mišljenja o arbitražnoj presudi jednoga njemačkog politologa, ali ne i mišljenja vodećih stručnjaka za međunarodno pravo?

Ključna su ona mišljenja i analize stručnjaka za međunarodno pravo koje bi se doista moglo smatrati kvalificiranima u smislu članka 38. Statuta Međunarodnog suda, dakle sam vrh znanosti međunarodnog prava. Jedan od vodećih stručnjaka za razgraničenje na moru, profesor Alex Oude Elferink, direktor Nizozemskoga Instituta za pravo mora na RazlikaU arbitražnoj je odluci Slovenija 'izgubila' u odnosu na svoje političke zahtjeve, dok je Hrvatska izgubila u odnosu na svoja prava koja joj pripadaju temeljem međunarodnog prava. A to je bitna razlika!Sveučilištu u Utrechtu, napisao je britku analizu razgraničenja teritorijalnoga mora između Hrvatske i Slovenije prema arbitražnoj odluci. Po njegovim riječima, to je razgraničenje problematično iz niza razloga. Elferinkova analiza, koja je objavljena još u kolovozu 2017. na mrežnim stranicama norveškog Centra za pravo mora na Sveučilištu u Tromsøu, precizno secira način na koji je Arbitražni sud došao do otklona u odnosu na razgraničenje crtom sredine, i to tako da je uvelike ignorirao sudsku praksu o razgraničenju teritorijalnoga mora te umjesto toga zaključke konstruirao analogijom s razgraničenjem morskih pojasa koji su izvan područja državne suverenosti, dakle a minore ad maius umjesto obratno, i onda takvim konstrukcijama došao do navodnih, a zapravo neodrživih 'načela' za razgraničenje teritorijalnog mora. Osim toga, Elferink navodi kako je arbitražni sud počinio krupne pogrješke poput uzimanja u obzir onoga dijela hrvatske obale koja nije relevantna za odnosno razgraničenje, kao i da razgraničenje teritorijalnoga mora između Hrvatske i Slovenije nije sagledao 'u pravom geografskom kontekstu, naime onom koji je omeđen morskim područjem Tršćanskoga zaljeva'. Svime time je Hrvatska, ako bi se takvo razgraničenje na moru sada priznalo u obliku bilateralnoga sporazuma, u konačnici oštećena s obzirom na područje koje bi trebalo u skladu s međunarodnim pravom biti pod njezinom suverenošću kao dio njezina teritorijalnog mora.

Kakve su, konkretno, posljedice tih konstrukcija po Hrvatsku?

Može se, dakako, izračunati površina teritorijalnoga mora koja bi Hrvatskoj pripala primjenom onakve crte sredine, kako ju je preliminarno povukao Arbitražni sud, u odnosu na otklon od te crte - dakle, konačnu granicu teritorijalnog mora između Hrvatske i Slovenije prema arbitražnoj odluci, za koju Elferinkova analiza jasno pokazuje da je neutemeljena na relevantnom međunarodnom pravu i sudskoj praksi. Riječ je o razlici od 28 četvornih kilometara (Karta 1) Međutim, postoji tu i dodatni, no bitni problem, a o tomu je svoje mišljenje iznio jedan od najvećih autoriteta međunarodnoga prava mora, britanski profesor Robin Churchill. On je jedini do sada javno komentirao Elferinkovu kritiku arbitražne odluke te je u kratkom komentaru iz prosinca 2017. napisao kako se s tom kritikom osobito slaže - ali je dodao naglasak na još jedan ključni aspekt. Naime, Arbitražni je sud navodnu 'crtu sredine' početno odredio tako da ona, u stvari, uopće i nije crta sredine jer ne počiva na jednakoj udaljenosti između kopnenoga područja Hrvatske i Slovenije. Naime, početna točka te tzv. crte sredine udaljena je samo 1.2 kilometra od Rta Savudrija u Hrvatskoj, a čak 3.7 kilometra od Rta Madona u Sloveniji, tako da je otklon od stvarne crte sredine već u startu oko jedne četvrtine nasuprot trima četvrtinama. Takvu je početnu 'ekvidistancu' postavio Arbitražni sud, da bi ju još onda i dodatno podešavao inovativnim 'načelima'...

01 KARTA i 28 km2

Karta 1

Sloveniji više od 40 četvornih kilometara teritorijalnoga mora

Kako je takvo što bilo moguće?!

I o tomu je međunarodnopravna znanost već iznijela svoje stajalište. U studenom 2018. International Law Association - vodeća strukovna udruga međunarodnih pravnika utemeljena još 1873., koja danas okuplja više od 4500 članova organiziranih u 60-ak regionalnih i nacionalnih ogranaka – objavila je opsežno izvješće svojega Odbora za polazne crte prema međunarodnom pravu mora. To je izvješće postupno izrađivano od 2012. do 2018., kad je prihvaćeno na 78. bijenalnom zasjedanju ILA-e u Sydneyu, u kolovozu 2018. U sklopu analize polaznih crta teritorijalnoga mora, u izvješću se analizira i način određivanje crta kojima se zatvaraju zaljevi kao unutrašnje morske vode obalne države pa se tako jedna točka u tom izvješću Odbora - točka 45. - odnosi i na arbitražnu odluku. Tu se konstatira da je nekadašnja Jugoslavija, kao obalna država, u skladu s međunarodnim pravom bila ovlaštena odrediti prirodne ulazne točke u Piranski/Savudrijski zaljev te između njih povući crtu koja bi time zatvarala taj zaljev kao njezine unutrašnje morske vode - što između Hrvatske i Slovenije nikada nije bilo sporno. Međutim, konstatira se i to da je, u nedostatku tako određenih točaka od strane Jugoslavije do 25. lipnja 1991. i stoga, posljedično, u nedostatku tako povučene crte koja zatvara zaljev kao unutrašnje morske vode, točne koordinate tih točaka odredio i onda između njih crtu povukao - umjesto (bivše) Jugoslavije - Arbitražni sud sâm, u svojoj odluci od 29. lipnja 2017.

Kakve su pravne posljedice toga s obzirom na razgraničenje?

To naknadno određivanje koordinata prirodnih ulaznih točaka u zaljev te povlačenje crte između njih - što je inače isključiva ovlast obalne države - omogućilo je Arbitražnom sudu da se pri razgraničenju unutar zaljeva ne pridržava načela i pravila međunarodnog prava za razgraničenje teritorijalnog mora, što bi inače u nedostatku tako određenih točaka i crte koja zatvara zaljev trebao učiniti. Umjesto toga, Arbitražni je sud područje unutar zaljeva, koje je omeđio crtom povučenom između točaka određenih svojim koordinatama na ulazu u zaljev, razgraničio kao unutarnje morske vode, pri čemu je oko 80 posto površine zaljeva pripalo Sloveniji, a oko 20 posto - dakle oko jedne petine - Hrvatskoj. Takvo je razgraničenje unutar zaljeva omogućilo zatim Arbitražnom sudu da 'crtu sredine' za razgraničenje teritorijalnog mora između Hrvatske i Slovenije izvan zaljeva ne smjesti na pravu sredinu - nego mnogo bliže hrvatskoj obali, tj. bliže Rtu Savudrija. A da je crta sredine bila povučena s ishodištem u samom zaljevu, gdje prestaje granica na kopnu i počinje ona na moru, primjena takve crte sredine u skladu s međunarodnim pravom sadržanim u članku 15. Konvencije UN-a o pravu mora i dosadašnjom sudskom praksom dala bi sasvim drukčiji rezultat u odnosu na razgraničenje sadržano u arbitražnoj odluci. Prema nekim izračunima, riječ je o razlici od oko 42.5 četvorna kilometra hrvatskog teritorijalnog mora (Karta 2).

02 KARTA i 42 km2

Karta 2

Kažete da bi više od 40 četvornih kilometara teritorijalnoga mora arbitražnom odlukom, umjesto Hrvatskoj, trebalo pripasti Sloveniji?!

Govorimo o području koje se može usporediti s površinom otoka Lastova, dakle o području koje nije baš zanemarivo. A Slovenija je 18. prosinca 1998. godine, u službenim pretpristupnim dokumentima za EU, jasno navela da ima 180 četvornih kilometara teritorijalnog mora, i s tako navedenom površinom mora je zatim postala članica Europske unije. Kako bi sad, ako je meritorno ono stanje kakvo je bilo 25. lipnja 1991., kao što to stoji u Arbitražnom sporazumu, teritorijalno more Slovenije moglo od tih 180 odjednom narasti na dosta više od 200 četvornih kilometara površine? Odgovor je, dakako, u crti sredine! Slovenija je tu površinu 1998. godine očito izračunala dosljednom primjenom crte sredine na moru. A Arbitražni sud je, 20-ak godina kasnije, ponudio tek privid crte sredine. Točna se razlika tu dade numerički izraziti; kartografi bi to lako mogli izračunati.

Ona famozna 'veza' (junction), međutim, po arbitražnoj odluci ostaje u sklopu teritorijalnoga mora Hrvatske. Kako se time ostvaruje 'veza Slovenije prema otvorenome moru'?

Područje površine oko 100 četvornih km, koje se arbitražnom odlukom naziva 'junction', jest u sastavu teritorijalnoga mora Hrvatske, no Arbitražni je sud tu odredio poseban režim (Karta 3). Tu Hrvatska kao obalna država zadržava određena prava, dok svim ostalim državama - dakle, ne samo brodovima pod zastavom Slovenije, nego brodovima svih zastava - pripadaju razne slobode, uključujući i slobodu plovidbe koju, kako arbitražna odluka navodi, Hrvatska ne može suspendirati. Riječ je o nemogućnosti suspenzije u odnosu na sve države, a ne samo Sloveniju - tako da je i 'junction' zapravo svačiji, a ne samo slovenski kako je to Arbitražnim sporazumom isprva bilo zamišljeno.

03 KARTA Junction

Karta 3

Glavni problem – pomorska plovidba

U čemu su bitne odrednice 'junctiona' te čemu takav režim služi?

Taj se složeni režim 'junctiona' može i ukratko opisati: Arbitražni je sud u osnovi, unutar dijela teritorijalnoga mora Hrvatske, čija je površina od oko 100 četvornih kilometara usporediva s površinom otoka Mljeta, odredio takvu podjelu prava, ovlasti i sloboda, da je zapravo, u sadržaju, tu proglasio - hrvatski gospodarski pojas! Ne 'ZERP' kao umanjenu inačicu pravoga gospodarskog pojasa, nego puni opseg prava koja u gospodarskom pojasu inače pripadaju obalnoj državi. Problem je samo u tomu što se taj 'gospodarski pojas' nalazi na pogrešnom mjestu: ne izvan i nastavno na vanjsku granicu teritorijalnog mora Hrvatske kao obalne države, nego unutar njega. To je doista nešto bez presedana u svijetu. Tako bi Hrvatska, kad bi se to rješenje onda i primijenilo, imala svoj 'gospodarski pojas' unutar vlastitoga teritorijalnog mora, ali ga ne bi imala ondje gdje je međunarodnim pravom ovlaštena ga imati: izvan i uzduž svojega teritorijalnog mora u Jadranu, gdje je još 2003. proglasila 'ZERP' da bi onda, na inzistiranje Italije i Slovenije, od primjene izuzela 'članice EU-a'. Arbitražna odluka, međutim, pokazuje i da onaj famozni zapisnik iz 2004. nikad nije imao stvarnoga temelja, jer teritorijalno more Slovenije ni na koji način ne može doticati područje ZERP-a. Sad bi, međutim, prateći arbitražnu odluku, teritorijalno more Slovenije, premda daleko od ZERP-a, doticalo 'junction', a koji bi opet po sadržaju prava bio izjednačen s gospodarskim pojasom Hrvatske. Gotovo apsurdno - no to doista nije najveći problem 'junctiona', kako ga je Arbitražni sud odredio.

Što je onda glavni problem?

Pomorska plovidba. 'Junction' je, u svojoj osnovi, politički režim skrojen pomoću raznih sadržaja međunarodnog prava - doista, pravi 'čudnovati kljunaš' - dok je pomorska plovidba stvarnost. U toj je stvarnosti na moru sigurnost pomorske plovidbe glavni i temeljni zahtjev. Slovenija je, još od 1993. nadalje, tu tražila 'izlaz' na otvoreno more, pa bi joj 'junction' iz arbitražne odluke trebao navodno tomu služiti - no 'izlaz' nije tu, nego je ovdje, s hrvatske strane Osimske granice, ulazni pravac plovidbe za Tršćanski zaljev, dok je 'izlaz' za brodove s one druge, talijanske strane Osimskog razgraničenja teritorijalnog mora (Karta 4). To se zove sustav usmjerene i odvojene plovidbe i takav je, iz razloga sigurnosti plovidbe, prihvaćen još 2004. godine u Međunarodnoj pomorskoj organizaciji, na zajednički prijedlog Slovenije, Hrvatske, Italije i još nekih jadranskih zemalja - te u zadnjih 15-ak godina besprijekorno funkcionira. Razlog za takvo uređenje nije samo niti primarno Luka Koper, prema kojoj plovi relativno manji broj naftnih i drugih tankera koji prevoze derivate. Glavni je razlog golemi naftni promet tankerima prema Luci Trst: godišnje se u Trstu iskrcava više od 42 milijuna tona sirove nafte, koja onamo stiže na više od 500 velikih tankera. Tu govorimo znatnim dijelom o ruskoj nafti, kao i iz drugih izvora. Iz Trsta, put Alpa i dalje, proteže se u duljini od oko 750 km, Transalpski naftovod (Karta 5). Na taj način Austrija osigurava 90 posto svojih naftnih potreba, Njemačka oko 40 posto ukupnih svojih potreba - ali zato Bavarska i Baden-Würtemberg svaka po čak 100 posto - kao i Češka oko 50 posto svojih potreba za naftom.

04 KARTA IMO regulation

Karta 4

05 KARTA Transalpski naftovod

Karta 5

Kakvo je Vaše gledište što se tiče stvarne primjene 'junctiona'?

Nikome od onih na pravcu od isporučitelja do korisnika te nafte nije u interesu da bi postojalo bilo kakvo usko grlo gdje bi se prolazak mogao suspendirati, no isto tako nikome nije u interesu da bi sigurnost plovidbe bilo gdje bila ugrožena. Zato će 'junction', kao područje kojim bi Slovenija ostvarivala nekakav svoj 'izlaz' na otvoreno more, ostati tek sklop fraza na papiru na kojemu je napisana arbitražna odluka, dok će plovidba tankerima i drugim velikim brodovima u prometno zagušenom i geostrateški silno važnom Tršćanskom zaljevu i dalje teći u skladu s regulacijom IMO-a: dakle, s 'ulazom' kroz hrvatsko teritorijalno more s ove, i 'izlazom' kroz teritorijalno more Italije, s one strane Osimske granice. Kao i za razgraničenje teritorijalnoga mora, i ovdje je ključni kontekst određen geografskim osobinama Tršćanskoga zaljeva.

Ima li Hrvatska u takvim okolnostima pravo proglasiti isključivi gospodarski pojas?

Hrvatska ima nedvojbeno pravo proglasiti i primijeniti svoj puni gospodarski pojas na Jadranu, dok Slovenija ima pravo na sve slobode plovidbe i prolaska koji su u takvim morskim prostorima zajamčeni međunarodnim pravom. 'Junction' koji bi u osnovi omogućio isto, ali samo na jednom relativno manjem i omeđenom području je, premda u praksi neprovediv i stoga nepotreban, tek potvrda takva općega stanja stvari i prava. A dugotrajni spor oko svega toga nikada nije bio ni potreban. To je, u konačnici, moje mišljenje nakon više od 25 godina cijele priče, koja je započela negdje u mutnoj sferi politike, slovenskim Memorandumom iz travnja 1993., i s vremenom zaživjela vlastitim životom, sve do danas.

Marko Curać

 

 

 

Pon, 19-08-2019, 21:36:47

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.