Razgovor s geopolitičkim analitičarom Vedranom Obućinom

Posljednjih tjedana odnosi Sjedinjenih Američkih Država i Irana ponovno su dovedeni do Obučinagranice usijanja. Sjedinjene Američke Države gomilaju vojne efektive u Perzijskom zaljevu, a od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa mogu se čuti posve oprečne izjave o Iranu – od pomirljivih koje zagovaraju dogovor do onih vrlo ratobornih. O ovim temama razgovarali smo s geopolitičkim analitičarom i stručnjakom za Bliski istok Vedranom Obućinom.

Kako komentirate gomilanje američkih vojnih efektiva u Perzijskom zaljevu i povlačenje diplomatskog osoblja iz Iraka - radi li se o snažnome psihološkom pritisku na Iran ili je realan vojni sukob?

Dio tog preslagivanja bio je uobičajen plan Pentagona, ali TrumpNjegova slavna rečenica iranskim vlastodršcima da ga nazovu telefonom i riješe stvari u pet minuta je poprilično plauzibilna, s obzirom na Trumpov lak odnos prema mnogim iliberalnim sustavima moći u svijetu. Istovremeno se čini da je izrazito ograničen u svojim nastojanjima jer je politika stvaranja mira Johna Boltona i Mikea Pompea otprilike da se izbombardira pola zemalja svijeta kako bi nastao Pax Americana.dakako da se ovdje radi i o povećanom pritisku na Iran. Povlačenje diplomatskog osoblja iz Iraka djelomično je i vezano za poruke koje se upućuju Bagdadu, gdje arapska šijitska većina stoji na raskoraku između prijateljstva s arapskim svijetom i Sjedinjenim Državama s jedne strane i s Iranom s druge strane.

Vojni sukob mogu poželjeti samo tvrdolinijaški ratohuškački pojedinci kao što su John Bolton i ajatolah Mesbah-Jazdi. iranLikove poput njih treba izbjegavati svim silama i nikako im ne omogućiti da se nađu na mjestu donošenja odluka. Ako bi došlo do vojnog sukoba, on bi bio ograničenog karaktera, vjerojatno na području Perzijskog zaljeva. Svaka druga mogućnost uključivala bi raketna gađanja na iranska nuklearna postrojenja, napose u Bušehru, Araku i Natanzu, što bi imalo za posljedicu podjednaku odmazdu. Niti jedna strana to ne želi, pa možemo samo vjerovati da će trezvene glavne prevladati.

Ovdje je zanimljiv stav američkog predsjednika Donalda Trumpa. Dok s jedne strane podupire prijetnje protiv Irana, on isto tako poziva na razgovor. Njegova slavna rečenica iranskim vlastodršcima da ga nazovu telefonom i riješe stvari u pet minuta je poprilično plauzibilna, s obzirom na Trumpov lak odnos prema mnogim iliberalnim sustavima moći u svijetu. Istovremeno se čini da je izrazito ograničen u svojim nastojanjima jer je politika stvaranja mira Johna Boltona i Mikea Pompea otprilike da se izbombardira pola zemalja svijeta kako bi nastao Pax Americana.

Visoka cijena koju plaća iranski narod

Kako gledate na ulogu EU-a u prijeporima s Iranom? Hoće li se države EU-a oduprijeti američkim pritiscima i ostati u tzv. Nuklearnom sporazumu?

Stav Europske Unije je napokon postao bolji i neovisan o američkim težnjama. Ako Europa želi biti samostalna sila u ddSporazumSjedinjene Države nemaju ama baš nikakvog moralnog prava da pozivaju na nuklearnu opasnost iz Irana jer su same izašle iz međunarodno obvezujućeg ugovora, čime je Washington pokazao da se Americi više ne može vjerovati ni kada potpisuje ugovore pod punom političkom i pravnom odgovornošću. U ovom izvitoperenom međunarodnom političkom poretku, za to nije odgovarala Amerika nego odgovara iranski narod, plaćajući pritom golemu cijenu. multipolarnom poretku, ona jednostavno mora gledati svoje interese, koliko god ti postupci iritirali Sjedinjene Države. To konkretno znači da je za Europu važno imati dobar odnos s Rusijom i dobar odnos s Iranom. Snažni istupi Federice Mogherini, kao i nastanak europskih vojnih snaga, jasno pokazuju da se u Bruxellesu odlučilo o tom pitanju. Prijateljstvo zapadnih zemalja ne može počivati na ucjenama, već na poštivanju razlika u mišljenju i djelovanju. Vidjet ćemo što će iduća eurobirokracija napraviti po tom pitanju, ali stavovi velikih vlada u Europi su poprilično jasni.

Složen proces stvaranja sustava u kojemu europske i iranske kompanije mogu međusobno trgovati i poslovati biti će osnovni pokazatelj da je Europa ustrajna u svom naumu. Napokon, Sjedinjene Države nemaju ama baš nikakvog moralnog prava da pozivaju na nuklearnu opasnost iz Irana jer su same izašle iz međunarodno obvezujućeg ugovora, čime je Washington pokazao da se Americi više ne može vjerovati ni kada potpisuje ugovore pod punom političkom i pravnom odgovornošću. U ovom izvitoperenom međunarodnom političkom poretku, za to nije odgovarala Amerika nego odgovara iranski narod, plaćajući pritom golemu cijenu. Europa si ne može dopustiti da izgubi obraz na taj način jer gradi svoj imidž u svijetu upravo na temelju odgovornosti.

Ambivalentni odnosi Moskve i Teherana

Zanimljivo je da je nedavno iz Moskve na neki način poručeno da Rusija ne može "spašavati" sve države koje ju zovu u pomoć. Kako bi se Rusija po Vama postavila u iransko-američkom sukobu? Koliko je odnos Rusije prema Iranu uvjetovan i dobrim odnosima Rusije i Izraela?

Prije svega, valja istaknuti da je odnos Turske, Irana i Rusije savez iz jednog interesa (Sirija), a odnosi Rusije i Irana Iran RusijaOdnosKao nova velika diplomatska i vojna sila na Bliskom istoku, Rusija mora očuvati dobar stav prema svakoj zemlji regije. Iranu je Rusija veliki susjed kojega može koristiti, iako nema previše povjerenja u Moskvu. Stoga je taj odnos uvijek pod povećalom, pri čemu se teška pitanja ne spominju.nisu još uvijek dosegli razinu pravog strateškog saveza. Povijesno, ove dvije države su uvijek imale ambivalentne odnose, jer se Rusiju doživljavalo kao imperijalnog osvajača koji je oduzeo Perzijskom Carstvu kulturnu i političku moć na Kavkazu, a najzad je Rusija igrala i važnu političku ulogu u sjevernom Iranu.

Danas postoje mnogi raskoraci u njihovom odnosu: pristup Izraelu i Saudijskoj Arabiji je različit, postoje sporovi oko upravljanja Kaspijskim morem i ulogom islamizma u Srednjoj Aziji, takmaci su u proizvodnji plina. U geostrateškoj igri, Iran je Rusiji važan, ali ne prevažan. Ova strategija uvijek cilja na rusku dobit, jer Moskva ne želi čvrsto zatvoriti vrata suradnje nikome.

Kao nova velika diplomatska i vojna sila na Bliskom istoku, Rusija mora očuvati dobar stav prema svakoj zemlji regije. Iranu je Rusija veliki susjed kojega može koristiti, iako nema previše povjerenja u Moskvu. Stoga je taj odnos uvijek pod povećalom, pri čemu se teška pitanja ne spominju.

Trump je neki dan rekao da SAD nije nužno za promjenu režima. Možemo li u odnosu Trumpa prema Iranu prepoznati model odnosa prema Sjevernoj Koreji?

Kako sam spomenuo prethodno, valja odvojiti samog Trumpa od njegove predsjedničke uloge u Bijeloj kući, ddokruženog raznim ratobornim savjetnicima. Cijelo vrijeme SAD-RusijaČini se da Amerikanci nemaju dovoljno razrađenu strategiju za pojedine dijelove svijeta, ali Rusi imaju, pa izgleda da Rusi imaju prednost u multipolarnoj igri za utjecajem po svijetu. Mislim da će se budućnost njihovih odnosa lakše vidjeti nakon što se smiri stanje u Siriji, kao i nakon ishoda američkog mirovnog plana za Bliski istok, jer će se ovdje vidjeti koliko ove dvije sile daju međusobno prostora za razvoj vlastitih politika.Trumpova predsjedništva imamo raskorak u izjavama. Trump kaže da nije nužna promjena političkog sustava u Teheranu, ali mnogi kongresmeni i savjetnici, među kojima je i Bolton, odlaze na razna protuiranska okupljanja. Posebno se to tiče izjava danih na američko-izraelskim skupovima (AIPAC) kao i na sastancima terorističke organizacije Narodni mudžahedini (Modžahedin-e Halk ili MEK) kojima pune uši idejama da bi oni mogli biti jednog dana na vlasti u Teheranu.

Očito Trump misli kako je moguće razgovarati i doći do nekog dogovora s Irancima, dogovora koji bi bio po američkim mjerilima. No, za razliku od Sjeverne Koreje, Iran nije samoizolacijska zemlja koja nema resursa, već se može osloniti na druge partnere, uključujući primjerice Indiju, ali i Kinu. Naposljetku, konzervativni iranski političari su donekle u pravu kada kažu da se Amerikancima jednostavno ne može vjerovati, što je očigledno ako se pogledaju vrludanja američke politike i lažna obećanja Iranu od Islamske revolucije do danas.

Rusi imaju prednost u multipolarnoj igri za utjecajem po svijetu

Posljednjih tjedana svjedočimo uspostavi bolje komunikacije SAD-a i Rusije. Može li, posebno nakon objave Mullerova izvješća, doći do određenog detanta ili je duboka država odlučujuća u kreiranju neohladnoratovske politike prema Rusiji?

Opet se ovdje radi o proboju koji radi Trump osobno, ali je pitanje može li ga američka administracija pratiti. Čini se da Amerikanci nemaju dovoljno razrađenu strategiju za pojedine dijelove svijeta, ali Rusi imaju, pa izgleda da Rusi imaju prednost u multipolarnoj igri za utjecajem po svijetu. Mislim da će se budućnost njihovih odnosa lakše vidjeti nakon što se smiri stanje u Siriji, kao i nakon ishoda američkog mirovnog plana za Bliski istok, jer će se ovdje vidjeti koliko ove dvije sile daju međusobno prostora za razvoj vlastitih politika.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pon, 19-08-2019, 21:40:57

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.