Razgovor sa Zdravkom Vlaićem, dipl. ing.

Tumačenje postojećega i stvaranje novoga strukovnoga nazivlja na hrvatskom jeziku iznimno je važno za očuvanje samoga jezika, ali i hrvatskoga nacionalnoga identiteta. Nažalost, mnogi stručnjaci u pojedinim područjima drže da je ljepše i poželjnije rabiti razne međunarodnice (internacionalizme), pa i posve neprilagođene strane riječi, nego ih zamijeniti postojećom hrvatskom istoznačnicom ili pridonijeti stvaranju zamjenskih hrvatskih riječi za nove stručne pojmove.

U prošlosti smo bili pod utjecajem latinskoga i grčkoga jezika, dijelom francuskoga i njemačkoga (ovisno o struci i jeziku koji je za nju najvažniji), zatim nas je preplavilo srpsko nazivlje koje se pomiješalo s hrvatskim, a danas smo poraženi pred najezdom engleskoga jezika (posebice u tehničkom nazivlju).

No, za razliku od kojega drugoga jezika, hrvatski je jezik doista bogat svojim nazivljem i nema potrebu rabiti ElektronikaKako se početak razvoja elektronike poklapa s dobom dviju Jugoslavija, u kojim je hrvatski jezik bio pod strahovitim udarima, često i zabranjivan, i ono malo nazivlja koje se moglo prenijeti iz drugih struka sustavno je gušeno. Radi zornijega prikaza navodim kako je do 1990. godine objavljeno oko 11 500 norma tzv. JUS-a (jugoslavenski standardi), sve na srpskom jeziku, a na hrvatski je prevedeno manje od 20 %međunarodnice, još manje tuđice i posve neprilagođene strane riječi.

O hrvatskom strukovnom nazivlju i zalaganju stručnjaka iz različitih područja u njegovu popisivanju, opisivanju i stvaranju razgovarali smo sa Zdravkom Vlaićem, dipl. ing., autorom Englesko-hrvatskoga rječnika elektroničkog nazivlja.

Gospodine Vlaiću, na nedavnoj skupštini HKV-a sa zanimanjem je praćen Vaš govor o hrvatskom standardnom jeziku i o rječniku strukovnoga nazivlja koji ste napisali. Zašto ste se odlučiti prihvatiti toga posla?

Gotovo cijeli radni vijek proveo sam radeći s elektroničkim uređajima i sklopovima, najviše u mjeriteljstvu i to u Odašiljačima i vezama. Radne upute i stručna literatura uglavnom su pisane na američkoj inačici engleskoga jezika. Prijevoda je bilo svakakvih, dobrih i loših, nazivlje neujednačeno i, što je JOŠ gore, ne tako rijetko pogrješno. Ispravno nazivlje olakšava učenje, skraćuje objasnidbe, a često ih čini i nepotrebnima.

Kako se početak razvoja elektronike poklapa s dobom dviju Jugoslavija, u kojim je hrvatski jezik bio pod strahovitim udarima, često i zabranjivan, i ono malo nazivlja koje se moglo prenijeti iz drugih struka sustavno je gušeno. Radi zornijega prikaza navodim kako je do 1990. godine objavljeno oko 11 500 norma tzv. JUS-a (jugoslavenski standardi), sve na srpskom jeziku, a na hrvatski je prevedeno manje od 20 % (Brezinščak, M. [1993] Sedam desetljeća zatiranja hrvatskoga strukovnog nazivlja, Međunarodni normacijski priručnik, Zagreb: Hrvatsko mjeriteljsko društvo, str. 97 – 103). Dodaju li se tomu i vojne norme, koje su tiskane isključivo na srpskom jeziku, stanje je još poraznije. Primjena oko 80 % norma bila je obvezna, što je imalo za posljedicu nasilnu srbizaciju tehničkoga nazivlja u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Stvaranjem slobodne Hrvatske 1991. stanje se popravilo, ali ne dostatno. Nije lako promijeniti tisuće naziva i sve to unijeti u knjige, dokumente, tvorničke norme i postupnike.

Odlučio sam osobno napraviti nešto u tom području pa sam počeo pisati englesko-hrvatski rječnik elektroničkog nazivlja. Izravni prijevodi čine lakši dio, ali katkada nisu dostatni za ispravno nazivlje. Zato sam, prema savjetu recenzenta prof. dr. D. Vujevića, uz najveći dio natuknica dodao i kratke definicije. Naravno, to je produljilo pisanje mojega rječnika za približno jednu godinu, ali isplatilo se, ne novčano, nego kao zadovoljstvo napravljenim.

1

Rječnik je tiskan 2008. godine u nakladi zagrebačkoga Graphisa, pod naslovom: Englesko-hrvatski rječnik elektroničkog nazivlja. Na 560 stranica donosi približno 21 000 natuknica. Za njega je Zagrebački velesajam, pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dodijelio Graphisu 2009. godine Povelju „Josip Juraj Srossmayer“ za najuspješniji izdavački pothvat 2008. godine u području tehničkih znanosti. Bilo je to prvi put da se bilo koji rječnik uzima u obzir za nagradu.

2

3

Pisanje rječnika mukotrpan je posao i sigurno ne donosi novčanu zaradu. Nije lako odlučiti koje nazivlje prihvatiti, samo ono koje se može naći u suvremenoj literaturi ili i ono potisnuto, silom ugušeno, koje je teško naći i u starim knjigama. A i te se knjige često moraju tražiti u staretinarnicama, privatnim zbirkama i, naravno, plaćati iz svoga džepa. Tu je i dvojba oko procjene hoće li čitatelji prihvatiti hrvatsko nazivlje jer nije svima lako promijeniti ono na što su navikli.

Jeste li u međuvremenu nastavili s radom?

Što god čovjek radi, pri kraju bi nešto mijenjao. Tako je i s rječnicima, ali negdje se mora stati kako bi se knjige tiskale. Elektronika brzo napreduje, a njezini sklopovi i uređaji zastarijevaju, ali ne prestaju biti funkcionalnima. Stalno je učenje jedini način da se koliko-toliko ostane u tijeku s vremenom.

Elektroničarima je za učenje nužno poznavanje fizike i matematike. Zato sam prijašnjemu rječniku odlučio dodati oko 6000 natuknica, uglavnom iz područja fizike, matematike i fotonike. Povećan je i broj definicija i objasnidaba. Uz jednaku gustoću tiska i velikost stranica, sadašnji rječnik, koji će nositi naslov Englesko-hrvatski rječnik elektroničkog, fizičkog i matematičkog nazivlja, obuhvaća oko 27 000 natuknica na približno 850 stranica formata B5 ili 700 stranica formata A4. Od toga je oko 2500 matematičkih pojmova i oko 4000 fizičkih. Definicije i objasnidbe vrlo su kratke i služe samo za lakše razumijevanje pojmova, a nisu zamjena za školsko i fakultetsko gradivo.

4

Gotov je i Hrvatsko-engleski rječnik elektroničkog, fizičkog i matematičkog nazivlja. Jednakih je svojstava kao i englesko-hrvatska inačica, a njegovo je pisanje bilo vrlo dugo i naporno. Nije to tek puko prevođenje englesko-hrvatske inačice jer prijevodi nisu jednoznačni, a značenje pojmova nije jednako u svim strukama pa čak nije uvijek ni unutar iste struke.

5

Znam da nakladnicima trenutačno nije lako pa će vjerojatno biti vlastita naklada. Za 100 primjeraka samo priprema i tisak koštaju 300 kn po primjerku. Na sve to treba platiti 5 % PDV-a, devet primjeraka besplatno dati NSK-u i jedan RječnikPisanje rječnika mukotrpan je posao i sigurno ne donosi novčanu zaradu. Nije lako odlučiti koje nazivlje prihvatiti, samo ono koje se može naći u suvremenoj literaturi ili i ono potisnuto, silom ugušeno, koje je teško naći i u starim knjigama. A i te se knjige često moraju tražiti u staretinarnicama, privatnim zbirkama i, naravno, plaćati iz svoga džepa. Tu je i dvojba oko procjene hoće li čitatelji prihvatiti hrvatsko nazivlje jer nije svima lako promijeniti ono na što su navikli.Knjižnicama Grada Zagreba, što pojedinačnu cijenu povećava na 350 kn, uz uvjet da se svi primjerci prodaju i to bez troškova prodaje i bez ikakve zarade.

Možete li navesti najčešće jezične pogrješke iz svojega područja, primjerice anglizme koji su u svakodnevnoj uporabi premda imaju dobru hrvatsku zamjenu?

Najviše je nepotrebnih tuđica u svakodnevnom govoru i u medijima. U stručnim člancima i knjigama znatno ih je manje. Evo nekoliko nasumično odabranih primjera i njihovih hrvatskih zamjena:

display - predočnik, zaslon

ekran - zaslon

hidrogenski motor - vodikov motor

karbonsko vlakno - ugljikovo vlakno

kompjutor (i kompjuter!) - računalo

konstanta - stalnica

link - veza, poveznica

mail, email - elektronička pošta, elektronička adresa, elektroničko pismo (ne uvijek)

mikroskop - sitnozor

printer - tiskač, pisač

radio - krugoval

vertikala - uspravnica, okomica (ne uvijek)

Tu su i pogrješni izrazi u hrvatskom i engleskom jeziku, koji se često pogrješno prevode i rabe se s pogrješnim značenjem. Malo veći osvrt zahtijevao bi nekoliko stranica. Dobar je primjer izraz website (web site), koji se često, i u jezikoslovnim člancima, prevodi kao internetska stranica. Bolji su prijevodi web-mjesto (web-lokacija) i mrežno mjesto (mrežna lokacija). Međumrežje (internet) i web nisu istoznačnice (website se odnosi i na lokalnu mrežu), a jedno web-mjesto može imati i milijune web-stranica (web pages).

Današnji stručnjaci iz različitih područja pribjegavaju uporabi neke mješavine raznih jezika, opravdavajući to i mogućnošću lakšega sporazumijevanja. Ima li tu i malo oholosti jer mislimo da smo u očima sugovornika važniji, vrjedniji ako se razmećemo stranim pojmovima?

Vjerojatno ima i oholosti, iako bih ja to prije pripisao nesigurnosti i pomodarstvu. Pomodarstvo je rak-rana svakoga društva.

Za popisivanje, opisivanje i stvaranje novoga nazivlja pojedine struke nedvojbeno je potrebna snažna suradnja između jezikoslovaca i stručnjaka iz pojedinih područja. Ima li interesa za takvu suradnju?

Interesa uvijek ima, samo nije uvijek lako uskladiti razlike i raspoloživo vrijeme. Suradnje nikada nije previše i nadam se kako će je biti još više nego do sada.

Treba uzeti u obzir i razlike u načinu razmišljanja jezikoslovaca i inženjera, što katkada zna stvarati zaprjeke u suradnji.

6

7

 Iz neobjavljenoga Englesko-hrvatskog rječnika...

Postoji projekt „Struna“ Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Jeste li pokušali surađivati na tom projektu?

Struna za sada ne obuhvaća područje elektronike. Nemoguće je napraviti točnu i čvrstu podjelu između elektroničkih i fizičkih pojmova, nešto je lakše s matematičkima, iako ni to nije uvijek moguće. Katkada se definicije istih fizičkih veličina i pojmova u elektronici i fizici razlikuju, ali ne toliko da bi moglo doći do zabune ili JezikNagrada „Dr. Ivan Šreter“ izvrstan je primjer brige za jezik hrvatski, ali ona sama nije dostatna. Jezik je obveza svih nas, naravno - ne jednaka za sve. Nerealno je očekivati kako će sve obaviti „oni gore“, a mi ćemo samo čekati. Hrvatski je jezik neodvojiv dio naroda hrvatskoga i naše nacionalne svijesti. On se razvija, mijenja se i prilagođava novomu nazivlju u svim strukama. Najopasniji su napadaji na njegove temelje, pri čemu valja imati na umu kako su i čakavica i kajkavica, uz štokavicu, vrela koja ga obogaćuju i često pomažu pri tvorbi novoga nazivlja. Njihovo žrtvovanje, dugo više od 150 godina, na „oltaru“ „zajedničkoga jezika“ dovelo je do osiromašenja hrvatskoga jezika u svim područjima.nerazumijevanja. Jednom sam elektroničkom poštom poslao Struninu uredništvu nešto više od 100 prijedloga za ispravke definicija u području fizike. Kako nikada nisam primio odgovor, odustao sam od daljnjih pokušaja. U svakom slučaju, za Strunu imam samo pohvale, a u svojim novim rječnicima na pet sam mjesta naveo njihove definicije.

Kako potaknuti prosječnoga Hrvata da više mari za svoj jezik i da ne prihvaća olako sve „novo i šareno“ što nam dolazi izvana? Čini nam se da je dobar pokušaj časopisa „Jezik“ s nagradom „Dr. Ivan Šreter“ i traženjem novih hrvatskih riječi...

Nagrada „Dr. Ivan Šreter“ izvrstan je primjer brige za jezik hrvatski, ali ona sama nije dostatna. Jezik je obveza svih nas, naravno - ne jednaka za sve. Nerealno je očekivati kako će sve obaviti „oni gore“, a mi ćemo samo čekati. Hrvatski je jezik neodvojiv dio naroda hrvatskoga i naše nacionalne svijesti. On se razvija, mijenja se i prilagođava novomu nazivlju u svim strukama. Najopasniji su napadaji na njegove temelje, pri čemu valja imati na umu kako su i čakavica i kajkavica, uz štokavicu, vrela koja ga obogaćuju i često pomažu pri tvorbi novoga nazivlja. Njihovo žrtvovanje, dugo više od 150 godina, na „oltaru“ „zajedničkoga jezika“ dovelo je do osiromašenja hrvatskoga jezika u svim područjima.

Uvođenje korijenskoga pravopisa uvelike bi pomoglo u očuvanju i razvoju hrvatskoga jezika, a olakšalo bi i njegovo učenje, poglavito strancima.

U čemu vidite nove ugroze hrvatskoga standardnoga jezika?

Intelektualna lijenost, očekivanje kako će netko drugi riješiti naše probleme, nedostatak nacionalne svijesti i samopoštovanja te prevelika tolerancija otvorenih i ciljanih napadaja na hrvatski jezik bili su i ostaju temelji njegove ugroze. Tomu valja pridodati i nebrigu ministarstava i ustanova kojima je to zadatak, kao i njegovo namjerno medijsko uništavanje. Neshvatljivo je da mjerodavno ministarstvo financira knjige u kojim se osporava i samo postojanje jezika hrvatskoga. Nisam zamijetio napore Ministarstva vanjskih i europskih poslova ni Ministarstva znanosti i obrazovanja (izobrazbe!) u cilju obrane hrvatskoga jezika na inozemnim katedrama i u međunarodnim institucijama. Umjesto toga, nama se silom pokušavaju nametnuti nepostojeći bošnjačko-hrvatsko-srpski, srpsko-hrvatski i „zajednički“ jezik. Mjerodavno ministarstvo, bez valjanoga razloga i obrazložbe, ukida Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, silom nameće IHJJ-ov pravopis u hrvatske škole i namjerno ruši dostignute norme, uvodeći nered i nesigurnost.

Promjena na čelu Ministarstva nije donijela nikakve promjene u školama, što bi moglo značiti kako postoji međustranačka suglasnost u svezi sa zatorbom jezika hrvatskoga.

Radi jasnoće, evo navodka iz članka akademika Babića u časopisu Jezik br. 56:

Utjecajni športski novinar Hrvoje Macanović uspio je 1953. silom hrvatskomu športskom nazivlju nametnuti nehrvatske nazive, među ostalim i sport, što je do danas, na žalost, ostao simbol tomu nametanju, jer mnogi Hrvati i danas rabe riječ sport, čak i službeno.

Kako Vi kao intelektualac i stručnjak u području koje se razvija nevjerojatnom brzinom, okrenuti prirodnim i tehničkim znanostima, gledate na današnju nacionalnu-političku i društvenu zbilju? Odakle krenuti? Što promijeniti? Kako naprijed?

Sloboda je uvjet za bilo kakav napredak, a ona se nikomu ne daruje. Sadašnje su političke „elite“ potrošene, a ne mogu se promijeniti nabolje.

Tek se razotkrivaju.

Mogao bih citirati Matoša, ali predbožićno je vrijeme i ne želim ga kvariti.

Pokušajmo svi napraviti dobra koliko možemo, pomozimo jedni drugima, ne očekujmo pomoć izvana jer ona je preskupa i s prevelikim kamatama. I nikada ne zaboravimo one koji su dali živote za našu slobodu, od pamtivijeka do danas.

Glavu gore, LIJEPO JE BITI HRVATOM!

Zdravko Vlaić rođen je 1950. godine u Miljevcima pokraj Drniša. Diplomirao je na Studiju inženjera za strojarstvo i elektrotehniku u Zagrebu i na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, PTT smjer. Bavio se mjeriteljstvom, konstrukcijama i popravcima elektroničkih uređaja. Od 2015. godine je u mirovini. Živi u Zagrebu.

hkv

Uto, 10-12-2019, 19:21:53

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.