Razgovor s književnicom Tanjom Belobrajdić

Poštovana gospođo Belobrajdić, od posljednjeg Vašeg razgovora za naš Portal, koji je vodio Javor Novak, prošlo je deset mjeseci. Tada ste najavili izlazak još dva romana, a prvi od njih, „Žena moga muža“ ove je godine ugledao svjetlo dana i prije nekoliko dana, na 23. Danima Josipa i Ivana Kozarca, osvojio Povelju uspješnosti u kategoriji „roman“. Možete li ukratko nešto reći o fabuli novog, trećeg romana koji pišete kako bi zainteresirali naše čitatelje?

Možda roman koji završavam neće biti zanimljiv vašim čitateljima, ali nadam se kako bi Belobrajdićmogao zainteresirati njihovu djecu ili unuke. Naime, riječ je o romanu za djecu i mlade – „Fili, dječak s Vučedola“, za koji sam C. kaputPozitivna reakcija čitatelja na „Crni kaput“ premašila je sva moja očekivanja. Nedavno je objavljeno i njegovo drugo izdanje, a čitatelji mi često šalju svoje osvrte, komentiraju kako su „proživjeli“ događaje iz romana i doživjeli likove. Pitaju me je li doista postojao netko od glavnih junaka i je li se i u stvarnosti nešto zbilo onako kako je opisano u knjizi. Često mi kažu što misle da se na kraju, koji je zapravo ostao nedorečen, dogodilo s glavnim junakom. To me veseli, jer naposljetku, čitatelji su najvažniji kritičari, a čitanost je jedino pravo mjerilo uspjeha neke knjige.dobila potporu Ministarstva kulture. Kako se već iz imena može naslutiti, radnja toga dječjeg romana se zbiva, baš kao i u prethodna dva, na području Vukovara. Točnije, volim to tako reći, bajkovitog i mitskog Vučedola, ali prije pet tisuća godina - na prijelazu iz bakrenog u brončano doba. Nadam se kako će biti zanimljiv onima kojima je namijenjen, osobito iz razloga što osim zabave ima i edukativnu namjenu. Vučedol, vučedolsko nalazište i muzej, poseban su kulturni i turistički potencijal, ne samo za naš grad, županiju, nego i za Hrvatsku općenito.

„Crni kaput“ nadmašio sva očekivanja

U romanu „Crni kaput“ iz svoje ste prizme opisali ratne događaje u Vukovaru, te bismo moglo reći kako je riječ o antiratnom romanu koji se bavi vječnom temom kako ostati čovjek u nečovječnim vremenima. Nema sumnje kako se svaki sudionik rata na određeni način mogao prepoznati u tom djelu. Roman je bio iznimno dobro primljen kod publike, a dobio je i dvije književne nagrade. Kako sada već s odmakom gledate na percepciju tog romana kod čitatelja?

Pozitivna reakcija čitatelja na „Crni kaput“ premašila je sva moja očekivanja. Nedavno je objavljeno i njegovo drugo Belobrajdićizdanje, a čitatelji mi često šalju svoje osvrte, komentiraju kako su „proživjeli“ događaje iz romana i doživjeli likove. Pitaju me je li doista postojao netko od glavnih junaka i je li se i u stvarnosti nešto zbilo onako kako je opisano u knjizi. Često mi kažu što misle da se na kraju, koji je zapravo ostao nedorečen, dogodilo s glavnim junakom. To me veseli, jer naposljetku, čitatelji su najvažniji kritičari, a čitanost je jedino pravo mjerilo uspjeha neke knjige.

Određeni dio medija (posebno portal H-alter) iznimno je negativno pisao o Vama kad ste dobili nagrade za „Crni kaput“. Kako to komentirate? Radi li se tu o nastavku medijske hajke koja na Vas traje već dugi niz godina?

Komentirati „Halter“ postalo mi je već deplasirano. Postoji jedan umreženi krug s kojim rasprava nema ni konca ni kraja i rado bih ga ignorirala kada ignoriranje ne bi bilo pristajanje na njihove laži. U jednom „tematski sličnom“ glasilu, nedavno sam morala demantirati objede kako sam sudjelovala u nečasnim radnjama za koje navode da su se događale nakon vojno redarstvene akcije „Oluja“, kada ja već odavno nisam bila ni vojna osoba i fizički ni blizu spominjanih mjesta. Doista sam umorna od takvih prepiski, no sve ono što se godinama unatrag događa naučilo BelobrajdićVelikosrpstvoVelikosrpska politika ima svoje jasne ciljeve – izjednačiti agresora i žrtvu, izbjeći ratnu odštetu, izmisliti „pandane“ svojih zločina kako bi umanjili užase vlastitih. Oni koji im pri tome svesrdno pomažu su skupine ili pojedinci, koji zbog vlastitih interesa ili osobne promocije čine nemjerljivu štetu i svojoj domovini i drugim ljudima, ne mareći pri tome kakvu im nepravdu nanose.me je da se lažima odmah mora stati na kraj, razgolititi ih i prikazati, jer ako se to ne učini, potrebno ih je samo ponavljati i ponavljati, kako bi jednoga dana postale neupitna istina. Ja sam to na svom vlastitom iskustvu naučila.

Možemo li u slučaju napada na Vas govoriti o simbiozi nekih pojedinaca i udruga u Hrvatskoj i velikosrpske politike koja i dalje živi?

Ne samo da možemo, nego to tako i jeste. Velikosrpska politika ima svoje jasne ciljeve – izjednačiti agresora i žrtvu, izbjeći ratnu odštetu, izmisliti „pandane“ svojih zločina kako bi umanjili užase vlastitih. Oni koji im pri tome svesrdno pomažu su skupine ili pojedinci, koji zbog vlastitih interesa ili osobne promocije čine nemjerljivu štetu i svojoj domovini i drugim ljudima, ne mareći pri tome kakvu im nepravdu nanose.

Položaj branitelja danas

Je li odnos dijela medija i tzv. nevladnih udruga prema Vama samo mikroprimjer odnosa prema hrvatskim braniteljima? Kako komentirate položaj branitelja danas?

Ne mogu baš sve nevladine udruge i sve medije staviti u isti kontekst iako, govoreći kolokvijalno, svima koji prate Belobrajdićnavedenu problematiku poznato je o kojim se udrugama i medijima radi. Mislim da je onima koje uopće i zanima ta tema već odavno jasno što je tu posrijedi, kako onima koji me neupitno podržavaju, za što sam im beskrajno zahvalna, tako i onima koji su profitirali na mom dezavuiranju. Ja sam se već naviknula da će ispod svakog članka o meni doći najmanje jedan trol s lažnim imenom koji će „neinformiranom“ pučanstvu „otvoriti oči“, lijepeći već izlizane lažne izjave ili kopirati utužene članke. Na to više ne obraćam pažnju.

S druge strane, govoreći o položaju branitelja danas, doista sa žaljenjem moram reći kako smo si za mnoge stvari sami krivi. Međutim, jednako tako, kriv je i zlonamjeran senzacionalizam koji prati svaku negativnu vijest u kojoj je sudjelovao neki branitelj. Jeste li ikada, u prošlom sistemu čuli da netko govoreći o recimo obiteljskom nasilju, kaže – „Partizan je istukao ženu“? „Umirovljeni partizan skrivio, napravio...“ ili nešto slično? O braniteljima se kontinuirano stvara jedna ružna slika, a u sve lošijoj ekonomskoj situaciji, gnjev građana se često neopravdano sruči na glave onih koji za nju doista nisu krivi. Zgurani u paradigmu, branitelji su izgubili bilo kakvu drugu osobnost osim kao oni „koji su naplatili svoje domoljublje“.

Danas, kada su državu opljačkale elite, ti su ljudi teret, besposličari, uteg oko vrata. Izdvajaju se problematični BraniteljiDanas, kada su državu opljačkale elite, ti su ljudi teret, besposličari, uteg oko vrata. Izdvajaju se problematični pojedinci kako bi se cijela braniteljska populacija ponizila i obezvrijedila, iako većina njih živi povučenoi trudi se sastaviti komadiće svojih snova i dijelova tijela razasutih po bojišnici od Vukovara do Dubrovnika. Treba se zapitati zašto se onda pripadnici pobjedničke vojske za koje se percipira da imaju sve, sve češće ubijaju? Olako se prelazi preko činjenice da su ti ljudi spremno izložili svoje živote i zdravlje kako bi obranili naš dom. Onima kojima je na pameti samo interes, riječ „poštovanje“ ima imaginarno značenje.pojedinci kako bi se cijela braniteljska populacija ponizila i obezvrijedila, iako većina njih živi povučenoi trudi se sastaviti komadiće svojih snova i dijelova tijela razasutih po bojišnici od Vukovara do Dubrovnika. Treba se zapitati zašto se onda pripadnici pobjedničke vojske za koje se percipira da imaju sve, sve češće ubijaju? Olako se prelazi preko činjenice da su ti ljudi spremno izložili svoje živote i zdravlje kako bi obranili naš dom. Onima kojima je na pameti samo interes, riječ „poštovanje“ ima imaginarno značenje.

Otići u rad u inozemstvo postalo je pomodarstvo

Približavamo se obljetnici pada Vukovara. Kako gledate na Vukovar danas? Dijeli li i taj grad sudbinu ostalih gradova Srijema i Slavonije, gdje vidimo sve veće iseljavanje, posebno mladih ljudi u inozemstvo?

Vukovar je poprilično obnovljen, ima brojne sadržaje koji stanovnicima grada i prigradskih naselja omogućavaju da Vukovarne osjete kako žive u maloj sredini, od obrazovanja, preko kulture pa do sporta. Malo koji grad veličine Vukovara može se pohvaliti s veleučilištem, dva muzeja svjetskog glasa, bazenima, rekreativnim jahanjem, divnim plažama itd. Djeca nam postižu izvrsne rezultate u znanju i sportu i da je ekonomska situacija drugačija, Vukovar bi doista bio grad po mjeri čovjeka. Ali čovjeka koji radi i od svog rada može živjeti, a za to je neophodan posao, ne samo dobar sadržaj.

Kriza u Hrvatskoj najvidljivija je u našoj Slavoniji i mladi, mlade obitelji, svakodnevno odlaze i iz našega grada. Ipak, žalosti me što često razlog tome nije pitanje egzistencije, na neki način otići u rad u inozemstvo postalo je pomodarstvo. One koji se bore za život i ne mogu ovdje naći posao, razumijem, no s druge strane poznajem i ljude koji su ostavili dobro plaćene poslove i otišli „za nečim boljim“. Dio takvih već se vratio.

Nije točno da ništa ne možemo

U ratu hrvatski je narod krasio pobjednički duh i unatoč svim lošim stvarima jedna optimistička vizija budućnosti. Kako danas povratiti taj duh i pobijediti osjećaje malodušnosti, razočaranja i nevjerovanja da će išta biti bolje? Ili, drugim riječima, kako vratiti vjeru i Hrvatsku?

Nisam stručnjak ni za jedno područje, pa bih vam mogla ponuditi odgovor jedino u stilu vječitih „sveznadara“ koji OptimizamMalodušnostO svemu što mi smeta, što me ljuti, mogu govoriti jedino iz prizme običnog građanina koji kao i ostali svakodnevno vidi nelogičnosti, kriminal i različite devijacije u društvu, no ono što najviše boli je nepravda. Jedini zakonit i dostupan način kako stati u kraj tome su pritisak javnosti i izbori, no upravo to – nedostatak vjere i malodušnost, kada dođe vrijeme za takve stvari, uzrok su zašto se godinama vrtimo u mjestu i cirkularno svrdlamo sve dublje.imaju rješenje za sve, „samo da im je pet minuta vlasti“. Možda to i jeste najveći problem, svi sve znaju, a oni koji doista znaju gurnuti su na margine. O svemu što mi smeta, što me ljuti, mogu govoriti jedino iz prizme običnog građanina koji kao i ostali svakodnevno vidi nelogičnosti, kriminal i različite devijacije u društvu, no ono što najviše boli je nepravda. Jedini zakonit i dostupan način kako stati u kraj tome su pritisak javnosti i izbori, no upravo to – nedostatak vjere i malodušnost, kada dođe vrijeme za takve stvari, uzrok su zašto se godinama vrtimo u mjestu i cirkularno svrdlamo sve dublje. Mantra – „Ja tu ne mogu ništa i ništa se neće promijeniti“ nije točna, ali je ucijepljena u ljude, rekla bih gotovo planski. Prvo treba vratiti čovjeku samopoštovanje, vjeru u sebe, u njegovu vlastitu vrijednost, a osnovni način je dati mu mogućnost da privređuje i skrbi se za sebe i svoju obitelj. Sve ostalo dolazi nakon toga.

Možete li nam otkriti Vaše buduće planove na književnom području?

Imam gotove sinopsise za tri romana, ideja ne nedostaje, no mislim kako ću prvo raditi na romanu koji se tematski ozbiljno bavi problemom nestalih u Domovinskom ratu. Romani „Žena moga muža“ i „Fili – dječak s Vučedola“, omogućili su mi psihički predah od, za mene vrlo teške teme, rata. Nakon „Crnog kaputa“ mislila sam čak kako o ratu više neću ni biti u stanju pisati. Iako pišem fikciju, imperativ je da onaj tko čita ono što napišem ne može reći – „To se nije dogodilo“. Zato svim radnjama, baš kao i za moj prvi roman, prethodi opsežno istraživanje, iščitavanje izjava o stvarnim događajima, pregledavanje snimki, razgovori sa „svjedocima vremena“ itd. To je užasno stresno i iscrpljujuće, no mislim da su to teme o kojima je još uvijek premalo rečeno i o kojima se treba i mora pisati.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pet, 13-12-2019, 01:28:40

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.