Razgovor s Đurom Vidmarovićem povodom njegova izbora za predsjednika Društva hrvatskih književnika (DHK)

Poštovani gosp. Vidmaroviću, na Izbornoj skupštini Društva hrvatskih književnika (DHK) nedavno ste izabrani za novoga predsjednika ovoga najstarijeg književnog društva. Koje su temeljne odrednice Vašega programa za Društvo hrvatskih književnika?

Svoj program rada sažeo sam u 11 točaka i ponudio kolegama na uvid, stručnu raščlambu i eventualno prihvaćanje. Navodim sve predložene točke, zajedno s obrazloženjem:

1. Promjene unutarnjih odnosa u DHK.

Kako vas ne bi preplašio ovom sintagmom pojašnjavam da DHK čine svi članovi a ne samo izabrana tijela. Đuro VidmrovićIzmeđu predsjednika, Upravnog odbora, izabranih tijela i članstava mora postojati neprekidana, dobronamjerna, kolegijalna i poticajna komunikacija. Svaki član DHK mora se osjećati subjektom naše udruge, osobom čije kreativne i ljudske kapacitete vodstvo cijeni i potiče.

Dalje, ljudi u vodstvu Društva moraju pratiti svoje kolege i vidjeti da li se nalaze u krizi, određenim stvaralačkim i životnim poteškoćama i pomoći im kada je neophodno koliko je moguće materijalno, ali i lijepom ljudskom riječju.

Predlažem da se svakome kolegi od 70 godina na dalje priredi okrugli stol, ili tribina, već prema njegovoj želji. Pri tome mislim na okrugle obljetnice 70, 75, 80, 85, 90, itd.

Ako budem izabran želim uvesti protokolarnu praksu da se svakom članu čestita rođendan. Podržavam dosadašnju praksu da se nakon smrti kolega izvjesi zastava na pola stijega, obitelji izrazi sućut, a delegacija DHK sudjeluje ispraćaju posmrtnih ostataka. Ne smije se dogoditi da takve delegacije ne bude, bez obzira na mjesto u kojem je pokojni živio. Želim inicirati praksu da DHK prilikom smrti u našem tisku objavi prigodnu osmrtnicu, a na našoj WEB- stranici prigodan tekst.

2. Rješavanje imovinsko – pravnih problema.

Poznato vam je da DHK još nije riješio imovinskopravni odnos s Državom i nasljednicima zgrade u kojoj se nalazimo. Taj nas problem godinama opterećuje i ako budem izabran pokušat ću energičnije suočiti odgovarajuće Ministarstvo s ovom situacijom i njihovom dužnošću da pomognu u rješavanju ovoga problema. Oni to mogu, a nasljednici vlasništva zgrade tomu se ne protive.

3. Odnos DHK s Ministarstvom kulture i prosvjete.

Svjestan sam delikatnosti i složenosti ovog odnosa. To smatram neprirodnim i zastarjelim. DHK ne može biti Đuro Vidmrovićpredmet stranačkih i dnevno političkih politika i manipulacija. DHK ne može ovisiti o političkoj opciji nekog ministra, jer DHK je svehrvatska, nadstranačka, nevladina i prvenstveno sindikalna književna udruga koja okuplja najvažnija književna pera u našem narodu i koja kao takva mora biti cijenjena kako bi ispunjavala svoju povijesnu zadaću. Iz dosadašnjeg iskustva znademo da su neki ministri i dužnosnici iz grada Zagreba poticali polarizaciju između DHK i novostvorenog Društva hrvatskih pisaca na našu štetu, zapravo na štetu hrvatske književnosti. Takva je politika obično politikantstvo, jer ideologija i nema nakanu poticati književno stvaralaštvo. Između ova dva društva postoje brojne razlike ali nema animoziteta, nema parbi već postoji samo stvaralačka konkurencija. Ako se DHK oštećuje financijski i prilikom poticanja rukopisa, tada dolazi do asimetrije koja šteti književnosti. Isto tako moramo biti svjesni da i u našim redovima bilo je ljudi koji su sjedili na dvije stolice. To nije normalno jer se radi o dva pravna subjekta i o financijskim reperkusijama toga. Konačno, Društvo pisaca je zabranilo svojim članovima ovakvu dvostrukost, što mi trebamo pozdraviti. Hoće li doći do suradnje dvaju društava, stvar je međusobnog dogovaranja i prethodnih razgovora između njihovih vodstava. Osobno nisam protiv takva suradnje, ali ću se založiti, ako do nje dođe da bude transparenta, poštena i bez štete za bilo koju stranu.

DHK mora imati otvorene kanale za komunikaciju s Ministarstvom kulture, Ministarstvom prosvjeta, Ministarstvom DHKdržavne imovine i gradskim vlastima Zagreba. Do sada je bilo slučajeva da je odgovarajući ministar odbio primiti predsjednika DHK ili je to činio s velikim odmakom što je neprihvatljivo i ponižavajuće. DHK mora ostvariti kontinuitet u tim kontaktima. Barem jednom u šest mjeseci delegacija DHK trebala bi se susresti s ministrom kulture, a jednom godišnje s predsjednikom vlade DHK i državnim poglavarom. Oni moraju biti upoznati s našom situacijom, našim značenjem, problemima jer imamo zajedničku odgovornost pred hrvatskom poviješću i kulturom. Nikakve ideološke i stranačke zapreke ne smiju postojati.

DHK mora uz pomoć Države ali na vlastitu inicijativu i s razrađenim programom ostvarivati i svoju međunarodnu ulogu. Neophodna je suradnja s Ministarstvom vanjskih poslova. Tamo gdje postoje atašei za kulturu u našim DHKDHK ne može biti predmet stranačkih i dnevno političkih politika i manipulacija. DHK ne može ovisiti o političkoj opciji nekog ministra, jer DHK je svehrvatska, nadstranačka, nevladina i prvenstveno sindikalna književna udruga koja okuplja najvažnija književna pera u našem narodu i koja kao takva mora biti cijenjena kako bi ispunjavala svoju povijesnu zadaću.DKP-eima potrebno je s njima uspostaviti vezu i vidjeti mogućnosti suradnje s državama primateljicama. O tim svim nakanama potrebno je razgovarati s ministrom VP i njegovim suradnicima zaduženima za kulturu. Zainteresirani smo za rad hrvatskih lektorata u inozemstvu, ali i slavističkih katedara.

4. Časopisi i izdavačka djelatnost

Izdavačka djelatnost DHK pokazuje naše mogućnosti i visoke domete. To se vidi kroz „Malu biblioteku DHK“. Bez lažne skromnosti možemo kazati kako su sva objavljena djela u toj biblioteci visoke umjetničke vrijednosti i važan doprinos suvremenoj hrvatskoj književnosti. Nažalost u radu ove biblioteke javljaju se dva problema:

a) Problem stimuliranja naših rukopisa od strane Ministarstva kulture

b) Problem distribucije objavljenih knjiga

Glede stimuliranja rukopisa potrebno je ozbiljnije razgovarati sMinistarstvom kulture, naravno to ne isključuje našu obvezu natjecanja s vrijednim rukopisima.

Glede distribucije, problem treba proučiti jer se radi o tržišnoj mreži, o prodaji vrijednih književnih djela, o mogućnosti reklamiranja, marketinga itd. Ako budem izabran o ovom ću problemu organizirati posebno radno tijelo kako bismo sagledali sve mogućnosti i modalitete.

Naši časopisi „Most“, „Republika“ i „Književnost i dijete“ dragocjeni su zbog toga što pružaju našim članovima književno izražavanje i sudjelovanje u književnom životu.

Ponižavajuća je istina da mnoga naša izdanja i dalje čame u skladištu.

5. Ogranci

Ogranci su određeni Statutom DHK. Praksa je pokazala da rad pojedinih ogranaka ima opravdanje a nekih nema. U pojedinim ograncima razvio se književni život i služe nam na ponos. Kod nekih je došlo do personalizacije koja se negativno odrazila za rad ogranka. Predsjednik ogranka ne može biti hrast ispod kojega ne raste trava. Neke ogranke moralo se ugasiti. Predložiti ću ako budem izabran da predsjednici ogranaka ne mogu biti birani na više od dva mandata uzastopno, a ukoliko nakon formiranja ogranak ne može okupiti sve članove tada njegovo postojanje nema rezona. Naravno, rad ogranaka ovisi o suradnji s lokalnim organima državne samouprave. Suradnju s tim organima mora na kreativan i konstruktivan način ostvariti vodstvo ogranka, a pri tome treba sudjelovati i vodstvo DHK. Između ogranaka i središnjice ne smije biti polariteta. Ogranci ne mogu preuzimati inicijativu bez suglasnosti središnjice. O svemu tome treba razgovarati sukladno statutu i na korist hrvatskoj književnosti.

6. Suradnja sa članovima koji žive izvan Republike Hrvatske

Znatan dio naših članova živi izvan RH. Suradnja s njima nije zadovoljavajuća. Nisu uklopljeni u Društvo. A DHKobavljaju u svojim sredinama ne samo književnu, već i narodnosno identitetsku ulogu. Često se suočavaju s ignorancijom, pa i netrpeljivošću sredina u kojima žive. Zbog toga ću, budem li izabran, potaknuti obnavljanje književnog časopisa „Korabljica“ koji je izlazio ranijih godina i ubaštinjavao djela naših autora koji žive izvan RH, odnosno u dijaspori.

7. Međunarodna suradnja

Potrebno je sustavnije i prodornije posvetiti pažnju ovoj suradnji. Do sada su pojedini članovi svojim osobnim vezama ostvarivali ovakve veze. Takve članove treba pohvaliti i motivirati za daljnji rad. Svjedočim o suradnji sa Slavenskom akademijom u Bugarskoj te s kolegama u Južnoj Americi, Kubi, Letoniji... Svjestan sam svih ograničenja, ali iskustvo pokazuje da su pomaci mogući.

8. DHK i književne nagrade, odnosno knjižena natjecanja

Ne mogu se dodjeljivati u pojedinim sredinama književne nagrade u ime DHK, a da ono ne sudjeluje u radu povjerenstava za dodjelu. Organizatori mogu dodjeljivati nagrade kakve žele, ali ne u ime DHK. Ako je riječ o Ograncima, tada je također normalno da u Povjerenstvu bude netko koga imenuje Upravni odbor DHK. Književnim se nagradama mora vratiti dignitet, a može se vratiti samo na taj način da se nagrađuju vrijedna djela. Treba razlikovati književna natjecanja za naše članove, od književnih natjecanja i nagrada koja su namijenjena svih autorima.

9. Potrebno je objaviti novi Leksikon Društva hrvatskih književnika.

Postojeći je zastario.

10. Statut DHK

Treba uvesti neke promjene u naš Statut. Npr. dopisno glasovanja, ili glasovanje elektronskim putem. Treba razmotriti mogućnost da Upravni odbor članove koji su u novčanim teškoćama ili zbog godina spriječeni, oslobodi plaćanja članarine. Kompetencije predsjednika Društva su nejasne. Itd.

11. Odlučno se protivim unošenju u DHK dnevne politike.

Onog trenutka kada u neku udrugu od nacionalne važnosti uđu političke stranačke parbe, ona se raspada. Ja DHKsam političku i diplomatsku aktivnost dragovoljno napustio 2002. godine, i ostao sam u tome dosljedan. Stoga molim neka me se ne promatra kroz bilo čije stranačke naočale. Jedno je nastupati izvan ove zgrade, a drugo je nastupati kao predsjednik DHK. U DHK ima prostora za sva demokratska razmišljanja, za bogatstvo ideja i prije svega dobrih nakana, ali ne bi trebalo biti za politikantstvo. Protivim se manipulatorima, ljudima koji umjesto modela podmeću ideologeme, jer oni književnost pretvaraju u prirepak politike. Protivim se svakom totalitarizmu, oligarhijama i partitokracijama, jer sputavaju iskonski duh zajedništva, slobode mišljenja i bogatstvo stvaralačkih ideja. Sloboda mišljenja je svetinja. Mi smo Društvo hrvatskih književnika i u tom je nazivu naš program i smisao našega postojanja. Jezik kojim pišemo je hrvatski i točka. Trebamo gledati naprijed, a ne unazad. Iz povijesti treba učiti kako ju ne bismo morali ponoviti. Sa ovih zidova promatraju nas naši časni predsjednici, naša povijest. Od njih treba učiti. Svi su naši i svi su bili čuvari sna. Naravno i oni koji su među nama.

Meni kao moto služi stih iz jedne pjesme Ivana Tolja. „Kad kažem Hrvatska, riječi moja budi široka“. Oprostite na HRTPokušajte se prisjetiti kada su laureati naše najveće književne nagrade za poeziju „Tin Ujević“, dobili odgovarajući prostor u emisijama za kulturu HTV-a. Lani je knjiga „Sedam biblijskih poema“ Drage Čondrića iz Splita, dobila gotovo sve književne nagrade – ali to naše mile kulturnjake na HTV-u uopće nije impresioniralo. Mogao bih nabrajati u nedogled.privatnosti: diskutiralo se tijekom predizbornih dana i o mojem zdravstvenome stanju. Hvala Bogu, imama dvije proširnice i jedan pacemaker i osjećam se vrlo dobro. Da nije tako, ne bi mi palo prihvaćati ovu kandidaturu. Život je samo jedan. Konačno, uz predsjednika će biti izabrani dopredsjednici i Upravni odbor, a svi oni zajedno čine snagu koja osigurava sigurnu budućnost Društvu hrvatskih književnika.

Koje će biti Vaši prvi potezi na čelu DHK?

Prvi je potez konstituiranje Upravnog odbora DHK i nekih povjerenstava. Slijedi uvid u financijsku situaciju, komunikacija s članstvom, protokolarne obveze, molbe za razgovor s državnim dužnosnicima, gradonačelnikom Zagreba, direktorom HTV-a, socijalni problemi, etc.

U razgovoru za jedan drugi portal istaknuti ste neravnopravnost u dodijeli financijskih sredstava kad su u pitanju potpore književnim izdanjima. Postoje li i dalje crne liste u hrvatskoj kulturi?

Na žalost, crne liste i dalje postoje. Ne u obliku kakav je postojao u vrijeme komunizma, već u novom, teže Crnouhvatljivom, ali jednakom diskriminirajućem i herostratskom obliku. Osobno svjedočim o tome. Postoje glasila koja nikada ne bi objavila moje priloge, a neka, kao npr. „Vijenac“ čine to s dosta poniženja. Najbizarnije su dodjele tzv. novčane potpore novim rukopisima od strane Ministarstva kulture. Lagano je izvršiti uvid u dodjelu tih sredstava i uvjeriti se u rečeno.

Posebno je za DHK sramotna situacija na HRT-u. Ondje za knjige naših članova, osim nekolicine (po ideološkom ključu), nema mjesta. Pokušajte se prisjetiti kada su laureati naše najveće književne nagrade za poeziju „Tin Ujević“, dobili odgovarajući prostor u emisijama za kulturu HTV-a. Lani je knjiga „Sedam biblijskih poema“ Drage Čondrića iz Splita, dobila gotovo sve književne nagrade – ali to naše mile kulturnjake na HTV-u uopće nije impresioniralo. Mogao bih nabrajati u nedogled.

U današnjem globalno umreženom svijetu kultura predstavlja važno sredstvo nacionalne identifikacije i identitetske afirmacije. Koliko su toga svjesni vladajući političari i kako komentirate stanje u hrvatskoj kulturi?

Sjajno pitanje. Usuđujem se kazati kako dio naše političke elite toga uopće nije svjestan, jer, zbog pomanjkanja kulturološkog obrazovanja ima estetske dosege koji ne ide dalje od krimića i ljubića-pornića, drugi dio je KulturaUsuđujem se kazati kako dio naše političke elite toga uopće nije svjestan, jer, zbog pomanjkanja kulturološkog obrazovanja ima estetske dosege koji ne ide dalje od krimića i ljubića-pornića, drugi dio je svjestan toga i zato književnost koja ima suverenistički, domovinsko-slobodarski, nacionalno-samobitni, ili vjerski karakter doživljava kao prijetnju, nazivajući ju nacionalizmom i još politički pogrdnije, a nakon toga energično ju zabacuje snagom svojih političkih utjecaja, kako ne bi odigrala svoju povijesnu misiju, dok je treći dio naše elite ravnodušan, zbog odnarođenosti, konzumerizma i hedonizma koji više cijene od dobroga književnoga djela. Umjesto dobre knjige bolje je otići na ručak s dobrom janjetinom.svjestan toga i zato književnost koja ima suverenistički, domovinsko-slobodarski, nacionalno-samobitni, ili vjerski karakter doživljava kao prijetnju, nazivajući ju nacionalizmom i još politički pogrdnije, a nakon toga energično ju zabacuje snagom svojih političkih utjecaja, kako ne bi odigrala svoju povijesnu misiju, dok je treći dio naše elite ravnodušan, zbog odnarođenosti, konzumerizma i hedonizma koji više cijene od dobroga književnoga djela. Umjesto dobre knjige bolje je otići na ručak s dobrom janjetinom.

Kako namjeravate unaprijediti odnose Društva Hrvatskih književnika s Ministarstvom kulture koje institucionalno nesumnjivo ima ključnu ulogu u promicanju hrvatske književnost i općenito kulture?

Teško pitanje. Da budem iskren, počet ću u protokolarnim putem, pa apeliranjem, tumačenjem, moljakanjem, a ako ni to neće dati rezultata tada ću o tom herostratizmu i politikantstvu obavijestiti javnost. Što mi drugo preostaje? Jednoj od bivših ministrica trebalo je nositi boce s pićem i s njom tulumariti. To ne kanim činiti ni Knjigepod koju cijenu. Odnose moramo postaviti na zdrave temelje. Na prvome je mjestu umjetničko djelo, estetika i etika. DHK ima iza sebe časnu povijest, ima sadašnju kvalitetu, ima odgovornost za hrvatsku književnost na toj razini. Država je dužna s nama surađivati. Ona je zbog nas, a ne mi zbog nje. Ako tako nije tada će, kako bi rekao dr. Drago Štambuk, u bezpjevnoj zemlji i šišmiši postati ptice pjevice.

Imate li u planu pomlađivanje članstva u Društvu hrvatskih književnika i kako gledate na književno stvaralaštvo mlađih naraštaja književnika?

O pomlađivanju DHK se misli odgovorno i razložno. Što znači biti književno mlad? Ta Vesna Parun je pod stare dane pisala mladenačku, čak erotsku poeziju. U književnosti ne smijemo robovati političkim, dobnim, rasnim, nacionalnim ili spolnim predrasudama. U prvome je planu estetski doseg. Ali, dajem na znanje, kako ću nastaviti s praksom svoga prethodnika i svakoga mladoga autora predložiti za prijem u DHK i s jednom knjigom, uz uvjet da je ta knjiga dobila afirmativnu književnu ocjenu od književnih kritičara i teoretičara u čiju kompetenciju i objektivnost nitko ne sumnja. Ako se pojavi talentirani književnik, ili književnica, mlađi od 30 godina, naprijed, vrata DHK su mu otvorena, ali uz ispunjavanje prethodnog uvjeta.

Ove godine obilježili ste 45. godina bogatoga književnog rada i stvaralaštva. Koji su Vaši planovi za budućnost? Pripremate li neku novu knjigu?

Hvala što ste me na to podsjetili. Proteklo vrijeme nisam potratio. Zadovoljan sam onim što sam učinio, Bokapoglavito glede upoznavanja naše javnosti s kulturnom baštinom hrvatskih narodnih manjina u europskim zemljama, te upozoravanjem na zaboravljene autore i one koje je Barac nazvao „veličina malenih“. U stvaralačkom sam zamahu. Imam pet-šest rukopisa u ladici. Radim na monografiji o velikome hrvatskome pjesniku iz Mađarske, Josipu Gujašu-Đuretinu.

Planiram drugo izdanje svoje knjige o Hrvatima u Boki kotorskoj: „Sjećanja i zaboravi“. Ako Bog dade zdravlja, u perspektivi vidim i monografiju o velikome gradišćansko-hrvatskome književnom povjesničaru, jezikoslovcu, leksikografu, uredniku, narodnosnom djelatniku, etc, akademiku Nikoli Benčiću. Tu je i moj dug Ukrajini s knjigom „Kijevski dnevnici“. U „fasciklama“ mi je građa o kardinalu Stepincu na stranicama hrvatskog iseljeničkog glasila u Argentini „Glas sv. Antuna“.

Bilo ste dugogodišnji diplomat i političar, pa nas zanima kako iz te pozicije komentirate sadašnju političku situaciju u Hrvatskoj?

Teško pitanje, obzirom na dužnost predsjednika DHK-a. Ne bih želio svojim političkim izjavama naštetiti Društvu. Zbog toga vas molim da moji odgovori budu shvaćeni kao isključivo moje osobno razmišljanje, zapravo kao lamentiranje barakaša koji još koplje nije bacio u trnje.

Zbog cjelokupne sam naše situacije uzbuđen, uznemiren, zbunjen, introvertiran, razdražljiv, ponekim stvarima Politikaushićen, ali ponekima ojađen, duboko povrijeđen, pa čak i HrvatskaBojim se kanibalskog kapitalizma i aligatorskog žurnalizma, političara bez nacionalnog identiteta, savjesti i povijesne odgovornosti za narod kojem pripadaju... Uočavam na političkoj sceni dobre i poštovanja vrijedne ljude, ali i djelatne veleizdajnike, doušnike, kalkulante, penežljivce, profitere, judoškudaše, jugofile, titoiste, orjunaše, pseudopartizane i pseudoustaše...slomljen. Za taj koloplet emocija trebala bi mi cijela knjiga. Stoga ću biti kratak, a time i neprecizan. Sretan sam što imamo slobodnu i suverenu državu Hrvatsku. U njezinome konstituiranju i moj je glas, jer sam bio zastupnik u prvome i drugome sazivu Hrvatskoga državnoga Sabora. Prvi saziv postao je Ustavotvorna skupština, odnosno Konstituanta. Sudjelovao sam u donošenju svih najvažnijih ustavnopravnih akata. Ali sam zgrožen kada se slavi dan saziva Sabora, ispod slike nas kojoj smo mi, tadašnji zastupnici, a da niti jedan od nas nije na svečanost pozvan.

Šetkaraju se, diskutiraju, podsjećaju i kočopere neke osobe i neki likovi koje onih godina nije bilo ni u talonu, ili zbog godina, ili što su ratovali u „minhenskoj bojni“. Razočaran sam odnosom prema Domovinskom ratu, a ruši me s nogu činjenica što je više od tri tisuće branitelja izvršilo samoubojstvo. Ljut sam zbog ponižavanja i degradiranja književnog rada. Svi očekuju da književnici pišu zabadava, a nakladnici okreću očima ako im spomenete honorar za knjigu. Što više, mnogi očekuju da autor sam plati troškove tiskanja, odnosno da, kako to lijepo kažu, „sam pronađe sponzore“ i sam „zaokruži financijsku konstrukciju“.

Bojim se kanibalskog kapitalizma i aligatorskog žurnalizma, političara bez nacionalnog identiteta, savjesti i povijesne odgovornosti za narod kojem pripadaju... Uočavam na političkoj sceni dobre i poštovanja vrijedne ljude, ali i djelatne veleizdajnike, doušnike, kalkulante, penežljivce, profitere, judoškudaše, jugofile, titoiste, orjunaše, pseudopartizane i pseudoustaše...

Radostan sam kada na more putujem odličnim cestama, dok promatram more turista koji ljetuju kod nas i pomažu nacionalnoj ekonomiji i životu ljudi uz obalu. Ushićen sam našom kulturnom baštinom, našim Kostelićima... Ako smijem kazati, privatno sam odbačen od onih na koje sam najviše računao i koje sam volio.

Moj sin je jedini Hrvat koji je diplomirao, magistrirao i doktorirao na Moskovskome državnome sveučilištu za međunarodne odnose, specijalizirao u Pekingu, engleski usavršavao u Velikoj Britaniji... Kada se vratio u Domovini u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova za njega nema mjesta. Bez obzira vodila Ministarstvo Vesna Pusić, Miro Kovač ili Ivo Stier. Njegove stručne kvalifikacije ondje nikome ništa ne znače. Iako ga stranci zovu, jer je specijalizirao političke odnose na Dalekom Istoku, domaćima nije potreban. Umjesto da znanje koje je stekao koristi njegova zemlja, on mora tražiti posao kod stranaca.

Eto, to je zahvala za moj minuli rad i to mi slama srce. Jer ako moji unuci napuste Hrvatsku i s roditeljima otputuju u neku daleku zemlju - moj će daljnji život izgubiti smisao. Srećom, nisam daleko od starosti. No, svjestan sam kako nisam jedini roditelj koji doživljava drame zbog toga što im djeca moraju odlaziti u tuđe zemlje trbuhom za kruhom. Moja je Slavonija bez mladosti. Sela su prazna. U preostalim kućama stari roditelji tuguju i samuju. Bogata gazdinstva se nude na prodaju budzašto. Ali nada umire posljednja.

Davor Dijanović

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pet, 6-12-2019, 03:37:10

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.