Razgovor s Borislavom Ristićem, kolumnistom „Večernjeg lista“

Poštovani gosp. Ristić, u svojim kolumnama često pišete o temama desnice i konzervativizma u Hrvatskoj, ali i šire u Europi. Za početak razgovora zanima nas kako gledate na dosadašnje poteze Donalda Trumpa, a kako na perspektive njegove politike u budućnosti?

Donald Trump je, kao što znamo, bio kandidat koji je okupio široku koaliciju nezadovoljnika Risticpolitikom establišmenta, kako demokratskog, tako i republikanskog. On je na uspješan način to nezadovoljstvo uspio artikulirati u pozitivan politički program. Radi se o radikalnom otklonu od dosadašnjih političkih praksi lijevih i desnih elita, koje su se vremenom potpuno otuđile od svoje izborne baze i počele voditi svoju politiku, koja više nije komunicirala s interesima i očekivanjima običnih ljudi.

Američke elite su interese američkog naroda potpuno stavile u službu ostvarenja globalističke agende, a račun za naplatu takvih politika je, naravno, stizao narodu. Pod globalističkom političkom agendom došle su u pitanje sve institucije nacionalne države, od vladavine prava, do demokracije, sigurnosti državnih granica, relativiziranja nacionalnih vrijednosti, itd. Trump je ne samo ukazao na taj problem, nego je uspio i artikulirati konzistentnu alternativnu političku platformu, izraženu sloganom “Amerika na prvom mjestu”. To je politika koja ne želi nacionalne interese više stavljati u službu interesa globalnih ekonomskih i političkih elita.

U tom smislu bih, zajedno s Davidom Horowitzom, autorom knjige “Big Agenda” i jednim od “ideologa” Trump pokreta, rekao da je ovdje po srijedi konzervativna restauracija tradicionalnih institucija nacionalne države, a ne revolucija; on želi američku politiku vratiti na sigurne staze nacionalnog interesa, a ne gurnuti Ameriku u avanturu nekakve revolucije, kamo su je već dugo vremena gurale lijeve i desne političke elite. Dosad Trump nije razočarao, nije se poklonio nijednom starom globalističkom idolu, a nadam se da ni neće. To izaziva zebnju i bijes kod starih elita, i dok traje ta povika na Trumpa, sigurni smo da se stvari kreću u dobrom smjeru. Sreća je da se Trump dogodio u EuropaKod nas u Europi zadatak je puno teži, jer pored jačanja institucija nacionalne države, potrebno je i jačanje demokratske svijesti i samopouzdanja, vjere da se možemo osloniti na vlastite snage a da to odmah ne shvatimo kao rizik i egzistencijalnu ugroženost, jer je to onda stanje paralize.Americi i za ostatak svijeta, jer će to neminovno dati vjetar u jedra i suverenističkim pokretima u Europi i šire. S globalistima na vlasti u Bijeloj kući, to bi bila tek junačka borba bez izgleda na uspjeh.

Je li pobjeda Donalda Trumpa poraz „političke korektnosti“ i najava jačanja nacionalnih država u Europi?

Svakako da je kod običnog Amerikanca najviše revolta proizvodio taj pokušaj nametanja jednog drvenog, ideološkog Trumprječnika i novih vrijednosti. To stalno moralno dociranje odozgo, koje ti govori da su tvoje tradicionalne vrijednosti inferiorne, da pripadaš jednom zaostalom, nazadnom svijetu, da se moraš iz korijena promijeniti i prihvatiti nove vrijednosti ako želiš ući u taj bolji svijet, to Amerikanci ne vole. Oni su demokratska nacija i po prirodi stvari ne trpe popovanja. Amerikanci mijenjaju svoje elite.

Kako će s tim ići u Europi, vidjet ćemo. Kod nas još uvijek ima dosta tog starog feudalnog, aristokratskog kodeksa i gledanja na stvari. Mi smo uvijek bili blagonakloni prema svojim gospodarima, nikad se s njima nismo obračunali, uvijek smo zazirali od demokracije i pokreta odozdo. A za jake institucije nacionalne države to je ključno, ta vrsta samosvijesti, samopouzdanja, sigurnosti u sebe. Amerika i Velika Britanija okružene su oceanima, oni nemaju neprijatelja, osim meksičkih vrtlara i poljskih zidara.

Mi u Europi smo nesigurni, živimo na malom prostoru, tijesno je, jedni drugima gledamo u prozor, i stalno se osvrćemo EUšto će onaj drugi reći. Mi nikad ne govorimo istinu, već stalno lažemo jedni druge i sami sebe. Tako da je jedna vrsta političke korektnosti modus vivendi u Europi, i toga je teško otarasiti se. Kod nas su temelji truli, i to je razlog za brigu.

Tako da bi moj odgovor bio da je kod nas u Europi zadatak puno teži, jer pored jačanja institucija nacionalne države, potrebno je i jačanje demokratske svijesti i samopouzdanja, vjere da se možemo osloniti na vlastite snage a da to odmah ne shvatimo kao rizik i egzistencijalnu ugroženost, jer je to onda stanje paralize.

Ja sam za jačanje institucija nacionalnih država u Europi zato jer to vidim kao jedini način političkog odrastanja i sazrijevanja europskih nacija. Članstvo u EU je poput tutorstva, koje može imati određene benefite za nacije poput hrvatske, ali nas to tutorstvo stalno drži u vrsti “samoskrivljene nezrelosti”, u vječnom političkom pubertetu. Moramo krenuti politički odrastati, a to možemo samo ako se oslobodimo tutora i oslonimo se na vlastite snage, kakve god one bile. To je teži put, ali jedino mogući. Samo tako možemo trajno ojačati i institucije demokracije, vladavine prava i tržišne ekonomije, što sada pokušavamo kroz članstvo u EU i njezine institucije. Kako vidimo, uzalud.

Uz izbor Trumpa za američkog predsjednika prošlu je godinu snažno obilježio i tzv. Brexit. Koje će po Vašem mišljenju biti posljedice britanskog izlaska iz EU?

Čim su Britanci izglasali Brexit postalo je jasno da je kriza EU puno snažnija nego što je itko predmnijevao. Za EU je BrexitIdejaIz britanskih diplomatskih krugova je lansirana ideja o demontiranju multietničkih država i formiranju nacionalnih država na Balkanu, kao trajnom rješenju za jugoistok Europe. Ja se s takvom argumentacijom mogu složiti, jer mislim da, dugoročno gledano, samo nacionalne države mogu garantirati prosperitet i izgradnju snažnih demokratskih institucija, ali ovu inicijativu treba gledati i u kontekstu preseljenja krize na Kontinent, pa se treba paziti da takva jedna inicijativa ne završi u kaosu i pukom izazivanju nestabilnosti radi nestabilnosti.postalo od ključnog značaja spriječiti da se kriza s Otoka prelije na Kontinent, dok je za Britance postala stvar od nacionalnog interesa upravo prelijevanje krize na Kontinent, kako bi ublažili potrese kod kuće. Zato su Juncker i Merkel imali onako oštre stavove prema Britaniji, požurujući njihov izlazak, što je moglo djelovati čudno nekome tko žali zbog Britanskog odlaska. Oni su gledali da “trulu jabuku” čim prije izbace iz vreće kako bi sačuvali ostatak “zdravim”. Britanci su, s druge strane, krenuli u žestoku diplomatsku ofenzivu, tražeći saveznike na Kontinentu, dajući podršku euroskepticima i onima koji nisu zadovoljni s politikom europskih elita.

Nama bliže, iz britanskih diplomatskih krugova je lansirana ideja o demontiranju multietničkih država i formiranju nacionalnih država na Balkanu, kao trajnom rješenju za jugoistok Europe. Ja se s takvom argumentacijom mogu složiti, jer mislim da, dugoročno gledano, samo nacionalne države mogu garantirati prosperitet i izgradnju snažnih demokratskih institucija, ali ovu inicijativu treba gledati i u kontekstu preseljenja krize na Kontinent, pa se treba paziti da takva jedna inicijativa ne završi u kaosu i pukom izazivanju nestabilnosti radi nestabilnosti.

S druge strane, Njemačka i europske elite pokušavaju smiriti jugoistok Europe, jer im ne treba još jedno žarište krize, Geopolitikaali, po mom mišljenju, na potpuno pogrešan način, kroz stvaranje novih nadnacionalnih ekonomsko-političkih asocijacija, što je prijedlog koji je nedavno iznio premijer Srbije Vučić. To su neke od nama bližih i daljih igara koje su se pojavile na stolu nakon Brexita i intenziviranja krize u EU. Mi moramo biti tu mudri, i ne povoditi se za ideološkim strastima, već imati jasnu predodžbu o onome što se događa, procijeniti što od toga ima dugoročni, a što tek kratkoročni vijek trajanja i rukovoditi se trajnim nacionalnim interesima.

Međutim, kakve god bile političke inicijative i ponuđena rješenja, o ishodu krize u EU odlučit će ekonomija, odnosno, opstanak ili slom eura i Eurozone. Politički procesi mogu te stvari ubrzati ili odgoditi, ali tu će se odlučiti sudbina EU. Euro teško može preživjeti još jednu krizu poput one u Grčkoj, naročito ako u pitanje dođe neka veća ekonomija, poput talijanske, recimo. Tada bi se kriza prelila u samu Njemačku, čija ekonomija i financira čitav europski projekt, a kad njihovi umirovljenici, recimo, shvate da im je taj projekt pojeo mirovine, to bi bio i kraj čitavog EU projekta. Ne prizivam takvu krizu, više bih volio da je politička rješenja preduprijede, jer bi to značilo da čitav naš kontinent tone u kaos, ali treba biti svjestan te opasnosti u koju su nas gurnule naše elite izgrađujući svoju EU-topiju.

Uskoro nas očekuju izbori u Nizozemskoj, gdje kao glavni favorit slovi Geert Wilders, kojega mediji označavaju kao euroskeptičnog populista. Možmo li u slučaju pobjede Wildersa u Nizozemskoj očekivati izlazak te države iz EU?

Nizozemska je važna europska zemlja jer pripada tzv. europskom jezgru, kako su to govorili stari njemački imperijalisti, SueverenistiMišljenja sam da jedino izlazak u susret euroskeptičnim, suverenističkim snagama u Europi može danas spasiti EU, kojoj su neophodne radikalne reforme. Eurokrati nemaju rješenje, ali imaju moć, i to je opasna situacija, jer su postale gluhe na zahtjeve odozdo, pa čitava stvar može završiti u kaosu. Glavni problem EU i inače je nedostatak demokracije.a što je termin koji, kako vidimo, ponovno ulazi u uporabu, preko ideje o “Europi u dvije brzine”. Geert Wilders svakako je izbio na prvo mjesto na valu Trumpove pobjede i generalnog uspona desnice u Europi. Vidimo i da ga ankete zadnjih dana stavljaju na drugo mjesto, želeći mu umanjiti popularnost, što je igra poznata iz vremena Brexita i kampanje za američke izbore.

Wildersova Stranka slobode (PVV) vjerojatno će osvojiti prvo mjesto, ali je pitanje hoće li uspjeti i formirati vladu. On Wildersje dao podršku prvoj Vladi sadašnjeg premijera Ruttea, no vidjet ćemo hoće li mu on sada uzvratiti uslugu. Migrantska kriza i islamski teroristički napadi na europskom tlu svakako su važno pitanje, ali je i problem europske desnice što rijetko uspijevaju, poput Trumpa, formulirati pozitivan politički program, predstaviti ljudima jasnu alternativu koju nude. To je zadatak koji tek stoji pred europskom desnicom, pa će onda i izborni rezultati biti čistiji. Ne može se pobjeđivati samo na valu nezadovoljstva i privlačiti protestne glasove samo anti-programima.

Kako god bilo, medijske fetve koje ga etiketiraju kao islamofoba, čak fašista, neće biti dovoljne da ublaže činjenicu da se radi o ozbiljnoj političkoj snazi na koju se mora računati. Mišljenja sam da jedino izlazak u susret euroskeptičnim, suverenističkim snagama u Europi može danas spasiti EU, kojoj su neophodne radikalne reforme. Eurokrati nemaju rješenje, ali imaju moć, i to je opasna situacija, jer su postale gluhe na zahtjeve odozdo, pa čitava stvar može završiti u kaosu. Glavni problem EU i inače je nedostatak demokracije. Dakle, neka vrsta kompromisa je neophodna, i vjerujem da će Nizozemci kao najstarija europska demokracija znati naći rješenje za tu situacija. Ako ne budu, Nexit bi mogao postati izvjesno rješenje.

U medijima se dosta špekulira o „opasnosti“ da Marine le Pen odnese pobjedu i postane francuska predsjednica. Uz nju kao istaknuti kandidati spominju se Emmanuel Macron i Francois Fillon. Kakve su Vaše procjene?

Ukoliko Marine Le Pen doista pobijedi na izborima u Francuskoj, to će vjerojatno biti katalizator raspada ili radikalne Marine le PenFrancuskaMeni je Fillon i svjetonazorno blizak, pa sam tu možda malo pristran, jer po svom habitusu odstupa od tipično francuskog sekularističkog republikanizma i revolucionarne tradicije, u koju se puno bolje uklapa Marine Le Pen. Meni je u svakom slučaju bliža konzervativna desnica anglosaksonskog tipa, nego francuska tzv. Nova desnica, koja baštini dosta tih revolucionarnih elemenata. No, tko zna, izbori su u Francuskoj, pa možda ono što nekome sa strane izgleda kao prednost, za Francuze bude glavna mana...reforme EU u smjeru labavog saveza suverenih država. Naravno da su europske elite i njihovi medijski trbuhozborci uplašeni, jer je u EU projekt ugrađeno dosta novca i mnogo karijera. Većina današnjih političara u Europi je u potpunosti vezala svoju sudbinu za opstanak EU, tako da nije čudno da oni bilo kakvu promjenu tu vide kao potpisivanje vlastite političke smrtovnice.

Ipak, ja ne mislim da će Le Penova odnijeti pobjedu, osim ako ne napravi iskorak u narednih dva mjeseca i pored antiimigrantske politike formulira i jasnu pozitivnu političku agendu, ka čemu je pokušala napraviti iskorak sa svojim izbornim manifestom od 144 točke. Emmanuel Macron je tipičan kandidat establišmenta, iza koga će stati financijska i politička elita. Njegove šanse ne treba potcijeniti, ankete ga favoriziraju, no mišljenja sam da mu duh vremena ne ide na ruku.

Moj favorit na ovim francuskim izborima je François Fillon, koji je osvojio stranačke izbore unatoč željama stranačkog Filllonvrha. Ako preživi afere i podmetanja koje dolaze odatle, vjerujem da ima velikih šansi za izbornu pobjedu. Vidimo da je uspio konsolidirati se nakon korupcionaške afere oko njegove supruge, te da je danas povukao svoju kandidaturu Alain Juppe, koji se nadao uskočiti kao kandidat republikanaca, ako bi se Fillon zbog afere povukao. Za razliku od svojih konkurenata, koji imaju samo napuhane ankete, Fillon ima glasove stranačke baze, i tu je njegova snaga. Ovi napadi na njega, ako ostane u utrci, mogli bi se okrenuti u njegovu korist, jer će stvoriti od njega žrtvu u očima birača, pa bi mogao privući dio protestnih glasova, a to bi mu koristilo i u drugom krugu protiv Le Penove, jer se onda na njega neće moći tako lako lijepiti etiketa da je kandidat establišmenta. Uz to, Fillon se približio Le penovoj i u stavovima oko imigracije, pa ju ugrožava i na tom polju. Tko god od njih dvoje pobijedi, dakle, donijet će značajne promjene i u politici EU.

Meni je Fillon i svjetonazorno blizak, pa sam tu možda malo pristran, jer po svom habitusu odstupa od tipično francuskog sekularističkog republikanizma i revolucionarne tradicije, u koju se puno bolje uklapa Marine Le Pen. Meni je u svakom slučaju bliža konzervativna desnica anglosaksonskog tipa, nego francuska tzv. Nova desnica, koja baštini dosta tih revolucionarnih elemenata. No, tko zna, izbori su u Francuskoj, pa možda ono što nekome sa strane izgleda kao prednost, za Francuze bude glavna mana...

Možda i najvažniji izbori ove godine bit će u Njemačkoj. Neki analitičari ističu da bi poraz Angele Merkel mogao dovesti do velikih preslagivanja u Europi...

Da, svakako su to najvažniji izbori, jer je Njemačka i najvažnija zemlja u EU. Ali, pogledajte tko je isplivao kao glavni merkel{title}{text}favorit i alternativa Angeli Merkel - Martin Schulz! Dakle, dvaput gore. Moram priznati da mi je nevjerojatno da jedna tako velika nacija poput njemačke ne može izbaciti nekog kvalitetnijeg lidera. Pa, Martin Schulz je čovjek koji nije završio ni srednju školu, dakle, netko intelektualno prilično potkapacitiran, uz to vrlo uskogrud i arogantan političar, koji izaziva podjele, a ne stvara kompromise. Nevjerojatno je da ljevica, koja se obično diči svojom pameću i obrazovanjem, nije uspjela iznjedriti kvalitetnijeg kandidata.

U svakom slučaju, ako Schulz postane novi njemački kancelar, to će se jako negativno odraziti na EU, jer mislim da bi njegova politika bila politika slona u staklarnici. On bi snažnije od Merkelove inzistirao na homogenizaciji unutar EU i nudio bi unitaristička rješenja u situaciji kad treba voditi politiku popuštanja i relaksacije EU arhitektonike. Uostalom, pod njegovim liderstvom je EU i došla u sadašnju jadnu CDUsituaciju - kako bi on mogao riješiti probleme kad je on dio problema? S druge strane, generalno nemam povjerenja u ankete, jer ankete ne služe mjerenju javnog mnijenja, već njegovom formiranju, pa bismo na ove rezultate koji nam se plasiraju mogli gledati i kao na oblik pritiska na Angelu Merkel da odustane od kandidature i prepusti mjesto nekom drugom kandidatu. Naime, ona je svojom politikom otišla previše ulijevo, čime je CDU otvorio desni bok, pa je na toj strani krenula rasti AfD. Merkel sigurno ne može povratiti te desne glasače, ma koliko pokušavala, recimo, revidirati svoju imigrantsku politiku, sve je to neuvjerljivo.

Međutim, neki novi kandidat, koji bi iznio svoju novu platformu, mogao bi pokušati povratiti povjerenje desnih glasača, jer, kako vidimo, politika približavanja centru nije dala očekivane plodove i ugrozila je dominantnu poziciju koju CDU ima već duže vrijeme u njemačkoj politici. U svakom slučaju, njemačka politička scena teško može stvoriti prihvatljivu alternativu politikama današnjih njemačkih elita.

Možemo li prema Vašim procjenama očekivati da EU opstane u obliku u kakvom danas egzistira?

Mislim da je nakon Brexita i Trumpove pobjede klatno povijesti otišlo toliko u stranu da je teško govoriti o bilo kakvoj EUstabilnosti za stare političke globalističke strukture, a EU je upravo jedan od najreprezentativnijih kreacija globalizma EUProjekt EU, stvoren kako bi Europi ponudio stabilnost i ekonomski prosperitet, vodi nas, tako, nazad u hobsovsku džunglu. Ja se samo nadam da će se EU uspjeti reformirati prije nego dođe do konačnog ekonomskog, pa i političkog sloma čitavog projekta. Tako možemo ublažiti njegove posljedice. Što se više distanciramo od EU i pustimo neke alternativne pojaseve za spasavanje, tim bolje za nas.danas. Posljedice sloma tog projekta mogu se samo ublažiti, ali za njegovo očuvanje je kasno. Drugim riječima, mislim da ćemo malo od nekih strateških politika vidjeti u tom smjeru, sad je na djelu samo nagon za preživljavanjem i podjela plijena.

Projekt EU, stvoren kako bi Europi ponudio stabilnost i ekonomski prosperitet, vodi nas, tako, nazad u hobsovsku džunglu. Ja se samo nadam da će se EU uspjeti reformirati prije nego dođe do konačnog ekonomskog, pa i političkog sloma čitavog projekta. Tako možemo ublažiti njegove posljedice. Što se više distanciramo od EU i pustimo neke alternativne pojaseve za spasavanje, tim bolje za nas. Na žalost, naše elite to ne vide tako. Nedavna inicijativa za napuštanje nacionalne valute i ulazak Hrvatske u zonu eura, vidim kao opasno vezivanje naše nacionalne sudbine za jedan propali projekt i recept za katastrofu.

Mislim da je vrijeme da napravimo Plan B, kao što to očito već rade sve ozbiljne europske nacije. Trebamo definirati naše nacionalne interese mimo EU, i vidjeti koje su to inicijative koje bi nam mogle koristiti. Možda je to, primjerice, snažnije uključivanje u Višegradsku skupinu, gdje bismo mogli naći mjesta za energetske projekte, možda treba zaigrati s Britancima, možda pojačati suradnju s novom Trumpovom administracijom, treba vidjeti. Sve je stvar procjene i računa koristi i štete. No, prije svega treba biti načisto s tim što su nacionalni interesi Hrvatske. Više članstvo u EU i obveze koje proističu iz tog članstva ne mogu biti jedini odgovor. To je zadatak naše političke i intelektualne elite. No, ne vidim da se na tom polju nešto puno radi. Vidim samo inerciju i pokušaj okretanja glave na drugu stranu. Izazova se ne treba plašiti. Kriza EU može biti naša šansa da politički odrastemo i oslobodimo se nepotrebnog tutorstva i nezrelosti.

Nedavno ste moderirali tribinu s temom konzervativizma. Imamo li u Hrvatskoj strnaku koja bi se mogla označiti konzervativnom?

Na inicijativu mog prijatelja Ivice Vuletića i vlasnika knjižare “Nova”, koja je već dva desetljeća glavni centar kulturnog Liberalno konezrvativnoživota u Osijeku, pokrenuli smo seriju tribina pod nazivom “Hrvatska iz desne perspektive”. Već su održane dvije, s Borisom Havelom, s kojim smo razgovarali o migrantskoj krizi i sukobima na Bliskom istoku, te sa Stjepom Bartulicom, koji je govorio o specifičnosti konzervativne pozicije u odnosu na ostale političke koncepte, a u četvrtak nas čeka tribina s profesorom Tomislavom Sunićem na temu Nove desnice u Europi i kod nas. Tribine prenosimo i putem live streama na Facebook stranici knjižare Nova na inicijativu zainteresirane publike koja nije iz Osijeka.

Ideja je dati uvid u presjek stanja na hrvatskoj desnici, tako što ćemo o tome razgovarati s nekim od glavnih intelektualnih predstavnika s desnog ideološkog i političkog spektra. Mislim da je to potrebno jer se u javnom prostoru nastalo previše optužujuće buke prema desnici, da je fašistička, isključiva, netolerantna, itd., tako da imamo samo tu jednu jako iskrivljenu i suženu sliku, koja ne pridonosi racionalnom dijalogu u hrvatskom društvu. S druge strane, to se čini potrebnim i stoga jer očito prisustvujemo slomu dominacije lijeve političke paradigme, koja je vladala gotovo čitavo stoljeće, ne samo kod nas, nego i u svijetu, te usponu desne političke paradigme. Naime, prije su ljudi od ljevice očekivali odgovore na pitanja “tko smo, odakle Upitnikdolazimo, kamo idemo?”, dok danas na ta pitanja traže odgovore od desnice. Desnica je ta koja će definirati našu budućnost. To je trenutak koji smo mislili da je vrijedno zabilježiti.

Što se tiče desnice u Hrvatskoj, mislim da se mi nalazimo u jednoj paradoksalnoj situaciji, nekoj vrsti stalnog raskoraka sa svijetom. Naime, dok smo mi bili nacionalisti, svijetom je dominirala globalistička politika; sad kad su nas konačno “ukrotili” i kad smo postali globalisti, u svijetu trijumfira nacionalizam. Tako i imamo ovu situaciju da je kod nas na vlasti desnica koja je pristala uz globalističku političku agendu i koja sudbinu Hrvatske pokušava usko vezati uz sudbinu Europske unije. Po tome je aktualna politika HDZ-a po svemu slična, a moguće i prepisana, politika CDU i Angele Merkel. To je desnica koja se posipa pepelom i vodi jednu, u biti, ljevičarsku politiku, klanja se lijevoliberalnim kumirima.

Ne vjerujem da takva politika ima nekakvu budućnost. S druge strane, ne vidim da se puno radi na tome da se definira alternativna desna politika, koja bi bila suverenistička i koja bi komunicirala s aktualnim trendovima u svijetu. Postoje istaknute intelektualne figure, poput, recimo, gostiju na našoj tribini, ali još smo daleko od toga da se definira jedna platforma na desnici, koja bi onda našla svoju rezonancu i na političkoj sceni. U svakom slučaju, treba omogućiti da ideje kolaju, pa će vremenom i to doći na svoje. I to je dio našeg političkog odrastanja.

Slažete li se s tezom da Hrvatska zapravo nema ekonomsku desnicu budući da sve stranke podupiru tzv. rodijaški kapitalizam?

Tako je to kod nas, mi svaku ideju prilagodimo sebi i svom karakteru. Možda drukčije i ne može biti. Nakon 25 godina Ekonomijahrvatske neovisnosti očito je da stvari ne idu onim tijekom kako smo zamišljali, upravo zbog tog otpora “same stvari”. Ispostavilo se da je glavni problem Hrvatske to što je puna Hrvata, da parafraziram Stevea Sailera, tj. taj naš nacionalni karakter. Tako smo umjesto kapitalizma dobili hrvatsku verziju kapitalizma, umjesto vladavine prava hrvatsku verziju vladavine prava, umjesto demokracije - demokraciju na hrvatski način.

Naime, svi mi savršeno znamo kako u teoriji izgledaju sve te političke vrijednosti kojima smo prisegnuli, ali u praksi dolazi do aberacija koje su tolike da smo s pravom frustrirani. Ne možemo se više izmotavati i vjerovati da nešto nismo ispravno shvatili, da je potreban samo još jedan korak, bolje definiranje, da je potrebno uložiti jedan mali dodatan napor, i da će sve leći na svoje mjesto. Neće, to su iluzije. Takvi smo kakvi smo i sporo se mijenjamo. Možda je ovo što sada imamo ono najviše što možemo dati u pogledu usvajanja tih vrijednosti koje nazivamo zapadnima?

Uostalom, vladavina prava, kapitalizam i demokracija su vrijednosti ponikle u anglosaksonskom svijetu, one su izraz njihovog nacionalnog karaktera i prirodno je da savršeno funkcioniraju u tom ambijentu. Da je Hrvatska puna Engleza ili Danaca, vjerojatno bismo već odavno imali uzornu i dugu tradiciju hrvatske demokracije i vladavine prava. Tu se ja razilazim s mojim prijateljima ekonomskim liberalima, s kojima dijelim jednak entuzijazam za principe tržišne ekonomije.

Liberalizacija ekonomije, uz nedirnuti koruptivni karakter našeg naslijeđenog morala, može stvoriti eksplozivnu smjesu Pravosuđekoja će ljudima samo ogaditi kapitalizam. Mislim da se te stvari ne mogu gurati odozgo, pukom aplikacijom tržišnih rješenja, bez ozbiljne kulturne reforme. Kultura i moral su važniji od ekonomije. Ona je temelj, i ako to imamo, onda s ekonomijom PrašinaLjevica je sad u dubokoj krizi, iz koje se možda zadugo neće izvući, pa je za očekivati da se političke podjele sada odvijaju na desnom političkom spektru. Svakako da je vrijeme kriminaliziranja desnice kao legitimne političke opcije daleko za nama. Aktualna antifašistička povika koja dolazi s ljevice samo je bacanje prašine u oči kako bi se sakrila vlastita slabost i nesposobnost da sami ponude odgovor. Plašenje fašizmom više nikoga ne može uplašiti i najviše šteti samoj ljevici.ide lako. Potrebno je vrijeme, strpljenje, ulaganje u obrazovanje nacije, kako bismo tu napravili odlučujuće pomake.

Drugim riječima, možda u ovom trenutku nije toliko imperativ što više slobode i liberalizma, jer to onda u krajnjoj liniji znači povlađivanje instinktima i našim atavizmima, koji nas i jesu doveli u ovako jadno stanje, već što više moralne discipline i stege, kako bismo uspjeli oduprijeti se instinktima naših predaka i odgojiti generaciju koja će nas pogurati u smjeru kojim želimo ići. Bez toga, ma koliko mi deregulirali tržište, korupcija će i dalje izjedati našu ekonomiju, ma koliko komisija i povjerenstava osnovali, nepotizam će urušavati naše institucije, ma koliko pokušavali definirati dobre politike, stari nagoni će ih pretvoriti u ekstremizam koji će ispuniti onaj minimum prostora neophodan za definiranje toliko potrebnog nacionalnog konsenzusa. Bez moralne obnove našeg društva, svi napori oko preuzimanja dobrih praksi sa Zapada i njihovog oponašanja, čini mi se, davat će tek jadne rezultate.

Pojam desnice u Hrvatskoj je praktički kriminaliziran. Možemo li u budućnosti očekivati stvaranje jedne jake desne stranke koja će biti alternativa HDZ-u koji predstavlja desni centar?

Kao što sam rekao gore, čini mi se prirodnim da se otvara prostor za definiranje snažne desne alternative upravo u trenutku dok je desnica na vlasti. Kad je na vlasti ljevica, onda se desnica prirodno okuplja oko najjače stranke kako bi pobijedila. Ljevica je sad u dubokoj krizi, iz koje se možda zadugo neće izvući, pa je za očekivati da se političke podjele sada odvijaju na desnom političkom spektru. Svakako da je vrijeme kriminaliziranja desnice kao legitimne političke opcije daleko za nama. Aktualna antifašistička povika koja dolazi s ljevice samo je bacanje prašine u oči kako bi se sakrila vlastita slabost i nesposobnost da sami ponude odgovor. Plašenje fašizmom više nikoga ne može uplašiti i najviše šteti samoj ljevici.

Glavni problem hrvatske politike je, tako, to što elita nema konkurenciju. S druge strane, mene raduje da se pokreće živa rasprava na desnici oko nekih temeljnih političkih i moralnih pitanja. Ljevica je iscrpila svoj rezervoar odgovora, ali na desnici je dosta živo. Vidjet ćemo kakve će odgovore dati. Ako budu kvalitetni i ako odatle bude artikulirana neka nova desna platforma koja će konkurirati aktualnoj politici desnog centra, onda možda neće biti potrebe za političkom ljevicom, kako je to danas, recimo, u Poljskoj ili Mađarskoj, a vidjeli smo da se u tom smjeru stvari odvijaju i u Francuskoj, Nizozemskoj i drugdje. Ako diskusija na desnici ne ponudi neke nove odgovore, već to bude samo recikliranje starih politika, ljevica će se vratiti sa svojim, također starim idejama i promašenim politikama.

Davor Dijanović
foto (Ristić): Davor Visnjic/PXL

Pet, 20-10-2017, 16:09:29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0072_Marusevec_0348.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).