Josipa Maras Kraljević: Napad na Banske dvore - potez očajnika koji se nisu nikako mogli pomiriti s novim ciklusom hrvatske povijesti

Poštovana, u koautorstvu s Ilijom Vučurom objavili ste dvojezičnu fotomonografiju pod naslovom „Atentat na Hrvatsku“ u izdanju Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Možete li nam ukratko reći o čemu pišete u toj knjizi?

Povodom 25-obljetnice napada na Banske dvore objavili smo hrvatsko – englesku Josipa Maras Kraljevicverziju fotomonografije: ATENTAT NA HRVATSKU (napad prosrpske JNA na Banske dvore i povijesnu jezgru Zagreba, 7. X. 1991.) - THE ASSASSINATION InformacijaIma jedna znakovita informacija koju smo pronašli: Služba za zaštitu ustavnog poretka MUP-a RH zaprimila je dojavu 6. listopada 1991. od svog informatora da je u krugu ljudi oko Branka Mamule, admirala JNA, čuo da „Tuđman mora otići milom ili silom jer je to uvjet za prestanak krvoprolića i razrješavanje jugoslavenske krize“. Iako to nije bila „službena informacija“ iz samog beogradskog političkog vrha, ipak je došla iz okruženja visokih vojnih i političkih osoba.OF CROATIA (the attack of the pro-Serbian JNA on the Banski dvori and the historic centre of Zagreb, 7 October 1991). Na temelju dostupnih dokumenata, elaborata, fotografija, tiska te izjava svjedoka događanja na Gornjem gradu toga dana pokušali smo objasniti uzroke, ali i (moguće) posljedice napada zrakoplova JNA na političko središte hrvatske države.

Moram ovom prilikom napomenuti da smo koristili dokumentaciju različitih hrvatskih institucija: MUP-a, MORH-a, Hrvatskog državnog arhiva, Restauratorskog zavoda, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode... Mislim da smo bar donekle uspjeli rasvijetliti neke nepoznanice. Kroz kontekst vremena i prostora, bez kojeg se jednostavno ne mogu objasniti i izdvojeno promatrati određeni povijesni događaji pa tako ni ovaj, objasnili smo raspad Jugoslavije i nastanak suverene Hrvatske. Navedeni napad na Banske dvore može se objasniti kao potez očajnika koji se nisu nikako mogli pomiriti s novim ciklusom hrvatske povijesti. Hrvatska koja više nije htjela biti dio Jugoslavije, ali isto tako nije pristala na komadanje i otimanje svog teritorija pokazala je 1991. odlučnost i hrabrost.

Koji su prema Vašim znanstvenim spoznajama motivi i ciljevi stajali iza raketiranja Banskih dvora?

Ako me pitate jesmo li pronašli dokument koji potvrđuje nečiju upletenost, s jasno naznačenim imenom osobe koja zapovijedila ili izvršila napad na Banske dvore – ne, nismo. I pitanje je, postoji li uopće pisani trag o takvom nečemu. Međutim, kada sagledate taj događaj u kontekstu sveopćeg zbivanja mislim da je zaključak jasan. Zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije (JNA) napali su 7. listopada 1991. Banske dvore. Tim klasičnim činom državnoga terorizma, JNA je, tada već kao sredstvo provođenja velikosrpske politike oružanim putem, pokušala ubiti legitimno izabranoga predsjednika Republike Hrvatske dr. sc. Franju Tuđmana, koji je u svom uredu imao sastanak s predsjednikom Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Stjepanom Mesićem i predsjednikom Saveznog izvršnog vijeća SFRJ Antom Markovićem, dakle s dužnosnicima države s kojom je Hrvatska Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti 25. lipnja 1991. započela proces razdruživanja.

Okolnost da su na istom mjestu u isto vrijeme bili Predsjednik Republike Hrvatske kao glavni politički protivnik i predstavnici saveznih institucija koji su, makar formalno, ometali centralističko - jugoslavenske, odnosno velikosrpske političke i vojne planove te prestanak moratorija na Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Hrvatske, zasigurno su bili presudni za odluku vojnog vrha JNA da zapovjedi zračni napad na Banske dvore 7. listopada 1991. godine. Napad na Banske dvore pomno je bio planiran u režiji beogradskog vojnog i političkog vrha s ciljem likvidacije hrvatskog predsjednika te hrvatskih predstavnika u Predsjedništvu i Vladi SFRJ čime bi se sasvim sigurno izazvao kaos i stekli uvjeti za uvođenje izvanrednog stanja u Jugoslaviji kao preduvjeta za nametanje unitarističkog i velikosrpskog državnog koncepta.

Ima jedna znakovita informacija koju smo pronašli: Služba za zaštitu ustavnog poretka MUP-a RH zaprimila je dojavu 6. listopada 1991. od svog informatora da je u krugu ljudi oko Branka Mamule, admirala JNA, čuo da „Tuđman mora otići milom ili silom jer je to uvjet za prestanak krvoprolića i razrješavanje jugoslavenske krize“. Iako to nije bila „službena informacija“ iz samog beogradskog političkog vrha, ipak je došla iz okruženja visokih vojnih i političkih osoba.

U medijima su su povremeno pojavljivale različite kontroverze vezane uz ovaj napad. Može li se sa sigurnošću utvrditi tko je iza stajao iza raketiranja?

Dodala bih u Vaše pitanje tko je stajao iza „raketiranja i bombardiranja“. Naime, Banski dvori, susjedna Ulica Tituša Brezovačkog i veći dio Gornjeg grada te dio oko parka Dubravkin putdirektno su oštećeni udarom četiri bombe Mk-82, a dio grada od kluba „Saloon“ do Visoke ulice nastradali su pod udarom raketa „Munja“.

003A 006. MUP 6

Izvor fotografije: MUP RH

Kao što se provlači teza o „dogovorenom ratu“ tako se i za ovaj napad mogu čuti različite teze. Jedna od njih je da je sama Hrvatska organizirala „lažni napad“ na Banske dvore da dobije simpatije i podršku PripremaSrbijanski usmeni izvori potvrđuju da je napad pažljivo i u tajnosti pripremljen. Odobrili su ga najviši zapovjednici JNA, da bi ga potom u tajnosti izvela posebna zrakoplovna skupina popunjena odabranim oficirima Ratnog vazduhoplovstva i Protuvazdušne obrane (RV i PVO). Prema neprovjerenim izjavama, važnu ulogu u prikupljanju informacija o dnevnom rasporedu predsjednika Tuđmana i tlocrtu prostorija u Banskim dvorima, a i samoj izvedbi zračnog napada na Banske dvore, imala je skupina operativaca Kontraobavještajne službe (KOS) odnosno Kontraobavještajne grupe (KOG) RV i PVO, koja je u to vrijeme djelovala u Zagrebu i šire po Hrvatskoj.međunarodne zajednice za ostvarenje svoje samostalnosti. Pa se izvlače, iz zle namjere ili neznanja, neki podatci iz samog događaja. Tako se tvrdi da u prilog tezi o lažiranju napada ide to što nema kratera od bombe u samom dvorištu Banskih dvora. A stvar je u tome što se radi o bombi Mk-82 s blizinskim upaljačem koji aktivira bombu na visini od nekih 5-6 metara od čvrste podloge i koja iza sebe ostavlja tek malo udubljenje nastalo pod pritiskom udarnog vala.

Uz poznate motive i materijalne dokaze pronađene nakon zračnog napada lako je uočiti idejne začetnike zločina, ali odgovor na pitanje tko su izvršitelji i dalje ostaje nedorečen. Srbijanski usmeni izvori potvrđuju da je napad pažljivo i u tajnosti pripremljen. Odobrili su ga najviši zapovjednici JNA, da bi ga potom u tajnosti izvela posebna zrakoplovna skupina popunjena odabranim oficirima Ratnog vazduhoplovstva i Protuvazdušne obrane (RV i PVO). Prema neprovjerenim izjavama, važnu ulogu u prikupljanju informacija o dnevnom rasporedu predsjednika Tuđmana i tlocrtu prostorija u Banskim dvorima, a i samoj izvedbi zračnog napada na Banske dvore, imala je skupina operativaca Kontraobavještajne službe (KOS) odnosno Kontraobavještajne grupe (KOG) RV i PVO, koja je u to vrijeme djelovala u Zagrebu i šire po Hrvatskoj. Bez obzira na izjavu operativca KOS-a koju je dao hrvatskim tijelima sigurnosti, i dalje ostaje otvoreno pitanje na koji je način informacija o radnom rasporedu i kretanju predsjednika Tuđmana došla do izvršitelja ove zločinačke akcije. Ostaje otvorena mogućnost da je JNA i bez doušnika iz neposrednog okruženja predsjednika RH imala mogućnost prisluškivati telefonske razgovore sudionika sastanka te telefonske linije najviših tijela vlasti u Zagrebu.

Naglasila bih i činjenicu da je tadašnji zapovjednik RV i PVO bio general pukovnik Zvonko Jurjević, (nominalno) Hrvat.

Koliko je ljudi poginulo u napadima na Gornji grad? Kolike su bile materijalne štete?

Poginuo je jedan čovjek, 42-godišnji Marko Mihić, kojeg je napad zatekao na terasi restorana „Dubravkin put“. Bio je djelatnik Gradskog sekretarijata za narodnu obranu Zagreba. Na žalost, pogodila ga je krhotina bombe koja je bila smrtonosna za njega.

S obzirom kako je izgledao dio Gornjeg grada, ali i sami Banski dvori prava je sreća da nije bilo više ljudskih žrtava. Prema dostupnim podatcima, na Gornjem su gradu ranjene četiri osobe, međutim teško je u potpunosti utvrditi točan broj ozlijeđenih jer mnogi od njih nisu ni prijavili lakše ozljede. Ipak, mislim da zahvaljujući discipliniranosti Zagrepčana koji su se na znak opasnosti sklanjali u skloništa nije bilo višesmrtnih slučajeva.

Što se tiče materijalnih šteta, stručne ekipe tadašnjeg Gradskog zavoda za zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode grada Zagreba dan poslije napada obavile su pregled oštećenja objekata na Gornjem gradu te zelene površine na Dubravkinom putu. Na temelju toga napisano je izvješće o evidenciji šteta. Tako su oštećenja pretrpjeli objekti u sljedećim ulicama i trgovima: Markov trg 1 i 2 (tadašnji Radićev trg), Tituša Brezovačkog, Visokoj ulici, Basaričekovoj, Ćirilometodskoj, Demetrovoj, Matoševoj, Mesničkoj, Mletačkoj, Opatičkoj, Ulici 29. X. 1918. Mnoge gornjogradske institucije, političke, kulturno – povijesne... poput zgrade Hrvatskog sabora, crkava sv. Marka i sv. Katarine, Hrvatski povijesni muzej...

008A 012. SZABO 1

Autor fotografije: Stanko Szabo

U mjesecu studenom 1991. Hrvatski je sabor donio Zakon o utvrđivanju ratne štete, a kasnijeo snovana Državna komisija za utvrđivanje ratne štete imenovala je Posebnu središnju komisiju za popis i procjenu ŽrtveS obzirom kako je izgledao dio Gornjeg grada, ali i sami Banski dvori prava je sreća da nije bilo više ljudskih žrtava. Prema dostupnim podatcima, na Gornjem su gradu ranjene četiri osobe, međutim teško je u potpunosti utvrditi točan broj ozlijeđenih jer mnogi od njih nisu ni prijavili lakše ozljede. Ipak, mislim da zahvaljujući discipliniranosti Zagrepčana koji su se na znak opasnosti sklanjali u skloništa nije bilo višesmrtnih slučajeva.ratne štete na spomenicima kulture od 1991. do 1995. godine. S obzirom na širinu prostora zahvaćenog ratom, ovoj su Komisiji pomagali područni uredi. Izvješće se podnosilo (tadašnjem) Ministarstvu kulture i prosvjete RH. Komisije su započele raditi na navedenom projektu tek u jesen 1993., popis i procjena šteta na Gornjem gradu obavljeni su u proljeće 1994. godine, a sveukupna obrada dokumentacije izvršena je u studenom 1995. godine.

Zaključak Komisije zadužene za grad Zagreb bio je da su, prema stupnjevanju jačine oštećenosti objekata, Banski dvori zadobili oštećenja 3. i 4. kategorije, odnosno Banski dvori na adresi Markov trg 1 zadobili su teža oštećenja, oštećenja 4. kategorije. Objekt je izravno pogođen u dvorišnom dijelu i uslijed toga uništeno je krovište, potkrovlje te stropovi i zidovi dijela podruma, čime je bila ugrožena stabilnost nosive konstrukcije. Unutar dvorišta uništeni su prozori i terasa u južnom dijelu. Stropovi unutar zgrade napukli su kao i zidovi, a štuko (stucco) dekoracije stropova i zidova su uništene ili teško oštećene. Unutarnja stolarija je uništena ili teško oštećena, a vrlo vrijedan inventar (namještaj, posuđe i umjetnička djela) je dijelom uništen ili oštećen. U sjevernom dijelu Banskih dvora, Markov trg 2, teško je oštećena krovna konstrukcija, dok je lakše oštećena stropna konstrukcija i nosivi zidovi. I u ovom dijelu objekta prozori i vrata teško su oštećeni. Na temelju dokumentacije može se zaključiti da je materijalna šteta na Gornjem gradu, a osobito na palačama Banskih dvora, bila velika. Iznos štete obračunavao se u tada (travanj, 1994.) postojećoj valuti, hrvatskim dinarima (HRD), a iznosio je oko 54 milijuna za Banske dvore od ukupne štete od oko 70 milijuna HRD za Gornji grad.

Što kažu svjedočanstva osoba koje su se zatekle u Banskim dvorima ili u neposrednoj blizini?

Izuzetno smo sretni što su sljedeći ljudi s nama podijelili svoja sjećanja iz 1991.: Tomislav Mrđa, civilni kontrolor leta na aerodromu Željava – Bihać, Zvonimir Ambrinac i danas pok. Milan Lelas, časnici u Operativnom centru Glavnog stožera HV, Zdravka Bušić, savjetnica i pročelnica Ureda predsjednika RH Franje Tuđmana, Ljiljana Pancirov, savjetnica i izvršna osobna tajnica predsjednika Republike Hrvatske, Stjepan Adanić, ratni gradonačelnik Varaždina i pomoćnik ministra obrane Republike Hrvatske, Mario Nobilo, savjetnik za vanjsku politiku i glasnogovornik predsjednika Republike Hrvatske, Vesna Škare Ožbolt, savjetnica za odnose sjavnošću predsjednika Republike Hrvatske. Branko Salaj, ministar informiranja u Vladi Republike Hrvatske, Anđelko Mijatović, savjetnik za kulturu predsjednika Republike Hrvatske i Stanko Szabo, službeni fotograf u Banskimdvorima.

Iako su sjećanja su podložna sugestijama, emocijama i vlastitim projekcijama o proživljenom događaju to naravno ne umanjuje njihov doprinos i značaj u pokušaju rekonstrukcije povijesnogdogađaja. Bitna su zbog onog osobnog doživljaja, štiha... ali i zbog npr. utvrđivanja nekih kronoloških zbivanja koje nismo mogli pronaći u dokumentima.

015A 001 rucak SZABO

Autor fotografije: Stanko Szabo

Ono što se može iz njih vidjeti jest da je i taj dan u Banskim dvorima bio kao i svaki drugi do tada. Užurban tempo, pun raspored, mnoštvo sastanaka, tiskovna konferencija u podne, uobičajenoje izvršena „Velika smjena straže“ Predsjedničke garde ispred Banskih dvora... Ništa nije ukazivalo da se sprema zračni napad JNA. Vjerojatno je puka sreća da se sudionici ručka toga dana nisu zatekli u Svečanoj dvorani tijekom udara jer bi ili poginuli ili bili teško ranjeni. Upravo je ta dvorana pretrpjela najveća oštećenja. Uz Franju Tuđmana, Antu Markovića i Stjepana Mesića na objedu su, uz duže ili kraće zadržavanje, bili ministar obrane Gojko Šušak, Branko Salaj, predsjednikovi savjetnici akademik Slaven Barišić te Mario Nobilo i Vesna Škare Ožbolt, Zdravka Bušić, Stjepan Adanić te redatelj i direktor Hrvatske radiotelevizije Antun Vrdoljak.

Zanimljivo je bilo pročitati njihova sjećanja, gotovo osjetiti njihov šok koji su doživjeli, ali isto tako pročitati dojmove o predsjedniku Tuđmanu. Reagirao je kao i svi drugi, ljudski, u toj situaciji, a prvotni šok zamijenila je usredotočenost i procijenjivanje novonastale situacije. Ono što je fascinantno jest da je koji sat nakon pokušaja ubojstva dirigiranog iz Beograda, sa svojim bliskim suradnicima i članovima obitelji otišao sjesti na kavu u središte Zagreba pokazujući time svoj prkos i hrabrost.

Kako su taj napadi popratili hrvatski, a kako srbijanski mediji?

Ne volim kao povjesničar koristiti termin „uobičajeno“ jer time možete biti uskraćeni i ograničeni u svojim razmatranjima, ali u ovom slučaju zaista se može tako odgovoriti. Krenut ću od srbijanskih medija. Borba i Politika su zaista, dan poslije napada, napisale vijest da je za napad „najverovatnije“ kriva JNA. Međutim, već sutradan, prenoseći priopćenja SSNO-a i “Komande Ratnog vazduhoplovstva i Protuvazdušne odbrane”, počinje se odbacivati upletenost JNA. Organiziranje dolazak oficira JNA u studio Radio-televizije Beograd, održane su tiskovne konferencije, objavljenoje mnoštvo tekstova o navedenome. Uz otklanjanje odgovornosti za taj čin pokušalo se sugerirati da je sam hrvatski vrh organizirao i izvršio napad s ciljem optuživanja Srbije i JNA za rat te dobivanja simpatija svjetske javnosti za stvaranje hrvatske države. Navest ću Vam nekoliko naslova iz Politike i Borbe da vidite na koji su način popratili napad: od neutralnih „Bombardovan Zagreb“ i „Rakete na Zagreb...“, pa do „Avijacija nije bombardovala Banske dvore“, „Još jedna zavera protiv JNA“, „Dvori srušeni privrednim eksplozivom“, „Banski dvori minirani iznutra“...

018B 008 MUP

Izvor fotografije: MUP RH

Hrvatski su tisak i televizija aktivno pratili zbivanja u Banskim dvorima. U tisku su se mogli vidjeti naslovi kojima je dobro detektirana srž napada: „Ni neuspjeli atentat na Tuđmana neće zaustaviti odluke Sabora“, pri čemu se misli na oživotvorenje Odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine. Visokotiražni Slobodni tjednik donosi naslov “Sam Bog sačuvao Tuđmana od smrti!“ s podnaslovom „Ante Marković izbjegao ubojstvo“. Također su se u tekstovima Večernjeg lista i Vjesnika čule i riječi Zagrepčana koje je napad zaprepastio, ali i reakcije kulturne javnosti koja je munjevito reagirala osmislivši izložbe fotografija o razrušenim dijelovima Gornjeg grada u Zagrebu, ali i Beču.

Odmah iza napada poslana HRT-ova ekipa na Gornji grad, snimili su nastalu štetu, a istu im je večer predsjednik Tuđman dao sljedeću izjavu (navodim samo dio): „Napavši Banske dvore učinili su i politički zločin, zločin koji će pamtiti pokoljenja i čovječanstvo. (...) Kao što vidite, nisu uspjeli, pa sve da su i uspjeli Hrvatska bi živjela i bez mene, ali živjet će i sa mnom u oslobađanju od okupatora i u izgradnji. Uskrisit ćemo i obnovit ćemo Hrvatsku!“

Nadam se da ćemo u budućnosti uspjeti doći do još nekih dokumenata koji će upotpuniti sliku napada, bez obzira radi li se o vojnim ili političkim materijalima. Istraživanje i traganje za istinom kao i prezentacija iste mora nam biti modus operandi u svakodnevnom radu i životu.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Čet, 23-01-2020, 21:39:43

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.