Razgovor s prof. dr. sc. Edom Pivčevićem

Poštovani prof. Pivčević, ove godine u SAD-u je objavljena Vaša nova knjiga „Man the Rational Animal: Questions and Arguments“ (Čovjek razumska životinja: pitanja i argumenti). O čemu pišete u toj knjizi.

Ljudi oduvijek raspravljaju o ljudskoj 'razumnosti'. Stara je pretpostavka da se Edo Pivcevic2čovjek razlikuje od životinje svojim 'razumom'. Međutim pitanje je kako doista definirati razum? Ako se 'razum' sastoji jedino u mogućnosti stjecanja znanja i zaključivanju iz premisa, onda to još uvijek nije dovoljno obilježje, jer životinje također stječu znanje i u raznim stupnjevima zaključuju iz premisa, a da o elektronskim strojevima i ne govorim. Gdje je dakle temeljna razlika, ako uopće postoji?

Mozda se, dakle, ono 'razumsko' u čovjeku prije sastoji u sposobnosti razlikovanja između racionalnog i neracionalnog vjerovanja. U knjizi koju spominjete istražujem tu mogućnost, i brzo se pokazuje da ta sposobnost neminovno pretpostavlja ideju sebstva. No premda ideja sebstva odlikuje svjesno ljudsko biće, to nužno ne znači da čovjek ima isključivi monopol na sebstvo, te da u načelu ne može biti drugih bića, pa čak – ako se gleda u budućnost – i visoko usavršenih elektronskih naprava s umjetnom inteligencijom, koje dijele istu odliku.

Upozorio bih istodobno da je knjiga koncipirana kao svojevrsni uvod u filozofiju, pa svako pojedino poglavlje razglaba, i nastoji argumentirano odgovoriti, na neko specifično pitanje s kojim se prije ili kasnije suočava svako misaono biće.

Prošloga mjeseca pod uredničkom palicom prof. dr. sc. Stipe Kutleše u Hrvatskoj je objavljena i Vaša knjiga pod naslovom „Filozofski eseji“. Koje sve teme knjiga obrađuje?

Ovaj zbornik sadrži izbor eseja koje daju presjek moga rada i po vremenskom rasponu poklapaju se Pivcevic filozofski esejidonekle s mojom nastavničkom karijerom. U esejima se raspravlja o prirodi znanja i spoznaje, teoriji objašnjenja, izvjesnosti, istini i neistini, kauzalnosti i determinizmu, prirodi jezika, fenomenoloskoj sociologiji, problemu pravde, o jednakosti i moralnosti, o globalističkom kapitalizmu i nacionalizmu, o samoubojstvu kao moralnom problemu, itd.

Neki od tih eseja su predavanja održana na raznim europskim sveučilištima, uključujući zagrebačko, pa dakle uz hrvatske tekstove ima također nekih tekstova na njemačkom i engleskom. Međutim sve je to, rekao bih, i jezično i sadržajno prilicno dostupno svakom obrazovanom čitatelju. Hrvatski eseji razglabaju neke od tema o kojima se dandanas mnogo debatira u javnosti te će nadam se biti od posebnog interesa za našu čitalacku publiku. Zahvalan sam uredniku profesoru Kutleši, koji je napisao uvod i uložio mnogo truda da ova zbirka bude što preglednija i pristupačnija. Također moram izraziti zahvalnost nakladniku, koji je imao dovoljno kuraže da se upusti u jedan izdavački podhvat, koji je obzirom na sadržaj i multijezičnost tekstova, valjda jedinstven u hrvatskom izdavaštvu.

U knjizi „Filozofski eseji“ pišete i o odnosu nacionalizma i globalističkog kapitalizma. Koji je Vaš sukus odnosa globalizma i nacionalizma, posebno iz perspektive malih naroda?

Prvo, treba razlikovati nacionalizam od šovinizma i rasizma. Nacionalizam se obično brka, često Pivcevic knjiganamjerno brka, sa šovinizmom i rasizmom. To je dakako u interesu raznih utjecajnih grupa, velikih komercijanih korporacija i nekih političkih NacionalizamNacionalizam se obično brka, često Pivcevic knjiganamjerno brka, sa šovinizmom i rasizmom. To je dakako u interesu raznih utjecajnih grupa, velikih komercijanih korporacija i nekih političkih stranaka, koje žele brisati sve međaše, sve političke, administrativne, fiskalne i carinske mjere kojima nacionalna država štiti svoju posebnost. Cilj je naime sve utopiti u jednu veliku globalističku masu u kojoj će moćne korporacije i međunarodne upravne strukture pod njihovom kontrolom donositi odluke sve po istom obrazcu. Treba li se radovati takvom izgledu?stranaka, koje žele brisati sve međaše, sve političke, administrativne, fiskalne i carinske mjere kojima nacionalna država štiti svoju posebnost. Cilj je naime sve utopiti u jednu veliku globalističku masu u kojoj će moćne korporacije i međunarodne upravne strukture pod njihovom kontrolom donositi odluke sve po istom obrazcu. Treba li se radovati takvom izgledu?

Šovinizam i rasizam su pogubne doktrine i za njih nema nikakvog moralnog opravdanja. Nacionalizam, međutim, ako se pravo protumači, je oblik rodoljublja i izraz je želje za očuvanjem nekih temeljnih jezičnih, kulturnih i povijesno-političkih tekovina i osebujnosti neke zajednice, iz kojih njeni pripadnici crpe svoj osjećaj identiteta. Da navedem jedan primjer, u Velikoj Britaniji (gdje živim), Škoti i Irci, koji žele nezavisnost, nimalo se ne ustrucavaju reći da su 'nacionalisti'. Doista, škotska je nacionalisticka stranka trenutno vladajuća u Škotskoj i želi političko odcjepljenje Đkotske od Engleske. Istovremeno škotski nacionalisti rezolutno odbacuju svaki šovinizam i rasizam. Nije, dakle, nacionalizam neophodno loš ili poguban, kao što se on danas prikazuje u Hrvatskoj.

Dakako, kao sto sam vec spomenuo, to ne odgovara političkim i ekonomskim globalistima, koji bi najradije uklonili sve političke, ekonomske, pa čak i jezično-kulturne razlike i međaše. To se ne odnosi samo na kapitalističke i komunističke (ili opće ljevičarske) internacionaliste, nego također na kompleksne političke tvorevine 'imperijalnog' tipa kao što je Europska unija, koja tendira u istom smjeru. Prisjetimo se da je u neposrednoj blizini Jelačićevog trga, u samom centru Zagreba, podignuta europskim novcem velika staklom obložena građevina u kojoj sjedi briselski komesar. Taj komesar ima pravo veta na sve fiskalne i druge zakonske mjere Hrvatske vlade, i njegove ovlasti se stalno proširuju. Briselska 'euro-vlada' inzistira na sve većoj integraciji europskih zemalja članica, i to u svim sferama zivota. Ako ne dođe do nekog većeg revolta unutar Unije, sve će glavne odluke biti donosene u Briselu i ovlasti 'hrvatske vlade' će se u tom slučaju svesti na razinu pokrajinskog poglavarstva. Imat ćemo 'bansku Hrvatsku' koju smo imali pod Austro-Ugarskom.

Živite u Engleskoj, pa nas u kontekstu prethodnog pitanja zanima kako gledate na Brexit i njegove moguće političke i ekonomske implikacije?

Iz moga prethodnog odgovora mozete zaključiti koji su razlozi zapravo naveli Engleze da glasuju za TrumpTrump je dao toliko protuslovnih izjava da je teško predvidjeti kako će on djelovati kao Predsjednik. Međutim ono što je najvise privuklo američke birače na njegovu stranu tijekom izborne kampanje je njegova kritika nekih krajnosti političkog i vojnog globalizma SAD-a, koji je financijski iscrpio Ameriku i natovario ogroman deficit na njezinu državnu riznicu. Amerika ne može više igrati ulogu svjetskog policajca, kao nekada.Brexit. Njima je bilo dosta uplitanja briselskih birokrata u britanski sustav vladavine i nametanja raznih administrativnih mjera mimo domaćeg parlamenta, koji je za Britance uvijek bio vrhovna zakonodavna instancija. U sve vise slucajeva ključne pravne odluke su donosili Europski parlament u Strasbourgu i briselska Euro-Komisija. Čak ni britanski Vrhovni sud vise nije bio 'vrhovni', i morao je prihvatiti apelacijsku jurisdikciju Europskog suda pravde. Sve to Englezi, koji se ponose svojom dugom slobodarskom tradicijom i svojim više-stoljetnim demokratskim institucijama jednostavno nisu više htjeli progutati. U drugim zemljama članicama EU, kao što se pokazuje, također raste otpor protiv fanatičnog integralizma briselskih komesara, koji žele unitarističku Europu nasuprot 'Europi nacija' o kojoj je govorio Charles de Gaulle.

Uz Brexit odluka koja ide protiv „establishmenta“, a koja je iznenadila mnoge ljude je izbor Trumpa za američkog predsjednika. Kako gledate na Trumpov izbor?

Trump je dao toliko protuslovnih izjava da je teško predvidjeti kako će on djelovati kao Predsjednik. Međutim ono što je najvise privuklo američke birače na njegovu stranu tijekom izborne kampanje je njegova kritika nekih krajnosti političkog i vojnog globalizma SAD-a, koji je financijski iscrpio Ameriku i natovario ogroman deficit na njezinu državnu riznicu. Amerika ne može više igrati ulogu svjetskog policajca, kao nekada.

Dugogodišnji ste profesor filozofije na Sveučilištu u Bristolu i stanovnik Velike Britanije. Kako gledate na hrvatsko-britanske veze, koje su tijekom 20 st. bile opterećene s nekoliko teških prijepora kao što je, primjerice, Bleiburg?

Britansko-hrvatski odnosi su mnogo godina bili, a donekle su još i danas, opterećeni događajima iz Drugog svjetskog rata, posebno odkada je Churchill odlučio pomoci Titu 1943. god. Treba imati na umu da je Srbija u oba svjetska rata bila na strani zapadnih Saveznika, dok su se Hrvati borili na neprijateljskoj strani, i to je naravno utjecalo na britanski stav prema Hrvatima. Što se Tita tiče, on je bio okružen ljudima koji su visceralno mrzili Hrvate i koji su se potrudili da ih pred Englezima i cijelim svijetom prikazu kao fanatične naciste.

Kad su na primjer 1944. god. u Topuskom, gdje je bio glavni štab partizanskih brigada, Englezi pokušali stvoriti koaliciju između komunističkih partizana i HSS-a, ti isti ljudi (Đilas, Ranković, Kardelj) brzo su uspjeli torpedirati taj plan. Usput, tamo je već tada bila vrlo aktivna zloglasna tajna policija OZNA, koja je bila izvan Hebrangove kontrole i oštro je pazila na svaki njegov korak, premda je on formalno bio glavni vojni zapovjednik na terenu.

Zanimljiv je također jedan drugi detalj. Kad se je 1943. jedna jedinica britanskih komandosa prvi put iskrcala na Visu onda su Britanci pod pritiskom tih istih ljudi, a i samog Tita (koji je uglavno ovisio o srpsko-slovenskoj podršci), pristali ukloniti svoga tumača i jednog od svojih najsposobnijih oficira zbog njegovih navodno jakih 'pro-hrvatskih' simpatija. To je bio Trevor James Glanville, koji je prije rata proveo duže vremena u Zagrebu i tečno je govorio hrvatski. Ulogu engleskog glavnog tumača je naskoro preuzeo lijevo orijentirani Clissold, koji nije bio sklon Hrvatima i koji je očito bio prihvatljiviji partizanskoj vrhuški.

Vi ste osnovali Britansko-hrvatsko društvo i britansko- hrvatsku Reviju. Što bi po Vama trebalo učiniti kako bi se britanskoj akademskoj zajednici vjernije približila hrvatska povijest i kultura?

Ja sam osnovao Britansko-hrvatsko drustvo i kratko potom BC Review u jeku virulentne anti-hrvatske Hrvatska Britanijakampanje koja se vodila iz Beograda ne samo u Jugoslaviji nego i u inozemstvu, poslije rušenja hrvatskog vodstva 1971. godine. Prije toga nikada nisam bio RevijaS malo sredstava i bez pomoći s bilo koje strane pokrenuo sam Reviju, u kojoj su po prvi put tiskani prijevodi iz naše klasične i moderne književnosti, prijevodi historijskih dokumenata kao što su Vinodolski i Poljički statut, i još dosta drugog materijala. Najzad mi je i fizički i ćnovčano postalo nemoguce nastaviti taj posao i Revija je prestala izlaziti. Danas bi taj posao trebala obavljati Matica ili Akademija, koje se baš nisu osobito iskazale u predstavljanju hrvatske kulture u vanjskom svijetu.politički aktivan u hrvatskoj dijaspori, ali poslije političkog udara u Hrvatskoj i zatvaranja nekih mojih znanaca i prijatelja iz studentskih dana, osjetio sam moralnu dužnost da nešto učinim, barem na polju kulture ako ne u politici. Trebalo je na neki način pokazati svijetu da Hrvati nisu zatucani fanatici i fašisti, kao sto su ih u zapadnim medijima opisivali propagandisti iz beogradskih ambasada.

S malo sredstava i bez pomoći s bilo koje strane pokrenuo sam Reviju, u kojoj su po prvi put tiskani prijevodi iz naše klasične i moderne književnosti, prijevodi historijskih dokumenata kao što su Vinodolski i Poljički statut, i još dosta drugog materijala. Najzad mi je i fizički i ćnovčano postalo nemoguce nastaviti taj posao i Revija je prestala izlaziti. Danas bi taj posao trebala obavljati Matica ili Akademija, koje se baš nisu osobito iskazale u predstavljanju hrvatske kulture u vanjskom svijetu.

Održavate veze s domovinom, pa ste tako splitskoj Sveučilišnoj knjižnici donirali neke vrlo važne naslove. Kako gledate na Hrvatsku danas?

Kroz mnogo godina, poslije stjecanja nezavisnosti, glavni je cilj hrvatske politike bio priključenje Europskoj uniji. Sada, kad je taj cilj ostvaren, Hrvatska je čini se izgubila kompas i smeteno se okreće na raskrsću. Teško je predvidjeti što će se dogoditi, ali ovo vrludanje ne sluti na dobro. Ponavljaju se stare svađe i gotovo je nemoguće racionalno raspravljati o povijesnim činjenicama i nacionalnom identitetu. Ima dakako slicnih sporenja i u drugim zemljama, koje su prošle kroz slična ratna iskustva kao Hrvatska (Quisling je na kraju bio Norvežanin, a jedan od njihovih najboljih pisaca se otvoreno klanjao Hitleru; pa čak su i Nizozemci i Belgijanci imali svoje 'fašiste' i svoje SS-postrojbe), ali ta sporenja nisu ni izdaleka tako virulentna i ne zasijecaju u samo pitanje nacionalnog identiteta kao u Hrvatskoj.

Puno se govori o fašizmu u Hrvatskoj, ali ne spominje se, na primjer, Nedićevu fašističku diktaturu u Beogradu i srpske koncentracijske logore u kojima je tijekom rata bilo zatočeno na tisuće Židova. Sjećam se da mi je jedan sveucilišni nastavnik u Erlangenu i bivši oficir njemačkog Abwehra rekao da se tijekom rata najsigurnije osjećao baš u Beogradu.

Koji su Vaši budući projekti?

U poodmaklim sam godinama, i premda nikada ne prestajem raditi, sve ovisi o zdravlju i nizu drugih okolnosti. Vidjet ćemo. U svakom slucaju ne ću prestati dolaziti u Hrvatsku i moj dragi Split, gdje ljetujemo gotovo svake godine.

Davor Dijanović

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sub, 26-09-2020, 06:48:47

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.