"Postoje neke linije s kojih se ne smijemo povlačiti, crte s kojih se ne smije uzmicati"

Gospodine Jaklin, ovih je dana u medijima objavljena vijest kako počinje proces beatifikacije tj. proglašenja blaženim blagopokojnog kardinala Franje Kuharića. Što za Vas predstavlja ova vijest?

Kardinal Franjo Kuharić, po mojem mišljenju spada u red najznačajnijih ljudi Crkve u Hrvata i hrvatskog Naroda u njegovoj sveukupnoj povijesti. Vijest o pokretanju postupka beatifikacije za mene je bila velika radost. Pripadam generaciji ljudi koja se rođenjem u ranim pedesetim godinama prošloga stoljeća našla u jednoj situaciji u kojoj je Franjo Kuharićbezbožna komunistička „diktatura proletarijata" željela zgaziti hrvatsko srce i iščupati mu njegovu katoličku dušu.

Nadbiskup zagrebački Alojzije u to vrijeme već je bio imenovan kardinalom i bio je u izgnanstvu u njegovu rodnom Krašiću, nakon robijanja u Lepoglavi. Narod hrvatski još se nije tih godina oporavio od grozota smrti poraća i ranih poslijeratnih godina „staljinističke slobode".

Još ni sada mi nije jasno, kako su tih godina živjeli naši roditelji i naši djedovi i bake koji su preživjeli „krvavu 1945." i godine poslije. Mislim da su živjeli u vremenima velike neizvijesnosti i straha za budućnost. Obezglavljeni Narod, progonjena Crkva, mučenik Stepinac u zatvoru i u izgnanstvu.

I moje prve godine osnovne škole prolaze u nekim Godine strahaJoš ni sada mi nije jasno, kako su tih godina živjeli naši roditelji i naši djedovi i bake koji su preživjeli „krvavu 1945." i godine poslije. Mislim da su živjeli u vremenima velike neizvijesnosti i straha za budućnostčudnim situacijama, a već živimo u šezdestim godinama prošloga stoljeća. Mi, djeca koja nakon nastave pohađamo vjeronauk u našim župnim zajednicama, primamo Prvu svetu Pričest, bivamo u Školi ismijavani i obilježavani kao najmlađi izdanci primitivnog ostatka „novog socijalističkog naprednog društva".

Kada je umro sveti naš mučenik Alojzije, na čelo Crkve u Hrvata dolazi njegov kolega iz studentskih dana Franjo Šeper, gorostas tijela, ali i gorostas duha. Odlični crkveni knez. Vođa Crkve u Hrvata. Jedan od najznačajnijih sudionika II. vatikanskog Koncila. Toliko vrijedan stožernik Svete Crkve da ga veliki Papa Pavao VI. postavlja na čelo Kongregacije za nauk vjere, koju dužnost je obnašao u Rimu do svoje smrti 1981. godine ( na toj ga je dužnosti naslijedio njemački kardinal Joseph Ratzinger, sadašnji Papa Benedikt XVI.).

Po odlasku kardinala Šepera u Rim, na stolicu zagrebačkih nadbiskupa dolazi jedan, stasom sitni, samozatajni župnik iz HrvatskaSamobora, koji je 1964. godine postao najprije pomoćnim biskupom zagrebačkim, a bio je i aktivni sudionik Koncila.

Svi smo se pomalo pitali pa tko nam to dolazi za prvog čovjeka Crkve u Hrvata nakon tri vrlo značajna nadbiskupa, njegova prethodnika, Bauera, Stepinca i Šepera. Ta tri crkvena kneza bili su stvarni narodni i crkveni vođe u tešim vremenima monarhističkog, fašističkog i komunističkog sustava koji nas je kao Narod i Crkvu želio zbrisati s lica Zemlje.

Kardinal Kuharić bio je omiljen među vjernicima i hrvatskim narodom. Pritom se posebno ističe njegova uloga za vrijeme komunizma i u stvaranju hrvatske države. U čemu se prema Vašem mišljenju sastoji Kuharićeva veličina?

Ubrzo je Franjo Kuharić postao pravim i jedinim predstavnikom i vođom Naroda, Narod ga je prepoznao, zavolio, i Narod mu je povjerovao. On je postao lučonoša u vremenima „crvenoga mraka". On nas je poučio ono o nama kao Narodu hrvatskom, što kroz školski obrazovni sustav nismo smjeli dobiti niti znati o sebi. Da smo Narod stari, Narod kršteni, Narod kulturni, i Narod neizbrisivi iz povijesti ljudske civilizacije.

Obilazeći Narod naš raseljeni diljem svijeta, u jednoj prigodi u Australiji, dočekala ga je velika hrvatska zajednica ( naši zemljaci prognani i izbjegli 1945. godine i njihovi potomci ) s mnoštvom hrvatskih stjegova, koji su oduševljeno izvikivali: „Hrvatska, Hrvatska", na što im je dobri nadbiskup Franjo uzvratio riječima: „Da, Hrvatska. Ali Hrvatska živi samo u Hrvatskoj!". Ove znakovite riječi zapravo su bile program kojim je nadbiskup želio potaknuti razmišljanje vječno „šutljive" ( ili bolje rečeno „ušutkane" ) hrvatske večine, hrvatskih vjernika i Naroda uopće.

U biskupskoj je Konferenciji potaknuo i započeo jedan veliki poduhvat, a to je bila velebna proslava „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata" u vremenu od 1976. do 1984. godine. Biskupska Konferencija obuhvaćala je prostor tadašnje višenacionalne države, ali ona je ipak u najvećem dijelu ipak bila hrvatska, premda se tada tako nije smjela zvati. vjeraBiskupska konferencija bila je jedinstvena premda su je uz nas Hrvate činili i naša braća po vjeri, Slovenci i Albanci, koji su također imali svije biskupe.

Franjo Kuharić imao je uza sebe odlučne hrvatske muževe i odlične nadbiskupe i biskupe, Franića u Splitu, Oblaka u Zadru, Arnerića u Šibeniku, Pavlišića u Rijeci, Ćirila Kosa u Đakovu i druge koje ovdje nisam naveo, ali svi su oni bili „jedno srce i jedna duša".

Prvi među jednakima bio je svakako Franjo Kuharić.

Poput biblijskog proroka nadbiskup Franjo je u pravom trenutku prepoznao bilo svojega Naroda, kao da nam je kriknuo: „Ako ćemo mi šutjeti, kamenje će umjesto nas progovoriti!". I, prvi je otvorio naše stare narodne škrinje, zaboravljene škrinje, škrinje prepune kamenja. Kamenja kneza Višeslava, Trpimira, kralja Tomislava, Petra Krešimira, Zvonimira, mučenika Krbave i Like, Sigeta, Zrinjskih i Frankopana, junaka i žrtava minulih vjekova sve do križnih putova prošloga stoljeća i do kardinala Stepinca. To sveto kamenje su naše stare narodne „plemićke povelje". Dokazi su to naše narodne opstojnosti i neuništivosti. Ipak smo mi prvi Narod među svim slavenskim narodima koji je prigrlio Isusov KRIŽ, nosio ga, padao pod njim, pa se ponovno pridizao s Kristovim križem, čvrsto, s obje ruke, svih ovih trinaest i pol vjekova.

Vjernosti kojoj smo se predali tamo u stoljeću sedmom, i koju nikada nismo iznevjerili možemo zahvaliti što i danas postojimo kao Narod hrvatski.

Među tim „svetim kamenjem" nalazio se Pralik Gospe iz Biskupije kod Knina. Prema tom izvorniku, u srebru i zlatu, koje je sakupljano nekoliko godina, u akciji "Glasa Koncila", izradili smo Pralik Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, za početak Veleslavlja na Gospinu Otoku u Solinu 12. rujna 1976. godine. Na kraju toga slavlja naš nadbiskup dr. Franjo Kuharić izrekao je znamenitu Molitvu Velikog hrvatskog krsnog zavjeta ( vidi Prilog 1. ).

I tako je s Gospina Otoka krenuo nezaustavljiv hod "Crkve hodočasnice" kako ju je nazvao Franjo Kuharić, najznačajnijim postajama naše vjerske i narodne povijesti.

Poput biblijskog patrijarha Mojsija, uzeo je Franjo Kuharić pastirski štap u ruke, i na čelu svojega vjernoga puka krenuo putem slobode i istine. U molitvi, pokori i u zahvalnosti. Bili smo zajedno 1978. godine u Biskupiji kod Knina, molili i plakali s prorokom Jeremijom, njegovu Petu tužaljku.

A onda je došla 1979. godina. Naš prvi susret s "Papom iz daleke zemlje" u Rimu. Branimirova godina. 15.000 Hrvata hodočasnika iz cijeloga svijeta, od Australije do Skandinavije, od Amerike do Afrike i Azije. I ona prva Misa na hrvatskom jeziku u Crkvi svih crkava u Rimu. Kuharić na čelu svoga vjernoga stada. Papa ga grli i pozdravlja. I Papina riječ nama: "Dragi moji Hrvati, Papa vas voli, Papa vas grli i prima, Papa vas blagoslivlja". Pralik Gospe Velikog hrvatskog zavjeta bio je s nama u Rimu, i Papa ga je blagoslovio. Bio je taj naš Pralik Gospe s nama i na domovinskom slavlju u Ninu, ujesen iste godine u nazočnosti sada već 300.000 hodočasnika. Nin je bio vrhunac, jer sva slavlja nakon njega bila su tek normalan hod osviještenog vjerničkog puka. Po uzoru na Višeslavov križ iz one „škrinje svetoga kamenja" izradili smo Zavjetni križ. Franjo Kuharić i njegov vjerni puk u Ninu je visoko podigao u zrak taj Zavjetni križ i izrekao „novu molitvu": Ispovijest vjere Hrvata katolika. ( vidi Prilog 2. ). Sveti Otac nam je odobrio Papada ovu molitvu u posebnim prigodnim slavljima možemo moliti u Misi kao Vjerovanje! U Ninu smo obećali zajedno s našim biskupima da ćemo ovu molitvu moliti svaku večer u 21 sat, a da će biskupi u to vrijeme blagoslivljati svoj vjernički puk.

Nin nam je zacrtao program: "Hrvatska katolička obitelj dnevno moli, a nedjeljom slavi svetu Misu."

I, tako smo hodočastili redom sve do velebnog Nacionalnog euharistijskog kongresa na Mariji Bistrici 1984. godine, ovaj puta s kardinalom Franjom Kuharićem. Kardinalom ga je imenovao blaženi Ivan Pavao II., godinu dana ranije.

Franjo Kuharić je želio da kao vjernički puk budemo što jače povezani, pa mu kao velika zasluga pripada realizacija da je „Glas Koncila" baš od te 1984. godine postao tjednikom ( do toga vremena bio je polumjesečnik, te su mnoge informacije bile zakašnjele ). Taj nam je tjednik bio jedino dozvoljeno glasilo redovitoga informativnoga tipa Crkve u Hrvata u vremenima komunističke višenacionalne države.

Velika mu je zasluga i čast osnivanje Hrvatskoga katoličkog radija i Radija Marija.

Osnivanje novih biskupija u Varaždinu, Požegi, Gospiću.

Posebna mu zasluga pripada u pripremama dolaska Svetog Oca Ivana Pavla II. u ranjenu Hrvatsku 1994., godinu dana prije Bljeska i Oluje, te 1998. godine, kada je Ivan Pavao II. na Mariji Bistrici proglasio kardinala Alojzija Stepinca blaženikom - mučenikom svete Crkve.

I, tako bih mogao još puno toga nabrajati o tom našem dobrom i svetom nadbiskupu, kardinalu dr. Franji Kuhariću.

Naravno, on je bio i „državni neprijatelj broj 1" komunističkim vlastima. Osim nekoliko pokušaja njegove fizičke likvidacije, neprestani su bili napadi na njega. Pljuvalo se po njemu i vrijeđalo ga u svim režimskim medijima, sazivale su se posebne „partijske sjednice" na najvišem republičkom nivou kako bi ga se omrazilo u Narodu ili pak pokušalo „ukrotiti". Ali, on je ostao vjeran Bogu i Narodu i čvrst kao kremen-kamen. Poput onog kamena iz prije spomenute „škrinje svetog hrvatskog kamenja".

Demokratske promjene koje je dašak demokracije unio u naše živote i mogućnost stvaranja Hrvatske države zatekle su našeg kardinala spremnog za taj od Naroda stoljećima žuđeni događaj.

Na čelu Naroda našla su se dva velikana istoga imena - Franjo. Jedan, vizionar, vođa, domoljub, vojskovođa i stvoritelj pobjedničke Hrvatske vojske, drugi, sveti biskup, istinski vođa povjerenog mu vjerničkog Naroda, domoljub, moralna vertikala.

Nezaboravni prvi Dan Državnosti - 30. svibnja 1990. godine. Sveta misa Za Domovinu u Katedrali, prije prve sjednice Papa i TuđmanHrvatskoga državnog sabora, s kardinalom Kuharićem, saborskim zastupnicima i vjerničkim pukom, a onda na prepunom Jelčićevu trgu Franjo Tuđman u kolijevku koja simbolizira tek rođenu, mladu Hrvatsku državu, stavlja tri znamena blagostanja: kruh, pero i zlatni dukat, koje potomDva FranjeNa čelu Naroda našla su se dva velikana istoga imena - Franjo. Jedan, vizionar, vođa, domoljub, vojskovođa i stvoritelj pobjedničke Hrvatske vojske, drugi, sveti biskup, istinski vođa povjerenog mu vjerničkog Naroda, domoljub, moralna vertikala blagosliva naš kardinal Franjo Kuharić. Bio je toga dana četvrtak, tri dana prije blagdana Duhova.

Hrvatski Domovinski rat proveo je Franjo Kuharić u skrušenoj molitvi za Domovinu i Narod! Obilazio je ratišta, posjećivao bolesne, sahranjivao ubijene, brisao krv s ranjenih duša i otirao suze s naših obraza. Bogu se molio s pukom svojim u našim razorenim crkvama i svetištima i nikada nije posumnjao u bezgraničnu Božju ljubav. Pozivao nas je na mir i oproštenje. Jedan od najznačajnijih govora održao je u gradu mučeniku Petrinji na ruševinama crkve svetoga Lovre, o Lovrečevu, 10. kolovoza krvave 1991. godine ( vidi Prilog 3.).

Kakvu će važnost Kuharićeva beatifikacija imati za Katoličku crkvu u Hrvata i hrvatski narod?

Proglašenje blaženim imati će vrlo veliku važnost za Crkvu u Hrvata ali i za cijeli ili barem dobronamjerni dio hrvatskog Naroda. Prije svega zbog nužnosti povratka Crkve u Hrvata na utabane staze kojima nas je vodio Franjo Kuharić u duhu Crkve Kristove na ulazu u Treće tisućljeće našega doba, kako nas je za to pripravio II. vatikanski Koncil.

Kako bi prokomentirali današnje snalaženje Katoličke crkve i hrvatskog svećenstva u kolopletima hrvatske politike i društva. Nedostaje li nam i danas jedan svjedok kao što je bio Kuharić?

Prije mnogo godina u „Glasu Koncila" napisao je don Živko Kustić jednu rečenicu koja mi je ostala u sjećanju: „Svako vrijeme ima svojega Stepinca! ″.

Uistinu, često je u toj našoj pretežno tužnoj prošlosti bilo tako. Imali smo velikih svjedoka vjere i istinskih narodnih vođa, kojih je personifikacija upravo blaženi naš kardinal Alojzije Stepinac. Bili su to i biskup Juraj Dobrila u Istri, i StepinacAntun Mahnič na Krku ( premda je podrijetlom bio Slovenac ).

Svakako u nama sjećanjima dohvatljivom vremenu, takovima možemo smatrati i nadbiskupe Antuna Bauera, kardinale Stepinca, Šepera i Kuharića.

Vremena u kojima živimo su vremena ponovnih lutanja ovoga Naroda bespućima bezbožnoga svijeta („EU″?), u koji nas „gura″ politička elita ( postoji samo jedna „politička elita″ u našem višestranačkom sustavu; naoko su u različitim bojama „stranačkih dresova″, dok je prava i jedina oporba zapravo ušutkani hrvatski Narod).

Svako vrijeme ima svojega Stepinca!

Pa i ovo vrijeme ga sigurno ima.

Nije nužno da se on pojavi jedino u Zagrebu. Hrvatska je lijepa, mala, velika zemlja dobrih ljudi. A Stepinac naših dana je tu među nama. Samo ga još nismo dovoljno dobro primijetili. A, gdje li je on? Znakoviti glasovi dolaze nam s raznih strana Lijepe naše. Gospić, Šibenik, Sisak, Poreč, Požega, Split.....

Bogu hvala, nismo sami u ovoj „suznoj dolini″.

A tamo u nebeskim prostranstvima Vječne ljubavi, dobri naš nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić, blagoslivlje sve nas i našu Hrvatsku Domovinu.

Davor Dijanović

Prilog 1:

Molitva Velikog Zavjeta

Presveta Bogorodice i Majko naša!

Dali smo Ti naslove po tolikim našim svetištima i zovemo Te:

Gospo od Otoka, Majko Božja Bistrička, Sinjska, Trsatska, Olovska, Gospo od Širokoga Brijega, Letnička, Tekijska, Aljmaška, Voćinska, Gospo od Krasna!

Majko svih naših svetišta - Kraljice Hrvata!

Ti Blagoslovljena među ženama (Lk 1,42) živiš cijelim svojim proslavljenim bićem u punini vječnoga života, ali si prisutna i u ovom radosnom susretu s nama zemaljskim putnicima.

"Ovo je dan što ga učini Gospodin: Kličimo i radujmo se u njemu!« (Ps 118,24).

Djevice Nevina! Evo nas pred Tobom na temeljima prvog Tvog poznatog Svetišta u našem narodu koje ti sagradi kao Gospasvjedočanstvo vjere i ljubavi, dobra hrvatska kraljica Jelena, koja je bila majka kraljevstva i zaštitnica sirota i udovica. Evo nas pred Tobom na ovom našem svetom tlu gdje su bile kolijevke i grobovi kraljeva roda našega, gdje je i grob dobre Jelene. Na ovo sveto tlo naših vjerničkih i parodnih uspomena donijeli smo Tvoj prvi sačuvani lik u hrvatskoj umjetnosti, iz Biskupije kod Knina, iz crkve koju podiže veliki naš katolički kralj Zvonimir.

U svjetlu Tvoje prisutnosti i obasjani toplinom Tvoje materinske ljubavi slavimo tisućgodišnjicu ovoga Tvoga svetišta i Trinaest stoljeća od početka našeg susreta s Isusom Kristom - Spasiteljem i Bogom našim; razmišljamo o onom svetom povijesnom danu kad su prvi od naših pradjedova krštenjem preporođeni i Evanđeljem rasvijetljeni počeli ulaziti u veliko zajedništvo vjere i ljubavi, u Crkvu Katoličku, po svem svijetu raširenu, kojoj u ime Tvoga Sina predsjeda Rimski Biskup i Petrov Nasljednik.

Kako je to veliki jubilej!

Kako je to svečani dan!

Danas su u našim srcima sabrane sve molitve ove naše milosne Godine Gospodnje!

Pred Tobom stojimo kao Tvoja djeca, Djevice Nevina, ovdje nad ostatcima kamenih spomenika naših, nad zanemarenim grobovima predaka, nad svim kamenjem i svim kostima diljem Domovine.

Htjeli bismo poput proroka Ezekijela prorokovati: "O, suhe kosti, čujte riječ Gospodnju!" (Ezek 37,4)

Daj, Majko, Milosti puna, da po Tvom zagovoru oživi Crkva i Domovina. Daj da se sakupi što je rasuto, da se osvijesti sve što je zaboravljeno, da iz vjerne i teške prošlosti izraste vjerna i svjetlija budućnost. Neka po Tvom zagovoru, Utjeho žalosnih, bude i nama danas upućena riječ Gospodnja po proroku Jeremiji: "Evo, ja ću zaliječiti njihovu ranu, ja ću ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti im obilje istinskoga mira" (Jer 33,6). Taj mir je spoznanje istine; taj mir je zaštita pravednosti; taj mir je sigurnost slobode; taj mir je zajedništvo izmirenih s Bogom i pomirenih međusobno.

Slaveći ovaj naš dvostruki jubilej posvećujemo Tvom prečistom Srcu, Majko duše naše, Crkvu i Narod Hrvata! Povjeravamo Ti sve što jesmo sa svojim slabostima i svojim krjepostima. Znamo da je štovanje i nasljedovanje Tvojih krjeposti obilježilo cijelu našu dušu. Na Tvom su se Srcu odgojile sve naše majke i redovnice, djevice i udovice, sva ženska, majčinska i sestrinska srca kojima zahvaljujemo da ni u najmračnijim vremenima naše kolijevke nisu ostale prazne, ognjišta nam se nisu ugasila i molitva nije zanijemila na ustima naše djece.

Štovanje Tebe, Majko našega Spasitelja, i vjerovanje u sve ono što Crkva o Tebi uči bilo je za naše pradjedove i očeve škola katoličkog pravovjerja i molitve. Pod Tvojim okriljem naši su predci slavili Euharistiju materinskim jezikom i čitali Sveto Pismo. S Tobom smo se, Majko Crkve, utvrdili u katoličkom zajedništvu na čelu s Petrovim Nasljednikom, i s Tobom u tom zajedništvu sačuvasmo svoju samobitnost. Crkva nas je opismenila. Evandelje je usprkos svih naših Gospapovijesnih i osobnih grijeha i stranputica prožimalo dušu našega Naroda.

Slaveći Euharistiju, okupljeni u Žrtvi oltara oko Srca Tvoga Sina učili smo se lomiti svoj kruh i sa siromasima; taj naš kruh svagdanji, znojem težaka zaliven i žuljevima, izvađen iz ove naše zemlje i pod ovim našim nebom; taj naš kruh svagdanji tako često u povijesnim mukama sa suzama blagovan. Ti si, Majko Isusova, Majka našega čovjekoljublja. Ti si Majka naše kulture i umjetnosti. Tvoj je majčinski i djevičanski lik nadahnjivao sve nače velike slikare, kipare, graditelje i pjesnike. Budi im i dalje nadahnuće za pravu Ljepotu po kojoj ljudi postaju bolji.

Bila si Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kad smo se kao Narod i kao Crkva rađali; bila si nam Utociste u krvavim vremenima kad smo izdisali pod udarcima; bila si stijeg naših pobjeda i stalni poticaj naših obnova. U brojnim Tvojim prošteništima diljem Domovine svojoj si djeci ulijevala pouzdanje i hrabrost, Ti koja si i sama stajala pod križem svoga Sina. Tvoja su svetišta i danas izvorišta nade i središta obnove.

Majko naše prošlosti, budi Majkom i naše sadašnjosti i naše budućnosti!

Danas i sutra, u vremenu koje se diči napretkom, ali koje često "smrću duše tijelo hrani«, sve nam više treba svjetla i ljubavi Tvoga djevičanskog i materinskog Srca.

Izručujemo Ti, posvećujemo Ti Crkvu i Narod Hrvata u Domovini i po svijetu raseljen. Povjeravamo se Tvojoj zaštiti. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje. Znaš što se događa u našim obiteljima. Znaš koliko nam djece pobiju ubojničke ruke još prije nego se rode. Vidiš u kolikim se mladim srcima ubija vjera i gazi nevinost. Ti znaš čemu se naša mladost nada i za čim teži, od čega je umorna ili razočarana. Poznate su Ti sve muke i potrebe naše Crkve. Povjeravamo Ti naše svećenike i redovnike, naše biskupe. Izmoli im svima oduševljenje, vjernost i slogu. Posvećujemo Ti naše redovnice; neka budu svjetli znak čistog i plodnog djevičanstva u službi malenih, bolesnih, zapuštenih. Prazne obitelji, prazna sjemeništa i novicijati znak su umiranja. Majko Milosti, ne daj da umremo!

Prikazujemo Ti znoj radnika u tvornicama, žuljeve težaka na njivama, strpljivo služenje liječnika i bolničara bolesnoj braći. Prati svojim pogledom, Djevice Mudra, napore intelektualaca koji traže istinu; budi učiteljica naših teologa i novinara; blagoslovi sve ljude dobre volje koji se u bilo kojem zvanju žrtvuju za istinsko dobro ljudi, za ostvarenje boljega svijeta pravednosti i istine, ljubavi i slobode.

Utočište grjesnika, moli milosrđe za sve grješnike, među kojima su psovači sigurno velika rana na našem narodnom biću; moli za sve klonule, očajne; posreduj za onu braću koja vjeru izgubiše, koji se više ne znaju nadati. Bogu je vjeramoguće zapaliti u dušama čudesnu svjetlost kakva je obasjala Savla pred Damaskom.

Donosimo u Tvoje Srce, Majko, bolove nasih bolesnika, tjeskobu svih patnika i agoniju svih umirućih.

Kao naš dar donosimo sve pravednike i svece našega Naroda, prošle i sadašnje, znane i neznane; donosimo ti ljubav i žrtvu naših mučenika. Donosimo Ti molitve svih vjernih i skromnih duša koje se prikazuju i mole da u nama i među nama bude Božje Kraljevstvo ljubavi i mira. Na te se nakane u oko 60 Tvojih većih i manjih Svetišta svaki mjesec služe svete mise kao "žrtveni prinos" naših vjernih obitelji.

U zajedništvu Općinstva svetih danas molimo sa svim vjerničkim pokoljenjima našega Naroda. Nebo i zemlja neka budu svjedoci naše skrušenosti, našeg predanja i naše molitve.

"Blazena Ti što povjerova!" Umnoži nam vjeru, učvrsti nadu, ojačaj našu ljubav da prolazimo zemljom čineći dobro (Dj 10,38), da ustrajemo u pradjedovskoj vjernosti Petrovom Nasljedniku u zajedništvu Katoličke Crkve. Djevice Vjerna i Majko Divna, primi u svoje Srce naše vjerničko, ljudsko i narodno postojanje; vodi nas u svjetlosti Tvoga Sina u vječnu Ljubav Presvetog Trojstva gdje će biti otrte sve suze, "te smrti više ne će biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više ne će biti« (Otkr 21,4).

Najvjernija Odvjetnice Hrvatske, Velika Zagovornice sinova ljudskih, to Te molimo! Amen!

Prilog 2:

Ispovijest vjere Hrvata katolika

Čvrsto vjerujem u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernost Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije, Amen.

Prilog 3:

Kardinal Franjo Kuharić:

Franjo Kuharić"Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja ne ću zapaliti njegovu!

Ako je razorio moju crkvu, ja ne ću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je.

Ako je napustio svoj dom, ja ne ću ni igle uzeti iz njegova.

Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja ne ću vratiti istom mjerom, nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre!

To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, ali to je Evanđelje zalog pobjede!

To moraju biti naša načela!

To moraju biti naši postupci, jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!"

 

 

 

 

Čet, 29-10-2020, 03:06:47

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.