Prijedlog ocjene ustavnosti Odluke Vlade RH o pristupanju Procesu suradnje u jugoistočnoj Europi

Podnositelj prijedloga: HRVATSKO KULTURNO VIJEĆE, Zagreb, Gundulićeva ulica br. 23, zastupano po predsjedniku Vijeća Hrvoju Hitrecu

P r i j e d l o g

Ocjene ustavnosti Odluke Vlade RH o pristupanju Procesu suradnje u jugoistočnoj Europi /SEECP/ u kontekstu odredaba čl.141. Ustava Republike Hrvatske, s posebnim naglaskom na odredbu stavka 2. čl. 141. Ustava.

Na referendumu 1991. hrvatski građani izjasnili su se za samostalnu i suverenu državu, Republiku Hrvatsku. Na taj je način jasno izražena težnja hrvatskoga naroda da iziđe iz nametnutoga državnog okvira dotadašnje SFRJ. Hrvatski sabor je narodnu volju pretočio u dokumente, kojima je uspostavljena samostalna Republika Hrvatska.

Nakon svršetka krvavoga rata i slamanja vanjske i unutarnje srpske agresije na Hrvatsku, u Ustav Republike Hrvatske uvršten je članak koji izričito zabranjuje pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojima bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti, do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva, odnosno neke balkanske sveze u bilo kojem obliku (čl.141. st.2. Ustava Republike Hrvatske).

Prateći razvoj događaja od početka 21. stoljeća, Hrvatsko kulturno vijeće drži da su od 2000. godine do danas učinjeni brojni koraci u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske (primjerice: dijelovi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Deklaracija o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu), a posebno oni izravno usmjereni na povezivanje prostora "zapadnoga Balkana". Ti su koraci učinjeni putem Pakta o stabilnosti, odnosno u nizu skupova zemalja ''zapadnoga Balkana", te putem Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi.

Iz godine u godinu realizira se nadnacionalna vizija "zapadnoga Balkana" (države nastale nakon raspada SFRJ plus Albanija, minus Slovenija ), uz potporu hrvatske političke elite i uz krajnju zabrinutost građana Republike Hrvatske, koje "zapadni Balkan", naravno, asocira na bivšu SFRJ.

Imajući u vidu delikatnost takve arhitekture i otpor javnosti u zemljama koje ne žele ponavljati povijesne pogreške, stratezi "zapadnoga Balkana" prilaze novom amalgamiranju južnoslavenskog prostora putem međunarodnih tijela, u koje su uključene i države koje nisu pripadale bivšoj SFRJ.

U novije vrijeme ta se zamisao provodi u okrilju Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi, čijom je članicom Republika Hrvatska postala 2004. Uz Hrvatsku, u Procesu suradnje u jugoistočnoj Europi još su Albanija, BIH, Makedonija, Srbija (Crna Gora kandidira za članstvo nakon odvajanja od Srbije), te Bugarska, Rumunjska, Grčka, Turska i Moldova.

Budući da su Grčka, Bugarska i Rumunjska članice Europske unije, a Turska se najvećim svojim dijelom zemljopisno nalazi izvan Europe, razvidno je da se i opet radi o ponešto modificiranoj strategiji povezivanja bivšega jugoslavenskog prostora. Štoviše, po prvi put se taj nadnacionlni projekt institucionalizira: utemeljuje se Regionalno vijeće za suradnju (RCC), te će na skupu Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi, 11. svibnja 2007. u Zagrebu biti ustanovljeno i Tajništvo na čelu s Tajnikom Regionalnog vijeća, te određen glavni grad buduće političke tvorevine.

Da se radi o institucionaliziranju, izrijekom je potvrđeno u Izjavi ministara vanjskih poslova zemalja u okviru Procesa, kao i u nazivu Radne skupine za institucionalna pitanja, osnovane u cilju izrade dokumenata buduće strukture regionalne suradnje u jugoistočnoj Europi.

Da se iza paravana Procesa o suradnji u jugoistočnoj Europi nevješto skriva daljnje inzistiranje na političkom povezivanju "zapadnoga Balkana", svjedoči i prijedlog o osobi Tajnika i lokaciji glavnoga grada, koji se ograničuje na prostor "zapadnoga Balkana."

Da se već razmišlja i o izboru parlamentarnoga sjedišta za regionalnu suradnju, svjedoči izjava visokoga dužnosnika Pakta o stabilnosti, na službenom sastanku političkih direktora SEECP-a.

Očito je, dakle, da se stvaraju konture nove balkanske sveze, odnosno regionalne unije, u smislu pričuvnoga plana za slučaj da se Europska unija ne bude širila na zemlje "zapadnoga Balkana". Bude li slijedila obrasce EU, ta balkanska unija imat će iste zahtjeve prema članicama, kao što je prenošenje suvereniteta, s tim da je u trgovinskom smislu rečena unija već uspostavljena putem tzv. nove CEFTA-e, što je također korak u neskladu s Ustavom RH.

Svi navedeni postupci u izravnoj su suprotnosti sa člankom 141. Ustava RH. Suglasno odredbama čl.38. st.1 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu predlažemo da se Odluka Vlade Republike Hrvatske o pristupanju PROCESU SURADNJE U JUGOISTOČNOJ EUROPI (SEECP) proglasi protuustavnom i zabrani njezina primjena za Republiku Hrvatsku, temeljem odredbe čl.141. st.2. Ustava Republike Hrvatske.

Za Hrvatsko kulturno vijeće
Hrvoje Hitrec

U Zagrebu, 10. svibnja 2007.