Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Hrvatsko kulturno vijeće je s dubokim žaljenjem i punom osudom prihvatilo vijest o atentatu na Ivu Pukanića i Niku Franića, te izražava iskrenu sućut njihovim bližnjima.
HKV ujedno izražava duboku zabrinutost zbog naglog širenja bezakonja, straha i kaosa u Hrvatskoj, jer drži da je to samo nova faza procesa degradacije hrvatske državnosti koja je započela 2000. godine, a na koju HKV upozorava, i od koje i samo trpi od svog osnutka. Osnovna je poluga tog procesa potpuno neopravdano proglašavanje hrvatskog domoljublja nacionalizmom, te konsenzus vodećih političkih stranaka da se tako definirani nacionalizam i njegovi nosioci onemogućuju u javnom životu.
Ovakva politika započela je 2000. godine uklanjanjem iz svih državnih institucija mnogih dokazanih domoljuba, bez obzira na njihovu visoku stručnost, i lijevo ili desno političko uvjerenje. Počevši od sigurnosnog aparata pa nadalje, time je slomljen polazni zamah u stvaranju moderne hrvatske države. Taj je zamah djelomično zamijenjen uvozom stranih rješenja koja često ostaju forma bez sadržaja ili čak unazađuju postojeće sadržaje. HKV zato naglašava da osnovni problem Hrvatske nije u nedostatku zakonskih okvira, odnosno u nadležnostima i suradnji državnih institucija. Nije osnovni problem u tome rade li državne institucije ili ne svoj posao, nego u tome kako ga rade uz manjak ljudi kojima je dobrobit Hrvatske iznad svega. U svim uspješnim demokracijama privrženost vlastitoj državi podrazumijeva se sama po sebi.
Zbog toga što je u Hrvatskoj takvo domoljublje proglašeno nacionalizmom svjedočimo i prvim manifestacijama masovnog nezadovoljstva, kojima se posebice odaju mladi u nedostatku zdrave perspektive održanja svog identiteta. Tako se tekuća politika, nametana i od nekih moćnih stranih krugova, pokazuje krajnje kratkovidnom i neuspješnom, ne samo sa stanovišta hrvatskog nacionalnog interesa da Hrvatsku učini ravnopravnim, samosvjesnim sudionikom razvitka moderne civilizacije svijeta, nego i sa stanovišta sveobuhvatnog interesa održanja mira na jugu Europe.
Hrvatsko kulturno vijeće uvjereno je da će hrvatski narod znati izbjeći sve zamke koje su mu postavljene na putu u budućnost i, posebice, da se ne će dati isprovocirati na nerazumne reakcije. Promjene treba potražiti na sljedećim demokratskim izborima prepoznavajući ljude sposobne riješiti unutarnje i vanjske probleme koji će se do tada i dalje produbljivati, bez obzira na ishod ovog ili onog kriminalnog slučaja.
Upravni odbor HKV-a
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
KOMENTARI ČITATELJA
Uredništvo HKV-a je napravilo gaf lijući suze za tim Mesićevim "poručnikom" (prenositeljom poruka). Tu je trebalo šutjeti
Zagrebački komunistički novinari, brifirani od pretplaćenih i utovljenih odnarođenih političara, svjesno i planski siju kaos, defetizam i strah među hrvatskim narodom. Vječito su tom ološu novinarskom na ustima "zaprepaštenje" , "šokiranost", "strah" što osjećaju građani, barem kako oni misle, kako bi oni htjeli. Šire paniku i to se u bivšoj državiu nazivalo specijalni rat.
Ma nisu građani zabrinuti obračunon bogataša i zagrebačkih mafijaša, građani su zabrinuti, šokirani besparicom, gladi, sirotinjstvom, bezperspektivno šću. Za koricu kruha moraju pretresati kontejnere zbog boca, žene se moraju prostituirati u Italiji čuvajući starije Talijanke. Dok se s druge strane rasipa, fraja, troši. Dokle će tako?
Koliko samo godišnje koštaju Mesićeva putovanja? To nikada ni jedan novinar ne pita.
Građani su sve bolesniji, ne mogu doći do liječnika, djeca im nemaju posla ni ikakve perspektive, samo mrak... to je briga, a ne Pukanić i zagrebačka mafija.
...., Mirjana HRGA-nazovinovi narka, traži izvanredno stanje, kao i u njezinoj Srbijici; to ju je podučio splitski četokomunist, Jurjević, koji je i 2003. u Kokošinjcu tražio da Lučin i Lucić uvedu izvaredno stanje..
A poruka zagrebačkim novinarima i ....: gospodo, toliko ste se uplašili buke jedne eksplozije, a zaboravljate da smo mi - za razliko od vas - imali rat. Naši gradovi i sela su četiri godine bili izloženi srpskim bombardiranjima , dok ste se vi šetali po Bogovićevoj, išli na skijanje, išla na ljetovanje tamo gdje nije bilo dosega srpskih topova; dok se u Hrvatskoj ginulo, dok su Srbi klali, pljačkali i palili, vi ste organizirali pederske parole, slušali .... 101. i ostale stvari.
Imao bih još reći, ali sam previše ljut.
A Pecirepu Slavku: general Augusto Pinochet Ugarte, u Čileu se borio protiv komunitičkih agenata koje su mu poslali Castro, Tito i Brežnjev. Protiv komunista, da Santiago de Chile ne postane kao Beograd, Moskva ili Peking. Borio se da iskorijeni .... koji bi otvarao logore, ubijao i čilaenske resurese predao Castru i ostalim gladušima. Na sreću, uspio je.
Pri tomu je imao američku potporu, da bi ga ovi nakon dvadeset i pet godina hapsili i progonili. Isto što su učinili ostalim saveznicima, Milošević, Sadamu, iranskom Šahu, Noriegi i mnogim drugim.
(Mi) ne znamo tko je ubio Milana Levara( Gospic ), ali znamo da je svojim ( narucenim ) lazima ucinio ogromnu stetu Hrvatskoj. Kada vise nije mogao uciniti nista stetno Hrvatskoj, ali je ziv mogao nanjeti nemjerljivu stetu naruciteljima njegovih "svjedocenja", maknut je. U tome je slicnost s "Pukijem" frapantna. Pukanic je ucinio toliko stete Hrvatskij, daje postao neupotrebljiv, ali na njegovu nesrecu, znao je puno, i bio u ( teoretskoj ) poziciji uciniti ogromnu stetu naruciteljima njegovih lazi, cak sve svoje lazi pretvoriti u prah i pepeo, a to se "ne zaboravlja".
Jednostavnom ekstrapolacijom moze se zaklkjuciti tko su slicni Pukanicu u tome sto su ucinili ogromnu stetu Hrvatskoj, i postali su neupotrebljivi, ali i opasni. Jednom od njih skoro istjece mandat, ali on ne cita HKV portal!
Levar je za sitnu lovu govorio gluposti Novom listu, Jutarnjem prištu i Feralu. Kada su novci "presušili", mnogo više je Levar mogao napričati od onoga što su "oni" htjeli platiti, i postojala je opasnost da oda sve one koji su mu plaćali jer je on - Levar - bio profesionalac-k okošar, ali profesionalac.
I u tom trenutku je mogao postati opasan za one koji stvaraju percepciju o "Hrvatskoj" i zato je morao nestati.
Koliko je Zagreb veći od Gospića, toliko je kokošar Puki veći od kokošara Levara.
A inače taj Balkan, ta gadljiva kloaka narodića i plemena, vrijedna je samo prjezira.
Ovo pitanje, iako rezultat ogorcenosti svim likovima sto defiliraju Hrvatskom politikom, a sa kojima je pokojni Pukanic "na ti", ipak nije korektno. Iza jednog Pukanica ostala je 17 godišnja djevojka, slomljena i šokirana svime što je tijekom posljednje godine proživjela. Već zbog nje, pitanj je neumjesno !
Na stranu to što je Pukanić, u vlastitim očima, bio "veliki istraživački novinar", pa je ponesen "izvorima", svojim "prijateljima" političarima, ali i nekima kojima je ili bi trebala biti adresa stanovanja Remetinec, povjerovao i u svoju novinarsku veličinu! Pukanić nije shvatio, da exclusive-vijes ti i članke duguje ne "političkim prijateljima", već proračunatim političarima, što su Pukija (is)koristili da plasiraju one informacije koje sami nisu u tom trenutku smjeli reći, te su procurile u javnost, točno kada je "nekima" trebalo.
G.Bosanac je u pravu, bez obzira na sve, pucanj u Pukanica, pokazao je kako "CAR JE GOL" , dakle u "demokraciju" koje NEMA! Naime, u Hrvatskoj, na žalost, DEMOKRACIJA je, od političkih garnitura, shvaćena kao stanje u kojem "oni" mogu što požele, bez da ikome išta treba objašnjavati ili da itko išta smije pitati. Zato i "privatizacija" biva obavljenom kako je bila, zato "repovi" koji se vuku uz "sve" političare..
Nastavak je to političke "kulture" koja je u Hrvatskoj trajala 5 desetljeća, a kako je LUSTRACIJA u "startu" onemogućena, to su pozicije u društvenoj infrastrukturi zauzeli oni koji su "školovanje" politike završili prije 90e.
Pucanj u središtu Zagreba, u vremenu kada su te ulice prepune interventne i druge policije u isčekivanju nogometne utakmice, koji tjedan iza sličnog ubojstva jedne mlade djevojke, sve je to poznati "scenarij" ! "Rukopis" može biti nekog "jeftinog" za jednokratnu uporabu, ali "scenarij" i logistika neodoljivo podsjeća na "školovane" provjerene "kadrove", jer osim samog čina, bila je važna i "predstava".
I ta "predstava", je poruka, a glavni likovi na HRVATSKOJ pozornici, su se doista i prepali ("tko je slijedeći?)!
Hrvatskim građanima, posebno stanovnicima Zagreba, ostaje da se zatvaraju u svoje domove, izlaze što manje, šute i pričaju...
O benzinu, slomu burze, bankarstvu i utjecaju globalizacije, nema više priče...
Ili Ivo s njim,tko će to više znati.Životne teme su u drugom planu, a i grad Osijek nije više "grad slučaj".Čudno mi je ,da se sve to događa od kako je drug Faber /opet/ u Zagrebu.On bi sada u jeku velike frke, ili je to samo dimna zavjesa, "depolitizirao i ponovo vratio profesionalce /i koga još/ u policiju(?)".Pa je tako već doveo srbijanske "profesionalce" u srce Zagreba.Alal ti vera !
U ratu koji je netom završio (?), srbi su poklali na tisuće mladih ljudi, a ova prljava država nije niti podigla (formalne) optužnice protiv srpskih počinitelja.
Ova avnojevska banana-država, njezini vođe, jedva je čekala da joj se pruži prilika da surađuje sa Srbijom, vječnim neprijateljem svake Hrvatske? To je ludilo u zadnjoj fazi.
Nažalost, ova dva posljednja naručena ubojstva MSS klika će iskoristiti za uvođenje komunističke diktature. Jugoslovenski ...., Faber, govori o stručnosati! Pobogu ljudi, odjednom su ponovno postali "stručni" svi oni koji su završili milicijske i vojne škole u bivšoj terorističkoj državi.
Pa, pobogu, znamo koje (i kakve) psihopate i kriminalce (uglavnom srpske dok su hrvatski izrodi bili i gori) je ta država regrutirala i uključivala u miliciju i vojsku!
Zar ćemo dopustiti da se pod egidom nekakve izmišljene borbe protiv mafije vrati kriminalni totalitarni poredak kojeg smo jedva preživjeli?
Idući korak je neka nova asocijacija, neka nova Jugoslavija.
Je li to san ili java? Ili je to sustavno ludilo.
Nitko nije komentirao da suludi Sanader "tura" Bozanića da klekne u nekakvom njihovom Jasenovcu. Čemu? To je sasvim na razini Bulajića, Živojinovića, Dedijera, izroda Krizmana koji su tone knjiga napisali o vatikanskoj protusrpskoj urote protiv srba
I to ponovno "naočiti Ivo" vadi glogov kolac iz vampirskog trupla i oživljava ga.
Iz ove zemlje (?) treba pobjeći, trebaju svi otići i ostaviti je njima i njihovom saboru-kokošinj cu.
Tin Ujević
Ali ako je na nedjelu (djelu) veza "Nacional"-"Pan tovčak"-"Lepogl ava"-"Haag".... . ,onda to nije benigno.
Pajdo se jasno odredio" MI (JA) koji smo za pravnu državu smo na jednoj strani ,a oni nasuprot su MAFIJA "
Postoji jedna filipinska poslovica :"mafijaš je mafijašu PAJDO "
"INTERVJU SA POTPREDSJEDNIKO M SABORA
Šeks: U ratu smo, mafija ga je nametnula državi!
Autor MLADENKA ŠARIĆ
U dramatičnim okolnostima, jutro poslije ubojstva Ive Pukanića, državni se vrh okupio na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost. U fokusu interesa javnosti bile su mjere namijenjene snažnom protuudaru na mafijaške organizacije, koje su predstavili predsjednici države i Vlade. U analizi koja je prethodila toj objavi, potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks dijagnosticirao je ono što mnogi analitičari tvrde već tjednima – mafija je udarila na državu i ubojstva su njezine krvave poruke.
• Što ste mislili kad ste na sjednici VNS-a ustvrdili da je pucanj u Ivu Pukanića poruka vodstvu države?
- Ponajprije sam mislio da svima poznatu činjenicu da je Ivo Pukanić bio dobar prijatelj predsjednika Mesića, te da su u svjetlu te spoznaje i njegovo ubojstvo treba sagledavati kao posebna vrsta poruke, upućene ne samo predsjedniku države nego čitavom državnom vrhu. Tom se porukom htjelo kazati da nitko u državi više nije siguran. I predsjednik Mesić je već na samoj sjednici tako razumio i prihvatio moju konstataciju, a kasnije je i sam dao sličnu izjavu.
• Kako doživljavate trenutačno stanje u društvu?
- Naše se društvo nalazi u stanju nužne obrane. Ubojstvima Ivane Hodak i Ive Pukanića, kao i premlaćivanjima novinara i poduzetnika, mafija je navijestila rat hrvatskom društvu i državi. Mi moramo poduzeti sve mjere i korake koji su potrebni, naravno u skladu s hrvatskim Ustavom i zakonima, kako bismo to stanje prevladali i vratili udarac. Nama je situacija nužne obrane nametnuta, kao što nam je 1991. godine bio nametnut rat. U toj su situaciji, dakle, dopuštene sve mjere kojima je svrha zaštita demokratskog društva, dosegnutih standarda, ljudskih prava i sloboda...
• Jesu li to mjere izvanrednog stanja?
- Ne, ne radi se o izvanrednom stanju niti je, unatoč tragedijama koje su se dogodile, situacija u Hrvatskoj takva da bi trebalo posegnuti za reduciranjem prava i sloboda građana ili za nekom vrstom suspendiranja ustavnog poretka. Radi se o mjerama koje će mafiji ukazati da je država ozbiljna i spremna obračunati se s njom bez kompromisa. Brzina i odlučnost akcija i poteza koji su najavljeni nakon sjednice VNS-a ključne su – ne samo za rezanje pipaka organiziranom kriminalu, nego i za sprečavanje da osjećaj nesigurnosti kod građana dodatno ojača. Potrebna su brza razrješenja jer bez toga logično je da će se svaki čovjek pitati tko je sljedeći i neće mirno spavati.
• Je li vas iznenadila snaga organiziranog kriminala i njegova drskost iskazana i odabirom žrtava?
- Nije me iznenadila ta drskost. Nažalost, kad je nakon ubojstva mlade Ivane Hodak najavljen snažan obračun s organiziranim kriminalom, predosjećao sam da će mafijaški imperij uzvratiti udarac. Ubojstvom Ive Pukanića mafijaški udar kao da doseže klimaks. No, politička volja i političko suglasje da se udarac mora vratiti snažno, brzo i beskompromisno postoje. Potrebno ih je što brže pretočiti u učinkovite mehanizme.
• Podsjeća li vas po stupnju neizvjesnosti, tjeskobe i straha današnji trenutak u hrvatskom društvu s ratnim godinama?
- Hrvatsko se društvo nikad nije nalazilo u sličnoj situaciji, no u pogibeljima smo bili. Unatoč opasnostima nikad ni državno vodstvo ni narod nisu gubili samopouzdanje i vjeru u pobjedu. Tako je bilo čak i 1991. kad je trećina Hrvatske bila okupirana ili kad su u listopadu te godina, uoči odtcjepljenja od Jugoslavije, mnogi međunarodni čimbenici davali Hrvatskoj svega nekoliko tjedana prije nego što bude konačno i zauvijek slomljena. Samopouzdanje nismo izgubili ni sada."