Drago mi je da je DHK nakon dugoga drijemeža, pa i višegodišnjega hrkanja najmanje u protekla dva mandata, počelo razmišljati o praktičnim stvarima. Čast fikciji, ali postoji i fakcija, to jest živi ljudi.
O živim ljudima DHK dosad je premalo mislilo i radilo – osim o odabranim pojedincima. Neki su članovi zbog toga prerano umrli, neki bi umrli i bez tog razmišljanja (zbog bezizlaznih dijagnoza ili osobnih odluka), ali povijesna odgovornost i dalje stoji pred svakim vodstvom DHK za svakog svojega člana.
DHK me asocira na Crkvu u Hrvata. Jedni i drugi dočekali su demokratske promjene nespremni, iako se demokratske promjene bez njih nisu mogle odigrati. Paradoksalno? Da, ali i istinito. Te su promjene spremniji dočekali oni koje su promjene trebale ispratiti u povijesnu ropotarnicu. Ne, nije riječ o teoriji zavjere. Riječ je o praksi koja se događala i događa pred našim očima.
Pogledajte gdje je danas roman za djecu o temi velikosrpske agresije, ili kako to zgodnije nazivamo „Domovinskog rata“. Nigdje. Nema ga. Zašto? Tko je odgovoran za takvo stanje?
Ili, tko je sve izbačen iz obvezatne lektire, a tko je (opet) ubačen? Zašto o tim temama glasnije ne govori DHK? Zato jer je na proračunu države?
Treba li nam više pravopisa hrvatskoga jezika? Treba li nam Zakon o hrvatskome jeziku? To su teme o kojima DHK, i svaki član toga Društva, mora imati jasna stajališta. Imamo, naime, podsjećam, Hrvatsku!
Položaj pisaca u Hrvatskoj je neizvjestan. Položaj domaće knjige u Hrvatskoj je tomu adekvatan. Položaji književnika i knjiga su nerazdvojni. Ali kome danas treba književnik? Legitimno je pitanje tko danas drži nakladničke kuće i diktira produkciju. Sisate supruge nogometaša postaju „relevantne“ spisateljice! Bivši socijalistički direktori danas su nakladnički poduzetnici, uvoze npr. Harry Pottera i tome slično (objalvljuju bez lekture, to je postalo pravilo, ali važno je da imaju tvrde korice, jer tvrde korice knjižnice otkupljuju!), a Ivana Brlić Mažuranić tretira se kao bižuterija iako je realan odnos suprotan.
Znam sve što treba znati npr. o kriminalnoj pretvorbi tvrtke Mladost, Bože me sačuvaj tih činjenica, dobro da sam sačuvao živu glavu zajedno s nekolicinom ljudi spremnih za opće dobro tvrtke i knjige u Hrvatskoj. Tko je tvrtku uništio? Tko je situaciju iskoristio? Knjižarska mreža ne postoji, ali postoji njezin surogat i da ne nabrajam dalje.
Puno sreće predsjedniku DHK Božidaru Petraču! Bude li dirnuo tamo gdje ne smije, bit će jako brzo kanaliziran u bespuća hrvatske zbilje.
Nenad Piskač, član DHK