Ispričavam se čitateljima što neke svoje komentare volim ponavljati.

Hvala za svaku dobru riječ o našem mučeniku i blaženiku Alojziju Stepincu.
Kardinal Alojzije Stepinac, obljubljen tada i sada od svojega hrvatskoga naroda, jednako je bio suprotstavljen svim protunarodnim i protučovječnim ideologijama koje su u to vrijeme razarale Europu i Hrvatsku.
Vrlo je važna uloga kardinala Stepinca u hrvatskoj povijesti, a još više u njezinoj sadašnjosti i budućnosti, jer život i žrtva blaženog Alojzija Stepinca eskulpira hrvatski narod nametnute povijesne krivnje za tuđe ideologije, koje nisu nastale u Hrvatskoj i koje nisu imale nikakav demokratski legitimitet. Silom nametnute i od velike većine hrvatskog naroda neprihvaćene ideologije, nisu imale nikakve veze s povijesnom težnjom Hrvata za stvaranjem slobodne i neovisne države, koja je osim oživotvorenja tog povjesnog sna o vlastitoj državi, bila i nužno potreban instrument za obranu od srpskog imperijalizma, koji je jasno pokazivao i svoj genocidni karakter prema Hrvatima.

Hvala na odabiru mjesta susreta s hrvatskom intelektualnom elitom i upućenim im pozivom za ispitom savjesti.
Posjetom domovini blaženika i mučenika Alojzija Stepinca i samim dolaskom u zgradu HNK, zatočenu usred trga Stepinčevog mučitelja i bleiburškog krvnika JBT-a, Sveti Otac šalje snažnu i jasnu poruku hrvatskome narodu, ali i hrvatskim političarima, za uputiti koju nije trebo izgovoriti čak niti jednu jedinu riječ.
Za razliku od ove neverbalne poruke, najjasnijim je i mudrim riječima zatražen ispit savjesti kulturne, znanstvene i političke elite, ispit savjesti utemeljen na dobru i istini, na odgovornosti pred Bogom i ljudima, kao jedino mogućem temelju pokretanja svekolikog društvenog napretka. Sveti Otac pritom daruje okupljenima i ovu duboku misao govoreći: »Odajemo priznanje slavnome Hrvatu, ali i istinskom isusovcu: častimo štovatelja istine koji dobro zna koliko ga ona nadvisuje, ali koji također zna, u svjetlu istine, upotrijebiti do kraja sposobnosti razuma kojima ga je Bog obdario», upravo onako kako je to činio slavni hrvatski isusovac i znanstvenik (astronom, fizičar, matematičer, filozof, geodet, hidrograf, arheolog, arhitekt, pjesnik i diplomat) Ruđer Bošković, kojega danas Talijani i Srbi tako rado svojataju.

Hvala na snažnoj poruci mladima.
Vrlo je snažna poruka mladima, u kojoj Sveti Otac poziva hrvatsku mladost na život po Kristu, s Kristom i u Kristu, kao jedinom putu radosti i ispunjenja, nudeći im pritom kao primjer "istaknutog laika u svjedočenju evanđelja" blaženoga Ivana Merza. Sveti Otac bio je dirnut susretom s mladima, koji su na Kaptolu klečali dok je pored njih prolazio papamobilom, a naročito ugođajem na Trgu bana Jelačića, kada je za vrijeme molitve trg pun mladosti bilo u takvoj tišini, da se je čuo čak i pijev ptica.

Hvala na poruci i potpori hrvatskim obiteljima.
"Drage obitelji, budite hrabre! Roditelji učite svoju djecu moliti i molite s njima; približite ih sakramentima, osobito euharistiji, uvedite ih u život Crkve; u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo."
Sveti Otac u poruci obiteljima i društvu, jasno postavlja obitelj u središte društvenog života, te poziva obitelji neka unutar sebe budu prave male crkve, a crkve, neka postanu velike obitelji vjernika. Naglašavajući svetost života koji počinje prirodnim začećem, a završava prirodnom smrću, života koji se odvija u temeljnoj društvenoj zajednici-obite lji, u kojoj dijete ima pravo na oba roditelja, oca i majku u kršćanskom braku, Sveti je Otac podsjetio na temeljna stajališta Crkve, koja će prije ili kasnije morati biti opće prihvaćena, a dok se to ne dogodi ona svakako moraju biti prihvaćena i zagovarana od strane onih koji sebe smatraju vjernicima.

Hvala na čvrstoj potpori samostalnom putu Republike Hrvatske u EU.
Pozivajući Hrvate na ulazak u EU, na prihvaćanje svoje odgovornosti i važne uloge koju Hrvatska ima u kršćanskome svijetu, nazivajući pritom Hrvatsku stupom kršćanstva na koji se Katolička crkva želi osloniti u EU, Sveti Otac, koji dobro poznaje svu dubinu problema u EU i RH, pokazuje put, ali naravno ne i način kojime tim putem trebamo krenuti i hodati. On to prepušta nama, ojačanima u ljubavi i vjeri kojima je posolio Hrvatsku.