Mostarsko predstavljanje petoknjižja pod nazivom "Žene u Domovinskom ratu"

U Mostaru predstavljeno petoknjižje pod nazivom "Žene u Domovinskom ratu"

U četvrtak 25. listopada 2007. u Mostaru u organizaciji HKD Napredak uz potporu Udruge Hrvatske žene Mostar, upriličeno je predstavljanje petoknjižja pod naslovom "Žene u Domovinskom ratu" - svjedočanstva žena iz Zagreba, Osijeka, Zadra, Siska, Petrinje. Na predstavljanju su govorili: Prof.dr. fra Andrija Nikić - predsjednik društva, Marija Slišković - predsjednica udruge i urednica izdanja, Nada Arbanas - koordinatorica žena Osijek i Ivana Haberle - koordinatorica žena Zadra. U nastavku donosimo pozdravnu riječ fra Andrije Nikića kao i fotografije sa spomenutog događaja.

Pozdravna riječ fra Andrije Nikića:

Za razliku od dosadašnjih, na večerašnjoj tribini predstavljamo Petoknjižje pod naslovom Žane u Domovinskom ratu – bolje rečeno Obrambenom ratu. O knjigama će govoriti one koje su najprije proživjele, a potom napisale svoja svjedočanstva, te pod uredništvom Marije Slišković ukoričile svoje doživljaje, strahovanja, strepnje i radosti, jer one Domovinu Hrvatsku imaju!

Na prvom mjestu srdačno pozdravljam i zajedničku zahvalnost upućujem i u osobno i vaše ime Mariji Slišković, predsjednici udruge Žene u Domovinskom ratu i urednici projekta, te Nadi Arbanas i Ivani Haberle koje su stigle iz Zagreba, Osijeka, i Zadra u Mostar sa svojih pet knjiga čije je stranice ispisalo stotinjak majki i žena. Ove knjige sam nedavno dobio, prelistao, dosta svjedočanstava pročitao, bisere izričaja obilježio. Za uvod izdvajam dvije poruke. Sestre benediktinke iz Zadra počinju svoja svjedočanstva pričom. Na nekom otoku, daleko od kopna, živjele Kreposti. Jednoga dana saznadoše da će otok biti potopljen. I spremiše se na put. Na otoku ostade samo Ljubav. Voda se samo dizala, a ona je uzalud zvala za pomoć. Nitko je ne htjede uzeti u svoj čamac. U posljednjem trenutku naiđe neki starac. Uze je u čamac, odveze je na kopno i ode. Ljubav se propita tko je on i rekoše joj: Zove se Vrijeme. Samo vrijeme prepoznaje vrijednost ljubavi. Vrijeme? …Nakon ove priče sestre se pitaju, a pridružimo im se i mi: nakon šesnaest godina prepoznaje li Vrijeme Ljubav?

U predgovoru pete knjige Marija Slišković svjedoči: U ovim knjigama, žene su svojim zapisima dotaknule bol i snagu vjere i ljubavi, vrijeme stradanja, vrijeme zajedništva, vrijeme odgovornosti. Teško povijesno vrijeme stradanja do sada opisanih gradova ali i radosti snage obrane, oslobađanja i povratka. Vrijeme velike pobjede. Tvrdnja biskupa Vlade Košića, uz nekoliko izmjena , s pravom, bih primijenio na cijelo Petoknjižje: Ovo su osobite knjige, neobične, posebne. To su svjedočanstva opisanih dijelova Hrvatske o ratnim događajima koji su, s jedne strane, svojom okrutnošću sve prenerazili, a s druge strane, iz ljudi izmamili ono najdublje i najljepše, neizmjernu snagu dobrote, ljubavi i plemenitosti. Zato Vam savjetujem, dragi štioče – slušatelju, da ova djela uzmete u ruke s posebnim poštovanjem, kao što se čovjek odnosi prema svetinji. Te riječi to doista i jesu. Prava dragocjenost. Suze koje su se pretvorile u bisere.

Moramo znati da su se hrvatske žene borile za živote obespravljenih, poniženih, prognanih i ucviljenih ratnih stradalnika, borile su se za dignitet žrtava, borile su se za istinu i pravdu cijelog naroda. Danas kada se istina u nevjerojatnom obratu desetljeća, podlo i nasilnički izvrnula na leđa, udovice i majke živih i poginulih branitelja ponovno se pokušavaju izboriti za pravdu. Snaga ljubavi jedina je snaga koja nas je pokretala – napisala je Marija Slišković u predgovoru prve knjige Snaga ljubavi: činiti dobro u sklopu projekta Žene u Domovinskom ratu. To su svjedočanstva 23 autorice i jednog autora-branitelja koje su u okrutnim vremenima rata za opstojnost i hrvatsku slobodu činile dobro samo snagom svoje ljubavi! To je knjiga ispovijesti zagrebačkih žena u Domovinskom ratu i prva je knjiga u nizu iskaza žena koje će uslijediti i iz drugih mjesta Hrvatske uime povijesne istine. To su svjedočanstva majki koje su se u huku ratnog naleta samoorganizirano susrele na zadatku savjesti i pomoći u nevolji. To je jedna strana medalje, ali ima i druga.

Petnaest godina nakon izbijanja agresije na Hrvatsku, urednica knjige sada ponovno okuplja svoje ratne poznanice iz mirotvornih akcija i samoorganiziranja pomoći zemlji u ratnom vihoru, ovoga puta snagom pera u obrani protiv zaborava, protiv krivotvorina i zamjena teza o dobru i zlu. Naše gošće će nas detaljnije upoznati o sadržaju ovog petoknjižja. Želim im da nastave poticati na pisanje svjedočanstava, te zasvjedočiti hrvatskom narodu, sadašnjosti i budućnosti što je ovaj narod pretrpio da stvori Republiku Hrvatsku, koju neki, nažalost, ne vole! Hvala dragim gošćama i prijateljima Napretka i kulture sa svih strana što ste se slegli večeras u ovaj Hram kulture hrvatskog naroda i Grada Mostara, pa i Hercegovine, jer u ovaj hram znaju navratiti ljudi ne samo iz cijele Hercegovine nego i s drugih strana. Svi ste uvijek dobro došli! Iskreno Vam priznajem, ja se nisam nadao da ćemo uspjeti održati ovoliko tribina, susresti draga nam lica, izmijeniti toliko različitih tema i ponuditi poticaje za duhovnu obnovu hrvatskog naroda i naših suvremenika.

Vaša nazočnost govori o aktualnosti i večerašnje teme. Želja mi je da ovo petoknjižje postane poticaj i ženama s naših strana da zapišu svoja svjedočanstva, te da se ti zapisi uknjiže i pretvore u bisere. Još nešto, na današnji dan prije 529 godina u Rimu je, nakon što je oporučno Bosansko kraljevstvo ostavila papi Sikstu IV i njegovim zakonitim nasljednicima, preminula naša kraljica Katarina. Njezinu ljubav prema hrvatskom puku u Herceg Bosni narod ni danas ne zaboravlja. Neka joj rukovet svjedočanstava hrvatskih žena opisanih u ovim knjigama bude na ponos, a nama na poticaj da i žene u Herceg Bosni zapišu svoja svjedočanstva i sačuvaju od zaborava brojne patnje. To će nas još više potaknuti na poštovanje i zahvalnost. Glazbeni dio na večerašnjoj tribini će izvoditi Napretkova Klapa. Njima i svim sudionicima izražavam zahvalnost na suradnji, a vama ugodne večerašnje trenutke usredotočene na petoknjižje hrvatskih žena o Obrambenom ratu koji je završio stvaranjem Republike Hrvatske.

Riječi zahvale

Na završetku našeg večerašnjeg druženja i završne 160. Napretkove tribine od 1990.g. saznali smo za napisana i ukoričena svjedočanstva hrvatskih majki i žena u Domovinskom, bolje rečeno Obrambenom ratu. Daj Bože da ove knjige potaknu naše majke da zapišu svoja svjedočanstva. Na taj način ova tribina, a i ove knjige bi postigle potpuni uspjeh. Moram i javno priznati s biskupom Košićem: beskrajno sam i ja zahvalan Ženama u Obrambenom ratu, koje su u ovom petoknjižju zabilježile svoja sjećanja. Ovo su naime svjedočanstva ne tek o neizmjernim strahotama rata, nego i neizmjernoj ljubavi, o veličini i snazi vjere naših ljudi, mladića i djevojaka, muževa i žena, onih koji su na ovaj ili onaj način pridonijeli svojom žrtvom slobodi Republike Hrvatske i budućnosti hrvatskog roda, ali i dobrobiti i plemenitosti na ovoj zemlji uopće. Hvala urednici Mariji Slišković i njezinim suradnicama na porukama ovog petoknjižja. Hvala svima koji su slijedili njihove stope. Pravo je osvježenje čitati štivo, a još svježije slušati uglednih majki. Kako i treba. Uvijek iznova, gajeći izvorno domoljublje, rodoljublje i bogoljublje treba ukazivati na zapisivanje svjedočanstava i o nedavnoj minulosti i na ovim našim prostorima. Na koncu, Bože, daj nam što više odvažnih, neustrašivih i uzornih predvodnica i predvodnika na ovoj vjetrometini!