Hommage pjesniku Nikoli Šopu u DHK

Hommage hrvatskom pjesniku, pripovjedaču, piscu dramskih tekstova i prevoditelju s latinskoga jezika Nikoli Šopu (Jajce, 1904. - Zagreb, 1982.) koji je preminuo na današnji dan prije trideset godina, održan je danas u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu.

O Šopovu pjesništvu i njegovu životu govorili su profesor emeritus Mladen Machiedo, predsjednik DHK Božidar Petrač te fra Boneventura Duda, a izabrane stihove interpretirao je dramski umjetnik Dubravko Sidor.

Machiedo smatra kako je Šop bio disident na strani duha pa se materijalizam s razlogom bojao njegove duhovnosti. Doživio je politički ostracizam u komunističkoj Jugoslaviji, rekao je dodavši kako je od 1945. do 1970. bio proglašavan za katoličkoga pjesnika, što je bio eufemizam za narodnoga neprijatelja.

Ocijenio je kako je Šop glasnik svemirske utopije te dodao da iz svoje prvotne, franjevačke faze, u gradu tematski piše socijalnu poeziju. "Potom se priklonio svemirskom pjesništvu pa iz nekoć vezane versifikacije prelazi sve više u prozne forme", napomenuo je dodavši kako Šopovo pjesništvo pripada vodećim strujama europske poezije.

Petrač smatra da Šopova poezija ravnopravno stoji uz Eliota, Valeryja i Claudela. "Šopovo djelo je cjelina koja zahvaća cjelovitost, odnosno apsolut", rekao je dodavši kako čovjeka, povijest i vrijeme smješta u beskonačnost.

Ocijenio je kako je cijeli njegov put spasenjska poruka koja završava u eshatonu.

Nikola Šop jedna je od najznačajnijih osobnosti u hrvatskoj književnosti XX. stoljeća. Autor je pjesničkih zbirka "Pjesme siromašnog sina" (1926.), "Isus i moja sjena" (1934.), "Od ranih do kasnih pijetlova" (1939.), "Za kasnim stolom" (1943.), "Tajanstvena prela" (1943.), "Kućice u svemiru" (1957.) i "Astralije" (1961.).

(hkv-Hina)