Akademik Josip Pečarić - Je li nekim našim povjesničarima povijest znanost?

Je li nekim našim povjesničarima povijest znanost? 

Pretpostavljam da se "Otvoreno o "Otvorenom pismu" grupe povjesničara i znanstvenika" koje su javnosti uputili 14 povjesničara (Hina, 4. svibnja 2007.) odnosi na Otvoreno pismo koje smo nas 20 akademika i 10 povjesničara uputili predsjedniku Vlade, predsjedniku Hrvatskog Sabora, Ministru za znanost, obrazovanje i šport i saborskom Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu. Neki od potpisanih akademika nisu znanstvenici, a svi potpisani povjesničari to jesu! Dakle, već iz naslova njihova pisma proističe da tih 14 povjesničara ili misli da povijesna znanost nije znanost ili da ono "dr. sc." - kada se radi o povjesničarima - ne garantira da se radi o znanstvenicima.

Tvrde kako je naše pismo pokušaj "da se metodama "moralno-političke podobnosti" diskvalificiraju neki autori nedavno odobrenih udžbenika povijesti za osmi razred osnovne škole. Ne ulazeći u to kakve su sve formulacije i opise povijesnih događaja ti autori dali u svojim knjigama, želimo se načelno izjasniti protiv zlouporabe povijesne znanosti i nastave povijesti u dnevnopolitičke svrhe." A zapravo je suprotno tomu: njih ne interesira jesu li spomenuti autori zlouporabili povijesnu znanost i nastavu povijesti u dnevnopolitičke svrhe, već su protiv prigovora na takve udžbenike.

Zanimljivo je to kako oni nisu na sličan način reagirali, dapače neki od njih su aktivno sudjelovali u pravim hajkama na kolege koji suprotno misle, često ih proglašavajući "revizionistima" i sl.. Zanimljivo je i da se kao potpisnici pojavljuju i oni koji pripadaju solunskom "Centru za demokraciju i pomirenje" ili su pak koautori "zajedničkih" udžbenika povijesti koje je Centar ponudio i Republici Hrvatskoj, a Ministar ih je odbio? Pa zar ti tzv. zajednički udžbenici nisu najbolji primjer spomenute zlouporabe? Sjetimo se zato tvrdnje Carle del Ponte kako će nam sud u Haagu pisati povijest, pa je to i zadaća solunskog Centra! Najnovije spoznaje tj. svjedočanstva sir Geoffrey Nicea i Marka Attile Hoarea o tome kako je Carla Del Ponte prikrila dokaze o umiješanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, odnosno kako je zaustavila rad na optužnicama protiv tzv. jugoslavenskog vrha, pokazuju nam doista kakva je to pluralistička percepcija povijesti koju zagovara 14 povjesničara pod parolom kako se žele "načelno izjasniti protiv zlouporabe povijesne znanosti i nastave povijesti u dnevnopolitičke svrhe". Umjesto da se zauzmu za raskrinkavanje ideološkog pristupa Carle del Ponte, koji je primijenila protiv Hrvatske i za to da se djeca ne smiju indoktrinirati protuhrvatskim stavovima koje je ona zastupala u dogovoru sa Srbijom i nama nesklonim svjetskim moćnicima.

Očito je da bi neki naši povjesničari trebali pogledati udžbenike povijesti iz demokratskih država kao npr. Francuske i SAD. Mogli bi se brzo uvjeriti da demokratske zemlje itekako vode računa o domoljubnoj orijentaciji povijesnih udžbenika, a ne da im se slobodno serviraju stavovi izričito suprotni nacionalnim interesima. Umjesto toga oni govore o "pluralizmu udžbenika povijesti", a to zapravo znači potpunu anarhiju u prikazu nove hrvatske povijesti. Dakle, svaki autor može pisati ili ne pisati o povijesnim činjenicama kako mu se sviđa. Na taj način povijesne činjenice nisu više činjenice, nije se dogodilo ono što se zaista dogodilo, nego kako je to neki autor, iz samo njemu znanih pobuda, napisao. I to bi prema njima trebalo dovesti "do vidnog poboljšanja i udžbenika i nastave povijesti u cijelosti". A zapravo od povijesne istine i povijesnih činjenica ne će ostati ni traga ni glasa. Osim možda toliko željenog rezultata koji glasi: izjednačavanje krivnje ili čak prebacivanje krivnje s agresora na one koji su se branili.

akademik Josip Pečarić