Podmetanja i falsifikati 

Otvoreno pismo koje je 20 akademika i 10 povjesničara uputilo predsjedniku Vlade, predsjedniku Hrvatskog Sabora, Ministru za znanost, obrazovanje i šport i saborskom Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu komentirao je u Slobodnoj Dalmaciji" od 12. travnja 2007. Damir Pilić u tekstu "Oluja iznad HAZU - Gospodo akademici, to što vi želite sakriti znaju i mala djeca". Odgovorio sam mu u "Slobodnoj Dalmaciji" od 16. travnja 2007. Pilić je reagirao još jednom 19. travnja. Vidjet ćemo hoće li objaviti moj tekst s obzirom da akademicima baš i ne vole objavljivati tekstove. Primjerice, na prvi Pilićev tekst reagirao je i akademik Josip Tišljar, ali njegov tekst "Slobodna Dalmacija" nije objavila. Zato ga dajemo ovdje:

"Poštovani (ne) informatore,

Vaš članak u današnjoj Slobodnoj je izuzetan primjer kako treba dezinformirati javnost totalnim krivotvorina o tomu za što se svojim Otvorenim pismom potpisnici zalažu - za potpunu istinu o akciji Oluja. No, Vama nije do istine niti želite da ona uđe u udžbenike povijesti.

Čitatelji me pitaju jeste li uopće pročitali tekst o kome pišete ili ste osvrt na njega pisali da bi stekli nove bodove i od koga Razumjeli ga sigurno niste, a niti ne želite!"

Zločin agresije 

Ali zato jest objavljeno reagiranje na moj tekst izvjesnog Maria Gospodnetića ("Slobodna Dalmacija, 23. travnja 2007.). Nisam odgovorio gospodinu Mariu Gospodnetiću jer bi bilo smiješno reagirati na članak u kome je on "pročitao akademike" koji "zastupaju svoje poznate konzervativne stavove". Zar je moguće da postoje takvi ljudi, kao ti akademici i povjesničari, koji ni poslije toliko godina života u komunizmu nisu naučili da postoji samo jedna partija koja je zabranila konzervativne stavove. Zato je u pravu drug Gospodnetić kada ih naziva "zadrtim nacionalistima", zar ne?

Međutim, ima nešto posebno interesantno u Gospodnetićevu tekstu. On je "začuđen moralom akademika koji djeluju po onoj Vukovićevoj (bivši sudac Vrhovnog suda RH) da se u obrambenom ratu ne mogu počiniti zločini". Dakle opet neistine tvrdnje koje jer je dr. Milan Vuković govorio o razlici ratnog zločina i zločina u ratu što je dano i u njegovu izdvojenom mišljenju koje smo dali kao prilog u ovoj knjizi. I u drugom izdanju svoje knjige Dr. Franjo Tuđman u sudskim dosjeima, Vuković: "Temeljni kvalifikacijski element "ratnog zločina" u međunarodnom pravu je zločin agresije (Rimski Statut, Londonski statut iz 1945., Kodeks protiv mira i sigurnosti čovječanstva usvojen od Komisije za međunarodno pravo OUN 1996., Rezolucija br. 3314 Opće skupštine OUN od 14. prosinca 1974.). Još jasnije istaknuto je to stajalište u odredbama Dopunskog protokola uz Ženevsku konvenciju od 12. kolovoza 1949. godine (Protokol I. i Protokol II.)." Vuković je, dakle, govorio da ratne zločine čine agresori, a oni koji se brane mogu samo učiniti zločine u ratu!

Predsjednikove neistine

Međutim, ne treba se čuditi tu neistine izgovara g. Gospodnetiću kada znamo da je takve neistine izgovorio i današnji predsjednik RH u svom čuvenom lažnom svjedočenju u Haagu (16. – 19. 3. 1998.):

"Tvrdim da je svatko sposoban počiniti zločine. Nema nacije, ili pripadnika nacije koji su izuzeti iz te mogućnosti. Samo Milan Vuković, sudac Vrhovnog suda Hrvatske, tvrdi da Hrvat ne može počiniti zločin. Mislim da je ta izjava indikativna za Vrhovni sud, njegova čelnika i psihozu u Hrvatskoj. Pristaša sam da se krivnja individualizira na srpskoj, na muslimanskoj i na hrvatskoj strani bez ikakve iznimke. Zbog toga, ja ne izuzimljem od toga nikoga, ničiju taktiku, ničije aktivnosti, ali krivnja se mora individualizirati.”

Dakle, g. Gospodnetić je samo još jedna žrtva onoga što piše dr. Zdravko Tomac o Mesićevoj politici ("Hrvatski list", 19. travnja 2007.):

Zato ne čudi što je Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata podržala naše Otvoreno pismo "u kojem su osudili prijedlog udžbenika povijesti za osme razrede osnovnih škola u kojem se govori o navodnim ratnim zločinima hrvatskoj postrojbi" ("Večernji list", 21. travnja 2007.). Za razliku od g. Mesića, Gospodnetića i mnogih naših jugonostalgičara branitelji znaju da su vodili obrambeni rat a ne agresorski za što ih optužuju i jugonostalgičari i oni u Haagu. Inače, general Đuro Dečak je u emisiji HTV-a "Meta" 21. travnja 2007. rekao da će Koordinacija od Ministra tražiti povlačenje spornih udžbenika. Isto traži Hrvatski časnički zbor grada Splita (vidi: Povucite protuhrvatski udžbenik povijesti!, "Hrvatski list", 19. travnja 2007).

Documenta

Javili su se još neki od onih kojima smeta naše pismo, bolje reći koji su u našem pismu iščitali i napad na njihovo djelovanje. Tako Vesna Teršelič, potpisuje Izjavu "Dokumente" po kojoj ih posebno zabrinjava naša tvrdnja "da za udžbenike povijesti treba osim znanstvenih i pedagoških standarda uvažiti i nacionalne i državne kriterije". Oni to doživljavaju "kao otvoreni poziv na prekrajanje povijesti te implicitno prozivanje svih onih koji nisu spremni na spomenuto 'uvažavanje', za izdaju nacionalnih interesa. Pitamo se kada će iza nas ostati vrijeme u kojem dio same znanstvene zajednice poziva izvršnu vlast na krojenje povijesti, čime dovode u pitanje značaj temelja suvremene znanosti o povijesti i vrijednosnu neutralnost kao značajni preduvjet mogućnosti spoznaje".

Dakle, prekrajaju povijest akademici a ne oni koji to doista čine. Upravo je "Dokumenta" i Vesna Teršelić bila suorganizator nedavnog skupa "Utvrđivanje istine o ratnim zločinima i sukobima" u Zagrebu (nazvan i "balom krivotvoritelja u srcu Hrvatske") na kome je glavna govornica bila - vjerovali ili ne - Carla del Ponte. Spominje li Vesna Teršelić izdaju nacionalnih interesa zbog nedavnog pisma sir Geoffrey Nicea - glavnog tužitelja u suđenju Slobodanu Miloševiću pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju: "Haag je iznevjerio pravdu" iz koga je vidljivo da je Carla Del Ponte otvorenim manipulacijama prikrila dokaze o umiješanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini? Ili zato što je bivši istražitelj haaškog tužiteljstva povjesničar Marko Attila Hoare svjedočio kako je Carla del Ponte zaustavila rad na optužnicama protiv tzv. jugoslavenskog vrha, i vojnog (generali Kadijević, Adžić,…) i političkog (Kostić, Jović, Bulatović,…)? Ili zato što je 24. travnja 2007. Dnevnik HTV-a objavio tonske snimke Brijunskih transkripata? Riječ je o najvažnijim dijelovima ključnog sastanka vojnog i političkog vrha Hrvatske održanog 31. srpnja 1995. na Brijunima, uoči akcije Oluja. Neki od objavljenih dijelova temelj su za Haške optužnice protiv hrvatskih generala i uzimaju se kao dokaz za konstrukciju "zločinačkog pothvata", odnosno progona srpskog stanovništva. Haško tužiteljstvo u optužnici citira predsjednika Franju Tuđmana samo do dijela da Srbi moraju nestati, iako se iz nastavka rečenice vidi da je tu riječ o srpskim vojnima snagama, a ne srpskom stanovništvu: "Prema tome, nije nam glavna zadaća Bihać, nego je nanošenje na nekoliko pravaca takvih udara da se srpske snage više ne mogu oporaviti, nego da moraju kapitulirati".

Oni koji se danas s pravom boje da će zbog svoje podrške takvim namjerama Carle del Ponte biti optuženi, kako to kaže Vesna Teršelić, za izdaju nacionalnih interesa ne će se moći praviti da nisu znali kako Tuđman misli na vojne operacije, jer je to bilo očito i iz onih do sada objavljenih transkripata. Evo kako sam ih komentirao 23. listopada 2004. za Mostarski "Dnevni list" (vidjeti i moju knjigu Priznajem, Hrvat sam!, Zagreb, 2005. str. 23 i 86):

"Osvrćući se na trenutačnu situaciju glede Haaškog suda i transkripta s Brijuna od 31. srpnja 1995., Pečarić kaže kako iz tih transkripta doznajemo da je glavni "dokaz" djelovanja "zločinačke organizacije" to što se u objavljenom transkriptu navode Tuđmanove riječi kako "na nekoliko pravaca treba nanijeti takve udarce da Srbi praktički nestanu, a ono što nismo zahvatili da se ne mogu oporaviti, nego da moraju kapitulirati u idućih nekoliko dana". “Time cijela priča s Carlom del Ponte postaje još smješnijom jer iole pismeniji čovjek zna da kapituliraju vojske, a ne narodi, tj. takvom čovjeku bi odmah bilo jasno da su Srbi koji praktički trebaju nestati, u stvari srpski vojnici. Ili Carla del Ponte vjeruje da su svi Srbi u tzv. Srpskoj krajini bili vojna lica?”, pita se akademik Pečarić. Cijela priča s objavljenim transkriptima, prema Pečarićevu mišljenju, još više optužuje predsjednika Mesića, međunarodnu zajednicu i Haaški sud."

Zato je interesantno vidjeti i sam završetak Izjave Dokumente:

"Nadamo se da će, unatoč pritiscima, nastavnice i nastavnici povijesti iz Kataloga udžbenika za osnovno i srednje obrazovanje odabrati udžbenike u skladu sa svojim stručnim i moralnim habitusom ravnajući se pritom željom za prenošenjem znanja mladim naraštajima. S velikim zanimanjem čekamo rezultate izjašnjavanja po školama kao i tiskanje svih predviđenih udžbenika. Sudeći po zanimanju javnosti koje je izazvao na žalost nikada objavljeni mada žestoko napadani Dodatak udžbenicima za najnoviju povijesti autora Tvrtka Jakovine, Magdalene Najbar Agičić i Snježane Koren očekujemo široku javnu raspravu. Možda će u njoj ipak prevladati razumijevanje da se činjenice mogu interpretirati na različite načine – i da je uvažavanje različitih interpretacija i stvaranje prostora za dijalog o različitim viđenjima ratnih zbivanja temelj demokracije."

"Dokumenta" očito nije zadovoljna činjenicom da je Povjerenstvo Ministarstva uspjelo iz spomenutih udžbenika izbaciti mnogo toga već se zalaže za Dodatak koji je Ministarstvo svojevremeno odbilo. Nema, dvojbe: Ne odustaju u namjeri uvođenja povijesti Carle del Ponte u RH, pozivajući se na različitost interpretacija i demokraciju. Oni koji na svom skupu nisu dali govoriti nikome tko ne misli kao oni!

Povijesna fantastika

Akademik Stanko Popović ovako mi je komentirao sam završetak Izjave:

"Nije za vjerovati kako je sročen zadnji odlomak Izjave. Prvo se kuka se za odbačenim "Dodatkom udžbenicima za najnoviju povijest". Zatim se izražava nada da će u "širokoj javnoj raspravi... prevladati razumijevanje da se činjenice mogu interpretirati na različite načine- i da je uvažavanje različitih interpretacija... i različitih viđenja ratnih zbivanja temelj demokracije". Iz ovako sročenog teksta slijedi da se opravdava potpuna anarhija u prikazu nove hrvatske povijesti. Svaki autor može pisati o povijesnim činjenicama kako mu se sviđa. Na taj način povijesne činjenice nisu više činjenice, nije se dogodilo ono što se zaista dogodilo, nego kako je to neki autor, iz samo njemu znanih pobuda, napisao. I to bi trebao biti temelj demokracije. Ako se ovome doda vlastita interpretacija Carle del Ponte o novijoj hrvatskoj povijesti, nastat će "history fiction", gdje se nije dogodilo ni Vukovar, ni Dubrovnik, ni Škabrnja ni niz drugih zločina nad Hrvatima, i gdje Hrvatska postaje od žrtve agresor. Od povijesne istine i povijesnih činjenica ne će ostati ni traga ni glasa."

Akademik Josip Pečarić

{mxc}