Prilog našeg čitatelja - Ča barjak ne viješ

Sjećam se svog oca iz vreme na "stare Jugoslavije" kada se tukao sa žandarima. Sjećam se kada su njegovi prijatelji i on pjevali pjesmu:
Plavi, beli, crveni
To je barjak drveni.
ko se pod njim vije,
bolje da ga nije.
Crven, bijeli, plavi
to barjak pravi.
Ko se po njim vije
kukavica nije.
Na zalost nije dočekao slobodnu svoju domovinu Hrvatsku.
Tako je to bilo u "staroj kraljevini Jugoslaviji, kad Hrvati nisu smjeli podizati stijeg
Dolaskom Nezavisne države Hrvatske postojala je odredba po kojoj se zastava isticala u vrijeme državnih i vjerskih praznika, od izlaska do zalaska sunca. Odredba se striktno poštivala. Dolaskom na vlast Josipa Broza Tita i Komunističke partije zastava je bilo "ko dreka": Jugoslovenska, zastave svih šest republika, zastava Saveza komunusta, zastava Saveza sindikata, zastave saveznika, posebno SSSR-a. Isticale su se svugdje gdje je bilo mjesta, podizali jarboli, na tramvajske stupove stavljale obujmice nosaći, na svim tramvajima vezane za lire, a od petokrakama da i ne govorim. Zastave su se vijorile i po zgradama, jer pokušaaj smo ne izvjesiti zastavu, proglašen si neprijateljem i reakcijom, a znamo kako je to završavalo. Konačnom uspostavom slobodne nam domovine, prve stjegove podizali i noslili dragovoljci oslobađajući svoju domovinu od
pobunjenih Srba, okupatora JNA i srbskih paravojski iz susjedne Srbije. Svi oni na kraju poražei bježali pred hrvatskom zastavom, i ako nikome tko je nije počinio zločine nije pala ni kosa sa glava. Čak i oni koji su činili zlodjela, amnestirani su i slobodno šeću, rade na odgovornim mjestima u vlasti.
Danas se Državna zastava vijori na veleposlanstvim a stranih zemalja, a državnim institucijama, a da državne i vjerske praznike na kučama poštenih i pravih Hrvata. Vije se i na trgu glavnog grada, Trgu bana Jelačića uz niz plavih zastava s "invalidnim grbom" grada Zagreba, ponovo djelo komunista i reformiranih komunista. Davne 1896. na sjednici skupštine zastupstva dana 3. kolovoza potvrđen je Grb slobodnog kraljevskog grada Zagreba, kojeg je resila kruna iznad štita. Sto godina nije to nikome smetalo, ali već 1945 komunisti su nakalemili petokraku, da bi ga danas pretvorili u nešto što ni najmanje ne priliči sl.kr. gradu.
Zastave su dužni isticati sve pravne osobe, na svim zgradama u dane državnih ili vjerskih praznika, a za ne poštivanje trebalo bi odrediti novčane sankcije.
Vjerujem u mladost, oni nose naše zastave u rukama u svim prilikama, na sportskim natjecanjima, hodočašćima na vjerska i povjesna mjesta, raznim manifestacijama i komcertima.
Dok je srca bit će i Kroacije.

Krešimir Anić dr.vet.med.