Zagreb u svom središtu ima tzv. Lenucijevu potkovu ili zelenu potkovu (oblika I_I ) koja je na sjeveru zatvorena Trgom bana Jelačića. Ovaj poseban oblik nastajao je od sredine 19. do početka 20. stoljeća po ideji arhitekta i urbaniste Milana Lenucija (vidjeti ovaj članak ).

Lenucijevu zelenu potkovu čine trgovi koji su nastali od sjevera prema jugu:

- istočna strana: Trg N. S. Zrinjskog (Zrinjevac), Strossmayerov trg, Trg kralja Tomislava

- zapadna strana: Trg HNK (od 1945.g. Trg Maršala Tita), Trg braće Mažuranić, Marulićev trg

- južna strana: Starčevićev trg, Svačićev trg (malo izmaknut), Botanički vrt

Neki su trgovi imali kroz povijest promjene svojih izvornih imena, ali Trg N. S. Zrinjskog kao najstariji po postanku, ima svoje ime od začetka Lenucijeve ideje, od 1866. godine. Inače, pojam Zrinjevca istovjetan je pojmu Mirogoja ili Maksimira u Zagrebu, dakle tradicionalno duboko ukorijenjen, pa bi svaka promjena imena tog trga bila poput opće destrukcije pojmova o Zagrebu.

Svi trgovi u Lenucijevoj potkovi imaju svoja imena po logici velikih i zaslužnih ljudi iz hrvatske nacionalne povijesti, osim Botaničkog vrta (koji i nije trg) i tzv. Trga maršala Tita. Rooseveltov trg nalazi se po strani i nije sastavni dio Lenucijeve potkove, ali i njegovo ime zrelo je za promjenu, kao uostalom i sva imena koja su nastala iz poltronizma, a ne iz hrvatske nacionalne svijesti, savjesti ili međunacionalnog prijateljstva. Pod kriterij potrebe promjene imena spadaju dakle i Britanski trg i Trg francuske revolucije, koji su nametnuti u vremenu Jugoslavije.

Narušavati slijed imena u Lenucijevoj potkovi na način da se preimenuje Trg N. S. Zrinjskog i izmjesti na neku drugu lokaciju, po meni nema nikakve logike ni utemeljenja. Tim više što u slijedu Lenucijeve potkove jedino nelogično strši ime tzv. Trg maršala Tita. Stoga bi jedino nacionalno, domoljubno, logično, i ispravno rješenje bilo, da se tzv. Trg maršala Tita, dokazanog zločinca iz komunizma, zauvijek briše s popisa trgova i ulica grada Zagreba (i uopće u Hrvatskoj).

No, za eventualno "kompromisno" rješenje gradonačelniku Milanu Bandiću (SDP-u) može se preporučiti:

Ni kao gradonačelnik Zagreba, ni kao SDP, nemate pravo svojevoljno nametati Hrvatima bilokoju sporednu lokaciju za Trg dr. Franje Tuđmana u glavnom gradu svih Hrvata! Ako ipak želite pokazati svoju (nad)moć, domoljublje i nacionalnu svijest, tada livadu dijela Trga francuske revolucije imenujte u Trg maršala Tita, a Trg HNK preimenujte u Trg dr. Franje Tuđmana.

Ustvari, prva ideja je i bila da se Trg HNK imenuje u Trg dr. Franje Tuđmana. Ni to nije najidealnije rješenje, ponajviše zbog povijesno čestih promjena imena tog trga, no svakako je bolje od preimenovanja Trga N. S. Zrinjskog. Prijedlog da se Rooseveltov trg imenuje u Trg dr. Franje Tuđmana također nije dobar, zbog blizine i podređenog položaja u odnosu na komunistički nametnuti naziv Trgu HNK u tzv. Trg maršala Tita. Ujedno na taj način tzv. Trg maršala Tita ostaje i dalje iritantno u središtu Zagreba. To je ustvari najveća sramota za sve one koji vole istinu, pravdu, Zagreb i Hrvatsku. Dakle, prva ideja (obično) je najbolja ideja, a sve ostalo su loši kompromisi.

I na kraju, značajna odluka o imenovanju Trga dr. Franje Tuđmana, nije valjana od strane nikakvih "komisija" ili "gradskih skupština", već je jedino valjana i ispravna po većinskoj volji građana, metodom prikupljenih potpisa. Smatram kako bi većina građana u Zagrebu ipak trebala i znala najpravednije odlučiti.

Damir Borovčak

{mxc}