Za rubriku: Knjige o kojima se ne piše
Teme i interesi opće psihologije

Pod gornjim je naslovom objavljena knjiga dr. Ilije Živkovića, franjevca zavidne znanstvene karijere. Doktorirao je psihologiju na Američkom katoličkom sveučilištu u Washingtonu, te tri godine predavao na Sveučilištu Georgtown. Po povratku u Hrvatsku profesor je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, Hrvatskim studijima, Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te odnedavno na Visokoj školi za poslovanje "Baltazar Adam Krčelić", koja je i nakladnik knjige.

Već dugo se nije pojavio tako iscrpan, pregledan i sveobuhvatan uvid u razvitak i dosege znanosti koja je zadnjih desetljeća množinom diletantskih edicija uporno svođena na sajamsku razinu "popularnih" publikacija. Ovaj svojevrsni "Uvod u psihologiju" temeljito je i zanimljivo štivo, koje bi trebao uzeti u ruke čitatelj željan spoznaje o disciplini što dodiruje najdublje tajne ljudske duše, duha i tijela. "Teme i interesi opće psihologije" namijenjeni su poglavito studentima, a po shemi i sadržaju prate lekcije filmskoga materijala "Discovering psyhology" koju je pripremio američki psiholog Philip Zimbardo.Krive odlukeU tekstu o prosuđivanju i odlukama razjašnjeno je kako i ljudi ispravne intuicije mogu donositi krive odluke. Slijede izlaganja o motivaciji i emocijama, dimenzijama osobnosti, o ličnosti, o uvidu u razvojnu psihologiju

U prvom poglavlju Ilija Živković izlaže povijest psihologije od Sokrata, Aristotela i Platona kao davnih začetnika do "službenoga početka" te znanosti 1879. djelovanjem Willhelma Wundta, čije je ideje poslije prenio u Ameriku William James. Psihodinamički (Freud, Jung) i bihevioristički pristup (Watson, Skinner), pratili su potom humanistički, kognitivni i sociokulturalni prilazi. Slijede poglavlja o fiziološkim preduvjetima psihičkih doživljaja i ponašanja, razmatranja o razumu i stanju svijesti (snovi, podsvijest), o percepciji i osjetilima, učenju kao sredstvu prilagodbe i preživljavanja, te poglavlje o pamćenju i zaboravljanju (česti hrvatski problem). Možete saznati kako se došlo do matematičkoga modela za proces misli, kakve sve vrste inteligencije postoje i koliko su testiranja pouzdana – psiholog Gardner navodi čak sedam vrsta inteligencije, a na prvo mjesto stavlja lingvističku inteligenciju koju posjeduju pjesnici, pisci i govornici, na drugom je mjestu matematička itd.

U tekstu o prosuđivanju i odlukama razjašnjeno je kako i ljudi ispravne intuicije mogu donositi krive odluke. Slijede izlaganja o motivaciji i emocijama, dimenzijama osobnosti, o ličnosti, o uvidu u razvojnu psihologiju (djeca se ne rađaju tako bespomoćna kako nam se čini, mladi kasnije postaju ozbiljnima nego prije trideset godina).

Vrlo je poticajan dio o socijalnoj psihologije, gdje Živković (kao i u ostalim poglavljima) ilustrira primjerima, od kojih je podosta poznat onaj o čuvarima i zatvorenicima – pokus sa studentima, s poraznim rezultatima. Manje je poznat pokus koji dokazuje da su ljudi skloni slijepo vjerovati autoritetima: studenti su imali pred sobom linije A, B i C te dodatnu liniju D, a pitanje je bilo kojoj je od crta (A, B, C) identična crta D. Crti D bila je identična crta B, ali su psiholozi (autoriteti) tvrdili da je crti D identična crta C. I što se dogodilo? Većina sudionika u pokusu (njih 70 posto) složila se s autoritetima.

Završna poglavlja pripadaju psihologiji kulture, spolu i seksualnosti, te psihopatologiji.

Hrvoje Hitrec